Сачувај нас Боже куге, глади и Хрвата

[Brđanin]

Ajde promjeni naslov u "Sacuvaj nas Boze kuge, gladi i Srba" posto to izgleda nije sirenje nacionalne mrznje itd.

Gule, aj' ne seri.

 

[psmaniac]

Ti hrvatski vojnici su bili dobrim dijelom iz Vojne krajine. Želiš reći da su ipak Hrvati većinski naseljavali Vojnu krajinu?

Имаш списак имена са местима рођења и живљења? Откуд знаш одакле су?
Да и јесу из Војне Крајине зашто би били већински? Осамсто разбојника па већински?

 

[Mrkalj]

Ima jedna srodna tema:

https://forum.krstarica.com/threads/hrvatski-barok-prozdiranje-male-dece-18.276834/

 

[Brđanin]

Interesuje me hronologija odnosa Svetog Rimskog carstva i Francuske prije Tridesetogodišnjeg rata. Naručito događaji tokom Italijanski ratova 1494-1559.
Jasno je da su u skoro svim Italijanskim ratovima, sem rata protiv Kambrejske lige 1508-1515., Sveto rimsko carstvo (sa Španijom) i Francuska bile na suprostavljenim stranama.
Ono što je meni fascinantno jeste uloga katoličke crkve u tim događajima. U Prvom Italijanskom ratu 1494-1495., papa je podržavao Sveto rimsko carstvo i Španiju u borbi protiv Francuske. Međutim, u Italijanskom ratu 1499-1504., papa je podržao Francusku u borbi protiv Španije i Napuljske kraljevine.
U Italijanskom ratu 1521-1526., papa je bio na strani Engleske, Španije i Svetog Rimskog carstva. U tom ratu se desila čuvena Bitka kod Pavije 1525., u kojoj je zarobljen i francuski kralj, Fransoa l.
1525. je, čini mi se, sklopljen i trgovinski ugovor Francuske i Osmanskog carstva.
1526. godine, Fransoa l je pušten pod uslovima da se oženi Karlovom sestrom i da se odrekne prava na Italiju, Flandriju i Burgundiju. Međutim, Fransoa l po dolasku u Pariz ugovor proglašava nevažećim i nastavlja rat. U tom novom ratu, vođenom od 1526-1530. godine, dobio je podršku pape Klimenta Vll (najnesrećnijeg pape), koji je formirao i takozvanu Konjak ligu protiv Karla V. Međutim, zahvaljujući uspjesima Karlovog vojskovođe Dorija u Sredozemlju i pobjedama u Italiji, u kojima je i pomenuti papa zarobljen 1527. godine i primoran da se odrekne nezavisnosti Papske države (ista mu je vraćena 1530.).
Od tada Francuzi nisu uživali papsku podršku
Onda kreće osmanska ekspanzija, opsada Beča,... Pa i novi Italijanski rat počinje 1536., nakon što je Fransoa obnovio pretenzije nad Milanom, nako smrti poslednjeg predstavnika dinastije Sforca. U tom ratu je Fransoa sklopio savezništvo sa Osmanlijama i zajedno sa njima udarao na Sveto rimsko carstvo. Od tada je glavni francuski saveznik Osmansko carstvo. Ovi ratovi će se završiti mirom u Krepiju 1544. Međutim, Mir u Krepiju pada u nakon dolaska Anrija ll, sina Fransoa, 1547. On pokreće novi niz ratova, koji se završavaju porazom Francuske 1557. godine. Od tada, pa sve do 1648. će Španija biti dominanta sila u Evropi.
U sukobu sa katoličkom ligom, potpomognutom od strane Španije, poginuće Anri lll, poslednjih vladar iz dinastije Valao. Nakon toga, tačnije 1582., dolaze Burboni na vlast.
1592. će biti donesen Nantski edikt milosti, kojim je garantuju vjerska prava hugenotima. Da li je taj edikt donesen pod određenim uticajem anti-španskog raspoloženja? Kasnije će Aleskim ediktom milosti iz 1629. ta prava biti potvrđena. Aleski edikt je donio Kardinal Rišelje, koji će mudrim vođenjem države ući u Tridesetogodišnji rat na strani protestanata i stvoriti preduslove Luju XlV da od Francuske napravi najmoćniju državu Evrope, koja će biti hegemon sve do završetka ratova za Francusko nasljeđe 1714., kada će doći do ujednačavanja sila.
Interesuje me kako i zašto su papa ovoliko mijenjale stranu tokom Renesansnih ratova?

 

[Лекизан]

Ti hrvatski vojnici su bili dobrim dijelom iz Vojne krajine. Želiš reći da su ipak Hrvati većinski naseljavali Vojnu krajinu?

Нису, Војна крајина је тада под Турском.

 

[Brđanin]

