Сарадња комуниста са усташама и Немцима

На слици су партизани и припадници усташке Црне легије код Блајбурга,који су после краћих борби са партизанима скинули униформе и аутоматски рехабилитовани.Тада је настала и ова слика.

Усташа који стоји други сдесна чак није ни скинуо униформу нити је разоружан а смеју се ко да причају вицеве!Има још њих пар у другом реду иза у усташким униформама и капама.

113273-145376-82-16-Bleiburg-Ive.jpg


Шта ћемо још све открити?

Мислим да није црна легија у питању, него редовне усташе. Заправо свеједно, али нису Францетићеви
 
Мислим да није црна легија у питању, него редовне усташе. Заправо свеједно, али нису Францетићеви

Као што кажеш, свеједно...партизани и усташе у веселом дружењу, свакако. Али њихов извор каже да су у питању баш припадници Црне Легије, на Блајбургу

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrv...bodili-hrvatski-vec-srpski-partizani/5784671/
 
Хрват Јосип Броз је чак хтео да спасе Степинца, а судио му је јер је морао и то тек када је сам Ватикан одбио да заштити Степинца и повуче га из Загреба...о казни за Степинца у виду кућног притвора да и не говоримо...али сада су ствари много јасније :ok:

Plan da Stepinac zameni Pavelića

Pre suđenja Stepincu nova jugoslovenska vlast je pokušala da navede Svetu stolicu da povuče zagrebačkog nadbiskupa i da se na taj način izbegne neminovni proces, ali je Vatikan to odbio Razgovaralo se i o ustaškoj vladi čiji bi predsednik bio nadbiskup Stepinac


POČETKOM januara 1946. jugoslovenske vlasti predaju zvaničnom predstavniku Svete stolice u Jugoslaviji, monsinjoru Patriciju Herliju, opsežnu dokumentaciju o kolaboracionističkoj delatnosti monsinjora Stepinca i velikog dela hrvatskog klera s Pavelićevom diktaturom. Ova diplomatska inicijativa imala je cilj da navede Svetu stolicu da nadbiskupa premesti iz Zagreba i da ga postavi na visoko pastirsko mesto u nekoj drugoj državi: potez koji bi omogućio izbegavanje procesa i spasavanje diplomatskih odnosa između Beograda i Vatikana.

O ovom manevru ostalo je sačuvano svedočenje sekretara Komunističke partije Italije Palmira Toljatija 7. novembra 1946. U partijskom listu Unita. Toljati piše da ga je jugoslovenski vođa Tito, obavestio da postoje dokazi o kolaboraciji monsinjora Stepinca s ustašama i nacistima, te da je jugoslovenski vođa o tome odmah obavestio upravnika Apostolskog izaslanstva u Beogradu: posredstvom njega Tito je pozvao Svetu stolicu da povuče Stepinca i da na taj način oslobodi zagrebačkog nadbiskupa inače neminovnog procesa.

MEĐUTIM, Svetoj stolici je bio potreban antikomunistički "mučenik" u ulozi "žrtve" u propagandnoj kampanji, jedan političkosudski slučaj, sposoban da upali fanatizam hrvatskog katolicizma i da stvori poteškoće na unutrašnjem i međunarodnom planu "ateističkom" i "boljševičkom" sistemu nove Titove Jugoslavije. Zbog toga Vatikan potvrđuje ostanak monsinjora Stepinca na dužnosti primasa Hrvatske.

Tako 18. septembra 1946. zagrebačke sudske vlasti izdaju nalog za hapšenje Alojzija Stepinca, optužujući ga za kolaboracionizam i za subverzivnu aktivnost protiv jugoslovenske države.

...PRAKTIČNO, optužnica protiv Stepinca - predviđena svim sudskim uređenjima i samim međunarodnim zakonima odnosi se na "izdaju" i "kolaboracionizam". U stvari, Kraljevina Jugoslavija koju su aprila 1941. napali nacifašisti da bi stvorili tobožnju Nezavisnu Državu Hrvatsku, nije prestala da postoji, utoliko pre što je njena vlada u egzilu nastavila da radi i što su je priznavale sve zemlje uključujući i Vatikan - osim sila Osovine.

