Русија еј била против Србије само онда када је Србија одбијала да буде са њима. Да видимо када је то.
Милан Обреновић, .
Knez Milan je bio jako dobar jer je bio RUSOFOB za razlogom, dok je Milosevic bilo na platnom spisku KGB i bio sa njegovom zenom RUSOFIL. Ali sto sto si ti napisao je tako kad ti istoriju pise Dobrica Cosic i onaj drugi komi idiot. Zasto su Obrenovici postali RIUSOFOBI je zbog SanStefanskog ugovara ako si uopste cuo za to
Knez Milan i srpska vlada odabrali su za taj zadatak Jovana Ristića kao dugogodišnjeg borca za nacionalnu politiku Srbije.Srpsko-bugarske svađe, uglavnom oko granica, koje su izazvali glupost i pro-bugarska pristrasnost odgovornih ruskih zvaničnika, razvile su se u smrtno neprijateljstvo. Knez Čerkaskij podržava maksimalne bugarske pretenzije. Čitavo područje koje su zauzele srpske trupe on označava kao bugarske, dodeljujući Bugarskoj Prizren i Prištinu, čak i niški okrug. Pukovnik Bobrikov, u pismu knezu Čerkaskom, piše: U našem je interesu da pripremimo put za njihov savez, a ne da trujemo njihove odnose!
Odluke ovog ugovora bile suSrbija, Rumunija i Crna Gora dobijaju nezavisnost
Rusija dobija deo Besarabije koji je bio u rumunskom posedu Rumunija dobija severnu Dobrudžu, inače deo Turske Stvara se Velika Bugarska koja je samo formalno turski vazal i koju u stvari kontroliše Rusija (ova država bi se prostirala od Dunava na severu do Egejskog mora na jugu i od Ohrida i Srbije na zapadu do Crnog mora na istoku).
Premda nikad nije sproveden, Sanstefanski sporazum imao je dalekosežne posledice za Južne Slovene i njihove odnose c Rusijom. Zadovoljio je većinu legitimnih zahteva Crne Gore, ali je izazvao otpor Rumunije i Srbije. Bugari su slavili. Neravnopravni tretman balkanskih naroda pogoršao je njihovo suparništvo i počeo da ih udaljava od Rusije. Sporazum je Srbiji dao nezavisnost, ali je ispunjen tek delić njenih teritorijalnih zahteva. Za srpsku javnost i političke lidere ovo je bila velika nepravda, koju su nametnuli Rusi a čije razloge Srbi nisu mogli da razumeju.
Mada je vlada sprečavala razbuktavanje javnog antiruskog raspoloženja, novosadska „Zastava" otvoreno je optužila Rusiju: Vidimo da bugarski narod, uz podršku ruskih bajoneta i pod rukovodstvom ruskih državnika gori od želje da postigne panruske ciljeve, zauzimajući područje koje po geografskom i etničkom položaju pripada Srbiji!
I Jovan Ristić je bio ozlojeđen odlukama iz San Stefana. Mogućnost da Srbija izađe iz gotovo beznadežne situacije video je u nezadovoljstvu Beča i Londona Sanstefanskim ugovorom. Dve velike sile bile su rešene da miniraju sporazum, posebno njegov ključ: veliku Bugarsku. Srpske vojničke pobede i Ristićeva vešta diplomatija učinili su da se dobije saglasnost Rusije o zadržavanju postojeće vojne situacije, do postizanja definitivnog rešenja. „Ne smemo pristati na ulogu piona koja nam je data", napisao je Ristić šefu srpskog generalštaba Kosti Protiću u martu 1878.
Sporazum iz San Stefana izveo je veliki zaokret u spoljnopolitičkoj orijentaciji Srbije, u čemu su knez Milan i ministar inostranih dela Ristić odigrali glavnu ulogu. Ristić će uskoro otići u Beč, potom u Berlin da brani srpska stanovišta kod ministra inostranih dela Andrašija i kancelara Ota fon Bizmarka. Ovi pregovori označiće vrhunac Ristićeve diplomatske karijere, a Srbiji doneti značajnu korist.
Sve do San Stefana knez Milan je bio slepo odan Rusiji, videći u caru svog prirodnog branioca. Kada je prokljuvio da su dva rata Srbije c Turskom kao glavni rezultat imala stvaranje velike Bugarske, knez je shvatio da se srpska spoljna politika zasniva na opasnoj slovenskoj sentimentalnosti. Odlučio je da krene novim pravcem, koji će počivati isključivo na interesima Srbije. Bez poniženja za Srbiju i njenu vladu, Jovan Ristić je diskretno i obazrivo izveo zaokret ka austrijskoj spoljnoj politici. Izbegavajući žurbu i nesmotrenost, zatražio je austrijsku zaštitu i podršku, dobivši je bez uvrede za Rusiju, na koju je i dalje računao tokom svoje bečke misije i na Berlinskom kongresu.
Da li si ti cuo za srpsko-bugarski rat iz 1885, gde su Rusi vojno pomagali Bugarskoj u tom ratu protiv Srbije?? Srbija je dobila pomoc iz Austije i Francuske. Nakon zavrsetka rata Bugarska iza koje je stajala Rusija je tražila od Srbije 25-30 miliona dinara ratne odsete, tvrdeći da ona velika sila koja je Srbiji dala novca za ratovanje treba da plati i ratnu štetu. Rusija ju je sve vreme podržavala Bugarsku u njenim stavovima protiv Srbije, dok je Austrija tvrdila da Srbija nema toga novca, dok ona sama nije htela da plati odštetu. To su stanovište prihvatile Nemačka i Engleska na stranu Srbije, pa je Bugarska popustila nalazeći nadoknadu u stvaranju realne unije sa Istočnom Rumelijom. 17. februara 1886. potpisan je u Bukureštu mir (pregovarač je sa srpske strane bio Čedomilj Mijatović), a sutradan je Srbija započela demobilizaciju .