Interesuje me hronologija odnosa Svetog Rimskog carstva i Francuske prije Tridesetogodišnjeg rata. Naručito događaji tokom Italijanski ratova 1494-1559.
Jasno je da su u skoro svim Italijanskim ratovima, sem rata protiv Kambrejske lige 1508-1515., Sveto rimsko carstvo (sa Španijom) i Francuska bile na suprostavljenim stranama.
Ono što je meni fascinantno jeste uloga katoličke crkve u tim događajima. U Prvom Italijanskom ratu 1494-1495., papa je podržavao Sveto rimsko carstvo i Španiju u borbi protiv Francuske. Međutim, u Italijanskom ratu 1499-1504., papa je podržao Francusku u borbi protiv Španije i Napuljske kraljevine.
U Italijanskom ratu 1521-1526., papa je bio na strani Engleske, Španije i Svetog Rimskog carstva. U tom ratu se desila čuvena Bitka kod Pavije 1525., u kojoj je zarobljen i francuski kralj, Fransoa l.
1525. je, čini mi se, sklopljen i trgovinski ugovor Francuske i Osmanskog carstva.
1526. godine, Fransoa l je pušten pod uslovima da se oženi Karlovom sestrom i da se odrekne prava na Italiju, Flandriju i Burgundiju. Međutim, Fransoa l po dolasku u Pariz ugovor proglašava nevažećim i nastavlja rat. U tom novom ratu, vođenom od 1526-1530. godine, dobio je podršku pape Klimenta Vll (najnesrećnijeg pape), koji je formirao i takozvanu Konjak ligu protiv Karla V. Međutim, zahvaljujući uspjesima Karlovog vojskovođe Dorija u Sredozemlju i pobjedama u Italiji, u kojima je i pomenuti papa zarobljen 1527. godine i primoran da se odrekne nezavisnosti Papske države (ista mu je vraćena 1530.).
Od tada Francuzi nisu uživali papsku podršku
Onda kreće osmanska ekspanzija, opsada Beča,... Pa i novi Italijanski rat počinje 1536., nakon što je Fransoa obnovio pretenzije nad Milanom, nako smrti poslednjeg predstavnika dinastije Sforca. U tom ratu je Fransoa sklopio savezništvo sa Osmanlijama i zajedno sa njima udarao na Sveto rimsko carstvo. Od tada je glavni francuski saveznik Osmansko carstvo. Ovi ratovi će se završiti mirom u Krepiju 1544. Međutim, Mir u Krepiju pada u nakon dolaska Anrija ll, sina Fransoa, 1547. On pokreće novi niz ratova, koji se završavaju porazom Francuske 1557. godine. Od tada, pa sve do 1648. će Španija biti dominanta sila u Evropi.
U sukobu sa katoličkom ligom, potpomognutom od strane Španije, poginuće Anri lll, poslednjih vladar iz dinastije Valao. Nakon toga, tačnije 1582., dolaze Burboni na vlast.
1592. će biti donesen Nantski edikt milosti, kojim je garantuju vjerska prava hugenotima. Da li je taj edikt donesen pod određenim uticajem anti-španskog raspoloženja? Kasnije će Aleskim ediktom milosti iz 1629. ta prava biti potvrđena. Aleski edikt je donio Kardinal Rišelje, koji će mudrim vođenjem države ući u Tridesetogodišnji rat na strani protestanata i stvoriti preduslove Luju XlV da od Francuske napravi najmoćniju državu Evrope, koja će biti hegemon sve do završetka ratova za Francusko nasljeđe 1714., kada će doći do ujednačavanja sila.
Interesuje me kako i zašto su papa ovoliko mijenjale stranu tokom Renesansnih ratova?

*1598., ne 1592. godine

 

[Casual Observer]

Naslov teme nije najsrećnije odabran, zato što će možda potpomoći percepciji da postoji nekakva ploča u magdeburškoj katedrali sa dotičnim ill približno sličnim natpisom, a odakle je (od istorijskog falsifikata, da se tako izrazimo) naslov preuzet.

Moram da te upozorim na veoma banalnu činjenicu da je natpis Gott, behutte uns von Pesten, Krieger und Kroaten” na magdeburškoj katedrali namerno uništen tokom posle restauracije katedrale zbog oštećenja u savezničkom bombardovanju Magdeburga tokom Drigog svetskog rata.

Savezništvo i pokroviteljstvo iz Drugog svetskog rata ne menja činjenicu da je uništeni natpis postojao. Ni najmanje. Aa druge strane, ovakvi pokušaji širenja politički korektnih istorijskih narativa izazivaju opšti procvat raznih autohtonističkih teorija.

Možda ipak smatraš najproizvoljnije tvrdnje žestokog hrvatskog domoljuba Željka Bistrovića za relevantni istorijski izvor?

 

[Casual Observer]

I kako to tačno zamišljaš da bi taj naslov imao više veze sa Tridesetogodišnjim ratom?

Objasni na osnovu čega smatraš nacionalističke apologetske teorije dokazanog hrvatskog nacionaliste Željka Bistrovića za istorijsku istinu? Negiranje postojanja uništenog natpisa o kugi, gladi i Hrvatima na Magdeburškoj katedrali je poteklo upravo iz njegovog pera.


Da li znaš koga on sve brani i šta sve negira? Evo jednog njegovog manjeg člančića koji je sasvim dovoljan da osvetli lik i delo čoveka na čije apologetske teorije se pozivaš kad negiraš istorijsku ostinu o Natpisu. Ćovek svaku kritiku ekstremnog hrvatskog nacionalizma i ustaštva trenutno proglašava za nekakvo “nametanje kolektivne krivice celom hrvatskom narodu”.

To da takvi natpisi stvarno mogu da izazovu predrasude je činjenica, ali to da je taj natpis stvarno postojao i da je nastao u vreme krvavih verskih ratova je isto takva činjenica.



Sledeći redovi su delo onog istog Željka Bistrovića koji je lansirao tvrdnju koju ovde iznosiš:

Kao intendant Hrvatskog narodnog kazališta Oliver Frljić je svoj mandat počeo sa sloganom „Kazalište narodu". Iznad ulaza u kazalište obješen je transparent s ovom porukom, u OdgovornostIsticanje kolektivne odgovornosti parafraza je teze o genocidnosti hrvatskog naroda. Moram ga upozoriti na povijesnu činjenicu da su nositelji ustaškog djelovanja bili manjina u hrvatskom društvu. Kao što su manjina bili i nositelji komunističkog djelovanja. Frljić svojim izjavama i svojim predstavama izražava mržnju prema hrvatskom narodu, a hrvatsku kulturu smatra isključivom zbog svog nacionalnog predznaka. Upada u sličnu grešku kao i ostali „ljevičarski intelektualci" koji npr. ne vole Matoša ne zato što je bio loš književnik već zato što je bio deklarirani hrvatski domoljub. I uvijek će mu pronaći neki lošiji esej kojim će ga blatiti.ikonografiji Montažstroja ispisanoj bijelim slovima na crvenoj podlozi, a na konferenciji za novinare Frljić je sa svojim suradnicima izašao odjeven u crvene majice s istom porukom. Što je za Frljića narod najbolje se iščitava iz natječajnog Programa koji je u suradnji s Marinom Blaževićem navedeni ponudio (poveznica). Predznak hrvatski u svome programu skoro ni ne spominje (učestalo se koristi pojam nacionalno), a značenje pojma „narod" on relativizira i redefinira. Njegovo je kazalište „inter-nacionalno" ili „people's theater".