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:779889-Plan-da-Stepinac-zameni-Pavelica

нема сумње да је и Павелићу омогућено да утекне...

А ЗНАМО КАКО СУ ЗАВРШИЛИ ЂЕНЕРАЛ ДРАГОЉУБ МИХАИЛОВИЋ И МИЛАН НЕДИЋ

све јесно ко дан :)
 
Poslednja izmena:
Pripadnici Jugoslovenske brigade su u stvari bili ostaci ustasko-domobranske 369. pesacke pukovnije koja je poslednju bitku zavrsila u staljingradskoj stepi pocetkom 1943. godine. 21

Cela 1. jugoslovenska brigada smestena je najpre u selu Vranicima, „Zbornik NOR-a“, 1–14, Beograd 1957, 383. Istorija 1. jugoslovenske brigade je zanimljiva. Bila je sastavljena od ljudi koji su pripadali 369. hrvatskom ojacanom puku, formiranom u Pavelicevoj Hrvatskoj 16. jula 1941. U punom sastavu puk je imao 3.870 ljudi koji su poslati na istocni front. Njegovi pripadnici mogli su biti samo Hrvati, Ukrajinci i ruske izbeglice. Jedna trecina su bili bosanski muslimani. Puk je vremenom prosirivan tako da je u avgustu 1942. imao, ukljucujuci i rezervu, pun sastav od 6.300 ljudi. Kao deo seste armije fon Paulsa unisten je kod Staljingrada. Od prezivelih zarobljenika i iz drugih grupa, Rusi su pocetkom 1944. stvorili 1. jugoslovensku brigadu. Na dan 16. aprila 1944. ona je imala 1.543 vojnika, od kojih su 775 bili Hrvati, 440 Slovenci, 293 Srbi, 14 Jevreji, 10 Slovaci, 5 Rusi, 3 Rusini, 2 Madjari i 1 Crnogorac (Jozo Tomasevic, Cetnici u Drugom svjetskom ratu 1941–1945, Zagreb 1979, 351–352).


Goran Davidovic, Milos Timotijevic ISTORIJA 20. VEKA 2/2004
http://istorija20veka.rs/wp-content/uploads/2017/11/Istorija-20.-veka-2004-2.pdf

11990564_10153689218069730_785631356762173498_n.jpg
 
Poslednja izmena:
„Једног дана дође човjек на шалтер. Ја га и не загледам, али чим видjех слике препознах Анту Гризеља, jедног од кољача коjи су нас гонили и бацали у jаму. Прибрах се, ипак, и не реаговах одмах. Узех му слике и остала документа међу коjима jе био и картон са биографиjом, и кажем му да дође дан касниjе.

Ево њега по зори, први на шалтеру. Питам га гдjе jе био за вриjеме рата. Он као из буквара казуjе онако како jе написао у картону да jе рат провео у селу Уништу на граници према Далмациjи и да ниjе припадао неприjатељским формациjама.

Е ту више ниjесам могао издржати. Брекнем му да не лаже и саспем у лице да jе био усташа и да jе учествовао у масовном убиjању Срба у ливањском краjу. Подсjетим га и на jаму Бикушу…

Одмах jе ухапшен и спроведен у Бањалуку. Тамо било суђење. Свjедоци били jа и jош неколико Челебићана. Испоставило се да jе Анте Гризељ рат започео као усташа од повjерења, а завршио га као партизан од повjерења, да се пред краj рата некако прешалтовао из усташа у партизане и чак догурао до неког нижег официрског чина!

Због тога што jе био ‘млад и заведен’ а понаjвише зато што су на суду неки Срби, његове комшиjе, посвjедочили да jе Гризељ наjбољи омладинац у селу, добио jе само десет година затвора…“

http://jadovno.com/puce-kundak-a-ne-kicma/#.XJNhVflKjIU
 
1943. партизани упозоравају Немце на опасност од четника, Италијана и Енглеза :mrgreen:

Ukazano je i na činjenicu da četnike
podržavaju i snabdevaju Englezi i da sa njima sarađuju
Italijani — što može predstavljati opasnost za Nemačku.


da se Nemcima predloži da se privremeno
obustave dejstva, kako bi se partizanske jedinice mogle angažovati u borbama sa četnicima, nakon čega će se prebaciti
na teritoriju (mislilo se na Sandžak) sa koje neće ugrožavati
nemačke garnizone i njihove vojne i privredne objekte.



