Stara sovjetska kinematografija je bila fenomenalna. Međutim, ja još nisam uspeo da odgledam ni trećinu planiranih filmova, Larise Sepitko, Bondarčuka, Kalatozova, Parajanova, Rjazanova i ostalih.
Od ovih, relativno novijih, kvalitetom i filmskim senzibiltetom, odskakao je pokojni Balabanov, tu je Lungin sa nekoliko sjajnih filmova, i po koji film nekog manje poznatog režisera.
Pošto su Rusi veliki narod, koji je, kao i nas, jahao ko stigne, razna bolumenta, poltroni, alkoholičari, lopovi, nesposobne jajare, i oni su se malo u svemu tome pogubili, pa danas imaju filmsku industriju koja je uz neke izuzetke prekopirano holivudsko ***** namenjeno tinejdžerima i tinejdžerkama koji razmišljaju glavom potrošača iz Mejna. Sve to je posledica različitih podela i uticaja, crvenih i belih, staljinista i trockista, lenjina i cara... Na takve, podeljene i nesigurne, Veliki brat je obilno vršio uticaj, intenzivno praveći koka kola idiote i od njih, u šta sam se lično uverio nekoliko puta. Danas, postoje neki pokušaji otklona od tih uticaja, ali sve je to slabo i više predstava za medije..
Zato, dok se drže drame i ratnog filma, to može da deluje dobro. Čim naprave izlet u neki drugi žanr, to je Bože pomozi. Oseća se ta crta kopiranja i neoriginalnosti koju zaista ne mogu da shvatim. Ajde da su Hrvati, pa da nemaju ništa svoje, razumeo bi, ali tako bogato kulturno-istorijsko nasleđe, a ti kopiraš tamo neke džibere kojima, na primer, film Mačeta ili Mamurluk u Las Vegasu, puni bioskope...
Sve je to sveprisutni trend dekadencije koji nikog ne zaobilazi, osim možda, plemena iz amazonskih prašuma.