Međutim Frljić nije dosljedan u negiranju naroda jer često u svojim istupima traži kolektivnu odgovornost za hrvatski narod. Želeći svojim tvrdnjama dati i teoretsku podlogu neopravdano se pozvao na Hannah Arendt: "Kolektivna krivnja ne postoji kao takva. Hannah Arendt govori o kolektivnoj odgovornosti. Moramo razlikovati te pojmove da bismo izbjegli nesporazume." (poveznica). Upravo suprotno, Hannah Arendt piše o osobnoj odgovornosti, a njezino najkontroverznije djelo "Eichmann u Jerusalemu: esej o banalnosti zla" dokaz je njezine osude Eichmanna kao pojedinca. Mnoštvo je izjava kojima se Frljić želi istaknuti kao ljevičarski intelektualac, no njima često dokazuje nepoznavanje marksističke misli, čime se spušta na razinu neukih političkih komesara. Zbog korištenja staljinističke obrade Marksove misli kako je „religija opijum za narod", iako izvorna misao govori da je „religija opijum naroda", pretpostavljam da Marksova djela nije niti čitao.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pr...-frljic-siri-govor-mrznje-prema-hrvatima.html

 

[Casual Observer]

Pa pišeš da naslov teme nije najsrećniji.. pa da probamo drugačije.

Zbog čega bi se probavalo drugačije? Tema je uptavo o ulozi hrvatskih katolika u Trudesetogodišnjem ratu. Tada su u opštem pokolju nad protestantima u Magdeburgu snage Katoličke Lige masakrirale 20,000 ljudi. O tome nema nikakvog sporenja u ozbiljnoj istoriografiji,, kao ni o učešću Hrvata katolika u pokolju, a o njihovoj okrutnosti svedoči natpis na samoj katedrali.

 

[Casual Observer]

Zamisli da neko otvori temu "Sacuvaj nas Boze kuge gladi i Srba" koliko brzo bi bila izbrisana i korisnik banovan?

Natpis na katedrali u Magdeburgu je najeksplicitnije pominjao Hrvate pored kuge i gladi: Hrvati su učestvovali u pokolju koji nisu sami organizovali ali su verovatno zbog jezika i sa time povezanih predrasuda bili posebno izdvojeni.

 

[Casual Observer]

Naslov teme nije najsrećnije odabran, zato što će možda potpomoći percepciji da postoji nekakva ploča u magdeburškoj katedrali sa dotičnim ill približno sličnim natpisom, a odakle je (od istorijskog falsifikata, da se tako izrazimo) naslov preuzet.

Izvini, ali moram da još jednom predočim da se svako negiranje postojanja natpisa na Magdeburškoj katedrali svodi na ponavljanje tvrdnji čoveka kome nije strana ni apologija ustaštva, hrvatskog nacionaliste Željka Bistrovića.

Da li postoji neki relevantni izvor o tom “nepostojanju” natpisa “ ili je ipak samo reč jedino i isključivo o ponovnom nametanju poželjnih “istorijskih istna”?

Na svaki malobrojan i ne baš uticajan narod je veoma lako uperiti prstom kao što je na primer urađeno sa Hrvatima natpisom o gladi, kugi i Hrvatima - međutim ne treba smetnuti s uma da učestvovanje hrvatskih vojnika u zverstvima i pokoljima koja je Katolička liga priređivala nad svakim ko bi bio optužen za “luteransku (ili kalvinističku) jeres” ne menja činjenicu da su na primer isto tako upravo hrvatski vojnici generaciju-dve pre toga poćinili isto takve pokolje nad samim Hrvatima: Gupčevu Seljačku bunu su isto takvim metodama suzbili upravo hrvatski vojnici. Takva divljaštva su bila u skladu s naravima tog doba, a Katolička crkva je radila i gord stvari, tako da je negiranje istorijske istine jedino u službi hrvatskog nacionalizma i ničeg drugog.

Da li bilo ko veruje da bi ovo publicisticko štivo objavljeno na sajtu Hrvatskog Kulturnog Vijeća (navedeno u celosti) moglo ds bude neki relevantni izvor za bilo kakvu ozbiljnu raspravu o istoriji?

"Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata"​

U Novom listu od 7. prosinca 2013. objavljena je pjesma pod nazivom 'Povijest Hrvata za Boba Dylana' autora Predraga Lucića koji se ismijava Hrvatima

stavljajući im u usta riječi historijske poduke Bobu Dylanu. U navedenoj pjesmi autor se osvrnuo na povijesni događaj pada Magdeburga u Tridesetogodišnjem ratu u kojemu su navodno učestvovale hrvatske postrojbe pod grofom od Tillyja i na izreku „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata" koja se navodno nalazi na portalu magdeburške katedrale.

U Tridesetogodišnjem ratu, vjerskom ratu između katolika i protestanata, koji je buktio od 1618. do 1648. na strani katoličke lige sudjelovala je i laka konjica koju su njemački izvori nazivali Krabaten. Osim što se pod ovim nazivom podrazumijevala vrsta postrojbe, tj. laka konjica, upitna je i etnička pripadnost ovih „Hrvata" jer su većinom unovačeni s područja Militärgrenze, nama poznatijeg kao Vojna krajina, golemo područje habsburškog

obrambenog pojasa protiv Osmanlija koje se protezalo od Jadranskog mora do Karpata.

