Richard Bach

macondo,

nadam se da si citala M. Jursenar, prva zena clan Francuske akademije nauka.

kontraverznu ali izvanvremenu. sva su njena dela "in medias res"
hadrijanovi memoari su njeni. to joj ne najpoznatije delo.
kao i egziperi pripadala je francuskoj aristokraciji...

moji su tekstovi gronzi sa toliko gresaka pokusacu da ispravljam
pozdrav
 
posedovati je ista stvar sto i spoznavati. Sveto pismo ima uvek pravo. Ljubav je carobnica :ona poznaje tajne; ona je rasljarka: poznaje izvore. Ravnodusnost je corava; mrznja je slepa; one posrcu jedna uz drugu u jarak prezira. Ravnodusnost nipodastava; ljubav zna; ona srice put. Treba uzivati u nekom ebicu da bi se imalo prlike da se ono posmatra nago. Bilo je potrebno da te volim da bih razumela kako je najosrednija ili najgora od licnosti ljudskih dostojna da tamo gore nadahne vecito zrtvovanje Boga.
 
Svaku od svojih sklonosti dugovala sam utciaju slucajnih prijatleja, kao da sam svet mogla da prihvatim samo posredstvom ljudskihj ruku. Od Hijakinta mi je sklonost prema cvecu, Od Filipa sklonost prema putovanjima, od Celesta sklonost prema lekarstvu, od aleksisa sklonost prema cipkama. Od tebe, zasto ne, sklonost prema smrti?
M. jusenar
 
Pozdrav i ovoj temi...

Ricarda bas ne poznajem, jedino znam da je popularan. J. S. Baha poznajem, a i on je popularan samo sto nije pisac reci vec pisac nota. :)

Ti Bahovi mi izgledaju nadareni ljudi tako da mislim da vredi malo baciti pogled na njihova remek dela!
 
mihale posto proucavas ljubav, ovde imas ouno tekstova na tu temu,
imas R. baha, zatim egziperija, Maraka twen, D.h. Lornsa i MArgaret Jursenar tek da drustvo ne bude bez dame.
prelisatj naci ces dnevnik adama i eve u izdanju novosadske kuce - to jekomplet pripovedama. izdavac je ona kuca sto ima masku kao zastiti znak. ne mgou se setiti naziva a mrzi me kopati. posla sam sapvati.

laku noc svima bretagne
p.s. kada si se ti rodio bila sam uveliko zlajubljena u ljubav i jednog divnog kosarkasa. . .
 
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti. Reči
jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima
kad zažmurim, ali postoje u nama neke neprevodive dubine.
Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je. I nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako a tako sam teško to znao da pokažem a
onda, odjednom, raspored mladeža na njenim leđima kao tajna
mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i
tako... Eto ti pesma, ludo jedna... (Đ.Balašević)
 
ovo bi mogao biti zamak iz wonder lenda
1400222570.gif
 
Upravo se tako zove i jedna od knjiga americkog vojnog pilota i pisca bestselera Richarda Bacha,autora,izmedju ostalog i popularnog romana Galeb Jonatran Livingston koji je kod nas doziveo bezbrojna izdanja.
Bach opisuje kako je 1966.jednim "detroit-parks p2 Aspeedsterom"(retki dvosed kakvih je 1929.izradjeno samo osam komada)putovao americkim srednjim zapadom.U Palmyri,drzava Wisconsin,poleteo je sa jednim prijateljem,koji se na kraju morao prisilno spustiti i tesko je ostetio mali avion.U pomenutoj knjizi "Nista nije slucajno"Bach opisuje kako im je uspelo da ponovo osposbe dvosed.Izgledalo je,naime,da je zamena potpornjaka koji se viise nije mogao koristiti potpuno nemoguca,jer je bilo suludo ocekivati da se taj tako redak deo jos moze pronaci.Tako se odjednom pojavio neki covek i pitao ih moze li im nekako pomoci?"O,da-rekao je ironicno Bach."Imate li slucajno potpornjak za speedster detroitparks,model p2 iz 1929.godine"?
Covek je na to otisao u svoj hangar i ubrzo se vratio sa tim predmetom!"Da nam se nezgoda",zavrsava Bach svoju pricu "dogodila basu u tom malom zabitom mestu,gde je neko imao bas taj neophodno potreban deo za masinu staru 40 godina,da se covek pojavio bas u pravom trenutku i da smo se jos nalazili gotovo do samog hangara u kome je tri metara dalje,lezao potpornjak-sve to zvuci tako neverovatno,da bi bilo suludo ovde govoriti o slucajnosti."
 
Ne zanima me čime se baviš u životu!
Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi?
Ne zanima me koliko ti je godina!
Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život?
Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s mjesecom!
Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skrutio i zatvorio iz straha od dodatne boli? Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio? Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića?
Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita!
Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran, možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pri tom ne izdaš svoju dušu, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan? Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti svoj život? Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim ili mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: DA?
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš!
Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži, i učiniti što se mora kako bi nahranio djecu?
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio dovde!
Želim znati hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš?
Ne zanima me ni gdje si, ni što, ni s kim si učio!
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane? Želim znati možeš li biti sam sa sobom sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine?

(Oriah, planinska sanjarka, indijanska starješica)[/QUOTE]
Samo reci divljenja....
 
POPODNEVNA PJESMA

Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisuću devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slična ovoj
I kada su još u moj san udarali prozori
Roditeljske kuce utopljene u šibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbuđenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kazem: šteta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oči i trbuh
A kako sam Vam zavidio vracajući se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
Uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Peščenickom mljekarstvu
Svim je bojama već moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: šteta, šteta
Više vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvorište
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi
Vi znači danas dolazite još ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - šteta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više
Ali ja idem u šetnju
I šetao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve žene
Jer vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve šetao po kiši ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljeću u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oči providne i dragocjene jedne Čehinje iz Brna
Vozderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas viđao
Između dva neodređena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako običnu i raskalašnu domaćicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957, 58 i sljedeće
šteta, nepovratno šteta

Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene

(Arsen Dedić)
 
hvala ti makondo - pravi dvokrilac iz prividjanja kolebljivog mesije R. Bacha

sta ti volis posebno. ja volim kerove lovacke, konje, zvezde, avione, pisce (neke-ugavnomsam ih navela), filmove, volela bih da imam kucu na fruskoj gori sa pogledom na DUnav ....
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top