Za razliku od onih koji su u brakovima ne mogu da naslede porodicnu penziju u slucaju smrti u primarnoj porodici, npr. u slucaju smrti majke ili oca, za razliku od toga ako im umru muz ili zena. Neko, recimo, nema ni dan radnog staza ali ako mu umre partner koji je stekao pravo na penziju ipak dobija porodicnu penziju, za razliku od nekog ko je samac i ima 14 godina staza koji dobija sipak jer je samac iako je radio, nepravedno jako. Ako neko nema dece ne dobija ni decji dodatak i nema nikoga u starosti dok s druge strane ako nema naslednike ta ista drzava im uzima imovinu na samu sebe (s kojim pravom??) dok taj nista ne dobija od drzave osim straha za egzistenciju. Taj koji je samac nema ni potrebe da radi puno radno vreme ako ne trosi ni na kog drugog ali sistem je napravljen tako da oni koji ne zele da rade puno radno vreme nemaju puno izbora, a takodje i skupljanje godine staza za penziju je namenjeno onima s punim radnim vremenom jer je i najniza penziona osnovica visoka dok ako malo radis i malo trosis jer si samac i dovoljno ti je i malo onda nema ni penzije, imas 14 godina i 10 meseci staza, nema penzije a nema ni vracanja para nazad. Ako drzava nekog diskriminise, ako svojom zakonima ogranicava i stvara nesigurnost koja uzrokuje to da se neko opredeli za samacki zivot da bi imao sto manje troskove jer je jednostavno nesigurno ziveti, s kojim pravom onda drzava nasledjuje njegovu imovinu ili bilo ko drugi? Da mu bar udeli socijalnu pomoc ako je samac pa da i bude u redu da imovinu posle njegove smrti preuzme na sebe, ali ne, svedoci smo kako i bolesni ljudi ne mogu da ostvare svoja prava i zrtve su surove borbe za opstanak koju drzava uzrokuje dok im na kraju sve sto su stekli ta ista maceha od drzave i uzme! A neko ko ima potomke i ko ima partnera ima i siguricu u vidu egzistencije u starosti a ima i ko da ih nasledi.