Сарадња комуниста са усташама и Немцима

Srpski antifašizam, augusta 1943 godina,nema bataljona,brigada,divizija,prazan skup :worth:

BR. 138
NAREĐENJE VRHOVNOG KOMANDANTA NOV I POJ DRUGA TITA OD 28. AVGUSTA 1943. GLAVNOM ŠTABU NOV I PO SRBIJE DA POJAČANIM VOJNO-POLITlCKIM RADOM
STVORI USLOVE ZA STO SKORIJE FORMIRANJE BRIGADA I DIVIZIJA NOVJ NA TERITORIJI SRBIJE1
V R H O V N I S T A B
N A R O D N O - O S L O B O D I L A Č K E V O J S K E I
P A R T I Z A N S K I H O D R E D A J U G O S L A V I J E
28-VIII-1943 g.
GLAVNOM ŠTABU NOV I. PO SRBIJE
U vezi sa događajima, како na međunarodnom terenu, tako i unutar naše zemlje, rešili smo da na teritoriji Srbije pristupimo odmah f o r m i r a n j u regularnih jedinica Narodno-oslobodilačke
vojske iz postojećih partizanskih odreda: bataljone,
brigade, divizije i t.d. U tu svrhu mi šaljemo do vas nekoliko
drugova koji su ovde u raznim jedinicama zauzimali razne
položaje, koji imaju iskustva iz borbe i poznaju organizaciju
naše vojske i koji će vam pomoći pri organizaciji vojnih jedinica
tamo.2
Mi danas imamo na teritoriji Hrvatske, Slovenije, Dalmacije,
Bosne i Hercegovine već 17 organiziranih divizija, a tri
nove divizije su u formiranju.3 Osim toga imamo u svim t im
oblastima vrlo veliki broj manjih i većih partizanskih odreda,
iz kojih se popunjavaju naše divizije. Ove divizije s a č i n j a v a j u
8 korpusa,4 pod čiju komandu spadaju i partizanski odredi.
U vezi s tim, vaše formirane divizije5 imaju rezervisane brojeve
21, 22, 23, 24, 25. To ne znači da vi možete i morate stvor
i t i toliko divizija, jer mi znamo da je za sada to nemoguće,
već smo samo rezervisali brojeve, koji će se dati divizijama
formiranim na srpskoj teritoriji.
Divizije koje budete formirali ne bi smele biti manje od
2500 ljudi a veće od 5000 ljudi, jer uslovi sadašnjeg r a t o v a n j a
ne dozvoljavaju upotrebu glomaznih jedinica. Razume se, kada bude došlo vreme za to, mi ćemo povećati brojčano s t a n j e svih
divizija.
Divizije se sastoje od 3 brigade, čiji broj treba da se
kreće n a j m a n j e od 800 ljudi pa sve do 2000. Poželjno je da brigade
imaju 4—5 bataljona.
Mi nemamo od vas nikakvih izveštaja o b r o j u vaših partizanskih
odreda, o njihovom brojčanom stanju, o n j i h o v om delokrugu
i t.d. i prema tome mi ne možemo da v am damo tačne
upute o tome koliko ćete i gde formirati brigada ili divizija.
Svakako da nam o tome morate što pre poslati izveštaj. Odmah
p r i s t u p i t e f o r m i r a n j u ovih vojnih jedinica svuda gde postoje
partizanski odredi. Ako su vaši partizanski odedi, recimo, u
jednom srezu • p r e s l a b i za formiranje jedne brigade, onda vi
f o r m i r a j t e brigadu od najbližih odreda iz dva ili više sreza.
Za komandire i komandante postavljajte najbolje drugove,
koji su se do sada pokazali sposobnim da rukovode v o j n im jedinicama
bez obzira na to dali su imali u jugoslovenskoj vojsci
činove ili nisu.
Za f o r m i r a n j e brigada i divizija potrebno je vršiti ne samo
mobilizaciju na dobrovoljnoj bazi, već se može pristupiti i
opštoj mobilizaciji određenih godišta, pri čemu, razume se,
treba politički objašnjavati potrebu takve mobilizacije....:gace::klap:
 
Srpski antifašizam, augusta 1943 godina,nema bataljona,brigada,divizija,prazan skup :worth:

BR. 138
NAREĐENJE VRHOVNOG KOMANDANTA NOV I POJ DRUGA TITA OD 28. AVGUSTA 1943. GLAVNOM ŠTABU NOV I PO SRBIJE DA POJAČANIM VOJNO-POLITlCKIM RADOM
STVORI USLOVE ZA STO SKORIJE FORMIRANJE BRIGADA I DIVIZIJA NOVJ NA TERITORIJI SRBIJE1
V R H O V N I S T A B
N A R O D N O - O S L O B O D I L A Č K E V O J S K E I
P A R T I Z A N S K I H O D R E D A J U G O S L A V I J E
28-VIII-1943 g.
GLAVNOM ŠTABU NOV I. PO SRBIJE
U vezi sa događajima, како na međunarodnom terenu, tako i unutar naše zemlje, rešili smo da na teritoriji Srbije pristupimo odmah f o r m i r a n j u regularnih jedinica Narodno-oslobodilačke
vojske iz postojećih partizanskih odreda: bataljone,
brigade, divizije i t.d. U tu svrhu mi šaljemo do vas nekoliko
drugova koji su ovde u raznim jedinicama zauzimali razne
položaje, koji imaju iskustva iz borbe i poznaju organizaciju
naše vojske i koji će vam pomoći pri organizaciji vojnih jedinica
tamo.2
Mi danas imamo na teritoriji Hrvatske, Slovenije, Dalmacije,
Bosne i Hercegovine već 17 organiziranih divizija, a tri
nove divizije su u formiranju.3 Osim toga imamo u svim t im
oblastima vrlo veliki broj manjih i većih partizanskih odreda,
iz kojih se popunjavaju naše divizije. Ove divizije s a č i n j a v a j u
8 korpusa,4 pod čiju komandu spadaju i partizanski odredi.
U vezi s tim, vaše formirane divizije5 imaju rezervisane brojeve
21, 22, 23, 24, 25. To ne znači da vi možete i morate stvor
i t i toliko divizija, jer mi znamo da je za sada to nemoguće,
već smo samo rezervisali brojeve, koji će se dati divizijama
formiranim na srpskoj teritoriji.
Divizije koje budete formirali ne bi smele biti manje od
2500 ljudi a veće od 5000 ljudi, jer uslovi sadašnjeg r a t o v a n j a
ne dozvoljavaju upotrebu glomaznih jedinica. Razume se, kada bude došlo vreme za to, mi ćemo povećati brojčano s t a n j e svih
divizija.
Divizije se sastoje od 3 brigade, čiji broj treba da se
kreće n a j m a n j e od 800 ljudi pa sve do 2000. Poželjno je da brigade
imaju 4—5 bataljona.
Mi nemamo od vas nikakvih izveštaja o b r o j u vaših partizanskih
odreda, o njihovom brojčanom stanju, o n j i h o v om delokrugu
i t.d. i prema tome mi ne možemo da v am damo tačne
upute o tome koliko ćete i gde formirati brigada ili divizija.
Svakako da nam o tome morate što pre poslati izveštaj. Odmah
p r i s t u p i t e f o r m i r a n j u ovih vojnih jedinica svuda gde postoje
partizanski odredi. Ako su vaši partizanski odedi, recimo, u
jednom srezu • p r e s l a b i za formiranje jedne brigade, onda vi
f o r m i r a j t e brigadu od najbližih odreda iz dva ili više sreza.
Za komandire i komandante postavljajte najbolje drugove,
koji su se do sada pokazali sposobnim da rukovode v o j n im jedinicama
bez obzira na to dali su imali u jugoslovenskoj vojsci
činove ili nisu.
Za f o r m i r a n j e brigada i divizija potrebno je vršiti ne samo
mobilizaciju na dobrovoljnoj bazi, već se može pristupiti i
opštoj mobilizaciji određenih godišta, pri čemu, razume se,
treba politički objašnjavati potrebu takve mobilizacije....:gace::klap:

jel to ovaj isti Tile iz 1942? :mrgreen:

"U našoj vojsci je 95% Srba"

aha, pricamo o 43. kad je ishod rata postao poznat i hrvati funjare menjaju stranu....tj preko srpske grbace se prebacuju na pobednicku....ja se izvinjavam :lol:


ebiga mupi moj...mrzi me da citam ovo sve...ajd da ti obecam da cu sutra...ili bolduj "bitne delove"...ma samo kad si nam ti jos tu...ziv i zdrav...e, sad o pameti pricati...tu je vec diskutabilno :roll: :mrgreen: al masis temu vazda...kakve veze ovaj tvoj post ima sa temom??? valjda ni ti vise ne znas sta bi pisao...a bas nista pametno odavno nemas...da budemo realni nikad nisi ni imao :) al djavo ti ne da mira...kapiram te, muke su to...biti hrvat na ovakvim temama...ko prostituka na temi o moralu npr...:mrgreen:

nego

poternica%20za%20Drazom.jpg


slobodno poseti i ovu temu, kad smo vec kod 43. ;)

OPSADA SARAJEVA 1943
http://forum.krstarica.com/showthread.php/729557-OPSADA-SARAJEVA-1943

meni je ipak ovo nekako najjace..sta ti kazes mupi?

