Perfekcionizam, pokretač uspeha ili tiha kočnica?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.905
TEMA 1.jpg


U današnjem svetu koji nagrađuje postignuća, perfekcionizam se često maskira kao vrlina. Da li je zaista tako?

Perfekcionizam ne znači samo želju da se nešto uradi dobro, već često podrazumeva unutrašnji pritisak da se postigne apsolutna bezgrešnost, što može voditi do anksioznosti, odlaganja i izgaranja.

Postoji nekoliko vrsta perfekcionizma:

- Adaptivni (zdravi): Visoki standardi uz fleksibilnost i samoprihvatanje. Podstiče rast.

- Maladaptivni (nezdravi): Kritičnost prema sebi, strah od neuspeha, odugovlačenje. Često vodi stresu.

***

Da li je perfekcionizam, pokretač uspeha ili tiha kočnica?

Da li ste se nekad osećali kao da ništa što uradite nije dovoljno dobro?

Šta mislite o perfekcionizmu, koliko je on dobar?
 
Da li je perfekcionizam, pokretač uspeha ili tiha kočnica?

Zavisi od same ličnosti. On može da bude pokretač uspeha i to je pozitivna strana perfekcionizma.

Međutim, perfekcionizam može da stvori pritisak na osobu i ona doživljava stres, anksioznost.

Da li ste se nekad osećali kao da ništa što uradite nije dovoljno dobro?

Da, ponekad. Danas to više ne osećam.

Šta mislite o perfekcionizmu, koliko je on dobar?

Perfekcionizam je dobar kada želimo da naš posao bude dobar. Ali, ne treba preterivati u perfekcionizmu.

On ne može da nam stvara stres i anksioznost, kada to osetimo, vreme je za odmor.
 

Da li je perfekcionizam, pokretač uspeha ili tiha kočnica?

Rekao bih da je u većini slučajeva perfekcionizam kao mentalna kategorija poveća kočnica u razvoju, pogotovu ako krene da se radi na njemu od malih nogu i ako neko nauči da svaku grešku doživi kao lični poraz.

Da li ste se nekad osećali kao da ništa što uradite nije dovoljno dobro?

Nekada davno mi se to dešavalo, mada bila je to kombinacija perfekcionističkih tendencija i mog okruženja koje je mi najčešće govorilo da sam nešto loše odradio, da ne valja, da sam nesposoban i sl.
Šta mislite o perfekcionizmu, koliko je on dobar?
Zavisi od konteksta u kome se praktikuje, ako se npr radi na razvoju "perfektnosti" u smislu usavršavanja nečega da je iznad nekih regularnih standarda onda je to prilično ok.
Sa druge strane ako se radi o ranoj ličnoj/nametnutoj težnji da se bude što bolji u nečemu onda je dosta pipavo - rekao bih da čini više štete nego koristi.
 
Kad pročitam Vaše komentare na ovu temu, vrlo lepo pojašnjeno.
Perfekcionizam je dobar, ali samo ako je zdrav.
Ja umem da uletim u nezdrav perfekcionizam i to kad je posao u pitanju, što i sama znam da nije dobro i trudim se da korigujem to kod sebe.
Po prirodi sam takva, perfekcionista, a i posao koji obavljam zahteva preciznost i tačnost, baš kako ja i volim. Međutim, kako se broj obaveza na istom poslu uvećava kojekakvim dodatnim softverima u kojima unosite iste podatke, n puta, koji bi mogli biti automatski povučeni iz prethodnih već postojećih baza podataka, osećam da se količina energije koju ulažem da budem ista kao i pre, zaludno troši i da moj zdrav perfekcionizam prerasta u nezdrav. Drugim rečima, prelazim u fazu burnout.
Kako rešavam to. Ranije mi je sve bilo bitno u smislu preciznosti, rašlanjavanja, analiziranja. Sada pravim selekciju bitno-nebitno, prioritetno-neprioritetno...da citiram bird again.."treba pronaći sopstveni balans" .
 
Međutim, kako se broj obaveza na istom poslu uvećava kojekakvim dodatnim softverima u kojima unosite iste podatke, n puta, koji bi mogli biti automatski povučeni iz prethodnih već postojećih baza podataka, osećam da se količina energije koju ulažem da budem ista kao i pre, zaludno troši i da moj zdrav perfekcionizam prerasta u nezdrav.

Milion posto te razumem jer sam i ja nešto slično radila.

Da li postoji šansa da pored tog posla radiš i neki drugi, ukoliko postoji neka pozicija u firmi u kojoj radiš?
 
Da li postoji šansa da pored tog posla radiš i neki drugi, ukoliko postoji neka pozicija u firmi u kojoj radiš?
U firmi u kojoj radim ne postoji.
Razmišljala sam u tom pravcu kad je krenulo da mi smeta, a to je bilo pre pet do šest godina. Tada sam slala svoju radnu biografiju na sigurno pedesetak oglasa i to se nisam fokusirala samo na ono što trenutno radim, već i neka druga zanimanja. Od svega toga je rezultat bio jedno kulturno odbijanje putem mejla i jedan razgovor za posao. Bio je korektan razgovor ali ja u tom trenutku nisam bila spremna da napustim trenutni posao iz straha napuštanja neke sigurnosti. Moj uslov je bio da počnem da radim ali kao dodatni posao, honorarno ili kao prekonormni rad. Taj predlog nije bio prihvaćen.
Sada, u ovim godinama, mislim da bi taj korak bio mnogo teži, iako želja postoji.
Moja prijateljica je u potrazi za novim poslom. Za sada sizifov posao.
Jedina opcija je korekcija mog pristupa i tu nalazim rešenje svog problema.
 

Back
Top