Уствари те нервира што мораш да промениш научену шему кликтања дугмића до "доласка" до теме.

Шта би да мораш који км пешке?
Mnogo me nervira taj postupak u informacionim tehnologijama gde moraš da pređeš niz bespotrebnih putanja da bi došao do cilja.
Apliciram ovih dana (podnosim neki zahtev što bi se reklo na srpskom) i nerviram se već par nedelja jer se pojavila greška u programu.
I klikćem kao ludi Milojko i obrnem-okrenem, i ne mogu da im pristupim.
I pišem pisma njihovom računarskom centru, i zovem putem telefona Janka i Marka i čak sam stigla i do ministarstva, kmečim da im ne valja program.
Jao, kažu oni, imamo mnogo problema u sistemu, ne brinite, produžićemo rokove za podnošenje dokumentacije.
Puna su im usta digitalizacije, a građanstvo umesto da jednim klikom uživa u čarima digiralnog carstva, unosi niz podataka i uči te pomenute šeme kliktanja mišem.
Sva ta kliktanja, ti putevi, zapravo su alati koji mene ne bi trebalo da zanimaju. Dok te alate naučiš, izgubiš vreme.
Usvajaš neke bespotrebne informacije, a onda ti ne ostaje vreme za suštinska znanja.
Tačno bi bilo bolje da sam išla peške i odnela im sve papire.
Usput bih popila neku kafu, upoznala nekog i ne bih se zayebavala sa njihovim nesposobnim kadrovima u računarskom odeljenju.
A tema koja je premeštena, malo me je iznenadila, nije me nerviralo to, koga boli uvo šta je kolegijum Krstarice odlučio.
Bilo je i gorih odluka.