Мишо Лековић, Мартовски преговори 1943
 
1943. партизани упозоравају Немце на опасност од четника, Италијана и Енглеза :mrgreen:

Ukazano je i na činjenicu da četnike
podržavaju i snabdevaju Englezi i da sa njima sarađuju
Italijani — što može predstavljati opasnost za Nemačku.


da se Nemcima predloži da se privremeno
obustave dejstva, kako bi se partizanske jedinice mogle angažovati u borbama sa četnicima, nakon čega će se prebaciti
na teritoriju (mislilo se na Sandžak) sa koje neće ugrožavati
nemačke garnizone i njihove vojne i privredne objekte.

sta ti je poznata boljsevicka usluznost prema germanima :mrgreen:
 
propusnica.png


Да видимо како су партизани боравили у Загребу и шта о томе каже немачка команда...О Велебиту

Za vreme svog boravka u Zagrebu stanovao u sedištu komande Nemačkog generala,
poluslobodan, i s njim se postupalo vrlo
obzirno, tako da je mogao da se kreće po gradu, iako
je bio podvrgnut diskretnoj kontroli i išao da poseti
svoju porodicu...



Становао у седишту немачке команде, шетао по граду па стигао да посети и своје родитеље који све време мирно живе у центру Загреба :per:

А ево шта пише сам Велебит

Nemci su
mi tada omogućili da posetim roditeljsku kuću na
Srebrnjaku . .. Sto je navelo Nemce da prema meni
zauzmu tako korektan stav — teško je objasniti.
Verujem da je general Glez kao Austrijanac tako postupio iz nekog osećanja drugarstva prema mom pokojnom ocu.
Oni su obojica bili oficiri u austrougarskoj
vojsci, u kojoj je bio jako razvijen kastinski osećaj
povezanosti među pripadnicima oficirskog kora".


и шта лепо пише партизански режимски историчар Миш Лековић

Prema delegatima Vrhovnog štaba nemačke vlasti su za
sve vreme i u svemu imale korektan odnos. Bilo im je omogućeno da se, uz diskretnu pratnju, kreću Zagrebom. Velebit
je išao u posetu svojoj porodici, a Đilas je jednom, s nemačkim pratiocem, išao u bioskop.


Ђилас био у биоскопу у загребу :super:
 
Fenomen kako od pokusaja pregovora i razmene zarobljenika ovi komedijasi prave neki konstrukt o nekakvoj saradnji pored stotina i stotina slika i dokumenarta njihovih junacina sa svabama, zabarima i ustasama koje nedvosmisleno pokazaju svu izdaju i saradnju.:hahaha:

Неће бити Мстиславе да сада и овде неко нешто прави. На те ваше преговоре вам је и централа из Москве негативно реаговала и послала прилично оштру критику.
Каоча је дао на увид документа , цитирао карактеристичне ставове , а није их он писао,
Сасвим други је питање зашто сте те преговоре у својој историографији дуго прећуткивали и чак тврдили да су измишљотина ваших противника.
 
Fenomen kako od pokusaja pregovora i razmene zarobljenika ovi komedijasi prave neki konstrukt o nekakvoj saradnji pored stotina i stotina slika i dokumenarta njihovih junacina sa svabama, zabarima i ustasama koje nedvosmisleno pokazaju svu izdaju i saradnju.:hahaha:

"размена заробљеника" :hahaha::hahaha::hahaha:

- Komanda NOVJ (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije) smatra:

a) da u datoj situaciji ne postoji nikakav razlog da nemački Vermaht vodi ratna dejstva protiv NOVJ s obzirom na situaciju, protivnika i interese jedne i druge strane. Prema tome, bilo bi u obostranom interesu ako bi neprijateljstva bila obustavljena. U vezi s tim, nemačka komanda i ova delegacija morale bi da preciziraju svoje predloge o eventualnoj zoni i pravce ekonomskih ili drugih interesa.

b) NOVJ smatra četnike glavnim neprijateljima.

U toku trajanja pregovora po svim ovim tačkama, predlažemo prestanak ratnih dejstava između nemačkih trupa i NOVJ.

