Sama ili ....

Muka mi je od laznih prijateljstava, od laznih i plasticnih osmjeha, prijateljstava samo iz koristi i zato ih se klonim.
Ne treba mi nitko ako ne moze biti , ono sto se kaze, prijatelj i u dobru i zlu.
Imam dvi najbolje frendice ali ih zbog obaveza ne vidjam cesto,tako da sam cesto sama i mogu reci u dobro drustvu:mrgreen:
Imam slicnu pricu kao mimica i znam o cemu zena govori...
Slucajno i kod mene u pitanju zima 07/08, muz na sluzbenom putu 3 mj, svi znaju da sam sama sa klincima...razbolim se. Razbolim se toliko da se nisam digla 7 dana sa kreveta, starije dijete se samo spremalo za skolu, dorucak sama pravila,a mladja po pola dana zivila tako sto bi lizala nutellu jer ja se nisam mogla ustati iz kreveta.
Zvali su me na fon, djeca bi govorila kako je mama bolesna, ne moze pricati, kad bi bila u stanju ja bih se javila i rekla sto mi je, nitko od tih frendica nije rekao "docicu i odvescu te lijecniku...nahranicu ti klince"...e tu sam zavrsila sa svima!(najbolje dvi prijateljice nisu zbilja mogle nista uciniti tih dana) Ne treba mi to, prezivila sam i bez njih sad mi je drago sto je tako bilo jer pokazali su tko je kakav jer dok je fjaka vozala, prevodila, upisivala klince u skolu, bila jamac za kredite, posudjivala novce bila sam najbolja, kad je fjaku trebalo odvesti lijecniku ili nahranit klince nigdje jedne jedine(mogu slobodno reci) KUCKE!
E nece ici!
Sad sam sama, nemam obaveza prevodjenja nepismenim ljudima, ne trcim i ne vozam tudju djecu dok im roditelji rade...sad kad mi je dosadno dodjem na forum i tipkam sa uzivanjem:)
 
Moj odgovor na tvoje pitanje bi bio - biraj drustvo !
Sve ima svoju meru.
I prijatelja mozes imati raznih.
Nisu svi prijatelji za sve ...
Klasifikuj ih , preslozi u svojoj glavi gde je kome mesto i furaj tako kroz zivot.

Pa ako steknes ili vec imas nekoliko prijatelja koji ce doci da te saslusaju , zagrle ili razumeju kad tebi to treba bez da ocekuju kontra uslugu bilo koje vrste - racunaj da nisi sama i da si srecna zena.

Ako takvih nemas . potrudi se da ih nadjes.
 
Ja duboko verujem da prosecan covek ne moze da ima veliki broj pravih prijatelja. Najpre zato sto svi zivimo brzo i imamo svoje poslove, hobije, fakultet, porodicu i nemamo vremena da se posvetimo prijateljima kao ranije. Kada devojke udju u neke duge veze, htele one to ili ne, najcesce gube interesovanje za prijateljice i problem je u tome sto ne zele da i prijateljice izgube interesovanje za njih do cega neminovno dolazi...poenta je tome da se ljudi udaljavaju. To je meni krajnje prirodno. Ja sam iz tog razloga napravila brdo fijokica i svaku osobu iz mog zivota smestila u jednu od njih ili vise osoba smestila u jednu fijoku na kojoj pise natpis na koji deo mog zivota se odnosi i sada imam sirok krug razlicitih ljudi od kojih ocekujem razlicite stvari. Od prijateljica iz osnovne i gimnazije ne ocekujem da smo srodne ali se dugo poznajemo pa i to ima svoju tezinu, sa drugaricama iz bivseg tima ocekujem smejanje, zafrkanciju, rodjendane, izlaske i nista vise, od koleginica sa faksa ocekujem kafu, informaciju, tu i tamo neki savet i to je kraj ( ne znam za druge fakultete ali ovo je moje iskustvo sa pravnog ), od druga slikara ocekujem pricu o umetnosti a od profesorice nemackog prijatan razgovor i kafu ( bakica je divna ) i jedino od moje najbolje prijateljice ocekujem sve i preko toga jer bih i ja njoj dala sve. Znaci dosla sam do jednog prijatelja i mase ljudi koja cini moj zivot lespim i bogatijim ali sa kojima znam na cemu sam
 
Da li je bolje biti sam nego sa laznim prijateljima odn. prijateljicama..?

