Sam ili u drustvu?

Џорџи

Srebrna tastatura
Poruka
235.650
Sad me izjava jedne kvazi pevacice potsetila na neke nestabilne osobe..radi se o izjavi da nije samotnjak..da uziva u drustvu ljudi i da ne moze sama..da voli neku dinamiku..sad kad bi odmah dali odgovor mislim da ce vecina reci da je covek drustveno bice i da je krajnost ako je neko osobenjak i ne voli da se druzi..1 od takvih je zdravko colic..pretpostavljam i vecina poznatih licnosti..imaju 1 mali krug ljudi u cijem drustvu se osecaju opusteno..ali prvenstveno sami sa sobom mogu i nemaju taj trip da zivkaju nekog i da vode prazne price u krug..sad kako vi gledate na to i da li smatrate da je veci problem ako neko voli biti sam ili ako mu treba uvek neka podrska ne bi li se zabavio?
Mislim vise vucem na to da se sagledaju osobe koje nisu same sa sobom sredjene jer mi se cini da imaju problem..ustaju i setaju..ne drzi ih mesto..sve nesto tumaraju izgubljeno..kako sad te osobe nikad drugi ne sagledaju a one samotnjake otpisuju kao nepodobne za drustvo?
 
Teorija da je čovek društveno biće isključuje svakog ko oseća drugačije.


Da li je takav čovek manje, ili više?


:think:


Ali, isto pitanje možeš postaviti u vezi bilo koje druge teorije koja se tiče čoveka.


Pa onda nema ni smisla da ga postavljaš, zar ne.
 
kapiram da je covek u principu individua, izolovani primerak, koja za bilo sta moze da racuna prvenstveno i apsolutno na sebe - isto tako i da zabavi sebe, i da podnosi sebe, i da bude sa sobom
naravno nuznost a i logno ustrojstvo sveta je takvo da kooperiramo sa drugima
nekad je to bilo animalno u coporu i plenmenu da bi se prezivelo
danas je svest od individualnosti i samodovoljnosti jasna

sad, ja razumem obe krajnosti - usamljenike i nuzno socijalna bića
istina meni licno su sumnjiviji ovi drugi koji pošto poto moraju biti u grupi, makar i u najpoversnijem drustvu da imali tu nrku iluziju socijalizovanosti i sigurnosti. ima extrema, recimo imam drugaricu kao apsolutno ne moze da proseta sama ili da bude sama u kuci ko i moj cale koji dobija napade panike maltene kad je sam u kuci. mislim okej sve to, al nekako mi se cini da se previše plaše sebe
opet drugi se osamljuju uglavnom što se plaše drugih, neka socijalna fobija ili neuklopljenost... nije ni da iko baš voli da bude samoizolovan... al nekako mi to i prijemcivije
uglavnom su svi neka sredina
uglavnom ta covekova nuzna društvenost ko što rekoh danas ne pije vodu... u sustinskom smislu... nije socijalizacija kad moras da se obratis salterusi ili kolegi... drugo ne mora ništa - ako neko nema potrebu
 
Sve je do čoveka i ne treba praviti šablone, mada posmatrajući svet oko sebe uglavnom vidim ljude koji beže u društvo :Di retko vole i mogu da budu sami. Biti sam, nekom i to prija:) Ali, ko jednom izadje iz sveta, teško se posle u svet vraća:(. Najbolje je slediti svoj impuls i živeti prema nekoj svojoj unutrašnjoj potrebi....mada, čovek je ipak društveno biće pa bi trebalo tako i da se vlada...ali, s druge strane, najveća umetnička dela nastala su u samoći... :think:
 
Sad me izjava jedne kvazi pevacice potsetila na neke nestabilne osobe..radi se o izjavi da nije samotnjak..da uziva u drustvu ljudi i da ne moze sama..da voli neku dinamiku..sad kad bi odmah dali odgovor mislim da ce vecina reci da je covek drustveno bice i da je krajnost ako je neko osobenjak i ne voli da se druzi..1 od takvih je zdravko colic..pretpostavljam i vecina poznatih licnosti..imaju 1 mali krug ljudi u cijem drustvu se osecaju opusteno..ali prvenstveno sami sa sobom mogu i nemaju taj trip da zivkaju nekog i da vode prazne price u krug..sad kako vi gledate na to i da li smatrate da je veci problem ako neko voli biti sam ili ako mu treba uvek neka podrska ne bi li se zabavio?
Mislim vise vucem na to da se sagledaju osobe koje nisu same sa sobom sredjene jer mi se cini da imaju problem..ustaju i setaju..ne drzi ih mesto..sve nesto tumaraju izgubljeno..kako sad te osobe nikad drugi ne sagledaju a one samotnjake otpisuju kao nepodobne za drustvo?