Posto je krajem avgusta 1944. Nojbaheru, fon Vajksu I generalu Jodlu objasnio da su ‘’Velikosrbi…jedini drzavotvorni element’’ I ‘’jedini pravi ljudi’’ na Balkanu, Hitler je zakljucio da Nemacka ‘’mora sve velikosrpske planove najostrije da suzbija…Jedna srpska vojska ne sme da postoji. Bolja je cak izvesna komunisticka opasnost’’.

dr Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969.
(W. Warlimont, ‘’Im Hauptquartier der Deutschen Wehrmacht, 1939-1945’’, Frankfurt, 1962, s.499 ; T-77-781-5507576.)


sad ces ti da nam navedes kad, gde i u kom kontekstu Hitler spominje hrvate??? :mrgreen: sad sledi pauza i reklama za toalet papir...

e, sad...dok god hrvat prica o antifasizmu...bice tu vazda smeha i sprdnje :D
 
Poslednja izmena:
,Kao i uvijek srpsko prekrajanje,lažiranje,falsificiranje...saradnja u kojoj se stalno ratuje,to ima samo u srpskoj istografiji
UPUTSTVO VRHOVNOG KOMANDANTA NOV I POJ DRUGA TITA OD 9. SEPTEMBRA 1943. GLAVNIM ŠTABOVIMA NOV I PO HRVATSKE I SLOVENIJE O NAJPREČIM ZADACIMA
U NOVONASTALOJ SITUACIJI POSLE KAPITULACIJE FAŠISTIČKE ITALIJE
.. Dep. 584/43
[Glavnom štabu NOV i PO Hrvatske]
Bevc neka da hitna uputstva G.Š. Slovenije da stupi u vezu s Talijanima radi predavanja oružja i eventualne saradnje protiv Nijemaca. U Sloveniji i Hrvatskoj je sada glavno mobilizacija
i naoružanje. Neke jače borbe s Nijemcima izbjegavati dok ne dođe do jače demoralizacije među njima. Pozovite domobrane i oficire na p r e d a j u i s a r a d n j u s nama. K r a j n j e je
vrijeme za to.

N A R E Đ E N J E VRHOVNOG KOMANDANTA NOV I POJ DRU-ГА TITA OD 30. AVGUSTA 1943. ŠTABU DRUGOG BOSANSKOG NOU KORPUSA DA REORGANIZUJE I POPUNI
J E D I N I C E I USMERI DEJSTVA NA KOMUNIKACIJE U DOLINI REKE UNE
V R H O V N I S T A B N . O . V . I P . O . J .
točka 6-28. augusta t.g. otpočela je nemačka ofanziva sa linije:Drežnik—Bihać—Kulen-Vakuf protiv naše oslobođene t e r i t o r i j e u Lici.Već se vode žestoke borbe. U vezi s ovim potrebno je
da razvijete j a k u delatnost na komunikaciji: Petrovac—Bihać kao i na ostale komunikacije u dolini Une. Zarobljeni nemački vojnici govore da idu preko Like na J a d r a n .

OBAVEŠTENJE VRHOVNOG ŠTABA NOV I POJ OD 13. SEPTEMBRA 1943. ŠTABU PRVOG BOSANSKOG NOU KORPUSA O RAZORUŽANJU ITALIJANSKIH DIVIZIJA U SLOVENIJI
I DALMACIJI1
U Sloveniji je sada razoružana 21. talijanska div.2 Dosada plen ogroman u topovima, kamionima, tenkovima, mitr. i drugom. Naši u Splitu vode pregovore za p r e d a j u oružja.3 Cela želj. pruga od Ogulina do Sušaka u u našim rukama. Vode se žestoke borbe sa Njemcima.

NAREĐENJE VRHOVNOG ŠTABA NOV I POJ OD 15. SEPTEMBRA 1943. ŠTABU PRVE PROLETERSKE DIVIZIJE DA HITNOM INTERVENCIJOM U PRAVCU SREDNJE DALMACIJE
SPRECl PRODOR NEMACKIH SNAGA U SPLIT1
Od VŠ
[Štabu Prve proleterske divizije]
Naši drže Split i celu obalu. Nemci zauzeli Klis, gde se vode borbe.Potrebna vaša hitna intervencija. Prva brigada pošla pred mrak 13 o.m. Na obali ogroman plen i priliv snaga.

OBAVEŠTENJE EDVARDA KARDELJA OD 16. SEPTEMBRA 1943. KOMANDANTU TRINAESTE NOU DIVIZIJE O BORBAMA PROTIV NEMACA NA SEKTORU ILIRSKE BISTRICE
I O POTREBI ODRŽAVANJA ČVRSTE VEZE IZMEĐU SUSEDNIH SLOVENACKIH I HRVATSKIH JEDINICA1
Dragi Veljko
Primio sam tvoje pismo i držim da ste pravilno postupili. Mi smo se ovde jučer malo suviše zaleteli i imali u borbama sa Nemcima prilične gubitke (oko 10 mrtvih, razbijena 2 ten^a
i 1 oklopni kamion) i morali smo isprazniti II[irsku] Bistricu (doduše, odmah posle našeg povlačenja napustili su Bistricu
i Nemci). Nemci su imali razbijena 2 tenka i 3 blindirana automobila.U svim tim borbama sa snagama koje su prodirale u pravcu Rijeke pomalo je popustio moral novajlija, pa. smo
rešili promeniti taktiku, dok ih jače ne formiramo. Naša motorizovana brigada3 povukla se iznad Bistrice. Odatle će manjim odeljenjima vršiti pritisak u pravcu Trsta i Rijeke, te
provoditi mobilizaciju.

pa ovo je sjajno...hvala na doprinosu temi :D

Bevc neka da hitna uputstva G.Š. Slovenije da stupi u vezu s Talijanima radi predavanja oružja i eventualne saradnje protiv Nijemaca. U Sloveniji i Hrvatskoj je sada glavno mobilizacija
i naoružanje. Neke jače borbe s Nijemcima izbjegavati dok ne dođe do jače demoralizacije među njima. Pozovite domobrane i oficire na p r e d a j u i s a r a d n j u s nama. K r a j n j e je
vrijeme za to.

a odjendom se vode "zestoke borbe"??? :hahaha::hahaha::hahaha:

pa ovo samo Tito kao hrvat mitoman je mogao da iskonstruise...i sto je najgore poslo mu je za rukom...velika funjara bio...

pa da li si ti normalan??? :hahaha: ajde klovnu zavuci se u tu stakorsku rupu i ne izlazi vise, leba ti...ne brukaj se...

osim ako u vezi ovoga ne nadjes neki konkretan odgovor? :mrgreen:

U ponuđenom Titovom sporazumu s Nemcima piše: Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto i protiv Engleza prilikom iskrcavanja

- Partizani izjavljuju da se ne bore protiv hrvatske (kvislinške) države i ni u kom slučaju protiv Nemaca, već isključivo protiv četnika.

- Partizani žele da vode borbu samo sa četnicima, a nemačke trupe nisu napadali, već su se branili kada su ih nemačke snage napadale.

- Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto tako i protiv Engleza prilikom iskrcavanja (na Jadransko more).

a, ako oces manje da se smejem svemu ovome...ako sam kojim slucajem preterao...postavi Titovo naredjenje za napad na Nemce u medjuvremenu...vrlo jednostavno...ili pocni i sam da se smejes ovome sto si postavio...;)
 
Poslednja izmena:
http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:551267-Titova-saradnja-sa-Nemcima

Titova saradnja sa Nemcima
Pero Simić | 03. jun 2015.
U ponuđenom Titovom sporazumu s Nemcima piše: Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto i protiv Engleza prilikom iskrcavanja


VEĆ početkom marta 1943. Tito je preko člana Politbiroa Centralnog komiteta KPJ Milovana Đilasa, komandanta svoje najelitnije jedinice, Prve proleterske brigade, Konstantina Popovića, i svog glavnog obaveštajca Vladimira Velebita, ponudio nemačkim vlastima u NDH sporazum o saradnji:

- Komanda NOVJ (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije) smatra:

a) da u datoj situaciji ne postoji nikakav razlog da nemački Vermaht vodi ratna dejstva protiv NOVJ s obzirom na situaciju, protivnika i interese jedne i druge strane. Prema tome, bilo bi u obostranom interesu ako bi neprijateljstva bila obustavljena. U vezi s tim, nemačka komanda i ova delegacija morale bi da preciziraju svoje predloge o eventualnoj zoni i pravce ekonomskih ili drugih interesa.

b) NOVJ smatra četnike glavnim neprijateljima.

U toku trajanja pregovora po svim ovim tačkama, predlažemo prestanak ratnih dejstava između nemačkih trupa i NOVJ.

ZA PUŠTANjE iz zatvora NDH nekoliko svojih funkcionera, Titovi pregovarači su ponudili da na slobodu puste nekoliko folksdojčera iz Jajca, posadu jednog ustaškog aviona, jednog nemačkog majora, 25 zarobljenih nemačkih vojnika, oko stotinu oficira, podoficira i službenika NDH, 615 italijanskih vojnika, podoficira i oficira.