Ne bih da ulazim u detalje, ali to je razmisljanje koje me zadnjih dana okupira..
Nije lako biti sam (mislim bez prijatelja) ali opet..ima li svrhe druziti se sa laznim prijateljicama..?

p.s - nisam bas vesta u otvaranju ovakvih tema:rumenko: ali nadam se da sam bila dovoljno jasna.

Imam jednu ok drugaricu sa kojom se nazalost ne vidjam cesto zbog udaljenosti i obaveza..:confused: inace nije drugarica u toj meri da bih mogla sve da joj pricam, nit joj verujem toliko..nisam ni tipicna zena koja voli da polemise o frajerima, sa kim sam se posvadjala taj dan, da ogovaram,kukam i ostala sranja...
Ne volim pijavice koje crpe moju pozitivnu energiju, osobe kojima pruzis prst a one oce ruku da odgrizu...naporne osobe koje moram po 3 sata da ubedjujem u nesto i prenosim na njih pozitivno raspolozenje i da budem njihov psiholog 24h...
Volim da se opusteno druzim, volim pozitivnu atmosferu i svi ti kvazi prijatelji mi jako smetaju...ne trebaju mi drugarice "po potrebi"..za soping, kafu itd...ja kad nekog ne gotivim ne gotivim ga...i ne osecam ama bas nikakvu potrebu da budem sa doticnom osobom...druzenje bi smatrala kao gubljenje mog dragocenog vremena...
Ako sam neraspolozena dovoljno je da na blic vidim meni drage osobe ili cujem njihov glas pa da se osmeh razvuce od uveta do uveta...

Bolje je biti sam nego u pogresnom drustvu...ako odaberes pogresno drustvo vremenom ces postati kao oni ili ces izgubiti sebe...tezi je put kad izaberes samog sebe...ali bar znas sta u paketu dobijas i lakse ces da napredujes u bilo kom smislu, nego kad te koce ljudi ciji nacin razmisljanja, ponasanja ti neodgovara...
 
Da li je bolje biti sam nego sa laznim prijateljima odn. prijateljicama..?

Nije dobro ni jedno ni drugo.... Vremenom se to uglavnom raščisti, ko je pravi prijatelj, a ko nije... ali tvoja uloga u celoj stvari ne mora (i ne treba) da bude pasivna... Zašto malo ne pretreseš situaciju sa drugaricom o kojoj pišeš? Da joj kažeš šta ti je potrebno, i da je pitaš u kolikoj meri može da ti se posveti... Mislim da bi možda to prijateljstvo bilo 'čistije' posle jednog takvog uslovno rečeno trgovačkog razgovora :) Znaš ono: čist račun, duga ljubav :)
 
Nije dobro ni jedno ni drugo.... Vremenom se to uglavnom raščisti, ko je pravi prijatelj, a ko nije... ali tvoja uloga u celoj stvari ne mora (i ne treba) da bude pasivna... Zašto malo ne pretreseš situaciju sa drugaricom o kojoj pišeš? Da joj kažeš šta ti je potrebno, i da je pitaš u kolikoj meri može da ti se posveti... Mislim da bi možda to prijateljstvo bilo 'čistije' posle jednog takvog uslovno rečeno trgovačkog razgovora :) Znaš ono: čist račun, duga ljubav :)

Probala..i ispala ja grbava..:dash:
 
Ne delim vise na prave i neprave :D (osim ako je bas rec o ekstrmima).

Kada sam bila jako mlada bila sam veoma iskljuciva - sve ili nista. Sada mi se nekako cini da svako ima svoje mesto u mom zivotu - manje ili vise vazno, osobe su manje ili vise pouzdane, sa nekima sam manje ili vise kompatibilna, ali to vise nije podela na one koji jesu i koji nisu pravi.

Dozivela sam razocarenja od ljudi koje sam smatrala dozivotnim prijateljima, prijatno su me iznenadili neki od kojih nisam ocekivala nista,a ko zna i koga sam sve ja ocarala i razocarala;)...

Imam ljude sa kojima mi strasno prija druzenje, jer imamo iste teme, inteligentni su, interesantni, ali mislim da bi me izneverili vrlo lako.

Imam ljude za koje mislim da su spremni da za mene ucine jako mnogo, ali sa kojima nemam mnogo o cemu da pricam, nemamo nista zajednocko osim iskrene ljubavi i lojalnosti.

Sa velikom vecinom ljudi sa kojima se druzim odnos je prolazio kroz manje ili vece oscilacije.

Zato za mene vise nema pravih i nepravih, sve dok postoji bar nesto sto nas drzi zajedno :zag:
 
Ne delim vise na prave i neprave :D (osim ako je bas rec o ekstrmima).

