Richard Bach

Ovih dana sam prava "odrasla osoba" što bi rekao Mali princ. Imam puno posla i nemam mnogo vremena za čitanje. Ipak, pročitao sam stotinjak strana "Mosta" i vidim da nije slučajno što sam "zalutao" na ovaj forum. Knjiga je divna, a što je meni najbitnije, natjerala me da preispitam svoj stav o srodnoj duši. Mislio sam da takvo nešto ne postoji u realnom životu. Nemam pojma hoću li i ja sresti svoju srodnu dušu ali lijepo je razmišljati o tome i vjerovati u to. Puno ljepše nego ne vjerovati ni u šta, poput većine "odraslih osoba". Sad nemam vremena da kucam lijepe citate iz "Mosta", (što ću svakako prvom prilikom učiniti) ali evo jedne kineske priče koja, u prenosnom smislu, može biti vodič za nalaženje srodne duše:


Plemeniti vojvoda Mu Cin rekao je Po Lou: "Ti si vec zasao u godine. Postoji li u tvojoj porodici neko koga bih mogao da uzmem u sluzbu umjesto tebe, da mi bira konje?"
Po Lo je odgovorio: "Dobar konj moze se prpoznati po gradji i izgledu. Ali izuzetan konj - onaj koji ne dize prasinu i ne ostavlja tragove - to je nesto nestalno i neuhvatljivo kao vazduh u visinama. Talenti mojih sinova veoma su skromni. Oni mogu da prepoznaju dobrog konja kad ga vide, ali ne mogu prepoznati izuzetnog. Ipak, imam jednog prijatelja, zove se Ciu - fang Kao, on je ulicni prodavac povrca koji u poznavanju konja nimalo ne zaostaje za mnom. Molim te, pozovi njega."

Vojvoda Mu Cin je tako i ucinio, poslavsi tog covjeka da mu pronadje konja. Tri mjeseca kasnije, covjek se vratio i rekao da ga je pronasao. "Sada je u Saciju", dodao je.

- Kakav je to konj, upitao je vojvoda.

- Neka sivkasta kobila, dobio je odgovor.

Medjutim, kad je vojvoda poslao po konja, pokazalo se da je to pastuv, crn kao ugalj. Krajnje nezadovoljan, vojvoda je pozvao Po Loa. "Taj tvoj prijatelj", rekao je, "koga sam poslao da mi pronadje konja, lose se pokazao. Pa on ne razlikuje cak ni boju ili pol zivotinje! Sta on uopste zna o konjima?" Po Lo je duboko uzdahnuo od zadovoljstva.
"Zar je dotle dotjerao?" uzviknuo je. "Ah, onda on vrijedi deset hiljada puta vise od mene. Mi se uopste ne mozemo porediti. Ono sto Kao ima u vidu je duhovna strana. U potrazi za sustinom, on zanemaruje uobicajene detalje; obuzet unutrasnjim kvalitetima, gubi iz vida spoljasnji izgled. On vidi ono sto zeli da vidi, a ne vidi ono sto ne zeli da vidi. Pazi na ono na sta mora da pazi, a zanemaruje ono na sta ne mora da pazi. On je tako dobar poznavalac konja da u sebi krije sposobnost da procjenjuje i nesto vise od njih."

Kad je konj stigao, pokazalo se da je to zaista izuzetna zivotinja.
 
Nemam pojma hoću li i ja sresti svoju srodnu dušu ali lijepo je razmišljati o tome i vjerovati u to. Puno ljepše nego ne vjerovati ni u šta, poput većine "odraslih osoba".

Hi, Wolad,
razmisljanje vodi definisanju a vera utire put do cilja. meni je kucni comp otkazao, opsosobila sam lap top, ali majstor jos nije instalirao internet opciju. kaze veceras ce
pa cu pisati dalje....


uspesnu nedelju zelim Bretagne
 
KOMPUTER OSPOSOBLJEN. javljam se na kratko sa posla a od kuce cu pisati duze.

pozdrav wolandu
(nikako ne mogu da te spojim sa wolandom, da li je to ideja od opsteg ateizma ili neko
ubedjenje iz nekog perioda zivota???)

setilo me na Lasheka Kolakovskog i njegova dva najpoznatija dela
"Religija" koja bi i najgore ateiste vrbovala da postanu verujuci
"razgovori sa Wolandom" koja jereticki sve dovodi u pitanja

pisacu o kolakovskom nekom priikom

bretagne
 
definisanje idealnog partnera

nekada da bismo pronasli pravog/pravu moramo da se definisemo.
cesto se u zivotu desava da prvo pronadjemo osobu - uglavnom budemo rpivuceni nekim spoljasnjim momentom - izgled, pamet,sjaj, glamur, sarm.... a tek onda uocfavamo razlike i momente u kojima smo nepsojivi, kod nekih brzopoteznih tada bude kasno, vec su sve odlucili.