U toku ovih poverljivih razgovora, kojima je, pored dvojice visokih nemačkih oficira, povremeno prisustvovao i Pavelićev izaslanik, inspektor Čermak, Titovi delegati su saopštili:

- Partizani izjavljuju da se ne bore protiv hrvatske (kvislinške) države i ni u kom slučaju protiv Nemaca, već isključivo protiv četnika.

- Partizani žele da vode borbu samo sa četnicima, a nemačke trupe nisu napadali, već su se branili kada su ih nemačke snage napadale.

- Partizani su spremni da sa oružjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci ukažu, pa isto tako i protiv Engleza prilikom iskrcavanja (na Jadransko more).

NEMCI su ovim razgovorima pridavali toliki značaj da je zbog njih u Gornji Vakuf u zapadnoj Bosni, gde su pregovori vođeni, doleteo čak i Hitlerov general Aleksandar fon Ler, koji je 6. aprila 1941. komandovao nemačkim razaranjem Beograda.

Kad su se uverili u ozbiljnost Titovih namera, Nemci su predložili da se pregovori podignu na viši nivo. Tito je to prihvatio, pa su nacisti Đilasa i Velebita avionom prebacili u Zagreb, na višednevne razgovore s Hitlerovim poslanikom u NDH Zigfridom Kašeom i generalom Glezom fon Horstenauom.

Tu su Titovi emisari razgolitili stvari do kraja:

- U nacionalnom četničkom pokretu mi vidimo našeg najvećeg i najopasnijeg neprijatelja, pošto oni teže da stvore Veliku Srbiju, a nas da istisnu. Pod takvim okolnostima mi nemamo više nikakvog povoda da se borimo protiv nemačke vojske, niti da nanosimo štete nemačkim interesima u čitavoj zemlji, bili oni vojne ili privredne prirode, a takođe i interesima saobraćaja. Mi ne tražimo nikakvu protivuslugu. Treba nam samo dati priliku da se borimo protiv četnika da bismo ih uništili.

Sledila je ključna tačka Titove ponude:

- Mi smo zarobljene Nemce već predali i spremni smo - bez protivusluge - da obustavimo neprijateljstva u Slavoniji i istočnoj Bosni.

AUTOMATSKI je to značilo obustavu neprijateljstava ne samo prema Nemcima, već i prema NDH. Tito nije ostao na rečima. Svom partijskom izaslaniku u Bosni i Hercegovini odmah je naredio da bosanski partizani "čiste teren od četnika", a da se "ne sukobljavaju s Nemcima":

- Najvažniji zadatak sada jeste uništiti četnike Draže Mihailovića.

Sa sadržajem ovog Titovog naređenja Velebit je prethodno upoznao agente Obaveštajnog odeljenja 718. nemačke divizije u Sarajevu. Nemci su s nevericom slušali, pitajući Velebita ko, u stvari, čini Titovu vojsku. Odgovorio je da 70 odsto njih čine Srbi.

- Kako je moguće da se Srbi bore protiv četnika - bilo je sledeće pitanje.

Velebit je odgovorio:

- Mi smo Srbe ubedili, a i oni su uvideli, da ovde u zemlji prevlast Srba nije dobra.

KRAJEM marta 1943, Tito se javio i Štabu Prvog bosanskog korpusa, najjače svoje jedinice u Bosni i Hercegovini. Komandi ove jedinice naredio je da ne sme "praviti nikakve akcije" ne samo protiv Nemaca već ni protiv snaga NDH, i da "svu svoju borbu upotrebi protiv četnika".

U isto vreme, komandant Prve proleterske divizije, vodeće Titove vojne jedinice, naložio je jednoj svojoj brigadi da se "nipošto ne sukobljava sa nemačkim trupama", a petnaestak dana kasnije i Tito je ovom komandantu depeširao da se "ni po koju cijenu" ne upušta u borbu sa Nemcima.

Posle dogovora njegovih pregovarača sa Nemcima, ustašama i fašistima, Tito se tih dana javio i svojim vojnim izaslanicima u Slavoniji. Od njih je tražio da svojim diverzantskim grupama "smjesta narede da ne vrše diverzije na pruzi Beograd - Zagreb".

To je izuzetno odgovaralo i Nemcima i ustašama. Nemcima zbog slanja vojske i oružja na sovjetski front, a ustašama zbog zaštite njihovih logora smrti u Jasenovcu i Staroj Gradiški, u kojima su od 1941. na bezočan način pobili više desetina hiljada Srba, Jevreja, Roma i hrvatskih antifašista.

SEPTEMBRA 1943, pola godine posle pregovora u Gornjem Vakufu i Zagrebu, Tito je glavnom štabu svojih snaga u Hrvatskoj poručivao da se klone borbe sa Nemcima:

- Neke jače borbe s Nijemcima izbjegavati dok ne dođe do jače demoralizacije kod njih.

Nemačke interese za kolaboraciju s Titom najpotpunije otkriva telegram koji je sredinom aprila 1943. Zigfrid Kaše iz Zagreba poslao Hitlerovom ministru inostranih poslova Joakimu fon Ribentropu:

- Borbe između Titovih bandi i Mihailovićevih četnika, koje neposredno pratimo, jako slabe obe strane, a nas pošteđuju žrtava.

Tita je od formalnog potpisivanja ovog sporazuma spasla Moskva. Kad je saznao da Tito šuruje sa Nemcima i ustašama, Staljin se naljutio kao ris:

- Nas čudi to što Vi mijenjate zarobljenike s Nijemcima, što šaljete k njima delegate koji vode svakakve pregovore s Nijemcima, a takođe i što je njemački poslanik u Zagrebu izrazio želju da se lično sretne s Vama...

- Nije li to sve povezano s politikom Nijemaca da iskoriste Vaše ljude radi raspaljivanja međusobne borbe među samim narodima Jugoslavije.

- Molimo objašnjenje po ovom pitanju.

Tito se dovijao, tvrdeći da su njegovi bliski saradnici išli u Zagreb da "nabave lijekove protiv tifusa itd.", a ne da Nemcima i ustašama nude saradnju u borbi protiv Mihailovića i Engleza.

ZA VREME makijavelističkog primirja s Nemcima, Tito je u dolini Neretve naneo istorijski poraz četnicima, a razmena zarobljenika između partizana, Nemaca, Italijana, ustaša i domobrana, započeta još septembra 1942, dobila je nova krila. Tako je Tito iz ustaškog zatvora u Zagrebu izvukao predratnu ljubavnicu Hertu Has, a ekskluzivna razmena zarobljenika s Nemcima samo na području NDH razljutila je vođu srpskih komunista Blagoja Neškovića:

- Uopšte nismo znali o mogućnosti razmene zarobljenika-zatvorenika, a kod nas se svakodnevno vrše streljanja po logorima i ubistva po zatvorima, i to naših najboljih drugova.

NASTAVLjENA SARADNjA
Iako je Fon Ribentrop naložio Kašeu da se "ubuduće uzdrži od svakog direktnog ili indirektnog kontakta ili pregovora s Titom", kolaboracija je nastavljena, jer se Tito striktno držao datih obećanja. Njegove jedinice, ne samo u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Bosni već ni u Slavoniji, sve do kraja prve dekade maja 1943. "nisu imale nikakvih akcija" protiv Nemaca i ustaša.

4128-1.jpg


4129-1.jpg


4130-1.jpg
 
jel to ovaj isti Tile iz 1942? :mrgreen:

"U našoj vojsci je 95% Srba"

aha, pricamo o 43. kad je ishod rata postao poznat i hrvati funjare menjaju stranu....tj preko srpske grbace se prebacuju na pobednicku....ja se izvinjavam :lol:


ebiga mupi moj...mrzi me da citam ovo sve...ajd da ti obecam da cu sutra...ili bolduj "bitne delove"...ma samo kad si nam ti jos tu...ziv i zdrav...e, sad o pameti pricati...tu je vec diskutabilno :roll: :mrgreen: al masis temu vazda...kakve veze ovaj tvoj post ima sa temom??? valjda ni ti vise ne znas sta bi pisao...a bas nista pametno odavno nemas...da budemo realni nikad nisi ni imao :) al djavo ti ne da mira...kapiram te, muke su to...biti hrvat na ovakvim temama...ko prostituka na temi o moralu npr...:mrgreen:

nego



slobodno poseti i ovu temu, kad smo vec kod 43. ;)

OPSADA SARAJEVA 1943
http://forum.krstarica.com/showthread.php/729557-OPSADA-SARAJEVA-1943

meni je ipak ovo nekako najjace..sta ti kazes mupi?

