SAD - predsednički izbori 2020.

Pobednik predsedničkih izbora u SAD 2020. godine?

  • Donald Tramp

    glasova: 91 74,6%
  • Džo Bajden

    glasova: 31 25,4%

  • Ukupno glasova
    122
  • Anketa je zatvorena .
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ovi se spremaju da zasednu u fotelje i povedu ameriku u pravom pravcu ))) ...... mogli su ih pokupiti iz Boratovih filmova .....

A vidE im manifesta :,, Beli muskarci , zene i deco , vi ste nasi neprijatelji ! .... i td...i td .....

1607770861946.png
 
Pri demokratskoj većini u Predstavničkom domu, nema teorije da republikanci u Kongresu dobiju predsednika. Istraživao sam malo na ovu temu...

Ako po nekom ludom scenariju 14. decembra neki elektori nekako budu povučeni ili prelete na Trampovu stranu i Bajden i Tramp budu izjednačeni ili se ospore ti elektorski glasovi 6. januara u Kongresu i onda glasanje o predsedniku bude premešteno u Predstavnički dom, gde se glasa ne po glavi nego po državama, a pošto republikanci dolaze iz više država nego demokrate (dal 28-22 il tako nešto) onda bi republikanci mogli da izaberu Trampa. To je taj 12. amandman oko koga je pre mesec dana i Van Džons digao paniku. Recimo desi se neki od tih scenarija... demokrate imaju dve opcije:

1) kada se novi 117. Kongres sastane u januaru da položi zakletvu, oni prvo između sebe biraju predsednika parlamenta, tj. Speaker of the House, koji polaže zakletvu prvi. Dakle, Nensi Pelosi prva polaže zakletvu, a onda ona kao predsednik parlamenta zaklinje sve ostale poslanike. Pelosi bi mogla onda da kaže da eto republikanci sumnjaju u neku prevaru na izborima, čime dovode u pitanje čak i sopstveni izbor i mogla bi da odloži polaganje zakletve poslanika. Ovo je ustavno i legalno. U jednom slučaju iz šezdesetih, Predstavnički dom je odložio zakletvu poslanika Adama Pauela, jer je bio umešan u neki skandal oko pronevere ili čega god, posle čega je on tužio govoreći da nisu imali pravo da to urade, jer Ustav propisuje kriterijume za izbor poslanik i pošto je on ispunio svaki, njegov skandal nema veze sa tim, moraju da ga potvrde, ne može Dom da kreira nove kriterijume kako oće.

https://en.wikipedia.org/wiki/Powell_v._McCormack

On dobije tužbu Vrhovnom sudu, ali posledica tog slučaja je da je Dom doneo to što se zove Federal Contested Election Act

https://en.wikipedia.org/wiki/Federal_Contested_Elections_Act

koji formalizuje postupak kad se osporava izbor nekog poslanika. On ide kroz Dom i njegov kao administrativni odbor. Drugim rečima, Pelosi bi mogla da se pozove na ovaj zakon i sam Ustav (jer po Ustavu je kriterijum da se izabere poslanik na legalnim izborima, a ako oni nisu legalni, onda ni njihov izbor nije legalan) i može da odloži zakletu republikanaca, prosledi slučaj administrativnom odboru da on šatro istraži tu kao nešto samo na nekoliko dana, dok Dom sastavljen od samo demokratskih poslanika ne izabere Bajdena za predsednika.

Radikalan scenario, ali ustavan.

2) Ako Kongres položi zakletvu i sastane se u januaru na zajedničkoj sednici Doma i Senata da izbroji elektoralne glasove, on dakle kreće abecednim putem redom od Alabame do Vajominga ukoliko dođe do tih prigovora (koji su mogući samo ako države nisu završile izborni proces i tužbe i prebrojavanja i čuda do onog "safe harbor" datuma, 6 dana pre glasanja elektora) na elektorske glasove iz Arizone npr, prigovori moraju da budu podneti pismeno, potpisani od strane jednog poslanika i jednog senatora. Ako se neko digne da priča usmeno, to je samo za kamere, to je rađeno pre. Ozbiljan prigovor se podnosi pismeno. Ovo sve reguliše taj The Electoral Count Act, pre toga je Kongres imao apsolutnu moć u rešavanju tih elektorskih glasova, mogao je da radi sa njima šta hoće. Zakon postoji 150 godina


Ako ima prigovora, onda se Dom i Senat razdvajaju da zasedaju odvojeno o tom pitanju. I tu može da se desi 3 stvari

- da većina oba doma usvoji prigovor u kom slučaju poništava elektorske glasove i sam Kongres odlučuje o njima.
- da jedan dom odbije, a jedan usvoji prigovor, tada konačnu odluku donosi guverner sporne države koji je sertifikovao glasove
- ili da jedan dom usvoji prigovor, a jedan da ne uradi ništa.

