Mrzim svoje snove:
Imam leukemiju, pa me poslali na Zlatibor, a Zlatibor je neka mala shumica sa milion nekih maleckih putica..... I tu me jure dva hip-hop crnca, hoce da me ubiju... a stalno mi pucaju u ledja... Krvarim, opipavam krv, ali je ne vidim... Iz kichme izbacujem(ni sama ne znam kako) chaure od metaka.... Bezim stalno od njih, boli me desni kuk i rane... Osecam kako mi ponestaje krvi... Prilazim nekom autu da se sakrijem, a iz retrovizora se pojavljuje ruka da me udavi... Bezim, a taj neko me hvata za noge, kako bi me sapleo i udavio.. Nekako se izvuchem i krenem ka autobusu, otvore se vrata, ali ne mogu da udjem, svi ulaze, a ja stojim u mestu, iako zelim da se pomerim, ne mogu.... Tu me sustizu i crnci i onaj iz retrovizora, sekund je falio da me ubiju i ja se probudih....
I sad ne mogu da prestanem da drhtim.... Oh, Boze!