Za samoubistvo? Naprotiv, ja smatram da je za to potreban samo kukavicluk....hrabrost je nastaviti da zivis i da se boris uprkos nesreci koja te snasla.....nema niceg herojskog u bezanju od problema i samoubistvu.
Recimo da si - pu, daleko bilo - smrtno bolesna. Ili ja da sam. Recimo da je to bolest koja je neizlečiva. Postoje načini da se ona ublaži; da se tretmanima smrt odgodi na koji mesec.
Sad, ti tretmani su ekstremno skupi, a ti (ili ja) nemaš para. Hoću da kažem,
bukvalno nemaš para. Da bi platila lečenje - a koje nema nikakvog izgleda na uspeh - tvoji bi najbliži trebali da rasprodaju stan, kola i kučiće. Ušteđevina koju si stekla za školovanje dece otići će na tretmane, i ne postoji apsolutno nikakva šansa da se to ikada nadoknadi. Tvoje je dete, recimo, izuzetno inteligentno.
Nužno mu je potrebno dalje školovanje i usavršavanje. Dar koje ima, biće bespovratno izgubljen ne bude li bilo u mogućnosti da se obrazuje. Ono je, možda, novi Mozart. Ili Stiven Houking. I zdravo je, živo bilo.
Ako rasprodaš sve što imaš da bi platila tretman koji ima samo deset ili pet procenata šanse da uspe, ili ih nema
uopšte; ti ćeš ostaviti svoju porodicu na ulici i uskratićeš svom detetu jedinu šansu da živi uspešnim i dobrim životom. Ako to svejedno učiniš, i ipak umreš; šta si uradila?
Pola si godine (ili ja) plaćala preskupe tretmane koji su zauvek uništili tvoje najbliže. Jedino što si postigla (ili ja), jeste da si sebi produžila agoniju na dva ili tri meseca. Dva ili tri meseca ti si bila živa; istina.
I onda više nisi.
Ovo je bilo ružno, i molim te da ne shvatiš lično. Pokušavam da kažem da postoje situacije o kojima ljudi ne bi trebali da govore ukoliko ih nikad nisu doživeli - koje nikad ne bi trebalo da dožive. Da je kukavičluk i beg od problema jedno, a racionalnost - makar i nakaradna i anatemisana kao što je samoubistvo - nešto drugo. Da se živom čoveku mogu dogoditi takvi karamboli usled kojih svi njegovi ideali i moralne norme aposlutno gube smisao i svrhu. Ubiti se zato što te je momak ostavio, to su budalaštine.
To je kukavičluk.
Ima muke koja je, prosto, nerešiva; i nije u redu da joj lepimo etikete ako se nikada nismo u njoj našli; hvala bog(ovima) što nismo.
p.s. ako može, ne bih da mi se navode slučajevi u kojima su ljudi alternativnim putevima pobedili karcinome i bubonske kuge
mada su ih već svi bili otpisali; zato što nisam govorila o tome. Govorila sam o situaciji koja je čista; u kojoj nema nikakvog spasa.
p.s.2 da, zapravo ima i takvih, koje su bez spasa.