Jedan od većih zločina u kojem su učestvovali pripadnici navedene lake konjice bio je i pad Magdeburga u kojem je nastradalo više od 20.000 stanovnika toga grada.

Od sveukupnog broja vojnika postrojbi carske vojske i katoličke lige (oko 22.600 pješaka i 3.100 konjanika - Poljaka, Mađara, Valonaca, Kozaka, tzv. hajduka i mnogih drugih plaćenika raznih nacionalnost) koji su sudjelovali u pljačkanju Magdeburga učestvovalo je oko 850 pripadnika navedene konjice.

Zbog ovog događaja Nijemci su navodno na pročelju magdeburške katedrale napisali: Gott beschütze uns vor der Pest dem Hunger und den Kroaten (Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata). No kolikogod se potrudili nećete pronaći ovaj natpis na spomenutoj katedrali zato što je on izmišljotina četničke propagande koja želi dokazati kako su Hrvati genocidan narod.

Podvala Vladislava Sotirovića​

Dezinformaciju o natpisu na magdeburškoj katedrali internetom je proširo Vladislav B. Sotirović, docent Filološkog fakulteta u Vilniusu i osnivač on-line časopisa „Serbian Patriotic

SotirovićDezinformaciju o natpisu na magdeburškoj katedrali internetom je proširo Vladislav B. Sotirović, docent Filološkog fakulteta u Vilniusu i osnivač on-line časopisa „Serbian Patriotic Sotorovic2Front", a detalje o padu Magdeburga donosi citirajući djelo Laze Kostića „Primeri hiljadugodišnje kulture Hrvata" tiskane u Chicagu 1953. u izdanju Srpske narodne obrane.Front", a detalje o padu Magdeburga donosi citirajući djelo Laze Kostića „Primeri hiljadugodišnje kulture Hrvata" tiskane u Chicagu 1953. u izdanju Srpske narodne obrane.

U ovom djelu izašlom u više tomova autor se potrudio sabrati sve primjere koji bi potvrdili riječi iznesene u predgovoru njegova djela: „Ali ne samo da su Hrvati u ovom našem decenijumu pokazali svirepstva kojih bi se svaki Hun ili Avar stidio, nego uopšte je sva njihova historija puna grozota, izdaja, otimačine, krađe, pljačke, ubistva nevinih i bespomoćnih. Nema ni jednog savremenog naroda, to znači još preostalog naroda o kome se historija tako odvratno izrazila kao što su Hrvati. Njihova dela opisuju sa puno groze. Gdegod su se pojavili, svuda su osramotili svoje ime i opoganili sve koji su s njima sarađivali".

Žalosno je da jedan hrvatski pisac (a Predrag Lucić to jest) prepisuje neprovjerene podatke iz četničke propagande, a još je žalosnije da jedan hrvatski dnevnik (a Novi list to jest) ovu četničku propagandu objavljuje. Da nije nepostojeći natpis jedina faktografska greška u ispjevanom pjesmuljku pjesnik Lucić potvrđuje i preimenovanjem grofa od Tillya u vojvodu Tillya. Svaki povjesničar zna da je na kršćanskom zapadu grofovska titula (comes) manja od vojvodske (dux).

Stoga, ako se htio pridržavati analognih srpskih termina, trebao je grofa od Tillya nazvati knjazom od Tillya. Sve to govori o neobrazovanosti samog pisca koji je pokušao hrvatskim građanima dati lekciju iz povijesti. Opravdanje mu možemo naći jedino ako sve protumačimo pjesničkom slobodom. Kao i u Boba Dylana.

Napomena:​

U francuskom izdanju časopisa "Rolling Stone" Bob Dylan je izjavio: "Ako imate Ku Klux klan u krvi, crnci to mogu da osjete, čak i danas. Isto kao što Židovi mogu da osjete nacističku.

Treba istaći da je sud u Parizu tužbu prihvatio kao osnovanu. Sutkinja koja je vodila slučaj Dylana je kasnije oslobodila optužbi uz obrazloženje kako je pjevač dao svoj pristanak samo za objavljivanje intervjua u američkom izdanju časopisa, dok to za francusko izdanje nije učinio. Stoga je krivnju zbog "javnih uvreda" i "poticanja mržnje" prebacila na direktora nadležnog za objavljivanje francuskog izdanja časopisa "Rolling Stonea" te naložila Prekršajnom sudu da preuzme slučaj.a Srbi hrvatsku krv". Protiv njega je u studenom prošle godine Predstavničko vijeće hrvatskih ustanova i zajednice Francuske (CRICCF) podnijelo tužbu na sudu u Parizu zbog "javnog vrijeđanja" i "poticanja mržnje", ne tražeći tada nikakvu materijalnu odštetu već samo ispriku. Iziritiran ovim postupkom francuskih Hrvata Lucić je u Novom listu objavio gore navedenu satiričnu pjesmu.

Ovo reagiranje, uz manju izmjenu, poslano je redakciji Novog lista te glavnim urednicima ovoga glasila nedugo nakon objave Lucićevog uratka. Nažalost, mišljenja koja se ne slažu s ideologijom koja danas vlada Hrvatskom teško mogu naći svoj put do javnih medija. Iako se možda čini da ovaj tekst nije aktualan, zbog vremenskog odmaka od objavljivanja pjesme, nisam se mogao pomiriti sa širenjem povijesnih falsifikata o hrvatskom narodu.