ZA PUŠTANjE iz zatvora NDH nekoliko svojih funkcionera, Titovi pregovarači su ponudili da na slobodu puste nekoliko folksdojčera iz Jajca, posadu jednog ustaškog aviona, jednog nemačkog majora, 25 zarobljenih nemačkih vojnika, oko stotinu oficira, podoficira i službenika NDH, 615 italijanskih vojnika, podoficira i oficira.

U toku ovih poverljivih razgovora, kojima je, pored dvojice visokih nemačkih oficira, povremeno prisustvovao i Pavelićev izaslanik, inspektor Čermak, Titovi delegati su saopštili:


- Partizani izjavljuju da se ne bore protiv hrvatske (kvislinške) države i ni u kom slučaju protiv Nemaca, već isključivo protiv četnika.

- Partizani žele da vode borbu samo sa četnicima, a nemačke trupe nisu napadali, već su se branili kada su ih nemačke snage napadale.

- Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto tako i protiv Engleza prilikom iskrcavanja (na Jadransko more).


Већа и срамнија колаборација од свега зашта су касније комунистички терористи лажно оптужили Србе на челу са ђенералом Михаиловићем
 
Poslednja izmena:
А најјачи је одговор Јосипа Броза након прекора газде из Москве...прво да се присетимо прекора

Tekst tog Kominterninog telegrama (na kome, greškom
dešifranta, stoji datum 3. mart) od 31. marta glasio je (ni
ovaj telegram nije u celini dešifrovan):

„Zbunjuje nas okolnost što vi razmenjujete ratne
zarobljenike s Nemcima. Upućujete im delegate koji
vode svakakve pregovore s Nemcima, kao i to što je
nemački poslanik u Zagrebu izrazio želju da se sastane
lično s Vama
. U čemu je tu stvar? (. ..) vodi se žestoki
rat s okupatorima, i odjednom (dolazi) do odnosa između
vas i Nemaca. Nije li to sve povezano sa politikom Nemaca da iskoriste naše ljude za raspaljivanje međusobne borbe među samim (...) na taj način postići uništenje (. ..). Molim Vaše objašnjenje po ovom pitanju.
Dalje, ta činjenica da kod celog naroda postoji nezadovoljstvo prema Englezima sasvim je razumljiva. Ali, ne
mislite li da su u sadašnjem momentu interesi narodnooslobodilačke borbe (...) nezadovoljstva protiv Engleza (...) raspaljivanje mržnje naroda prema okupatorima, i na prvom mestu prema Nemcima (. ..) bez sumnje mogu da oslabe tu (. ..) neophodnu mržnju naroda.
Očekujem Vaš odgovor. Djed."
173


Каже Мстислав "размена заробљеника" :hahaha: а Јосип Броз одговара

„Što se tiče razmjene ratnih zarobljenika, stvar je
u ovome:
1. Kod nas u zarobljeništvu bilo je svega 27 Nijemaca, većinom građanskih lica. Ovi Nijemci bili su kod
nas još od oslobođenja Jajca i o njihovoj razmjeni za
naše odgovorne drugove i komandante govorilo se još
od Livna, gdje je razmjenjena grupa od osam Nijemaca
— građanskih lica. I tada su Nijemci htjeli s nama pregovore, ali mi smo to odlagali.
Ali. ovdje se više radi o razmjeni hrvatskih domobranskih oficira, 100 ljudi koji neće da stupe u redove
naše vojske; nemamo čime da ih hranimo, a da ih likvidiramo bilo bi vrlo nepravilno politički i imalo bi krupne posljedice.


:hahaha::hahaha::hahaha:

немају хуманисти чиме да хране јадне и несретне домобране који одбијају да пређу код њих па ко веле да искористе прилику да скокну до Загреба и погледају најновију пројкецију у "кину" :rotf:

У исто време се наравно наређује немилосрдно убијање четничких заробљеника и њихових присталица, паљење читавих четничких села...али они су то лепо и образложили Немцима, зар не?

- Partizani izjavljuju da se ne bore protiv hrvatske (kvislinške) države i ni u kom slučaju protiv Nemaca, već isključivo protiv četnika.