Posto je krajem avgusta 1944. Nojbaheru, fon Vajksu I generalu Jodlu objasnio da su ‘’Velikosrbi…jedini drzavotvorni element’’ I ‘’jedini pravi ljudi’’ na Balkanu, Hitler je zakljucio da Nemacka ‘’mora sve velikosrpske planove najostrije da suzbija…Jedna srpska vojska ne sme da postoji. Bolja je cak izvesna komunisticka opasnost’’.

dr Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969.
(W. Warlimont, ‘’Im Hauptquartier der Deutschen Wehrmacht, 1939-1945’’, Frankfurt, 1962, s.499 ; T-77-781-5507576.)


sad ces ti da nam navedes kad, gde i u kom kontekstu Hitler spominje hrvate??? :mrgreen: sad sledi pauza i reklama za toalet papir...

e, sad...dok god hrvat prica o antifasizmu...bice tu vazda smeha i sprdnje :D

Znači u Srbiji samo četnici i izvoz revolucije u sarajevo,zvornik,foču...ništa niš leskovac,čačak,beograd,partizani,zavnoh,narodnooslobodilački odbori

Kada smo već kod srpskoga antifašizma,vidim da ti lepljenje slikca dobro ide (je da se vrti uvek istih 5/6n komada) možeš da staviš nešto gdje talijanski fašisti Srbe smatraju neprijateljima? :gace:
 
pa ovo je sjajno...hvala na doprinosu temi :D



a odjendom se vode "zestoke borbe"??? :hahaha::hahaha::hahaha:

pa ovo samo Tito kao hrvat mitoman je mogao da iskonstruise...i sto je najgore poslo mu je za rukom...velika funjara bio...

pa da li si ti normalan??? :hahaha: ajde klovnu zavuci se u tu stakorsku rupu i ne izlazi vise, leba ti...ne brukaj se...

osim ako u vezi ovoga ne nadjes neki konkretan odgovor? :mrgreen:



a, ako oces manje da se smejem svemu ovome...ako sam kojim slucajem preterao...postavi Titovo naredjenje za napad na Nemce u medjuvremenu...vrlo jednostavno...ili pocni i sam da se smejes ovome sto si postavio...;)

Da još malo rasturimo mitomaniju.
De mi Kočo reci gdje su prije toga partizani napadali Nijemce ako nije bio u pitanjnu banditski prepad nqa kakav motocikl ili zalutali kamion,pa ti je nešto čudno izbjegavanje borbe partizana sa Nijemcima?
De mi navedi bar jedan grad koji su partizani oteli Nijemcima do pred kraj rata kada je došla Crvena Armija?

Tito nije hteo napadati Nijemce...:worth: partizani sa svojim školovabnimoficirskim kadrom i obučenim borcima bi se nbez problem,a obračunali sa njemačkom vojskom.
Daj Kočo ne budali više,cijeli rat i revoluciju partizani bježe od Nijemac i čekaju Ruse.:worth:
 
Da još malo rasturimo mitomaniju.
De mi Kočo reci gdje su prije toga partizani napadali Nijemce ako nije bio u pitanjnu banditski prepad nqa kakav motocikl ili zalutali kamion,pa ti je nešto čudno izbjegavanje borbe partizana sa Nijemcima?
De mi navedi bar jedan grad koji su partizani oteli Nijemcima do pred kraj rata kada je došla Crvena Armija?

Tito nije hteo napadati Nijemce...:worth: partizani sa svojim školovabnimoficirskim kadrom i obučenim borcima bi se nbez problem,a obračunali sa njemačkom vojskom.
Daj Kočo ne budali više,cijeli rat i revoluciju partizani bježe od Nijemac i čekaju Ruse.:worth:

Реци један град који су освојили.
 
Комунисти помагали усташки устанак

Иван Миладиновић |21. јун 2015

Како је почела сарадња бољшевика и Павелићевих следбеника. Југословенски комунисти у усташком покрету препознали “револуционарни карактер” који се бори против Београдa



Међу првим земљама с којима је Совјетски Савез успоставио дипломатске односе била је фашистичка Италија. Рим и Москва, иако су им идеологије биле супротне, једно време имале су истоветан циљ: уништење европског поретка утврђеног међународним мировним уговорима. У оквиру тог циља поклопио се заједнички интерес да је неопходно растурити Југославију као “вештачку версајску творевину”. Спроводећи своју политику и преко Коминтерне, Стаљин је лоше процењивао да му од фашизма не прети никаква опасност, јер је окренут против земаља западне демократије. Био је убеђен да ће се та два буржоаска блока међусобно уништавати и да би такав њихов однос помогао у “извођењу” светске револуције. Зато је са Италијом најпре дошло до сарадње на организованом тероризму.
Бољшевици су оправдавали терористичке акције појединаца, тврдећи да би убиства појединих представника режима могла да заплаше и дезорганизују државну власт. У својој политици разбијања Југославије, Коминтерна је подржавала и подстицала националне организације и групе на Балкану које су се служиле терором и таквом активношћу могле да изазову шире сукобе међу државама на европском простору. Двадесетих година прошлог века, у Бечу је организована и група југословенских комуниста, као “војна ћелија за специјалне задатке”. Групом је руководио Мустафа Голубић, некада припадник “Црне руке”, за кога се у то време сумњало да се бави конспиративним радом, између осталог и планирањем атентата на краља Александра.

Усташки покрет у Хрватској је настао из Хрватске странке права, чији је оснивач био Јосип Франк, због тога су припаднике ове странке називали франковци. Иако су били безначајна политичка организација, издвајали су се радикалним циљевима. Најзначајни је био издвајање Хрватске из Југославије. Франковци су се од определили да им главно дејство буде из иностранства. У Бечу је био огранак, на чијем се челу налазио барон Стјепан Саркотић, бивиши генерал аустроугарске војске, а у Будимпешти Иво Франк, син оснивача странке. У Загребу је странком руководио адвокат Анте Павелић. Он је формирао терористичку организацију “Хрватски домобран”, која је заправо зачетак усташке организације.
Павелић 19. јануара 1929. године напушта земљу. У Бечу и Будимпешти повезује се са хрватском емиграцијом, а затим у Софији с вођстном ВМРО. Заједничи циљ је - рушити Југославију.
Јуна те године Павелић се састаје са важним људима из италијанског министарства. Он тражи да се што пре Хрвати наоружају и добро организују. Други његов захтев је - убити краља Александра - јер би се после тога Југославија распала. Представници Рима прихватају ове захтеве, па је италијанска влада већ од јесени 1929. финансира усташку организацију са 200.000 лира месечно. Тада је то значајна сума новца.Истовремено Министарство иностраних послова у Риму формира специјално одељење које има задатак да пружа новчану помоћ и обезбеђује оружје. Колики је значај овој сарадњи давала италијанска страна говори податак да је ускоро по Павелићевом доласку у Италију дошло и до његовог сусрета са с Мусолинијем.
kom%20%281%29.jpg


Југословенски комунисти с будном пажњом прате Павелићеве активности у иностранству. Разлог је једноставан, заједничка сарадња јер они у усташком покрету препознају “револуционарним карактер” пошто се одлучно бори против режима у Београду. Тадашњи односи Југославије и Италије наговештавали су ћи могућност избијања рата који је требало искористити “у борби против српског империјализма”. Секретар КПЈ Милан Горкић залагао се за “стратешки споразум” са Италијом и Мађарском, и то по цену уступања неких области тим државама. Директиве из Москве тражиле су стварање “борбеног споразума” с националним организацијама, и да комунисти шаљу своје људе у Павелићеве војне одреде, да тамо изнутра раде. Захтев да се комунисти упуте у Јанка Пусту, где су се обучавали хрватски терористи, стигао је после сазнања да Павелић планира да у Југославију убаци усташке групе, обучене за “герилску борбу”. Ни усташки логори у Италији нису прошли без присуства кумунистичких емисара. Њихов задатак је био да се обавесте о усташкој спремности за заједничке акције.

- Метод рада комуниста био је и успостављање директног контакта с појединим усташким првацима, у првом реду с Бранком Јелићем и Младеном Лорковићем у Берлину. Комунисти су настојали да у усташким организацијама и ВМРО задобију утицај и спроводе своју политику, али уместо да стекну водећи положај и управљају њиховим радом, догађало се да су потпадали под утицај ових терористичких група, сводећи своју улогу на подршку и учешће у њиховим акцијама - писао је поводом ових догађаја др Бранислав Глигоријевић.
Припреме за устанак у Хрватској почеле су средином 1931. године. План је био да почне у Лици, јер је преко Велебита најлакше било допремити оружје и муницију. Човек за везу у замљи био је Андрија Артуковић, адвокат из Госпића, челник терористичке организације “Хрватска национална омладина”. Почетком 1932. у Бечу Павелић даје Артуковићу десет милона лира помоћи за организацију побуне. Нешто доцније, на новом састанку, на италијанско-аустријској граници, Артуковић подноси извештај: “Припреме се успешно одвијају, ситуација је повољна, организовано је усташко језгро, на чијем је челу Јуца Рукавина, бивши аустроугарски официр. Може да се рачуна на 3.000 људи, које само треба наоружати”. У марту, у Трсту се састаје усташки штаб: Павелић, Густав Перчец, Бранимир Јелић, Серваци. Разрађени су детаљи устанка. Циљ је био да се прошири по Хрватској, док би Далмацију требало препустити окупацији фашистичке милиције. Овај податак очито говори да је Павелић још тада прихватио да Далмација у будућности припадне Италији.