napomena. pri definisanju ne bi trebali da se rukovodimo nekim vec poznatim licima, potrebno jepisati afirmativno, naravno samo za tvoje oci niej za javnost, i najvaznije pisati afirmnativno.
napisati odjednom prvo sve sto nam padne na pamet a onda danima preciscavati, pomerati sa manje bitnog na vaznije mesto i obrnuto brisati neke nevazne sitnice. njavanzije je zapitati ono tanusno bice unama - ko mu i kakav treba da bi se osetio potpunim, shvacenim, podrzanim i voljenim.

idealnog nema ali prilizno se uvek moze naci i onda uz malo truda - fantasticnom preciznoscu u gomili od 1000 lica prepoznamo ono pravo iza koga se krije ono sto nase bicu treba.

ajd nek ti je sa srecom. probaj makar koliko ti vreme dozvoli.

samo da podsetim

mozete osobine vase idealne osobe za jedinstvenog vas
podeliti u segmente cisto da nesto ne omasite i da ne brkate loncice

Fizicki izgled partnera :
Opste karakterrne osobine partnera :
Intelekt, posao, odnos prema novcu partnera :
Vas intimni zivot:
Odnos partnera prema vaznim ljudima u vasem zviotu:

zabranjene osobine ili sklonosti: i to treba definisati.

+ vas uzajamni odnos mimo ostalog sveta ili kada ste samo vas dvoje u pitanju
(sta hocete, sta necete, ko odlucuje i kako donsoite odluke islicno)

eto zaigraj i uzivaj
 
a OVO JE JEDAN SIMPATICAN TEKST SA PODFORUMA G.DIN PRAVI NAPISALA GA JE
MISLIM CITIRALA TANJA-BG

SIMPATICNO JE PA PROCITAJ

Ne zanima me čime se baviš u životu!
Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi?
Ne zanima me koliko ti je godina!
Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život?
Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s mjesecom!
Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skrutio i zatvorio iz straha od dodatne boli? Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio? Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića?
Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita!
Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran, možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pri tom ne izdaš svoju dušu, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan? Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti svoj život? Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim ili mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: DA?
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš!
Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži, i učiniti što se mora kako bi nahranio djecu?
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio dovde!
Želim znati hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš?
Ne zanima me ni gdje si, ni što, ni s kim si učio!
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane? Želim znati možeš li biti sam sa sobom sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine?

(Oriah, planinska sanjarka, indijanska starješica)
 
Lijep citat si navela. Još samo da pronađem Oriah :D

"...Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Savladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između SADA i OVDJE, ipak povremeno sretati?" (Galeb Jonathan Livingston)
 
divno, mi se vec sreccemo na moju radost. retki su likovi sa kojima mogu podeliti neki svoj osecaj, misao ili razmeniti recenice u potpunom ra\zumevanju. pisala sam o Andreju Makinu piscu koji pishe tako da ga razumem vise ngo da mi je brat rodjeni.

evo malo o njemu
Andrej Makin – rodjen 1957 godine u krasnojarsku, u porodici koja se pocetkom XX veka iz francuske doselila u Rusiju (secas se filma Istok – pre 10.tak godina snimljenog upravo o tim povratnicima) Odgajan u duhu obeju kultura ima tezinu ruskih klasika, ali I rafinman francuskog stila. p aje ta njegova kombinacijameni posebno bliska. u njegovoj tuzi ima nekog optimizma I lepote, veselosti I kad je najcrnje. Za Francusko zavsetanje dobio je nagradu Gonkur (prestiza nagarada francuske za knjizevna iostvarenja).
Pisao je divne knjige:
dok Amur tece, Zlocin Olge Arbeljine, Kci heroja Sovjetskog saveza, Nebo I zemlja Zaka Dorma, Muzika jednog zivota –carobna u njoj spominje “Hommo sovieticusa”- coveka duha I sirine ali I tuge, isposvest gresnoga stegonose, Zedna koja je cekala.
sve sum u knjigeobjavljene u izdanju “Paideia”
 
REKVIJEM ZA ISTOK

video sam takodje, u sebi I veoma daleko od sebe, muskarca I zemu kako u noci stoje nepomicni na obali neke reke. Brda su svojim obrisima ocrtavala zvucnu prozirnost vazduha. tok rece je odnosio zvezde, gurao ih u senku stena, u z\aklon talasa. Covek se okrenuo, dugo gledao u poluotvorena vrata drvene kuce, u crveni sjaj vatre smirene medju kamenovima ognjista I dugi, upsravni plamen svece na komadu stene u sredini kuce. . NIJE TO BILO SECANJE NITI DOZIVLJENI CAS. PROSTO SAM ZNAO DA CE JEDNOGA DANA BITI TAKO, DA JE VEC BILO TAKO, DA TAJ PAR ZIVI U TISINI ONE NOCI.

