Sestrinstvo Mis Prisi

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeee samo mi to nemoj raditi.
Ako stavis jos kafu i kolacice ima da zakljucam temu i da se polijem benzinom i zapalim se ko indijka od muke ....

U borbi protiv kafica, vanilica i yt linkova bila sam najgrlatija , nemoj me ti sine Brute sad sabotirati !
 
Bilo je to 1986. Secam se da sam drzala mamu za ruku i da je dvoriste bilo prepuno, imala sam u kosi jednu plavu masnu i nosila sam mini suknju :). U ucionici smo imali sliku druga Tita iznad table. Vec tog prvog dana sam odlucila da ce mi simpatija biti jedan Nikola. Posle se ne secam sta je bilo.

Od svoje trece godine do kraja prvog polugodista prvog razreda ziveli smo na selu (posle smo se vratili u bg), i tih pola godine sam putovala sama autobusom u skolu u Obrenovac, a bilo je tu i nekih 15 min pesacenja od autobuske stanice, prelazenja ulica i slicno.
Meni je potpuno fascinantno sto su me moji pustali (nisu imali izbora, ali..).
Tada mi se to mnogo dopadalo, bila mi je svakodnevna avantura u kojoj sam uzivala, bas mi se svidjala ta samostalnost.
Sad kad se toga setim, podilazi me jeza, mogli su da me otmu i prodaju u belo roblje, mogao je da me spopadne neki pedofil, mogla su da me udare kola:sad2:
 
Poslednja izmena:
pa da počnemo pošto je novi dan

prvi dan u školi davne 75.
Od svega se najviše sećam da su sva odelenja imala balone različitih boja, a moje prvo četri imalo je crvene i moj jje bio nekako skapan. To me je baš razočaralo.
Sećam se i razočarenja što samo mi nismo imali učiteljicu (koja je jeoš bila u Igalu na terapiji) no neku zamenu. (a za četri godine promenili smo ravno 14 učiteljica).
Ne sećam se previše dece oko sebe samo osećaja da sam za glavu visinski štrčala (i to mi je smetalo strašno, a trajalo je negde do petog razreda kada su i druge devojčice porasle).
Osećaji nesigurnosti, straha, veselja, zbunjenosti nešto nisu u mojim sećanjima.
 
hmm.`78. skola na Dedinju,ususkana borovima...
samo nas 40 tak prvaka...moj brat blizanac je plakao sve vreme dok sam ja bila odusevljena celim dogadjajem...
ne secam se nicega osim detalja da smo svi dobili po jedan cvet i da je moj brat plakao jos jace kad je na njega dosao red da mu predaju cvet,a mama nikako nije mogla da ga utesi...
 
Učiteljica (ona zvanična) bila je pred penzijom (bili smo joj zadnja generacija) i bila je žena starovremska -volela je i rado je išla po kućama svojih đaka da vidi u kakvim uslovima žive. Istina umela je i da ižica za sebe -jao kakvo divno milje, ja ne bi umela takvo da uradim i onda se spontano pokloni . Bila je dobra učiteljica, mnogo je insistirala na krasnopisu (zaista smo imali i sveske za krasnopis sa sve onim zavijucima) Sreća te su se učiteljice menjale (ta glavna je poboljevala) pa je svaka na nečemu drugom insistirala te tako naučismo i matematiku.
Odelenje je bilo malo bljak i sad se sećam brojke koja me je nervirala 19 devojčica i samo 6 dečaka. Kokošarnik jednom rečju....
 
Kak'i bre selebritiji, koga bole brige za njih :roll: 'ebe mi se koja je obula koje čizme, i koja je potpuno omašila kombinaciju onako kako ni jedna forumašica nikad u životu ne bi (btw zar nema bar 5 tema o tome?)
Elem, prvi dan škole... i ne sećam se nešto... previše dece, ogromna škola, sela sa imenjakinjom koja je bila totalni antihrist a ja anđeo :mrgreen: I da, razočarenje učiteljicom... nije bila lepa, ni simpatična, nije ni opustila situaciju, imala je čizme do preko kolena, masnu kosu, izrastak... tako je pamtim i dan danas :(
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top