Naiđe mi period kad mi prija društvo i kad sam stalno u nekoj akciji. Energija mi je pokrenuta i ne može sama sa sobom da egzistira, potrebno je davanje i uzimanje. Ali i tada obavezno imam samo svoje trenutke kada se opuštam sama i ne želim niko da mi remeti taj neki mir, makar par sati dnevno :aha:
 
kapiram da je covek u principu individua, izolovani primerak, koja za bilo sta moze da racuna prvenstveno i apsolutno na sebe - isto tako i da zabavi sebe, i da podnosi sebe, i da bude sa sobomnaravno nuznost a i logno ustrojstvo sveta je takvo da kooperiramo sa drugima
nekad je to bilo animalno u coporu i plenmenu da bi se prezivelo
danas je svest od individualnosti i samodovoljnosti jasna

sad, ja razumem obe krajnosti - usamljenike i nuzno socijalna bića
istina meni licno su sumnjiviji ovi drugi koji pošto poto moraju biti u grupi, makar i u najpoversnijem drustvu da imali tu nrku iluziju socijalizovanosti i sigurnosti. ima extrema, recimo imam drugaricu kao apsolutno ne moze da proseta sama ili da bude sama u kuci ko i moj cale koji dobija napade panike maltene kad je sam u kuci. mislim okej sve to, al nekako mi se cini da se previše plaše sebe
opet drugi se osamljuju uglavnom što se plaše drugih, neka socijalna fobija ili neuklopljenost... nije ni da iko baš voli da bude samoizolovan... al nekako mi to i prijemcivije
uglavnom su svi neka sredina
uglavnom ta covekova nuzna društvenost ko što rekoh danas ne pije vodu... u sustinskom smislu... nije socijalizacija kad moras da se obratis salterusi ili kolegi... drugo ne mora ništa - ako neko nema potrebu
:ok:e bas to ono da se sredi covek u glavi..procita nesto..ne skace kad mu zvoni tel..ne prebacuje kanale nervozno..znas sta sam primetio kod sebe..recimo kad pukne petarda..ono neko nebulozno vreme ne nova godina i proslave..nego jednom u pola god..i ja ne trepnem..ono to mi neki nevidjen gusht:lol:
Sve je do čoveka i ne treba praviti šablone, mada posmatrajući svet oko sebe uglavnom vidim ljude koji beže u društvo :Di retko vole i mogu da budu sami. Biti sam, nekom i to prija:) Ali, ko jednom izadje iz sveta, teško se posle u svet vraća:(. Najbolje je slediti svoj impuls i živeti prema nekoj svojoj unutrašnjoj potrebi....mada, čovek je ipak društveno biće pa bi trebalo tako i da se vlada...ali, s druge strane, najveća umetnička dela nastala su u samoći... :think:
Vidis i to je nesto..nisu to nikakvi sabloni ne mislim da li neko voli drustvo ili biti sam..nego da li moze sam sa sobom
šta nama fali? :think:

Pa ne znam jel si ti u tom koshu?onda vam fali dusevni mir
 
koliko uživam u dobrom društvu, toliko ponekad uživam i u samoći. svaki dan moram imati barem 1h samo za sebe da se opustim i napunim baterije. obično ga provedem u šetnji po priodi ili jednostavno ležim u sobi, slušam muziku, čitam, mazim se....


:rotf:

ovo zadnje nije istina :rumenko:

kako ono đuro kaže u nadrealistima "malo šale nije na odmet" :klap:
 
Teorija da je čovek društveno biće isključuje svakog ko oseća drugačije.


Da li je takav čovek manje, ili više?


:think:


Ali, isto pitanje možeš postaviti u vezi bilo koje druge teorije koja se tiče čoveka.


Pa onda nema ni smisla da ga postavljaš, zar ne.


Ko misli da moze sam je ili zivotinja ili bog.

Danas su svi sami, jer su propali svi drustveni ugovori (bog mrtav i shodno tome moral u korpi za smece).