Kada sam bila jako mlada bila sam veoma iskljuciva - sve ili nista. Sada mi se nekako cini da svako ima svoje mesto u mom zivotu - manje ili vise vazno, osobe su manje ili vise pouzdane, sa nekima sam manje ili vise kompatibilna, ali to vise nije podela na one koji jesu i koji nisu pravi.

Dozivela sam razocarenja od ljudi koje sam smatrala dozivotnim prijateljima, prijatno su me iznenadili neki od kojih nisam ocekivala nista,a ko zna i koga sam sve ja ocarala i razocarala;)...

Imam ljude sa kojima mi strasno prija druzenje, jer imamo iste teme, inteligentni su, interesantni, ali mislim da bi me izneverili vrlo lako.

Imam ljude za koje mislim da su spremni da za mene ucine jako mnogo, ali sa kojima nemam mnogo o cemu da pricam, nemamo nista zajednocko osim iskrene ljubavi i lojalnosti.

Sa velikom vecinom ljudi sa kojima se druzim odnos je prolazio kroz manje ili vece oscilacije.

Zato za mene vise nema pravih i nepravih, sve dok postoji bar nesto sto nas drzi zajedno :zag:

:ok: istomisljenici
 
Probala..i ispala ja grbava..:dash:

Treba isterati stvari na cistinu. Pa nek bude sta bude.

Ja imam 1 najboljeg druga i 2 (da ih nazovem) jako dobra prijatelja . A ostalo su nekakvi drugari, prijatelji, poznanici. .......... sa faxa, posla, iz kraja,....
Nikad ne kazem samo 3, nego cak 3 prijatelja.
Dobro je kad covek zna ko su mu pravi prijatelji i na koga moze da racuna. A ne kad mu bude tesko da ocekuje pomoc od raznih ljudi, i kad je nedobije da se razocara.
Uvek se desi da kad nam je tesko neka osoba/e na koje smo racunali nam ne pomognu, ali ponekad se i nadje i neka osoba na koju nismo ni pomisljalji da ce nam pomoci da nam pruizi pomoc. To je sve zivot.

Ali najvise mrzim kad se sretnem sa nekim koga nisam video godinama pa kad me izljubi, i krene gde si druze, kako si,.....sta ima ........ a nikad se nismo ni druzili. :roll: :dash:
 
Da li je bolje biti sam nego sa laznim prijateljima odn. prijateljicama..?

Ne bih da ulazim u detalje, ali to je razmisljanje koje me zadnjih dana okupira..
Nije lako biti sam (mislim bez prijatelja) ali opet..ima li svrhe druziti se sa laznim prijateljicama..?

p.s - nisam bas vesta u otvaranju ovakvih tema:rumenko: ali nadam se da sam bila dovoljno jasna.

Nema smisla naravno biti sa laznim prijateljima ..
beskorisnim ljudima..koji ne znaju sta ce sami sa sobom..
 
Našla sam se u situaciji kad nisam želela da budem ni sa kim .Svesno sam oterala ljude od sebe.Želela sam da budem sama.Jedini kontakt sa njima ,bio mi je računar.Svi su prihvatili taj odnos vrlo lako,osim njih dve.I jedna i druga nisu dozvolile da se naš odnos svede na msn.Nastavile su da dolaze ignorišući moje samovanje.Čak su umele i da ćute kod mene.Čekale su strpljivo da sve prodje.Hvala im za to.
Eto, jednog trenutka sam bila spremna na samoću,da oteram sve lažne prijatelje od sebe.Pravi prijatelji su ostali.Mada,kad razmislim ,moraš baš da budeš spremna na to,jer teško je kad nemaš prijatelja.
 
.....bolje sama, to sam osetila, doživela, i preživala srećom....mnogo suza,
mnogo boli, mnogo razočarenja, ostale su njih dve...obe jako daleko od
mene...jenda čak preko okeana.....živeo internet, pa se ispričamo svaki
dan, druga malo bliže, živeli telefoni:heart::heart:

.....obe su tu i kad ništa ne kažem...tu u smislu da me saslušaju, razumeju,
da posavetuju.....a bilo ih je bezbroj, prijateljica, poznanica, drugarica, sve
"slatke, drage"...ma milina jedna....ali kad naiđe muka....razbežaše se,
hvala im.....:manikir:

....opet imam nekoliko drugarica, da ćaskamo o vremenu i pijemo kafice,
ali za pravo iskreno prijateljstvo...moraće mnogo vode da protekne kako
bi stekle moje poverenje.....
 
pravi....

vechna....

savrsheno

iskreno...

razocharana...

