Što se tiče tih priča o četnicima i partizanima, pa tako i ove serije, ja nekako, imam ogromne rezerve. Kao prvo, to je deo istorije koji slabo poznajem, nisam se do sada sistemski bavio izučavanjem tog perioda. Sve što znam su samo ideološki nabijene priče, što moje okoline, što nekih tekstova koje sam čitao, a to mi ne može dati neku jasniju sliku, prema kojoj bi mogao koncizno da se odredim o ovim pitanjima i događajima. Još je rano za to. Treba tu još vode da prođe da bi se stvari mogle iskristalisati...
Mislim, nesporno je da su posleratni titoisti, odnosno njihova vrhuška, sudeći po delima i potomstvu koje su iza sebe ostavili, a koje danas vedri i oblači po Srbiji, bile neviđene jajare, čija je jedina ideologija bila punjenje džepova i antisrpstvo(Jovo Kapičić i njemu slični su živi primeri), pa su tako prodavali delove srpske teritorije kao da je njihova prćija, stvarali pokrajine, donosili antisrpske ustave i zakone itd. Činjenica je, međutim, i da se stvari sa četnicima prilično površno gledaju, pa tako danas imamo instant četnike koji svoje četništvo zasnivaju na imitaciji Bulajićevih filmova, što će reći na ponašanju u skladu sa etiketom koju su četnicima nalepili ideološki neprijatelji, a to je kama u zubima, masna brada i kosa, prljava šubara, smrdljive čizme. Takođe, na četništvo, i njemu sledujuće ,,srpstvo" počeli su da se pozivaju i notorni veleizdajnici poput nekih pomahnitalih likova koji su od 1940. g. promenili nekoliko ekstremnih, opozitnih i dijametralno suprotnih ideologija. Kad se pogleda sav taj cirkus, te političke pomije i licitiranje istorijom, prosto me spopadne muka.
A, seriju nisam gledao, i verovatno je neću ni gledati, jer su mediji u HR, koje ja jedino smatram za merodavne, snimanje ove serije ocenili kao ,,podmukli pokušaj rehabilitacije koljača iz drugog svetskog rata". Kada mediji jedne tako liberalne, slobodoumne i svetski poznate i priznate antifašističke države daju ovakvu konstataciju, mislim da nema potrebe ni gledati sadržaj, nego im verovati na reč.