Prije osamostaljenja Hrvatske, teza o genocidnosti hrvatskog naroda visila je kao Demoklov mač iznad glave svakog svjesnog Hrvata. No niti danas nije nestala te se svatko tko istinski voli svoju Domovinu mora naprezati dokazati da nije ustaša, fašist ili nacional-socijalist.

Treba istaći da je sud u Parizu tužbu prihvatio kao osnovanu. Sutkinja koja je vodila slučaj Dylana je kasnije oslobodila optužbi uz obrazloženje kako je pjevač dao svoj pristanak samo za objavljivanje intervjua u američkom izdanju časopisa, dok to za francusko izdanje nije učinio. Stoga je krivnju zbog "javnih uvreda" i "poticanja mržnje" prebacila na direktora nadležnog za objavljivanje francuskog izdanja časopisa "Rolling Stonea" te naložila Prekršajnom sudu da preuzme slučaj.

Željko Bistrović

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pri...rovjerene-podatke-iz-cetnicke-propagande.html

 

[Casual Observer]

Plaćenici koje su zapadni Europljani nazivali Hrvatima za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata dolazili su s područja Vojne krajine, koja je bila militarizirana zona s već spremnom vojskom i iskusnim vojnicima. Ako su stanovništvo Vojne krajine većinski činili Hrvati, onda je istina da su Hrvati postali zloglasni tijekom spomenutog rata.

Dotični su bili katolici.

 

[Casual Observer]

Имаш списак имена са местима рођења и живљења? Откуд знаш одакле су?
Да и јесу из Војне Крајине зашто би били већински? Осамсто разбојника па већински?

Katolika je verovatnoća da su katolici slali pravoslavne Srbe iz Vojne Krajine u verski ratov sa protestantima? To je bio rat za katoličanstvo - zaraćena strana koja je slala vojsku iz Hrvatske je bila Katolička liga, a u samoj Hrvatskoj je nešto ranije već bilo dovoljno Hrvata pod oružjem za gušenje seljačkog ustanka Matije Gupca 1573 - Seljačku bunu su ugušile upravo hrvatske feudalne trupe. Srbi su tada služili u ratovima sa Turcima.

 

[Casual Observer]

Pa zar nije slaven dokazao da je taj citat lazan

Pored vas nekolicine to isto dokazuje i Vatikan. Motivi direktnog naredbodavca su bar jasni.

 

[Frontiersman]

U toj vojnoj grupaciji zvanoj Hrvati, koja je učestvovala u Tridesetogodišnjem ratu, je bilo i ostalih naroda, uključujući i Srba.

https://en.wikipedia.org/wiki/Croats_(military_unit)

 

[Kataphraktoi]

Нису, Војна крајина је тада под Турском.
Pogledajte prilog 1412498

On verovatno misli na Karlovacki i Varazdinski generalat. Samo sto je to jako skupo. Ukoliko bi se uvažilo značajno prisustvo srpskog elementa u ova dva generalata u prvoj polovini XVII veka, u smislu da Srbi na taj način mogu biti barem delimično smatrani odgovorni za pokolj u Magdeburgu, postavlja se pitanje: a gde su onda uopšte živeli i bili većina Hrvati?
Ko su uopšte današnji Hrvati?

 

[Khal Drogo]

Морам признати да за овог Бистровића на чији је чланак указао форумаш Casual Observer никад чуо. изгледа нека хрватска верзија Александра Шаргића. Не знам да ли је историчар, тешко да би овако нешто написао неки историчар;

autor se osvrnuo na povijesni događaj pada Magdeburga u Tridesetogodišnjem ratu u kojemu su navodno učestvovale hrvatske postrojbe pod grofom od Tillyja

Учешће хрватског контигента је документовано, истина "славу" нису стекли по нечем афирмаривном али је забиљежено.

Но ето успјели смо одгонентути одакле (глупаве) објаве неких форумаша из лијепе њихове да су ти Хрвати заправо Срби. Управо то је овај лик у том чланку (овдје) са једног неоусрашког портала за брзу индоктринацију малоумних грла то сугерисао.

Osim što se pod ovim nazivom podrazumijevala vrsta postrojbe, tj. laka konjica, upitna je i etnička pripadnost ovih „Hrvata" jer su većinom unovačeni s područja Militärgrenze, nama poznatijeg kao Vojna krajina, golemo područje habsburškog obrambenog pojasa protiv Osmanlija koje se protezalo od Jadranskog mora do Karpata.

Идемо редом, Војна граница (Militärgrenze) је заиста обухватала големо подручје хабсбуршког одбрамбеног појаса против Османлија које се протезало од Јадранског мора до Kарпата. али након аустријско-турског рата 1687-91.године, значи 40 година након тридесетогодишњег рата, и ту су током XVIII значајан део тих граничара заиста чинили православни Срби.
Но у времену тридесетогодишњег рата (у прилогу видео од заустављеног дијела)

током читавог тог периода 1618-48 Хабсбуршка монархија је држала баш уски појас на простору данашње сјеверозападне Хрватске. Чак и да је тај контигент регрутован са тог простора, а неко је морао чувати границу опет је ту баш ужи појас данашње сјеверозападне Хрватске.
У сваком случају, овај лик којем заборавих презиме, трпа се у поље историје о којој појма нема, но видимо његова будаласта писанија су преузели неки падобранци из лијепе њијове који кампују на овом српском порталу

 

[Casual Observer]

U toj vojnoj grupaciji zvanoj Hrvati, koja je učestvovala u Tridesetogodišnjem ratu, je bilo i ostalih naroda, uključujući i Srba.

https://en.wikipedia.org/wiki/Croats_(military_unit)

Koliko su pravoslavni smatrani za pouzdane da bi se slali u verski rat sa katoličke strane?

 

[Frontiersman]

Koliko su pravoslavni smatrani za pouzdane da bi se slali u verski rat sa katoličke strane?