Neispunjena ochekivanja

Jao, jao, jao...iskreno...strashno, jel moguce...heh


Hvala ti Boze na prijateljima, bez njih ne i uspjela nishta u zivotu...i sva razocharenja, zajebi, neispunjena ochekivanja UZAJAMNA sve to prodje i opet se krugovi sastaju...nastavljaju, ljudi ostaju

Ne postoji lazno prijateljstvo, kako je moguce TAKO NESHTO uopshte nazvati prijateljstvom...to je smo ubijanje vremena, gimnastika jezika, tante, mante, tandara, broc...ko ne zna da ulozi SEBE, NECE DOBITI NISHTA ZAUZVRAT.

Milijarde ljudi na Planeti, a nema se ,,praaaviii" prijatelj MA JEL MOGUCE..TRTE MRTE KAKO DA NE

Da mozda su to neki ljudi koje poznajem bolje od ostalih pa sam navikla na njihove pizdarije, chak i kad ih neko drugi smatra kretenima ...ili smo blazi jedni prema drugima u odnosu na druge...sekta, a ?

jel moze na tacni da padne sa neba ono shto se gradi decenijama, vekovima, kroz sto zivota unazad...razgradjuje, nadogradjuje, opada, otpada i raste, krizira i nastavlja bez OPTUZIVANJA, PREISPITIVANJA I OGOVARANJA PRED NEBITNIM LJUDIMA.

Ne znam shta je lazno prijateljstvo...ne znam shta je prijateljstvo uopshte...ima ljudi koje volim i koji vole mene...i onda kad nisam bila prisutna u njihovim najljepshim i najtezim trenucima, i kad zaboravim odgovoriti na poruke, pitati, ne javljam se mesecima, godinama, kreten od choveka...a opet imam prijatelje koje volim kao blago...

Ako si kreten , bolje je biti sam nego smarati populaciju nebulozama

Ljudi koji energetski ne pasuju jedni drugima nisu lazni prijatelji, nisu nishta, samo shetachi kroz zivot, prolazne epizode...Prijateljofobichari koji se drze par komada prijatelja zatvoreni za sav ostali svet, kojima treba deset hiljada godina da nekog puste u zivot, shta je to ? Ljudoofobija...shta s njima prichati...osim o vremenu danas/ke...

pravi prijatelji, hah

Mozda je recept u kanibalizmu

da bi nashli vechnu ljubav pojedite partnera

da bi nasli pravog prijatelja pojedite ga ili bar oslepite i ogluvite, osakatite i zatvorite da bi bili nedostupni za bilo kakav drugi centar spolja...i ispunili sva prava ochekivanja

Ljudi su ljudi i NIKADA NECE BITI NI PRAVI, NI DOBRI, NI SAVRSHENI i bice sve to do prilike iskushenja kad ce se pokazati drugachije...ali to je normalno jer smo samo ljudi...

A najbolji deo jedna posebna pricha je 2763758473997 fejsbuk prijatelja, ej, ljudi ni poznanici, ni prolaznici VEC PRIJATELJI ahahahahahahahahahahha...
 
Poslednja izmena:
Ne bih se slozila sa naslovom "Sama ili.."

I ja se nalazim pred slicnom zivotnom dilemom,doduse ne u vezi prijateljice i razmisljam da je mozda razlaz najbolje resenje.

Kad se oslobodis tih stega i tog bola..oslobodices prostor za nove ljude. Zato mislim da naslov ne treba da bude "Sama ili.." , jer ce tu samocu sigurno neko brzo da popuni.
 
Da li je bolje biti sam nego sa laznim prijateljima odn. prijateljicama..?

Ne bih da ulazim u detalje, ali to je razmisljanje koje me zadnjih dana okupira..
Nije lako biti sam (mislim bez prijatelja) ali opet..ima li svrhe druziti se sa laznim prijateljicama..?