- Partizani žele da vode borbu samo sa četnicima, a nemačke trupe nisu napadali, već su se branili kada su ih nemačke snage napadale.

- Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto tako i protiv Engleza prilikom iskrcavanja (na Jadransko more).
 
Poslednja izmena:
Добро је Кочо док не почну да нас убеђују како је то све било због Херт, али знамо шта је било и са њом касније:think:

па пази и било је...кажу да је то био највећи мотив Јосипа Броза...да врати Херту Хас у пећину...само не знам шта би на то рекла Даворјанка :think:

таман научила слепо куцање :lol: ал с обзиром на "слободну љубав" и секташење...

350px-Tito_i_zdenka.jpg


ево да не испадне да лупамо ко прока :lol: шта пише Мајкл Лиз:

Martovski pregovori

"U martu 1943. Titovi emisari odrzali su niz sastanaka sa visim nemackim oficirima. Ove sastanke detaljno je opisao Milovan Djilas u svojim zapisima. Djilas i jos dve vodece partizanske licnosti Vladimir Velebit i Kosta Popovic proveli su nekoliko nedelja sa visim nemackim oficirima uzivajuci provodjenje pod zastitom, prevoz i smestaj, koje su im obezbedile sile Osovine u Sarajevu i Zagrebu.

Svi donedavni partizanski istoricari su tvrdili da su ovi sastanci odrzavani radi razgovora o zameni ratnih zarobljenika. Medjutim, nikada ni partizani ni Nemci nisu bili u pregovorima o razmeni zarobljenika na visokom nivou. Nemci su ubijali ''bandite'' smatrajuci to sasvim normalnim, a partizani su isto tako ubijali svoje neprijatelje, cak i kada bi ih zarobili. Svaka takva razmena obavljala bi se na nivou voda ili cete - ne na nivou Djilasa i visih nemackih oficira.

Svrha sastanaka bila je, naravno, rasprava o situaciji koja je, u to vreme, postavila pred partizane samrtnicki problem. Oni su ocito znali iz medjunarodne komunisticke spijunske mreze - ako ne od Klagmana u SOE u Kairu ili Filbija u MI6/SIS ili Burgesa u Forin ofisu, koji je igrao ulogu u Ratnom savetu i BBC-u da komanda za Srednji istok bese raspolozena da --potakne-- aktivnosti pokreta otpora sa povecanim zalihama. U toj fazi partizani nisu bili na listi mogucih primalaca, dok su Mihailovicevi lojalisti bili, po svoj prilici, na samom vrhu. Nadalje, pojacane aktivnosti pokreta otpora bile su logicna prethodnica nekoj invaziji na Sredozemlju - mozda na Jadranskoj obali Jugoslavije ili u Grckoj. Sovjeti su, medjutim ocajnicki nastojali da zadobiju poratni uticaj na Balkanu i da obezbede za sebe neku Jadransku luku.

Tito i Staljin morali su da se zabrinu zbog invazije zapadnih saveznika preko Grcke ili preko Jadranske obale, a uz pomoc vec planiranog ustanka Drazinih grupa, koje su predstavljale pesnicu njegove politike, koji bi komunistima onemogucili uspeh u planovima za ustanak, gradjanski rat i konacno preuzimanje vlasti.

Postojalo je tu cak i nesto vise. Ovi su pregovori predstavljali jedan od najbriljantnijih Titovih poteza. Njegove snage su bile suocene na Neretvi sa Stanisicevim i Djurisicevim crnogorskim cetnicima koji su sprecavali partizanske pokusaje da prodru u Sandzak i udju u Juznu Srbiju. Nadalje, Nemci su ga gonili. Pregovaranjem sa Nemcima i pristankom da ne vrsi sabotaze na pruzi Zagreb-Beograd, a ni na drugim komunikacijama, on je dobio odlaganje koje mu je bilo potrebno da koncentrise celokupne mobilne snage protiv dobro organizovanih crnogorskih cetnika.
Bio je to inspirativni takticki potez, ali sramnija kolaboracija sa Nemcima od svega onoga za sta je Mihailovic ikada bio optuzen.
Ovo ovde i nisu nova otkrica. Valter R. Roberts u knjizi Tito, Mihailovic i Saveznici 1941-1945 bavi se ovim dogadjajem. Isto to radi i Valter Hegen u knjizi Tajni front, te Milovan Djilas u Ratnim vremenima, ali sa malim kamufliranjem. Medjutim postoje snabdevaci prihvacene mudrosti koji bitku na Neretvi slikaju kao nesto herojsko. U stvari bio je to prljavi manevar gradjanskog rata.