Ova treća stvar je zanimljiva, jer je to alat u rukama demokrata. Predstavnički dom ne mora da uradi ništa. Oni imaju neki limit koliko dugo mogu da raspravljalju o prigovoru po zakonu (2 sata) al to važi za raspravu u plenumu. Pošto Kongres sam propisuje svoje procedure i kako obavlja stvari, tu nema šta nijedan sud da se meša, ne može, to je ustavno pravo Kongresa. Ako bi i Vrhovni sud rekao da Dom mora da promeni nešto u svojoj proceduri, Dom bi mu rekao da odjebe. Tako ovde Dom može da kaže da prosleđuje raspravu o ovom prigovoru u poseban odbor, koji ne mora nikad ni da se sastane. Da bi došao u plenum na glasanje, mora da prođe odbor, ali bez većine u odboru, to ne može da se desi. Ergo, Dom ne donese nikakvu odluku o tom prigovoru. To može da se oduži do 20. januara, kada je po 20. amandmanu kraj mandata predsednika. Senat ne može da natera Dom da odluči o prigovoru, Vrhovni sud ne može. I onda zbog toga ako Kongres nije odlučio o izboru predsednika, 20. januara nema predsednika.

Onda u priču ulazi The President Succession Act, koji definiše ko je predsednik ako nema predsednika ili potpredsednika, a to je po hijerarhijskoj lestvici posle njih predsednik Predstavničkog doma, ergo POTUS postaje Nensi Pelosi. Ili čak Bajden, Speaker of the House ne mora da bude poslanik, većina može da izabere koga hoće, pa i Bajdena i to tako bude do sledećih izbora ili dokle god se problem ne reši.


Tako da, kako god okreneš, republikanci nemaju mehanizam da ospore izbore. Posegnu li za nečim radikalnim, demokrate mogu da odgovore radikalnije.
Dakle obrni, okreni, Pelosija će biti nova Kraljica SAD.

Znao sam!
 
Koje to, leba ti, suštinske vrednosti promoviše Tramp.

Da li si ti ikada slušala njega, pažljivo slušala šta i kako priča, to vređa inteligenciju i obrazovanje svakog normalnog čoveka
Опет се враћаш на Трампа као да је он алфа и омега Републиканаца.
Трамп има свој задатак и поље деловања, а о свему битном засигурно одлучује труст мозгова из те екипе, не Трамп као појединац.
Према томе, гледамо укупне вредности и разлике између онога што промовишу Демократе са једне стране и Републиканци с друге.
Нпр. ја сам се најежила кад сам слушала девојку полу Индијску-полу Енглескињу кад прича како сву Античку историју треба збрисати јер у њој није значај дат женама. Мени као жени је таква само помисао застрашујућа. А то су вредности које промовише глобалистички поредак. И наравно, многе друге које су потпуне неприхватљиве што малом човеку, што здраворазумски размишљајућим моћницима.
 
Pri demokratskoj većini u Predstavničkom domu, nema teorije da republikanci u Kongresu dobiju predsednika. Istraživao sam malo na ovu temu...

Ako po nekom ludom scenariju 14. decembra neki elektori nekako budu povučeni ili prelete na Trampovu stranu i Bajden i Tramp budu izjednačeni ili se ospore ti elektorski glasovi 6. januara u Kongresu i onda glasanje o predsedniku bude premešteno u Predstavnički dom, gde se glasa ne po glavi nego po državama, a pošto republikanci dolaze iz više država nego demokrate (dal 28-22 il tako nešto) onda bi republikanci mogli da izaberu Trampa. To je taj 12. amandman oko koga je pre mesec dana i Van Džons digao paniku. Recimo desi se neki od tih scenarija... demokrate imaju dve opcije:

1) kada se novi 117. Kongres sastane u januaru da položi zakletvu, oni prvo između sebe biraju predsednika parlamenta, tj. Speaker of the House, koji polaže zakletvu prvi. Dakle, Nensi Pelosi prva polaže zakletvu, a onda ona kao predsednik parlamenta zaklinje sve ostale poslanike. Pelosi bi mogla onda da kaže da eto republikanci sumnjaju u neku prevaru na izborima, čime dovode u pitanje čak i sopstveni izbor i mogla bi da odloži polaganje zakletve poslanika. Ovo je ustavno i legalno. U jednom slučaju iz šezdesetih, Predstavnički dom je odložio zakletvu poslanika Adama Pauela, jer je bio umešan u neki skandal oko pronevere ili čega god, posle čega je on tužio govoreći da nisu imali pravo da to urade, jer Ustav propisuje kriterijume za izbor poslanik i pošto je on ispunio svaki, njegov skandal nema veze sa tim, moraju da ga potvrde, ne može Dom da kreira nove kriterijume kako oće.