kom%20%282%29.jpg


“Устанак је започео 7. септембра 1932, када је десетак униформисаних усташа с наоружањем пребачено са италијанске територије, преко Задра. Њихова акција свела се на напад на жандармеријску станицу у Брушанима. Жандарми су, међутим, одбили напад и касније, у потери, убили једног усташу, док су се остали разбежали, остављајући за собом седам сандука експлозива и муниције италијанске производње. Иако је руководство КПЈ упутило проглас “цијелом хрватском народу” да свом снагом подупру усташе, њихова акција није наишла ни на какав одзив. Југословенске власти концентрисале су у Далмацији велике војне снаге и предузеле чишћење терена. У тој акцији ухапшен је један од коловођа, Јуца Рукавина, док је Андрија Артуковић успео да побегне из земље. Читав овај подухват, назван “Лички устанак”, дуго и темељито припреман од стране усташа и италијанских фашиста, претпрео је потпуни неуспех. То је коначно уверило Павелића и његове моћне заштитнике да у Југославији не може да рачуна ни на какву масовнију акцију. Преостало му је оно чему је био вичан, а то је извођење појединачних терористичких акција без борбе, из заседе - пише др Бранислав Глигоријевић.
Оружани упад усташке организације није прошао без потпоре југословенских комуниста. Поред прогласа “цијелом хрватском народу” да се прикључи Павелићевим следбеницима, организовали су и своје акције. У архивском фонду Милана Стојадиноваћа може да се пронађе извештај Евгенија Жукова из тог периода из кога се види да у терористичким активностима у Југославији комунисти нису имали већег успеха. Из овог документа се види и да је у априлу 1932. похапшена група нижих официра, која је по налогу руководства КПЈ припремала пуч у 45. пешадијском пуку у Марибору, с циљем да преузму власт у овом граду. У то време, ухапшена јс и група од четрдесетак комуниста у Бихаћу, међу којима је био и Оскар Давичо, која је припремала напад на тамошњи гарнизон, како би дошла до оружја. Исте године припреман је и “оружани устанак” комуниста и федералиста у Црној Гори, и у ту сврху набављано је оружје из Италије. Према замисли главног стратега Адолфа Мука, једног од југословенских коминистичких првака, циљ устанка је био директно припајање Црне Горе Совјетској унији.
http://www.novosti.rs/вести/насловна/репортаже.409.html:553967-Komunisti-pomagali-ustaski-ustanak
 
:dash::dash::dash:

ooo Boze...sta drugo reci??? kakve su ovo gluposti i kakve veze imaju tamo neke hrvatske skole, zupe i sta vec sa najvisim odlikovanjem koje su SAD dodeljivale stranim drzavljanima, a koje je dodeljeno djeneralu Mihailovicu za doprinos saveznickoj pobedi, sto jasno pise...daj kad se povezes, objasni molim te...dokle ide to ludilo???

Za tvoju informaciju Drazu su 1943. odlikovali i poljski general Sikorski, poljskim ordenom za vojnicke vrline (Virtuti Military) i da te podsetim Sarl De Gol, francuskim ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943. godine pročitana svim francuskim jedinicama:

„Armijski general Dragoljub D. Mihailović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otadžbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.

http://www.sistory.si/publikacije/prenos/?target=pdf&urn=SISTORY:ID:9051

imas u ovoj knjizi pohvale saveznickih komandanata upucene Drazi...najznacajnija je ona Ajzenhauera:

General Dwight D. Eisenhower, the Supreme Commander of the Allied Forces in North Africa, also gave recognition to the fighting of the Mihailovi ć Chetniks:

The American Armed Forces in Europe and Africa greet their brothers - in - arms, the eminent and gallant military units under your resolute command. These brave men who joined your ranks in their birthplaces in order to expel the enemy from your homeland, are fighting with complete devotion and sacrifice for the mutual cause of the united nations. May this struggle bring them complete success. Eisenhower. 11

164. str.
http://resistance-revolution.s3.amazonaws.com/Shadows on the Mountain.pdf

vama stvarno nije dobro...psihijatrija vapi za vama...


ima veze nego kako

najbitnije je da je stepinac na sudjenju ostao dosledan sebi, pa ma šta to bilo
nije se pokajao, nije priznao sud koji mu je sudio i nije učestvovao u radu suda

dok draža, je priznao sud, aktivno je učestvovao sve vreme u radu suda i u svojeručno pisanoj molbi za pomilovanje se javno pokajao za zlodela koja je učinio

DRA1.jpg


- - - - - - - - - -

У својеручно писаној молби, Драгољуб Михаиловић је навео:


„Пресудом Врховног суда Федеративне Народне Републике Југославије, Војног већа, од 15. јула 1946. године, осуђен сам на казну смрти стрељањем.


Скрхан физички и душевно, недаћама које су ме пратиле кроз цео мој живот, молим Президијум Народне скупштине Републике Југославије да ми казну смрти стрељањем замени путем своје милости, казном лишења слободе.


Молим да се ова моја молба узме као моје искрено покајање да ми Президијум олакша тешку казну на коју сам осуђен.

- - - - - - - - - -

Уверавам Президијум да ћу за време издржавања казне лишења слободе, својим преданим и пожртвованим радом уложити све да допринесем користи нашој новој држави, као што сам већ показао пре и у току процеса у више махова.


С молбом да ми се путем највише милости Президијума Народне Скупштине Федеративне Народне Републике Југославије даде помиловање


15. јула 1946. г.


у Београду


Учтив


Драгољуб-Дража М. Михаиловић”

- - - - - - - - - -

naravno da ni jednom za vreme sudjenja nije uzviknuo , recimo: "ŽIVEO KRALJ PETAR" kad ga se i kralj odrekao septembra 1944 god i pozvao sve četnike da se stave pod titovu komandu kako ne bi bili žigosani sramnim žigom izdaje svog naroda..

- - - - - - - - - -

zbog toga je tito nakon kraljevog proglasa i proglasio amnestiju, prvu od tri koliko je proglasio za vreme rata:

HPM-MRNH-P-88-650x973.jpg


- - - - - - - - - -

http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/nepoznati-draza/Molba-za-pomilovanje.sr.html

- - - - - - - - - -

eto toliko o saradnji komunista i ustaša, gde se lepo vidi da je u amnestiji tito pokušao da sve sinove jugoslavije ujedini u borbi protiv okupatora svoje zemlje, pa ma koje vere bili..

- - - - - - - - - -

HPM-MRNH-P-65-650x1070.jpg


- - - - - - - - - -

Zdenko Venturini: “Legionaru! Ovo bi Švaba htio, a ovo ti učinili dođi u borbu za slobodu“, 1944. godine, 340 x 210 mm, ručni sitotisak
HPM/MRNH P-65
 
Saradnja komunista i Nemaca u čačanskom kraju 1941. i 1942. godine

072.jpg


Tokom 1942. godine po spiskovima koje su im dali komunisti Nemci su u Takovu uhapsili i potom ubili “300 pristalica Draže Mihailovića“. Kako je ovo bilo opšte poznato, neki od tih komunista su kasnije, 1949, morali da se izvedu pred sud, ali kazne su bile blage