Partizanski snabdevaci mudrosti takodje ignorisu cinjenicu da su ti isti cetnici u prvoj fazi naredne nemacke operacije ciscenja, bili internirani u logore za ratne zarobljenike u Grckoj. Od 12. do 15. maja bilo je opkoljeno, zarobljeno i internirano 5000 Stanisicevih i Djurisicevih cetnika kod Kolasina i 2000 cetnika u Sandzaku. Kada su sklonile njih, nemacke snage su krenule na partizane i opkolile ih u kanjonu Sutjeske oko 28.maja. Drugim recima, poznata Peta ofanziva iz partizanske legende pocela je protiv lojalista. Ipak, ti snabdevaci mudrosti hoce da mi poverujemo da su Nemci iskoristili lojaliste u ofanzivi protiv partizana.

Djilas, Popovic i Velebit razvukli su pregovore nekoliko nedelja da bi partizane oslobodili nemackog pritiska. Razgovarali su o predlogu, kako priznaje Djilas, da partizani preuzmu Sandzak kao svoju priznatu teritoriju i da podrze Nemce u drzanju obale protiv Saveznika. Tek u aprilu Hitler je odbacio pogodbu pod izgovorom da ne zeli da pregovara sa banditima.
Partizanski pregovaraci su se lepo provodili u Zagrebu. Velebit je posecivao roditelje, Djilas se vratio staroj ljubavi. Koca Popovic, sa francuskim obrazovanjem i gotovo paranoicnom anglofobijom, isprobavao je vestinu govorenja francuskog sa isto tako vatrenim nemackim oficirom koji je govorio francuski.

Mozda je najveca ironija Titov licni i privatni motiv za martovske pregovore. Nemci su drzali Hertu Has, Titovu drugu zenu i majku njegovog deteta. Tito je, u stvari, bese napustio kada je ona, iako noseca, pobegla sa jednim njegovim drugom, koji je bio od njega mladji dvadeset pet godina. Uprkos tome Tito je dogovorio oslobadjanje Herte Has kao nagradu kod ovih pregovora. Buduci da ih je partizanska propaganda namagarcila tvrdnjom da lojalisti saradjuju sa Nemcima, a ne partizani, vecina britanskih promatraca progutala je Titove reci da su Mihailovicevi vojnici zenskarosi, previdjajuci cinjenicu da je Tito tokom celog rata bio u drustvu drugarice.

Martovski pregovori, u stvari, nisu bili prvi takve vrste izmedju Tita i Nemaca. Nesto povrsniji kontakti poceli su avgusta 1942. kada su partizani zarobili inzenjera Hansa Ota u zapadnoj Bosni blizu Livna. Pregovori su obnovljeni 17. novembra, a daljnji razgovori nastavljeni krajem januara 1943. Tito se cak slozio da se sastane sa ustaskim pregovaracima Ante Pavelica 23.januara 1943, ali je nemacka ofanziva protiv ''republike'' u Bihacu to sprecila. Hans Ot je postao Titov bliski prijatelj, a Tito ga je koristio kao redovnu vezu sa Nemcima; ostao je s partizanima do kraja rata. Tito je s neprijateljima saradjivao bez rezervi. Imao je, medjutim, dobar osecaj za kamuflazu i za odvlacenje paznje sa sopstvene kolaboracije pustajuci u opticaj propagandnu kampanju o kolaboraciji lojalista. Takodje je smatrao mudrim da Hansa Ota likvidiraju posle rata.