Koliko su Srbi pouzdani u Prvom svjetskom ratu na strani Austrugarske?
Nema to nikakve veze. To su obični subjekti Habzburške carevine koje ona koristi kako hoće.

 

[Radovan Četvrti]

Većina tih "Hrvata" je regrutirana iz Vojne Krajine.

Većina stanovnika Vojne Krajine nisu bili etnički Hrvati nego Srbi ("Vlasi").

To što su radili ti "Hrvati" nisu radili Hrvati nego Srbi.

To ti Srbi ("Hrvati") nisu radili jer su bili Srbi, niti Hrvati jer su bili Hrvati, nego zato što su kao vojne jedinice imali takvu svrhu i naredbu da to čine kao husarska laka konjica. Radili su isto ono što su njihovi preci, poturice radile po cijelom Balkanu i što su ostali iskopirali od vojski Turaka.

Ма Хрвати су Хрвати, генетика је то, нема геноциднијег народа у Европи од њих.

Јасеновац је један и непоновљив, нема сличних народа који би могли измислити чак 58 начина убијања НЕМОЋНИХ ЉУДИ, ЖЕНА И ДЕЦЕ.

Сама та чињеница, смислити толико врста, модалитета, начина, КАКО ЛИШИТИ ЖИВОТА БЕСПОМОЋНО ЉУДСКО БИЋЕ говори о НЕПОНОВЉИВОЈ МОНСТРУОЗНОСТИ, о монструозности која није забележена нигде другде, на кугли земаљској.


Тако да, сигуран сам да све што је написано о монструозности крвата учесника тог рата, има итекако реалне историјске корене.

И да народна изрека сигурно не греши.

 

[Radovan Četvrti]

Koliko su Srbi pouzdani u Prvom svjetskom ratu na strani Austrugarske?
Nema to nikakve veze. To su obični subjekti Habzburške carevine koje ona koristi kako hoće.

Заборављаш чињеницу, да су Немци врло добро знали ко су Срби а ко су Хрвати .

Овде се не ради о обичном лапсусу.

 

[Kataphraktoi]

Koliko su Srbi pouzdani u Prvom svjetskom ratu na strani Austrugarske?
Nema to nikakve veze. To su obični subjekti Habzburške carevine koje ona koristi kako hoće.

Uopšte nisu bili pouzdani, pre svega na frontu prema Srbiji i kasnije Rusiji. Mnogi su po izbijanju rata pokušali izbeći mobilizaciju, neki bi i prebegli u Srbiju i Crnu Goru. Većina je gotovo nasilno mobilisana, kako je bila ugrožena bezbednost njihovih porodica. Čak i kada bi u većinsko hrvatskim ili muslimanskim jedinicama bili raspoređeni na front prema Srbiji ili Crnoj Gori, uvek je postojala mogućnost njihove predaje braći sa suprotne strane.
Srbi iz Austrougarske u WWI su u najboljem slučaju bili pouzdani na frontu prema Italiji.
Svejedno su austrougarske vlasti upravo zbog nepoverenja u Srbe sa prostora Bosne i Heregovini tokom WWI, sprovodile razne vidove represija, deportacija, od otvaranja logora u Doboju, do terora šuckora u Istočnoj Bosni.

 

[Q. in perpetuum hibernum]

Moram da te upozorim na veoma banalnu činjenicu da je natpis Gott, behutte uns von Pesten, Krieger und Kroaten” na magdeburškoj katedrali namerno uništen tokom posle restauracije katedrale zbog oštećenja u savezničkom bombardovanju Magdeburga tokom Drigog svetskog rata.

Savezništvo i pokroviteljstvo iz Drugog svetskog rata ne menja činjenicu da je uništeni natpis postojao. Ni najmanje.

Koji ti je izvor za ovu tvrdnju?

 

[Q. in perpetuum hibernum]

Objasni na osnovu čega smatraš nacionalističke apologetske teorije dokazanog hrvatskog nacionaliste Željka Bistrovića za istorijsku istinu? Negiranje postojanja uništenog natpisa o kugi, gladi i Hrvatima na Magdeburškoj katedrali je poteklo upravo iz njegovog pera.


Da li znaš koga on sve brani i šta sve negira? Evo jednog njegovog manjeg člančića koji je sasvim dovoljan da osvetli lik i delo čoveka na čije apologetske teorije se pozivaš kad negiraš istorijsku ostinu o Natpisu. Ćovek svaku kritiku ekstremnog hrvatskog nacionalizma i ustaštva trenutno proglašava za nekakvo “nametanje kolektivne krivice celom hrvatskom narodu”.

To da takvi natpisi stvarno mogu da izazovu predrasude je činjenica, ali to da je taj natpis stvarno postojao i da je nastao u vreme krvavih verskih ratova je isto takva činjenica.



Sledeći redovi su delo onog istog Željka Bistrovića koji je lansirao tvrdnju koju ovde iznosiš:

Kao intendant Hrvatskog narodnog kazališta Oliver Frljić je svoj mandat počeo sa sloganom „Kazalište narodu". Iznad ulaza u kazalište obješen je transparent s ovom porukom, u OdgovornostIsticanje kolektivne odgovornosti parafraza je teze o genocidnosti hrvatskog naroda. Moram ga upozoriti na povijesnu činjenicu da su nositelji ustaškog djelovanja bili manjina u hrvatskom društvu. Kao što su manjina bili i nositelji komunističkog djelovanja. Frljić svojim izjavama i svojim predstavama izražava mržnju prema hrvatskom narodu, a hrvatsku kulturu smatra isključivom zbog svog nacionalnog predznaka. Upada u sličnu grešku kao i ostali „ljevičarski intelektualci" koji npr. ne vole Matoša ne zato što je bio loš književnik već zato što je bio deklarirani hrvatski domoljub. I uvijek će mu pronaći neki lošiji esej kojim će ga blatiti.ikonografiji Montažstroja ispisanoj bijelim slovima na crvenoj podlozi, a na konferenciji za novinare Frljić je sa svojim suradnicima izašao odjeven u crvene majice s istom porukom. Što je za Frljića narod najbolje se iščitava iz natječajnog Programa koji je u suradnji s Marinom Blaževićem navedeni ponudio (poveznica). Predznak hrvatski u svome programu skoro ni ne spominje (učestalo se koristi pojam nacionalno), a značenje pojma „narod" on relativizira i redefinira. Njegovo je kazalište „inter-nacionalno" ili „people's theater".