p.s - nisam bas vesta u otvaranju ovakvih tema:rumenko: ali nadam se da sam bila dovoljno jasna.
zavisi od situacije
npr dok ubijas vrijeme izmedju dva predavanja, zgodno je imati nekog ko moze da prekrati vrijeme
ili nekog kome uvalis skriptu kada te nije volje da stojis u redu
itd.
to se na mom jeziku zove drug/arica

a prijatelji su prijatelji... nema laznih i pravih... ili ih ima ili ih nema
 
Prijateljstvo, asocira me na nesto apstraktno.
Inace ovu temu nekako povezujem sa temom 'Da vas pitam nesto..'
Elem, za nekoga prijatelj je neko ko nazove sporadicno bez ikakvog razloga ili sa razlogom, opet za nekoga prijatelj je neko ko doslovno pruzi ruku da bi sprecio neciji sunovrat i pad niz liticu. Ali kako postavljati uslove na ljudske odnose? I to iskljucivo sa svoje tacke gledista, najcesce stecenim kao ishod suludih, umisljenih doktrina. Sa kojim pravom? Cime smo ih kupili? Nasim dragocenim vremenom? Sto smo ih saslusali? Volimo isti sport? Mora se sve oko nas videti paralelno 'oci u oci' da bi to bilo TO - prijateljstvo? Automatski se time sebicno odredjuje odnos i postavljaju ogranicenja kao i veto 'prijatelju' na nesto sto je najbitnije, sloboda. Razmisljanja, ophodjenja. Takav covek nikada ne moze ni biti kandidat za tu ulogu. Nego cini mi se da se isuvise cesto pod izgovorom 'prijatelj' trazi ogledalo, i to ne bilo kakvo, vec idealno ogledalo. Svako ko moze da pomisli 'lazno prijateljstvo' ne laska sebi ni najmanje. Cista sabotaza.
 
Mora da se postavi donja granica očekivanja od prijatelja, kod mene je to da smo koliko toliko kompatibilni (ne treba da budemo sijamski blizanci naravno, ali dobro je da imamo bar neka zajednička interesovanja), da znam da me neće povrediti namerno nikad (spletke, ogovaranja, laganje...:evil:, šta će mi takve osobe, kad mi bude najteže još i one da me povrede:( ), da mi neće nametati svoju volju (nismo više klinci pa da me teraju da pijem i ja, jer piju one:), ili da se ljute što neću sa njima na planinarenje, da mogu da im kažem ne). Imam 3 takve prijateljice i njih sam zaista spremna da čekam i kad nemaju vremena za mene, jer su na novom poslu, ili imaju ispite, ili su sa dečkom...:D
 
Da li je bolje biti sam nego sa laznim prijateljima odn. prijateljicama..?

Ne bih da ulazim u detalje, ali to je razmisljanje koje me zadnjih dana okupira..
Nije lako biti sam (mislim bez prijatelja) ali opet..ima li svrhe druziti se sa laznim prijateljicama..?

p.s - nisam bas vesta u otvaranju ovakvih tema:rumenko: ali nadam se da sam bila dovoljno jasna.

Ja te potpuno razumem,........

sta ce ti lazni prijatelji? Zbog cega bi se ti volela druziti sa njima?
 
Meni su sumnjivi oni koji nemaju ni jednog prijatelja (ili imaju jednog iz obdanista :confused:).
Ili oni koji mogu da veruju samo majci ili muzu. Ili tako nesto. :D

Ne verujem ljudima koji nisu u stanju da steknu prijatelje i mislim da problem moze biti samo u njima (s obzirom koliko nas ima na planeti, ono, cista statistika).
 
Ne delim vise na prave i neprave :D (osim ako je bas rec o ekstrmima).

Kada sam bila jako mlada bila sam veoma iskljuciva - sve ili nista. Sada mi se nekako cini da svako ima svoje mesto u mom zivotu - manje ili vise vazno, osobe su manje ili vise pouzdane, sa nekima sam manje ili vise kompatibilna, ali to vise nije podela na one koji jesu i koji nisu pravi.

Dozivela sam razocarenja od ljudi koje sam smatrala dozivotnim prijateljima, prijatno su me iznenadili neki od kojih nisam ocekivala nista,a ko zna i koga sam sve ja ocarala i razocarala;)...

Imam ljude sa kojima mi strasno prija druzenje, jer imamo iste teme, inteligentni su, interesantni, ali mislim da bi me izneverili vrlo lako.

Imam ljude za koje mislim da su spremni da za mene ucine jako mnogo, ali sa kojima nemam mnogo o cemu da pricam, nemamo nista zajednocko osim iskrene ljubavi i lojalnosti.

Sa velikom vecinom ljudi sa kojima se druzim odnos je prolazio kroz manje ili vece oscilacije.

Zato za mene vise nema pravih i nepravih, sve dok postoji bar nesto sto nas drzi zajedno :zag:

Upravo...:ok: :)

kroz svoj primjer sam to htjela reci.....
 

Back
Top