Dokaz o partizanskoj kolaboraciji mart 1943. pruzile su beogradske vlasti. Tito se sve vise brinuo zbog glasina koje su kruzile o pregovorima s Nemcima iz mart 1943, pa je sluzbeni vojni istoricar Miso Lekovic bio ovlascen da istrazi ovaj skakljivi predmet do kraja. Objavio je knjigu posle Titove smrti, godine 1985. Ova knjiga predstavlja pravu potvrdu i optuzbu intezivne partizanske kolaboracije i pokazuje ogrmonu korist koju su od toga imali. Ona takodje pokazuje da je Titova jedina briga bio gradjanski rat protiv cetnika.Ovo je neoborivo. Lekovic je sasvim cist: sluzbeni partizanski istoricar koji objavljuje u Beogradu. Sava Bosnic je objavio sjajan prikaz knjige u ''Juznoslovenskim novinama'', sto u potpunosti unistava licemerje prihvacene mudrosti vezane za kolaboraciju.

Uzgred da kazemo, bilo je isto tako intezivnih pregovora izmedju esesovca i Titovih partizana u Sloveniji jula 1944. Njih je vodio Titov kasniji licni sekretar, dr Joze Vilfan, dok je sam Tito ziveo na Visu pod britanskom zastitom. Ovi su pregovori bili polisa osiguranja protiv saveznickog iskrcavanja u Veneciji Djuliji.

....Kao sto sam pisao na pocetku ovog dela, u ratovima, u pedantnom smislu, do kolaboracije dolazi povremeno - kod gerilskog ratovanja to je jos izrazitije. U Jugoslaviji pre decembra 1943. partizani su saradjivali sa silama Osovine mnogo intezivnije i probitacnije od bilo cega za sto je Mihailovic bio optuzivan. Mihailovic je prezirao nacin opstenja sa javnim mnjenjem u smislu pravljenja slucaja od partizana, a Britanci nisu nista uradili da mu pomognu da to uradi. Nasuprot tome partizani su koristili svoju nadmocnu masineriju da fabrikuju slucaj Mihailovic. Britanci su to prihvatili i objavljivali zato sto im je trebalo opravdanje za odluku da napuste Mihailovica. Vrlo jednostavno."


a363ba867bdfb4ace956acca998875db.jpg

https://www.amazon.com/Rape-Serbia-British-Titos-1943-1944/dp/0151959102
 
Poslednja izmena:
U sporovima oko rehabilitacija Draže, Nedića, Kalabića i ostalih fašista i kvislinga udružili su se i ministri, i komunisti i avnojski forumaši i spremaju se da od njih Srbe još jednom oslobode: jedan od njih nabraja koliko je Kalabić pobio komunista, drugi veli da su mu četnici ubili ujaka, treći iste četnike poziva da stanu u red s ustašama, četvrti obećava da će na sudu dokazati istinu prvi put obnarodovanu 20. oktobra 1944 (a posle nebrojeno puta overavanu od tada do današnjeg dana), peti predlaže potomcima fašista i kvislinga da krenu „od vrata do vrata“ i da se izvinjavaju za sve ono što su njihovi preci učinili nedužnim komunističkim koljačima.

I svi vele da su četnici sarađivali s okupatorom, ali u njihovoj istoriji nema onih dokumenata koje su u Zagrebu u proleće 1943. potpisali Đilas, Koča i Vl. Velebit da ih na Neretvi Nemci ne uznemiravaju dok oni, partizani, na onoj drugoj obali ne polome 20.000 četnika koji su ih tamo čekali. (I Nemci održali reč: na Neretvi posmatrali partizansko-četnički spor, a posle na Sutjesci s partizanima obavili ono što su propustili na Neretvi.)

A kako su partizani ratovali za oslobođenje, neka posvedoči „Naredba Strogo Pov. broj 39 od 27. decembra 1941“, koju je formulisao načelnik štaba partizanske vojske drug Arso Jovanović, u kojoj se nalaze, između mnogo drugih, i sledeće dve pojedinosti:



1) „Protiv okupatora komunističke jedinice ne mogu se boriti, zato što je okupator i suviše jak, što je sposoban i spreman da uništi jednim zamahom našu celokupnu organizaciju, ako to interesi budu zahtevali“.