Vecina sada ide putem zivotinja, a tek neki pokusavaju da odrade ono sto je bog radio. Dakle, dvije vrste usamljenika, a svi usamljenici u totalu.
 
Poslednja izmena:
:

Vidis i to je nesto..nisu to nikakvi sabloni ne mislim da li neko voli drustvo ili biti sam..nego da li moze sam sa sobom

Pa, verovatno može, ali su retki ljudi koji mogu sami i koji zaista uživaju u tome. Uglavnom čovek hoće medju ljude. Opet, sve i da hoće da bude sam, postoje neke situacije koje čoveku nameću druge ljude i ne može da ih izbegne:zurka:. A nekako čim je neko neprestano sam, bez obzira što je to njegova želja i izbor, ljudi počinju da ga posmatraju kao čudaka i osobenjaka...:eek:
 
Aristotel kaze da su najpokvarenji oni koji bjeze od samih sebe u drustvo, da bi sebe zaboravili. Vjerovatno isto tako neki bjeze u prirodu, jer ih tamo nista ne podsjeca na njih same.

To je zato sto u zivotu nisu uradili nista cime bi mogli da se ponose. Sto nisu nikad nista rizikovali niti nesto zrtvovali da bi postigli neku velicinu.

To je ono "druzenje radi druzenja" i "strah od samoce". Osobenjak barem ima osobu, tj. licnost, i nije ga muka od samog sebe. Sta reci za onu rulju po diskacima sto se opija do besvijesti? Zar to nije odvratno?
 
I zacudjeno gledas kako listopadni ljudi lelujaju s plafona dok pokusavaju da se oslobode od grca u zabivenim noktima. :mrgreen:
:hahaha::super:
Aristotel kaze da su najpokvarenji oni koji bjeze od samih sebe u drustvo, da bi sebe zaboravili. Vjerovatno isto tako neki bjeze u prirodu, jer ih tamo nista ne podsjeca na njih same.

To je zato sto u zivotu nisu uradili nista cime bi mogli da se ponose. Sto nisu nikad nista rizikovali niti nesto zrtvovali da bi postigli neku velicinu.

To je ono "druzenje radi druzenja" i "strah od samoce". Osobenjak barem ima osobu, tj. licnost, i nije ga muka od samog sebe. Sta reci za onu rulju po diskacima sto se opija do besvijesti? Zar to nije odvratno?

Uh sto mi se ovo dopada
 
Teorija da je čovek društveno biće isključuje svakog ko oseća drugačije.


Da li je takav čovek manje, ili više?


:think:


Ali, isto pitanje možeš postaviti u vezi bilo koje druge teorije koja se tiče čoveka.


Pa onda nema ni smisla da ga postavljaš, zar ne.

To je jedina valjana teorija (da je covek drustveno bice)! Ostalo moze da bude devijacija ili veliki problem. Ako nekome prija manji krug ljudi (ili mozda samo jedna osoba), ne znaci da se tim osporava teorija da je covek drustveno bice. Ovde se prica o nekim kvantitativnim kategorijama. Covek raste u zajednici, nije bitno kakvoj. Da li je to porodica ili neki domovi za nezbrinutu decu. Cak i da nije "primoran" da odrasta u zajednici opet ce traziti drustvo, ako nista drugo onda zbog sexa, odnosno dalje reprodukcije.
 
Sad me izjava jedne kvazi pevacice potsetila na neke nestabilne osobe..radi se o izjavi da nije samotnjak..da uziva u drustvu ljudi i da ne moze sama..da voli neku dinamiku..sad kad bi odmah dali odgovor mislim da ce vecina reci da je covek drustveno bice i da je krajnost ako je neko osobenjak i ne voli da se druzi..1 od takvih je zdravko colic..pretpostavljam i vecina poznatih licnosti..imaju 1 mali krug ljudi u cijem drustvu se osecaju opusteno..ali prvenstveno sami sa sobom mogu i nemaju taj trip da zivkaju nekog i da vode prazne price u krug..sad kako vi gledate na to i da li smatrate da je veci problem ako neko voli biti sam ili ako mu treba uvek neka podrska ne bi li se zabavio?
Mislim vise vucem na to da se sagledaju osobe koje nisu same sa sobom sredjene jer mi se cini da imaju problem..ustaju i setaju..ne drzi ih mesto..sve nesto tumaraju izgubljeno..kako sad te osobe nikad drugi ne sagledaju a one samotnjake otpisuju kao nepodobne za drustvo?