Međutim Frljić nije dosljedan u negiranju naroda jer često u svojim istupima traži kolektivnu odgovornost za hrvatski narod. Želeći svojim tvrdnjama dati i teoretsku podlogu neopravdano se pozvao na Hannah Arendt: "Kolektivna krivnja ne postoji kao takva. Hannah Arendt govori o kolektivnoj odgovornosti. Moramo razlikovati te pojmove da bismo izbjegli nesporazume." (poveznica). Upravo suprotno, Hannah Arendt piše o osobnoj odgovornosti, a njezino najkontroverznije djelo "Eichmann u Jerusalemu: esej o banalnosti zla" dokaz je njezine osude Eichmanna kao pojedinca. Mnoštvo je izjava kojima se Frljić želi istaknuti kao ljevičarski intelektualac, no njima često dokazuje nepoznavanje marksističke misli, čime se spušta na razinu neukih političkih komesara. Zbog korištenja staljinističke obrade Marksove misli kako je „religija opijum za narod", iako izvorna misao govori da je „religija opijum naroda", pretpostavljam da Marksova djela nije niti čitao.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pr...-frljic-siri-govor-mrznje-prema-hrvatima.html

Ne znam ko ti je taj čovek i nisam nikad pročitao taj tekst.

Ono što bi bilo interesantno utvrditi jeste od koga je počela priča o navodnom natpisu iz magdeburške katedrale. Treba od toga krenuti; tvrdnje se se dokazuju, a ne iznose i traži njihovo opovrgavanje.

 

[Q. in perpetuum hibernum]

Izvini, ali moram da još jednom predočim da se svako negiranje postojanja natpisa na Magdeburškoj katedrali svodi na ponavljanje tvrdnji čoveka kome nije strana ni apologija ustaštva, hrvatskog nacionaliste Željka Bistrovića.

Da li postoji neki relevantni izvor o tom “nepostojanju” natpisa “ ili je ipak samo reč jedino i isključivo o ponovnom nametanju poželjnih “istorijskih istna”?

Na svaki malobrojan i ne baš uticajan narod je veoma lako uperiti prstom kao što je na primer urađeno sa Hrvatima natpisom o gladi, kugi i Hrvatima - međutim ne treba smetnuti s uma da učestvovanje hrvatskih vojnika u zverstvima i pokoljima koja je Katolička liga priređivala nad svakim ko bi bio optužen za “luteransku (ili kalvinističku) jeres” ne menja činjenicu da su na primer isto tako upravo hrvatski vojnici generaciju-dve pre toga poćinili isto takve pokolje nad samim Hrvatima: Gupčevu Seljačku bunu su isto takvim metodama suzbili upravo hrvatski vojnici. Takva divljaštva su bila u skladu s naravima tog doba, a Katolička crkva je radila i gord stvari, tako da je negiranje istorijske istine jedino u službi hrvatskog nacionalizma i ničeg drugog.

Da li bilo ko veruje da bi ovo publicisticko štivo objavljeno na sajtu Hrvatskog Kulturnog Vijeća (navedeno u celosti) moglo ds bude neki relevantni izvor za bilo kakvu ozbiljnu raspravu o istoriji?

"Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata"​

U Novom listu od 7. prosinca 2013. objavljena je pjesma pod nazivom 'Povijest Hrvata za Boba Dylana' autora Predraga Lucića koji se ismijava Hrvatima

stavljajući im u usta riječi historijske poduke Bobu Dylanu. U navedenoj pjesmi autor se osvrnuo na povijesni događaj pada Magdeburga u Tridesetogodišnjem ratu u kojemu su navodno učestvovale hrvatske postrojbe pod grofom od Tillyja i na izreku „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata" koja se navodno nalazi na portalu magdeburške katedrale.

U Tridesetogodišnjem ratu, vjerskom ratu između katolika i protestanata, koji je buktio od 1618. do 1648. na strani katoličke lige sudjelovala je i laka konjica koju su njemački izvori nazivali Krabaten. Osim što se pod ovim nazivom podrazumijevala vrsta postrojbe, tj. laka konjica, upitna je i etnička pripadnost ovih „Hrvata" jer su većinom unovačeni s područja Militärgrenze, nama poznatijeg kao Vojna krajina, golemo područje habsburškog

obrambenog pojasa protiv Osmanlija koje se protezalo od Jadranskog mora do Karpata.

Jedan od većih zločina u kojem su učestvovali pripadnici navedene lake konjice bio je i pad Magdeburga u kojem je nastradalo više od 20.000 stanovnika toga grada.

Od sveukupnog broja vojnika postrojbi carske vojske i katoličke lige (oko 22.600 pješaka i 3.100 konjanika - Poljaka, Mađara, Valonaca, Kozaka, tzv. hajduka i mnogih drugih plaćenika raznih nacionalnost) koji su sudjelovali u pljačkanju Magdeburga učestvovalo je oko 850 pripadnika navedene konjice.

Zbog ovog događaja Nijemci su navodno na pročelju magdeburške katedrale napisali: Gott beschütze uns vor der Pest dem Hunger und den Kroaten (Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata). No kolikogod se potrudili nećete pronaći ovaj natpis na spomenutoj katedrali zato što je on izmišljotina četničke propagande koja želi dokazati kako su Hrvati genocidan narod.