PIŠE: Goran DAVIDOVIĆ

1941:
Aktivne oružane akcije od strane komunista nisu predlagane ni razmatrane u prvim mesecima okupacije Jugoslavije, jer je KPJ zauzimala pasivan stav prema Nemačkoj. Po izveštajima pripadnika JNP “Zbor”iz Čačka (Pokret Dimitrija Ljotića), iz juna 1941. godine, ističe se da su komunisti jedino društvo nemačkim vojnicima u gradu, tako da su bili u mogućnosti da rad svojih ideoloških protivnika prijavljuju nemačkim vlastima. (Međuopštinski istorijski arhiv Čačak (MIAČ), Zbirka JNP “Zbor”, K-1, br.17.)
Čačanski komunisti bili su u vezi sa okupatorskim vojnicima, sa kojima su po direktivi trebalo da ostvaruju kontakte i da sa njima razgovaraju “o raspoloženju u nemačkoj vojsci i svemu.” po izjavama samih pripadnika KP. (MIAČ, Memoarska građa (pripadnika partizanskog pokreta), K-1, reg.br.16, izjava Radmile Lale Ivković.)
U sećanju je ostalo da je deo čačanskih komunista dobro prihvatio dolazak Nemaca u Čačak. Politički slagali smo se sa Nemcima jer su Staljin i Hitler imali pakt o nenapadanju. Komunisti u Čačku su sa veseljem gledali u tenkove i nemačke topove-skori znak propadanja kapitalističke imperije. Radnički klub „Borac“ odigrao je sa Nemcima i fudbalsku utakmicu. Pobedili smo ih sa tri prema jedan. Jer su Nemci igrali u vojničkim cokulama. (Puriša Đorđević,Filmska priča, „Telegraf“, Beograd 15. mart 1995.)
Ovaj podatak navodimo jer su na pomenutoj utakmici (tačan datum nepoznat, u pitanju je jun mesec 1941) učestvovali i neki pripadnici KP koji su kasnije tokom ustanka i građanskog rata imali ključne uloge. Navešćemo Živorada Davidovića, koji je novembra 1941. po izbijanju sukoba između partizana i četnika, bio upravnik partizanskog zatvora u Čačku, u kome su ubijena pripadnici pokreta D. Mihailovića.
Komunistčki pokret u Čačku svoje prve borbene jedinice formiraju u prvoj polovini jula 1941. godine. Prve akcije nisu bile uperene protiv okupatora veće protiv srpske žandarmerije. Faktički građanski rat u Čačku je počeo 9. jula 1941. kada je partizanska grupa, koju je predvodio Slavko Krupež, ubila dva žandarma.
1942:
Krajem marta 1942. godine u Gornji Milanovac dolazi jedna nemačka četa. Komandiri ove čete su bili dva poručnika, Šubert i Štibing Hofman. Sa ovom četom je bila i jedna grupa nemačkih oficira, među kojima je bilo i folksdojčera.
Za ovu grupu oficira se pretpostavlja da je sačinjavala centar Abvera koji je bio vezan za centar u Kraljevu i Vrnjačkoj Banji.
Za ABVER je radio i veliki broj naših državljana koji su se presvlačili u uniforme i zajedno sa nacistima učestvovali u akcijama. Pretpostavlja se da su u početku oni korišćeni u borbi za otkrivanje četničkih organizacija i funkcionera, a kasnije sigurno je da su korišćeni i za druge ciljeve.
Sa ovom grupom nemačkih oficira je sarađivao je i Rajko Vasiljević, koga su zbog toga četnici ubili 1943. godine. On je pred rat od milanovačke čaršije smatran za komunistu. Narodu je pokazivao neku okružnicu br. 14. …u kome se govorilo da oštricu borbe protiv četnika treba voditi pomoću Nemaca. Ta “okružnica” bila je potpisata od strane CK KPJ.
Nemački obaveštajni centar …uspostavio je vezu sa jednim brojem bivših partizana, i to naročito iz sela, pa je i njih uvukao u službu. To su: Pego iz Gornjeg Milanovca, Vasilije Sretenović i Ljubiša Purić iz Vrnčana, Jovan Čarapić iz Šilopaja, Ljubiša Glišović iz Donjih Branetića, Vasilije Sretenović iz Lunjevice i drugi. Veruje se da je ovaj centar bio povezan sa četničkim obaveštajnim oficirom Kostom Košutićem i žandarmerijskim potporučnikom Slavkom Kurtovićem. Egon i Sep sastajali su se sa četnicima u kući Radišića u Takovu. Pretpostavlja se da je osnovna misija ove obaveštajne grupe bila pokušaj likvidiranja četnika Draže Mihailovića, ili pak stvaranja špijunskih uporišta u njihovim redovima, i najzad, prevođenje četnika DM u Pećančeve četnike, čiji je Sremsko-banatski odred bio legalizovan i nalazio se lociran u Milanovcu. Od strane četnika DM grupa lica koja se stavila u službu “Abveru” bila je otkrivena. Veći broj ovih lica kasnije je bio od strane četnika likvidiran.
Od aprila do kraja 1942. godine nemačke akcije su bile uperene protiv četnika DM … što je uticalo da njihova aktivnost oslabi za nekoliko meseci. Neki bivši borci i simpatizeri partizana sklanjali su se od vlasti pa i četnika sve dok su Nemci ponovo došli u grad.
Zahvaljujući ovim ljudima tokom 1942. godine izvršena su masovna hapšenja pristalica generala Mihailovića u Takovu. Tada je u smrt oterano preko 300 duša. Nešto kasnije su izvršena i hapšenja četničkih simpatizera u Gornjem Milanovcu, na čelu sa Stojanom Solujićem, koji je imao posebna zaduženja prema Prvom ravnogorskom korpusu. Solujić je streljan u Kragujevcu, a advokat Lazar Sretenović i još neki su pušteni kasnije. Ilegalni četnici su bili progonjeni i od strane Nedićeve oružane sile. Aprila 1942. godine jedna četnička trojka iz Brđana pokušala je da uhvati bivšeg partizana Dragutina Pantelića Drpu, ali su primećeni i Drpina žena ih prijavljuje SDS koji hapsi tu trojicu četnika i sprovodi u Kragujevac gde je jedan i streljan-Slobodan Knežević
Zanimljivo je napomenuti da komunisti, kad su došli na vlast, nisu navodno znali da su neki njihovi ljudi, i to na funkcijama, radili za Nemce, i da je zahvaljujući njima stradao veliki broj nevinih ljudi. Tu tajnu su dugo skrivali, ali su zato obavili suđenja. Posle rata 1949. godine u Okružnom sudu u Beogradu je obavljeno suđenje ovoj grupi i tada je na sud izveden i Živorad Pešović zvani Tula, koji je u to vreme bio sekretar SK SKOJ-a u Gornjem Milanovcu. Nova vlast svoje partijce za saradnju sa nacistima nije kaznila likvidacijom, već robijom. Tula je posle rata živeo u Beogradu, a Ljubiša Glišović u svom rodnom selu Donjim Branetićima. (Istorijski arhiv Čačak, MG, K-7, reg.br.2, Delatnost neprijatelja-srez takovski, u redakciji Ljubiše Zarića, str. 7-10, 186-189.)
 
proka, simpatizer komunista u odbrani Stepinca i napadu na Drazu :mrgreen: :klap: pa zar toliko ne mozete da prikrijete ko ste i sta ste oduvek predstavljali i danas predstavljate u srpskom narodu???

na stranu sto je i u samom tvom postu izneto nesto dokaza ove saradnje ali stvarno mi se ne odgovara na ovakve neistine, davno prevazidjene podmetacine i debilne zakljucke...to vreme je proslo proko...nikome vise ne mozete da prodajate ovo...a i na sve je vec odgovoreno...

:bye:

7534.Stepinac_5F00_Bakaric_2D00_2.jpg_2D00_481x691.jpg


kas2-m.gif


20130214141024refleksije_vremena_alojzije_stepinac_docek_marsala_tita.jpg


Za doslednost tvog Stepinca :klap:

jel Draza ili Stepinac najsvirepije mucen i ubijen bez prava na grob???
 
Poslednja izmena:
jel Draza ili Stepinac najsvirepije mucen i ubijen bez prava na grob???

Da usporediš Dražu sa Hebrangom po pitanju mučenja i groba?
Da usporediš Stepinca sa srpskim patrijahom iz toga doba?

Sve lepo i krasno i kada umre drug Tito srpska pravoslavna crkva uputi brzojav žaljenja a u katoličkoj crkvi opštenarodno veselje :worth:


PISMO GENERALA FRANJEVAČKOGA REDA FRA LEONARDA BELLA 18. augusta 1941.

U pismu se u deset točaka sažimaju Upute što ih je Uprava Franjevačkoga reda poslala svim franjevcima hrvatskoga jezičnog područja 24. jula 1941. godine.

1. Razborito ali odlučno nastojati, da se provede zaključak provincijalnog sastanka u Zagrebu od 10. do 12. juna 1941. godine prema kojem nijedan franjevac ne smije biti učlanjen u Ustaškom hrvatskom pokretu.



2. Sa svom odlučnošću nastojati, da se franjevci bave samo duhovnim i svećeničkim poslovima, a svjetovne i političke poslove da prepuste svjetovnjacima i njihovoj odgovornosti.



3. Franjevci ne smiju imati nikakvog udjela u progonima Srba i Židova, u oduzimanju njihovog imetka, pokretnog i nepokretnoga, u iseljavanju Srba u Srbiju i naseljavanju Hrvata u dosadašnjim srpskim naseljima.



4. Dosljedno tome nijedan franjevac ne smije biti: a) u odborima i sudovima u istraživanju krivnje četnika i dru*gih Srba prema Hrvatima, te u izricanju kazna prema na*prijed spomenutima, b) u odborima i uredima za nase*ljavanje Hrvata u srpskim naseljima i na imanjima oduze*tim Srbima, c) u odborima i uredima za iseljavanje Srba i oduzimanje njihovog imetka.



5. Ni franjevačke župe, ni samostani ni provincije ne smi*ju primati na dar ni kupovati ni pokretna ni nepokretna dobra, koja su prije rata pripadala Srbima i Židovima.



6. Ukoliko budu u stanju, neka oci provincijali i ugledniji franjevci ulože sve sile kod vlasti i vodećih ljudi u današ*njoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, da se ne čine osvete, da se ne progone nevini, da se ne oduzimlje imetak i ne vrši nasilno preseljavanje Srba iz njihovih dosadašnjih postoj*bina.



7. Gdje god se pruži prilika, neka franjevci uzimaju u zaštitu progonjene Srbe i Židove i pred narodnim masama i pred državnim vlastima. Ukoliko mogu neka oci provin*cijali i samostanske starješine oprezno i skrovito, i materi*jalno pomažu progonjenu i potrebnu braću Srbe.



8. Franjevci ne smiju imati nikakvog udjela u nasilnom i masovnom prevađanju pravoslavnih na katoličku vjeru. Nikakvu pravoslavnu župu ne smiju primiti na upravu, sve da im je i preuzvišena gospoda ordinariji (biskupi - op. a.) ponude. Naravno, pojedinačni prijelazi na katoličku vjeru iz uvjerenja i u punoj slobodi dozvoljeni su i poželjni danas kao i uvijek.



9. S franjevačkih župa, gdje su katolici izmiješani sa Srbi*ma i drugim inovjercima valja ukloniti dušobrižnike (žup*nike i kapelane) koji su naprasiti i nerazboriti, i na njihovo mjesto postaviti ljude zrele, dobre i oprezne.