i jedni i drugi su neprilagodjeni i meni jednako neprihvatljivi,covek treba da tezi za izbalansiranim odnosom prema sebi,drugima..a ne nabaciti ljusturu samodovoljnosti ili prividne drustvenosti..
a zasto su tzv.drustveni podobniji pa zato sto smo svi mahom egocentrici , ne potresamo se previse necijim pravim duhovnim statusom,vazno je da nam je prijatno u drustvu iako negde znamo da se folira
tuzno
 
[/B]


i jedni i drugi su neprilagodjeni i meni jednako neprihvatljivi,covek treba da tezi za izbalansiranim odnosom prema sebi,drugima..a ne nabaciti ljusturu samodovoljnosti ili prividne drustvenosti..
a zasto su tzv.drustveni podobniji pa zato sto smo svi mahom egocentrici , ne potresamo se previse necijim pravim duhovnim statusom,vazno je da nam je prijatno u drustvu iako negde znamo da se folira
tuzno

Prijatno je za slabice i kukavice. To je isto kao bezbolno ili bezbijedno. Lizanje guzice jedni drugima samo da bi se zivjelo lagodno. Bjezanje od bilo kakvog identiteta medju nepoznate ljude koji takodje nemaju identitet. Najsigurniji si tamo gdje te niko ne vidi: u misijoj rupi zvanoj D I S C O.

Medjutim niti moze neko bez identiteta da voli niti moze da bude voljen. To je ili rob ili zivotinja. Zivotinje izgledaju kao jedinke skoro jednako svaka sa svakom iz iste vrste. I medju ovim "ljudima" (kukavicama) se tezi potpunom izjednacavanju. "Je li to nesto rasisticko to sto ne spavas sa mnom" upitace lukavi crnac kukavicku bjelkinju i time je ucinjen korak naprijed u sivilo.

Sivilo je ono sto predstavljaju svi ti moderni skakavci. Zato moraju dodati opojna sredstva da bi mogli sutradan ponovo ustati sa istim apsurdnim zivotom. Oni vec sada zamisljaju kako je njihova obezglavljena dusa nosena robotima i ciber organizmima, jer im je besmisao vec oduzeo sposobnost zamisljanja dugorocnog kretanja. Svaki besmisao vodi u paralizovanost.

Nije dzaba Nietzsche rekao da je bog sivi magarac. A ko voli boga, taj ce ga i dostici. Za sada ne vidim nikoga ko ga ne voli i ne sprema se za njega, zrtvujuci se za "dobrobit drustva". I bog se zrtvovao za to.
 
Sad me izjava jedne kvazi pevacice potsetila na neke nestabilne osobe..radi se o izjavi da nije samotnjak..da uziva u drustvu ljudi i da ne moze sama..da voli neku dinamiku..sad kad bi odmah dali odgovor mislim da ce vecina reci da je covek drustveno bice i da je krajnost ako je neko osobenjak i ne voli da se druzi..1 od takvih je zdravko colic..pretpostavljam i vecina poznatih licnosti..imaju 1 mali krug ljudi u cijem drustvu se osecaju opusteno..ali prvenstveno sami sa sobom mogu i nemaju taj trip da zivkaju nekog i da vode prazne price u krug..sad kako vi gledate na to i da li smatrate da je veci problem ako neko voli biti sam ili ako mu treba uvek neka podrska ne bi li se zabavio?
Mislim vise vucem na to da se sagledaju osobe koje nisu same sa sobom sredjene jer mi se cini da imaju problem..ustaju i setaju..ne drzi ih mesto..sve nesto tumaraju izgubljeno..kako sad te osobe nikad drugi ne sagledaju a one samotnjake otpisuju kao nepodobne za drustvo?

Savršeni odnos prema društvu ...:think:
Mislim da je najvažnije bili u društvu ili ne - Imati svoje mišljenje i ne biti povodljiv - ... i prema tome odrediti i svoj odnos prema društvu ..Ukoliko nekome ne smeta konstantno mnoštvo ljudi oko njega to je ok ili ukoliko osoba tako funkcioniše uz uski krug ljudi ili čak sama (mada je to samo teoretski moguće..) onda je to najbolji način za nju ..
A najbliže idealnom je po meni kad osoba količinu društva oko sebe kontroliše prema svojim unutrašnjim potrebama..odn. može bez društva isto kao i sa njim ...
 

Back
Top