Problem je sa ljudima u svakodnevnoj komunikaciji, sa ljudima kao što su komšije, mušterije, kasiri u najbližoj prodavnici, ljudi od kojih zavise neka svakodnevna dešavanja u tvom životu.Recimo, mene ne zanima kako su te osobe raspoložene, da li imaju muža, psa, mačku i decu, jer drugi pu neću doći i onda mogu da budu bahate i bezobrazne koliko hoće same sa sobom.Druga kategorija su one koje se ''razumeju'' u moj posao bolje od mene.Takvima odmah okrenem leđa, jer imaju pravo da same urade ono što znaju bolje od mene.Bilo na poslu ili kod kuće.