10. Ako bi se koji franjevac, zanesen narodnom suvere*nošću, ogriješio o dužnu snošljivost prema inovjercima i o kršćansku ljubav prema bližnjemu, ima se kazniti prema težini svoje pogreške, na prvom mjestu premještajem u drugi kraj, gdje neće imati prigodu za slične prijestupe.
 
zaista skoro nista debilnije nisam procitao...prevazisao si i mupija...verujem da je i njemu ovo smesno...

eto toliko o saradnji komunista i ustaša, gde se lepo vidi da je u amnestiji tito pokušao da sve sinove jugoslavije ujedini u borbi protiv okupatora svoje zemlje, pa ma koje vere bili..

za pocetak navedi mi jedno jedino Titovo naredjenje koje u prvi plan stavlja borbu protiv Nemaca ili ustasa, a ne cetnika??? uopste za borbu protiv okupatora...

evo ti nebrojeno onih suprotnog karaktera

http://forum.krstarica.com/showthre...ilački-rat?p=16889889&viewfull=1#post16889889

__________________

jos malo u prilog tvojoj konstataciji...kakav je to citav rat bio odnos Tita prema cetnicima, a kakav prema ustasama i domobranima...

Наређење које се односи на усташе и домобране од 2.7.1943.
Svaki onaj vojnik koji izrazi želju da iz bilo kojih razloga ne pristupi Narodnooslobodilačkoj vojsci ili da bude prekomandovan u svoj kraj, kod tamošnjih naših jedinica, izaći će mu se u susret. U ovom poslednjem slučaju biće upućen sa svojom potpunom ratnom spremom.
U toku pregovora tražiti od predstavnika Hrvatske domobranske vojske da predadu u ispravnom stanju svu ubojnu spremu - ratni materijal, hranu, vozila, magacine i ostalo.
U krajnjem slučaju, tj. ako predstavnici Hrvatske domobranske vojske ne pristaju na javnu predaju, pristati i na fingirani napad na njihov garnizon, gde će biti tačno ugovoren i predviđen način predaje
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 10, 18-19

И Терзићево наређење за четнике од 1.7.1943.
"Sve pohvatane četničke grupice odmah streljati na licu mesta
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 10,9

И има из 1942.
Титово наређење од 6.3.1942.
Naša je dužnost da hrvatskoj vojsci objasnimo opasnost koja preti hrvatskom narodu u Bosni i drugim krajevima od strane srpskih četničkih bandi, od strane srpske hegemonističke klike... Na tom pitanju mi moramo dobiti hrvatske vojnike, pa i oficire... Na tom pitanju treba da se sporazumete sa naprednim delovima Hrvatske seljačke stranke, da oni preko svojih veza utiču u hrvatskoj vojsci da ona prilazi nama i da nam daje oružje i municiju.
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 3, 58

И за четнике.
Sve četnike iz Srbije streljati bez ikakve razlike.
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 2, 243

Наређење Цвијетина Мујановића Муја и Михаила Милосављевића Шпанца од 2.3.1942.
Mislimo da je hitna potreba dolaska brigade, ali ne da se angažuje u borbi protiv ustaša, već protiv Račića i oficira i njihovih žandara
Zbornik dokumenata, tom IV, knjiga 4, 69-70
 
Za doslednost tvog Stepinca :klap:

jel Draza ili Stepinac najsvirepije mucen i ubijen bez prava na grob???

Svjedočanstvo srpsko-pravoslavnog svećenika Andreje Dimitrijevića od 10. februara 1975. godine prenosimo u originalu.

Ja, Andreja D. Dimitrijević, srpsko-pravoslavni sveštenik, koji sam posvećen u čin sveštenika 10. augusta 1953. g. u Sabornom hramu u Požarevcu (Srbija), izjavljujem pod zakletvom sledeće:
Njegova Eminencija Blaženopočivši kardinal dr. Alojzije Stepinac je po mišljenju mnogih srpskih eminentnih duhovnika od kojih sam lično slušao najveći apologeta dvadesetog veka jer je branio svetu veru hrišćansku u najtežem periodu kada je bila, kao što je još uvek, ugrožena od bezbožnog crvenog ateizma.
Bio sam u drugom razredu gimnazije kada je suđen. Sav pravoslavni živalj kome je bilo stalo da se vera hrišćanska održi upirao je pogled i nadu u Njega, jer je On podgrejavao ono, u ono doba što niko od pravoslavnih Srba nije ni mogao ni smeo.
Zato Ga s pravom mnogi, kao i ja poštujemo kao velikog sveštenomučenika Crkve Hristove.
Ja lično sam dobro upoznat sa arhipastirskom delatnošću ovoga velikog Nadbiskupa, pa sam slobodan tvrditi o petnaestogodišnjici Njegove smrti i to da je za vreme rata štitio sve ljude koji su bili ugroženi od ratne stihije bez obzira koje su vere ili narodnosti bili.
Tačno znam, da su mu bezbožni komunisti prvih dana njihove strahovlade ponudili saradnju kada je On (onda Nadbiskup) tu suradnju odbio, jer kao verujući nije hteo “imati udela sa nevernicima”, tek onda su se bezbožnici “setili” da Ga treba uhapsiti i suditi. Velik je Njegov svetiteljski lik sijao između dva svetska rata u našoj Domovini i tako nastavio da sije i u najtežim danima za Crkvu Hristovu te je Njegovo mučeništvo opšteg karaktera za celu Hristovu Crkvu.
Jedan veliki pravednik na samrtnom odru oprašta se od svojih bezakonih mučiteja i kaže: “Oprosti im, Gospodine!”
Da li će On biti zvanično kanoniziran za svetitelja, moje nije da o tome prognoziram, ali je On u dušama istinskih vernika Vaseljenske Hristove Crkve već sveštenomučenik.
Posedujem imena i dokumentaciju koliko je Njegova Eminencija pomogao za vreme rata ne samo Hrvatima nego i Jevrejima i Srbima. On je prvi osnovao Caritas u Europi, ali to ne mogu objavljivati jer su te osobe u Jugoslaviji. Nadam se da će zagovorom kardinala Stepinca pred Bogom uskoro sinuti sloboda i Hrvatskom i Srpskom narodu kada ćemo slobodno moći o ovome pisati i govoriti.
Napisah ovo, ne radi Njegove pohvale, jer: “Ko će maju venac plesti, kad mu ga je Tvorac spleo” (Njegoš), već radi pouke nas samih.
Prota Andreja Dimitrijević
Srpsko-pravoslavni paroh i Nastojatelj katedrale Sv. Save u Njujorku


Svjedočanstvo Jovana Nikolića, svećenika Srpske pravoslavne crkve u Zagrebu, o nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu dano na crkvenom sudištu u postupku proglašenja blaženim sluge Božjega Alojzija Stepinca, 16. veljače 1993.
Nisam osobno poznavao slugu Božjega Alojzija Stepinca, ali sam bio student u Zagrebu kad je nadbiskup Stepinac bio suđen. Sjećam se velike propagande koja je u ono vrijeme stvarana putem radija i tiska, što se odrazilo i na nekatoličko ozračje.
Druga prigoda da sam se pozanimao o nadbiskupu Stepincu bilo je kad ga je rimski Papa imenovao kardinalom 1953. Ja sam tada radio kod Akademije znanosti u Zagrebu. Mi intelektualci bili smo potaknuti da sudjelujemo na jednom prosvjedu protiv Kardinala, protiv Pape i protiv Katoličke crkve. I ja sam sudjelovao, zajedno s mojim kolegama iz ureda, ali bez ikakovog uvjerenja, kao da sam bio na nekoj šetnji.
Treći puta slušao sam o Stepincu otprilike 1960.; kad sam bio pacijent u bolnici u Varaždinu. Budući da tamo nije bilo dovoljno kreveta, tri su osobe spavale na dva kreveta. Dogodilo se da sam ja bio u krevetu s prijateljem jednog srpskog policajca koji je čuvao Nadbiskupa u Lepoglavi. Taj mi je pripovijedao kako je policajac imao veliko poštovanje i udivljenje prema Stepincu, premda je isti bio Srbin i komunist. Sjećam se da se taj policajac hvalio što je služio Stepinca i spominjao se kako se Nadbiskup pokazivao uvijek uljudan prema njemu i prema drugima. Nadbiskup je često primao pakete čiji je sadržaj redovito dijelio drugima. Sjećam se da je govorio kako je Nadbiskup često imao kutije cigareta u taški i, premda nije pušio, dijelio ih je drugima: za vrijeme šetnje, namjerno je ostavljao kutije cigareta u grmove trave da bi ih drugi zatvorenici mogli pronaći.
Jer se policajac koji je čuvao Slugu Božjega trebao oženiti, taj je razmišljao odgoditi sklapanje ženidbe ne htijući napustiti nezaštićenoga Slugu Božjega. Kad je Nadbiskup to saznao zamolio ga je da pođe bez oklijevanja, da ne razmišlja o njemu. Čestitao mu je i udijelio mu je na dar jednu svotu novaca.
Sjećam se da je za vrijeme suđenja vlč. Emil Marinović, koji je zatim postao biskup s imenom Emilijan iz Pakraca, zajedno sa drugim pravoslavnim Srbima iz Slovenije svojevoljno pristupio kao svjedok u Stepinčevu obranu, ali javni tužitelj nije dopustio da te osobe svjedoče.
Znam da je jedan moj župljanin, prof. Marko Vidaković, također i on Srbin pravoslavac, pripremio obilnu dokumentaciju, s priloženim slikama iz kojih je vidljiva moralna i materijalna pomoć koju je nadbiskup Stepinac, za vrijeme rata, od 1941. do 1945. pružio tisućama srpske djece koja su bila uzeta iz raznih logora, Sisak i Jasenovac, i koja su smještena, opskrbljena hranom i odjećom te gostoljubivošću kod nekih obitelji. Zajedno s prof. Vidakovićem u zbrinjavanju i pomoći te djece sudjelovao je i prof. Julije Budisav- ljević, koji je bio liječnik, Srbin, pravoslavac.
Nadbiskup Stepinac pomagao je sve, bez razlike na podrijetlo, rasu ili vjeru. Tko god je trebao pomoć, bio je zaštićen njegovom nesebičnom pomoći.
Alojzije Stepinac pomagao je i spasio tolike Židove u Brezovici, pomagao je i spasio tolike pravoslavce i pokazao se spremnim i velikodušnim prema komunistima, opraštajući im sve zlo koje su mu nanijeli za vrijeme sudskog postupka.
Znam da je jedan komunistički novinar često napadao Crkvu. Taj se novinar zvao Ive Mihovilović. Taj novinar nikad nije napadao Nadbiskupa osobno. Kasnije sam saznao da je razlog takovoga stava činjenica da ga je nadbiskup Stepinac spasio od jedne presude u Zagrebu.
Proces što su ga komunisti upriličili protiv nadbiskupa Stepinca bio je politički proces, upravo kako se dogodilo i s kardinalima Beranom, Mindszentyem i Wiszynskim, jer se htjelo uništiti Crkvu i stvoriti potpuno bezbožnu vlast.
Zajedno s Katoličkom crkvom komunistički je režim progonio i Pravoslavnu crkvu. I mi pravoslavci imali smo biskupe, svećenike, redovnice i vjernike koji su bili progonjeni, zatvarani, i ubijani iz mržnje prema vjeri (…). Za vrijeme suđenja Nadbiskup je mnogo trpio; bio je suđen i osuđen iz mržnje prema katoličkoj vjeri, zbog čega se s pravom može reći da je bio mučenik za istine vjere.