https://en.wikipedia.org/wiki/Powell_v._McCormack

On dobije tužbu Vrhovnom sudu, ali posledica tog slučaja je da je Dom doneo to što se zove Federal Contested Election Act

https://en.wikipedia.org/wiki/Federal_Contested_Elections_Act

koji formalizuje postupak kad se osporava izbor nekog poslanika. On ide kroz Dom i njegov kao administrativni odbor. Drugim rečima, Pelosi bi mogla da se pozove na ovaj zakon i sam Ustav (jer po Ustavu je kriterijum da se izabere poslanik na legalnim izborima, a ako oni nisu legalni, onda ni njihov izbor nije legalan) i može da odloži zakletu republikanaca, prosledi slučaj administrativnom odboru da on šatro istraži tu kao nešto samo na nekoliko dana, dok Dom sastavljen od samo demokratskih poslanika ne izabere Bajdena za predsednika.

Radikalan scenario, ali ustavan.

2) Ako Kongres položi zakletvu i sastane se u januaru na zajedničkoj sednici Doma i Senata da izbroji elektoralne glasove, on dakle kreće abecednim putem redom od Alabame do Vajominga ukoliko dođe do tih prigovora (koji su mogući samo ako države nisu završile izborni proces i tužbe i prebrojavanja i čuda do onog "safe harbor" datuma, 6 dana pre glasanja elektora) na elektorske glasove iz Arizone npr, prigovori moraju da budu podneti pismeno, potpisani od strane jednog poslanika i jednog senatora. Ako se neko digne da priča usmeno, to je samo za kamere, to je rađeno pre. Ozbiljan prigovor se podnosi pismeno. Ovo sve reguliše taj The Electoral Count Act, pre toga je Kongres imao apsolutnu moć u rešavanju tih elektorskih glasova, mogao je da radi sa njima šta hoće. Zakon postoji 150 godina


Ako ima prigovora, onda se Dom i Senat razdvajaju da zasedaju odvojeno o tom pitanju. I tu može da se desi 3 stvari

- da većina oba doma usvoji prigovor u kom slučaju poništava elektorske glasove i sam Kongres odlučuje o njima.
- da jedan dom odbije, a jedan usvoji prigovor, tada konačnu odluku donosi guverner sporne države koji je sertifikovao glasove
- ili da jedan dom usvoji prigovor, a jedan da ne uradi ništa.

Ova treća stvar je zanimljiva, jer je to alat u rukama demokrata. Predstavnički dom ne mora da uradi ništa. Oni imaju neki limit koliko dugo mogu da raspravljalju o prigovoru po zakonu (2 sata) al to važi za raspravu u plenumu. Pošto Kongres sam propisuje svoje procedure i kako obavlja stvari, tu nema šta nijedan sud da se meša, ne može, to je ustavno pravo Kongresa. Ako bi i Vrhovni sud rekao da Dom mora da promeni nešto u svojoj proceduri, Dom bi mu rekao da odjebe. Tako ovde Dom može da kaže da prosleđuje raspravu o ovom prigovoru u poseban odbor, koji ne mora nikad ni da se sastane. Da bi došao u plenum na glasanje, mora da prođe odbor, ali bez većine u odboru, to ne može da se desi. Ergo, Dom ne donese nikakvu odluku o tom prigovoru. To može da se oduži do 20. januara, kada je po 20. amandmanu kraj mandata predsednika. Senat ne može da natera Dom da odluči o prigovoru, Vrhovni sud ne može. I onda zbog toga ako Kongres nije odlučio o izboru predsednika, 20. januara nema predsednika.

Onda u priču ulazi The President Succession Act, koji definiše ko je predsednik ako nema predsednika ili potpredsednika, a to je po hijerarhijskoj lestvici posle njih predsednik Predstavničkog doma, ergo POTUS postaje Nensi Pelosi. Ili čak Bajden, Speaker of the House ne mora da bude poslanik, većina može da izabere koga hoće, pa i Bajdena i to tako bude do sledećih izbora ili dokle god se problem ne reši.


Tako da, kako god okreneš, republikanci nemaju mehanizam da ospore izbore. Posegnu li za nečim radikalnim, demokrate mogu da odgovore radikalnije.
:ok:

Hvala na detaljnoj analizi, zanimljive su razne opcije i mogucnosti u zavisnosti ko je kad na kojoj funkciji i u kom broju. :)
U principu, republkanci mogu samo da protestuju, ali ne mogu da sprece proglasenje Bajdena u Kongresu.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top