Podvala Vladislava Sotirovića​

Dezinformaciju o natpisu na magdeburškoj katedrali internetom je proširo Vladislav B. Sotirović, docent Filološkog fakulteta u Vilniusu i osnivač on-line časopisa „Serbian Patriotic

SotirovićDezinformaciju o natpisu na magdeburškoj katedrali internetom je proširo Vladislav B. Sotirović, docent Filološkog fakulteta u Vilniusu i osnivač on-line časopisa „Serbian Patriotic Sotorovic2Front", a detalje o padu Magdeburga donosi citirajući djelo Laze Kostića „Primeri hiljadugodišnje kulture Hrvata" tiskane u Chicagu 1953. u izdanju Srpske narodne obrane.Front", a detalje o padu Magdeburga donosi citirajući djelo Laze Kostića „Primeri hiljadugodišnje kulture Hrvata" tiskane u Chicagu 1953. u izdanju Srpske narodne obrane.

U ovom djelu izašlom u više tomova autor se potrudio sabrati sve primjere koji bi potvrdili riječi iznesene u predgovoru njegova djela: „Ali ne samo da su Hrvati u ovom našem decenijumu pokazali svirepstva kojih bi se svaki Hun ili Avar stidio, nego uopšte je sva njihova historija puna grozota, izdaja, otimačine, krađe, pljačke, ubistva nevinih i bespomoćnih. Nema ni jednog savremenog naroda, to znači još preostalog naroda o kome se historija tako odvratno izrazila kao što su Hrvati. Njihova dela opisuju sa puno groze. Gdegod su se pojavili, svuda su osramotili svoje ime i opoganili sve koji su s njima sarađivali".

Žalosno je da jedan hrvatski pisac (a Predrag Lucić to jest) prepisuje neprovjerene podatke iz četničke propagande, a još je žalosnije da jedan hrvatski dnevnik (a Novi list to jest) ovu četničku propagandu objavljuje. Da nije nepostojeći natpis jedina faktografska greška u ispjevanom pjesmuljku pjesnik Lucić potvrđuje i preimenovanjem grofa od Tillya u vojvodu Tillya. Svaki povjesničar zna da je na kršćanskom zapadu grofovska titula (comes) manja od vojvodske (dux).

Stoga, ako se htio pridržavati analognih srpskih termina, trebao je grofa od Tillya nazvati knjazom od Tillya. Sve to govori o neobrazovanosti samog pisca koji je pokušao hrvatskim građanima dati lekciju iz povijesti. Opravdanje mu možemo naći jedino ako sve protumačimo pjesničkom slobodom. Kao i u Boba Dylana.

Napomena:​

U francuskom izdanju časopisa "Rolling Stone" Bob Dylan je izjavio: "Ako imate Ku Klux klan u krvi, crnci to mogu da osjete, čak i danas. Isto kao što Židovi mogu da osjete nacističku.

Treba istaći da je sud u Parizu tužbu prihvatio kao osnovanu. Sutkinja koja je vodila slučaj Dylana je kasnije oslobodila optužbi uz obrazloženje kako je pjevač dao svoj pristanak samo za objavljivanje intervjua u američkom izdanju časopisa, dok to za francusko izdanje nije učinio. Stoga je krivnju zbog "javnih uvreda" i "poticanja mržnje" prebacila na direktora nadležnog za objavljivanje francuskog izdanja časopisa "Rolling Stonea" te naložila Prekršajnom sudu da preuzme slučaj.a Srbi hrvatsku krv". Protiv njega je u studenom prošle godine Predstavničko vijeće hrvatskih ustanova i zajednice Francuske (CRICCF) podnijelo tužbu na sudu u Parizu zbog "javnog vrijeđanja" i "poticanja mržnje", ne tražeći tada nikakvu materijalnu odštetu već samo ispriku. Iziritiran ovim postupkom francuskih Hrvata Lucić je u Novom listu objavio gore navedenu satiričnu pjesmu.

Ovo reagiranje, uz manju izmjenu, poslano je redakciji Novog lista te glavnim urednicima ovoga glasila nedugo nakon objave Lucićevog uratka. Nažalost, mišljenja koja se ne slažu s ideologijom koja danas vlada Hrvatskom teško mogu naći svoj put do javnih medija. Iako se možda čini da ovaj tekst nije aktualan, zbog vremenskog odmaka od objavljivanja pjesme, nisam se mogao pomiriti sa širenjem povijesnih falsifikata o hrvatskom narodu.

Prije osamostaljenja Hrvatske, teza o genocidnosti hrvatskog naroda visila je kao Demoklov mač iznad glave svakog svjesnog Hrvata. No niti danas nije nestala te se svatko tko istinski voli svoju Domovinu mora naprezati dokazati da nije ustaša, fašist ili nacional-socijalist.

Treba istaći da je sud u Parizu tužbu prihvatio kao osnovanu. Sutkinja koja je vodila slučaj Dylana je kasnije oslobodila optužbi uz obrazloženje kako je pjevač dao svoj pristanak samo za objavljivanje intervjua u američkom izdanju časopisa, dok to za francusko izdanje nije učinio. Stoga je krivnju zbog "javnih uvreda" i "poticanja mržnje" prebacila na direktora nadležnog za objavljivanje francuskog izdanja časopisa "Rolling Stonea" te naložila Prekršajnom sudu da preuzme slučaj.

Željko Bistrović

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pri...rovjerene-podatke-iz-cetnicke-propagande.html

Znači, Vladimir Sotirović je originalni kreator priče o tobožnjem natpisu sa magdeburške katedrale?

Ako je to tačno, nisam iznenađen. Ne bi bila ni prva nit' poslednja dezinformacija koju je dotični plasirao u javnost.