:bye::bye::bye:

- - - - - - - - - -

zaista skoro nista debilnije nisam procitao...prevazisao si i mupija...verujem da je i njemu ovo smesno...
__________________

jos malo u prilog tvojoj konstataciji...kakav je to citav rat bio odnos Tita prema cetnicima, a kakav prema ustasama i domobranima...

Наређење које се односи на усташе и домобране од 2.7.1943.
Svaki onaj vojnik koji izrazi želju da iz bilo kojih razloga ne pristupi Narodnooslobodilačkoj vojsci ili da bude prekomandovan u svoj kraj, kod tamošnjih naših jedinica, izaći će mu se u susret. U ovom poslednjem slučaju biće upućen sa svojom potpunom ratnom spremom.
U toku pregovora tražiti od predstavnika Hrvatske domobranske vojske da predadu u ispravnom stanju svu ubojnu spremu - ratni materijal, hranu, vozila, magacine i ostalo.
U krajnjem slučaju, tj. ako predstavnici Hrvatske domobranske vojske ne pristaju na javnu predaju, pristati i na fingirani napad na njihov garnizon, gde će biti tačno ugovoren i predviđen način predaje
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 10, 18-19

И Терзићево наређење за четнике од 1.7.1943.
"Sve pohvatane četničke grupice odmah streljati na licu mesta
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 10,9

И има из 1942.
Титово наређење од 6.3.1942.
Naša je dužnost da hrvatskoj vojsci objasnimo opasnost koja preti hrvatskom narodu u Bosni i drugim krajevima od strane srpskih četničkih bandi, od strane srpske hegemonističke klike... Na tom pitanju mi moramo dobiti hrvatske vojnike, pa i oficire... Na tom pitanju treba da se sporazumete sa naprednim delovima Hrvatske seljačke stranke, da oni preko svojih veza utiču u hrvatskoj vojsci da ona prilazi nama i da nam daje oružje i municiju.
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 3, 58

И за четнике.
Sve četnike iz Srbije streljati bez ikakve razlike.
Zbornik dokumenata, tom II, knjiga 2, 243

Наређење Цвијетина Мујановића Муја и Михаила Милосављевића Шпанца од 2.3.1942.
Mislimo da je hitna potreba dolaska brigade, ali ne da se angažuje u borbi protiv ustaša, već protiv Račića i oficira i njihovih žandara
Zbornik dokumenata, tom IV, knjiga 4, 69-70

Gdje se u ovim tvojim citatima spominu ustaše,da ne zaboraviš tema je ustaše?
 
jedan plakat ndh koji mnogo toga govori...nestao je sa teme pa ga vracam....veoma bitan

dakle, Srbski cetnici i partizani...

zjymq0.jpg


Kada na ovo dodamo izjavu Pavelica, stvar je jasna ;)

Izjava Pavelica:

''Neka se iz partizana na našoj zemlji odstrane tuđinci, hrvatske partizane sve ćemo smestiti na ovu pozornicu i pogostiti ih"

S. Avramov, Genocid u Jugoslaviji u svetlosti međunarodnog prava, 261.
 
Da usporediš Stepinca sa srpskim patrijahom iz toga doba?
Па да упоредимо, патријарх Гаврило је ухапшен од стране Немаца на почетку рата па држан у разним притворима манастирима Раковица и Војловица и на крају пребачен у логор Дахау одакле су га Немци пустили на интервенцију Недића и Љотића.
А преподобни Степинац?
jednostavno kraljevska porodica nije smela sebi dozvoliti da ostane svrstana na strani fasizma kad se ceo svet i njihovi rodjaci sa engleskog dvora bore protiv fašizma
Па краљевска породица и јесте била на енглеском двору и призната као савезник у том рату, о чему ти???
 
Па да упоредимо, патријарх Гаврило је ухапшен од стране Немаца на почетку рата па држан у разним притворима манастирима Раковица и Војловица и на крају пребачен у логор Дахау одакле су га Немци пустили на интервенцију Недића и Љотића.
А преподобни Степинац?

Па краљевска породица и јесте била на енглеском двору и призната као савезник у том рату, о чему ти???

upravo tako, pa se zato i odrekla draže jer je draža saradjivao sa italijanskim okupatorom..
 
upravo tako, pa se zato i odrekla draže jer je draža saradjivao sa italijanskim okupatorom..

И ту сарадњу су помагали Енглези у првој половини рата.
И партизани су целог рата сарађивали са Бугарима, због чега нису смели да објаве Зборник бугарских докумената или да доносе бугарску документацију у Југославију, па не видим да њих због тога осуђујеш...
 
upravo tako, pa se zato i odrekla draže jer je draža saradjivao sa italijanskim okupatorom..

smeta ti sto su italijani stali u zastitu srpskog zivlja od ustasa??? sto su se zgrazavali nad stravicnim ustaskim zlocinima i resili da tome stanu na put...sto su o tim zlocinima izvestavali i bili vesnici istine u tom stravicnom periodu za srpski narod...

Za tvoju informaciju Italijanske vlasti su 1943. raspisale poternicu za Drazom od pola miliona lira (u isto vreme za Titom milion)

Prelistaj temu jer ocigledno nemas pojma o cemu pises....evo sta npr danas kazu Italijani

Italija je posle 66 godina odlucila da otvori arhiv Drugog svetskog rata....

Italijani o ustaskim zlocinima i cetnicima Momcila Djujica...

Senator Ajmone Finestra, italijanski oficir iz Drugog svetskog rata govori o ustaskim zlocinima, zbog kojih su italijanski vojnici stupili u kontakt sa cetnicima Momcila Djujica sa kojima su se zajedno borili protiv ustasa, kao i protiv ustasa i partizana zajedno....o tome da su se ustase plasile cetnika...o tome da su cetnici Djujica branili srpska sela i tamo gde su oni drzali straze, tamo nisu ustase mogle da prodju i tamo je narod sacuvao zivote...o partizanskim zlocinima...

''ČAK SU SE ZAJEDNO PARTIZANI I USTASE BORILI PROTIV NAS''


__________________

i proko ako si tako postavio stvari kako je to podrzala Tita kada je on citav rat saradjivao sa ustasama i Nemcima...ali i Italijanima???

30. novembra na Belom brdu, izmedju Dobruna i Priboja potpisali su sporazum sa sledecim osnovnim tackama:

- nenapadanje na italijanske utvrdjene posade u naseljenim mestima;

- slobodno kretanje partizana i sloboda rada van tih utvrdjenja;

- neometan saobracaj italijanskih kolona i postovanje veza i sredstava saobracaja....

U ime Italijana sporazum je potpisao major Neni, a u ime komunista Milenko Kusic, politicki komesar Uzickog partizanskog odreda.

S. Zivanovic ''Treci srpski ustanak'', knjiga treca, 150.

Nisu li sami komunisti bili u savezu sa Hitlerom do 22. juna 1941???
 
Poslednja izmena:

Back
Top