Na prvi pogled mene je podsjetilo na sklupčanu zmiju, što me opet podsjetilo na Uroborosa, (zmija iz starih civilizacija koja jede svoj rep, simbolizirajući tako vječnost, životni ciklus koji se uvijek nastvalja), E budući da ova"zmija" ne jede svoj rep, nego se raplinjuje u njih nekoliko manjih, to sam opet dovela u vezu sa životom koji se nastavlja kroz potomke, pa sve skupa opet mi daje sliku vječnosti, a usput mi je i ljepši način da se to prikaže, jer gutanje vlastitog repa mi je nekako neukusno.
Baš bi bilo zanimljivo čuti tvoju asocijaciju (ako je bilo)
bilo je itekako i to odmah na prvi pogled
Vreme i Beskonačnost prostora
i još jedna misao , koju ako smem da kažem , kako ne bi pokvario prve dve , veličina stvaraoca i koliko je sićušan čovek u odnosu na one dve forme
krugovi i forma puža u centralnom delu i povezanost svega toga u jedan beskraj , forma kruga , ali ne samo od jednog spoljašnjeg dela , nego krug od više elemenata koji omogućavaju protok _vibracije i energije
kompozija i vizuelno emitiranje ovog dela po malo ostavlja prostor posmatraču da vidi i lotosov cvet , a njegovo značenje vrlo dobro znamo kakvo je
pa meni ovo je lep primerak u koji možeš _beskrajno da gledaš , da se _ krećeš unutar njega da budeš svuda , a u isto vreme da si na početku
veoma veoma interesantna kompozicija beskrajnosti i besmrtnosti
Vreme_Prostor i obrnuto jer ako ga pogledaš i uđeš u suštini nema izlaska/figurativno kazano/ jer
posmatrač je unutar cele kompozitnosti i istovremeno jaše na svaki atom tih kružnih formacija , a da je u stvari ispred i sedi na nekoj klupi , kakvih je u muzejima , za odmor i posmatranje
rekoh veoma veoma prosto golicava predstava barem onoga što meni znači ovo poimanje
Prostor _Vreme