2) „Takođe i sa ustašama besmisleno bi bilo s naše strane da se vodi bilo kakva vojna akcija s obzirom na njihovo moderno naoružavanje od strane okupatora, a drugo što ustaše u ovom po nas zgodnom vremenu istrebljuju srpski narod koji je u ogromnoj većini protiv nas. Naš zadatak nije u tome, da se orga­ni­zuje borba protiv okupatora i ustaša, jer bismo u tom slučaju potpuno osla­bili sasvim uzaludno završnu fazu borbe za naše oslobođenje kada će nam sna­ga biti najpotrebnija. Okupatora ima da skrše i oteraju iz naše zemlje svetski do­ga­đaji i Sovjetski Savez, naša majka. Živeo SSSR! Za nas je komuniste naj­važ­ni­je u tome: organizovati pokret i prikupiti snage protiv četnika. Četni­ci su naš prvi neprijatelj, protiv koga treba upotrebiti sva moguća i nemoguća sred­stva radi njihovog uništenja, jer na drugi način njihov otpor ne može se slomi­ti“ (isticanje – DP).

Ta se naredba pominje i u onoj kojom su Vlado Martinović-Bajica i Milovan Đilas, u ime KPJ za Crnu Goru, 5. februara 1942. godine (dakle – pet nedelja kasnije) naredili „komandantima i političkim komesarima sa područja Kolašina, Mojkovca, Berana, Bijelog Polja i Andrijevice, da odmah bez razmišljanja ili traženja nekih dodatnih objašnjenja pod hitno organizuju napad na vasojevićko pleme jer su oni veliki Srbi“, ali da pri tom „partizanska vojska mora dobro voditi računa da ne dođe do sukoba između njih i okupatorske vojske, koju naše partizanske jedinice ne smiju da napadaju, pridržavajući se strogo naredbe vrhovne partizanske komande izdate 27. 12. 1941. godine, a sa kojom su upoznati svi komandanti, politički komesari i povjerenici“. Bajica i Đilas tada nisu istražili Vasojeviće, ali je ostalo svedočanstvo nekih boraca Četvrte krajiške brigade da se ta jedinica povukla iz Velike dan pre nego što je, 28. jula 1944. godine, 21. SS divizija „Skenderbeg“ spalila taj kraj i poklala mnogo stotina srpske nejači (Politika, 6. dec. 2015, 27).

Komunisti su, eto, vrlo brižljivo vodili računa da satiru Srbe gde su god mogli, ali da se, pri tom, nikad ne nađu u blizini nemačkih jedinica.

A s ustašama su i bez toga bili dokazani saveznici. I o tome svedoči, opet, mnoštvo drugih pojedinosti.


- - - - - - - - - -

https://vidovdan.org/info/kad-ce-se-srbi-osvestiti/?script=lat
 
"7 stranaka vraća novac iz budžeta

Sedam od 18 stranaka koje su učestvovale na parlamentarnim izborima, a nisu prešle cenzus moraće da vrate novac koje su uzele iz bužeta.

Od tih sedam partija četiri nisu osvojile ni jedan odsto glasova, odnosno 0,2 posto za stranke manjina.

One su po zakonu dužne da vrate novac iz budžeta za izbore. U tim partijama kažu da im to neće biti nikakav problem.

Komuniste Joške Broza, osvojili svega 0,74 odsto,"

broz i njegova komunisticka partija osvojili 0,74 % glasova , znaci imaju tacno pola od onoga sto se uzima kao prihvatljiva statisticka greska
na sledecim izborima , ako uspe da skupi duplo vise glasova moci ce da se pohvali da ima glasaca na nivou statisticke greske
 
Poslednja izmena od moderatora:
Sem Kardelja, J. B. Tito je među Hrvate poslao i Ivu Lolu Ribara i Vladimira Velebita, kojima je 6. marta 1942. naredio:

Naša je dužnost da hrvatskoj vojsci objasnimo opasnost koja preti hrvatskom narodu u Bosni i drugim krajevima od strane srpskih četničkih bandi, od strane srpske hegemonističke klike... Na tom pitanju mi moramo dobiti hrvatske vojnike, pa i oficire... Na tom pitanju treba da se sporazumete sa naprednim delovima Hrvatske seljačke stranke, da oni preko svojih veza utiču u hrvatskoj vojsci da ona prilazi nama i da nam daje oružje i municiju.33

Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 3, 58.

партизани упозоравају усташе и домобране на опасност од четника и "српске хегемонистичке клике"

Позив усташама и домобранима да се прикључе партизанима и да им дају оружје за борбу против "српске хегемонистичке клике"
 

Back
Top