Znas uskoro moram da krenem. Ali pre odlaska imacu vremena da ti kazem ono sustinsko. Ovaj zimski san koji vidim I koji jedan deo mene pocinje da ozivljava. Ugaseni dan, kroz koji provejava lagani talas pahuljica. Sve cejednoga dana biti kao onog zimskog trena. Ti ces se pojaviti usred sneznog sna drveca, na obali zaledjenog jezera. I krenuces preko tog jos tankog leda – svaki korak za mene ce biti vrhunska bo I radost. Koracaces prema meni I j acu posle svakog koraka moci sve bolje da vidim. Prilizavajuci se, pokazaces mi na dlanu svoje ruke pregrst borovnica, onih poslednjih, nadjenih pod snegom. Gorkih I ledenih. Sa zaledjenih drvenih stepenica tream cuce se skripanje koje nisam cuo celu vecnost. Ja cu u kuci skinuti lanac sata sa tegom, da bih razvezao cvor. Ali njegovo vreme nama vise nece biti potrebno.
 
izvini ako se ponovim
nisam pratila sve postove
na ovoj temi...

ali ovoga - nikada previse...

ako ste propustili,
ili ako samo zelite da se podsetite...


XXI
...............................
tada se pojavi lisica:
- dobar dan – rece lisica.
- dobar dan – pristojno odgovori mali princ, okrete se ali ne vide nista.
- evo me ovde – rece jedan glas – pod jabukom...
- ko si ti ? – upita mali princ. - vrlo si lepa...
- ja sam lisica – rece lisica.
- dodji da se igramo – predlozi joj mali princ. – tako sam tuzan.
- ne mogu da se igram – rece lisica. – nisam pripitomljena.
- o, oprosti! – rece mali princ.
ali razmislivsi, on doda:
- sta to znaci "pripitomiti" ?
- ti nisi odavde – rece lisica – sta trazis?
- trazim ljude – rece mali princ. – sta to znaci "pripitomiti"?
- ljudi – rece lisica – imaju puske i love. to je bas nezgodno! oni imaju i kokosi.
jedino ih to zanima. trazis li kokosi?
- ne – odvrati mali princ. – ja trazim prijatelje. sta to znaci "pripitomiti"?
- to je nesto vec odavno zaboravljeno – rece lisica – to znaci "stvoriti veze".
- stvoriti veze ?
- naravno – rece lisica. – ti si za mene jos uvek samo decak slican stotinama hiljada drugih
decaka. i nisi mi potreban. a ni ja tebi nisam potrebna.
ja sam za tebe samo lisica kao stotine hiljada drugih lisica.
ali ako me pripitomis, bicemo stvarno potrebni jedno drugome.
ti ces za mene biti jedini na svetu. ja cu za tebe biti jedina na svetu.
- pocinjem da razumem – rece mali princ. – postoji jedna ruza...
mislim da me je ona pripitomila...
- to je moguce- rece lisica. – na zemlji ima svega i svacega...
- ah, to nije na zemlji – rece mali princ.
cinilo se da je lisica vrlo radoznala:
- na nekoj drugoj planeti?
- da.
- ima li na toj planeti lovaca?
- nema.
- gle pa to je zanimljivo! a kokosi?
- nema.
- nista nije savrseno – uzdahnu lisica.
i lisica se vrati svojoj misli.
- moj zivot je jednolican. ja loviim kokosi, a ljudi love mene.
sve su kokosi slicne i svi su ljudi slicni. ja se dakle, pomalo dosadjujem.
ali, ako me ti pripiitomis, moj ce zivot biti kao obasjan suncem.
upoznacu bat koraka sto ce se razlikovati od svih ostalih.
drugi me koraci teraju pod zemlju. tvoji ce me kao muzika mamiti iz brloga.
i onda pogledaj! vidis li, tamo dole, ona zitna polja? ja ne jedem hleb.
zito meni nista ne znaci. zitna me polja ni na sta ne podsecaju. to je tuzno!
ali ti imas kosu boje zlata. bice divno kad me pripitomis.
zito, koje je zlacano, podseca me na tebe. i ja cu voleti sapat vetra u zitu...
lisica zacuta i dugo gledase malog princa.
- molim te, pripitomi me... – rece ona.
- vrlo rado – odgovori mali princ – ali nemam mnogo vremena.
moram pronaci prijatelje i upoznati jos kojesta.
- covek poznaje samo one stvari koje pripitomi – rece lisica.
ljudi vise nemaju vremena da bilo sta upoznaju.
oni kupuju vec gotove stvari kod trgovaca.
ali kako ne postoje trgovci koji prodaju prijatelje, ljudi vise nemaju prijatelja.
ako hoces prijatelja, pripitomi me!
- sta moram da uciniti ? – upita mali princ.
- moras biti vrlo strpljiv – odgovori lisica.
- prvo ces sesti malo dalje od mene, eto tako, u travu.
ja cu te gledati krajickom oka, a ti neces nista govoriti. govor je izvor svih nesporazuma. ali ces svakog dana moci sesti malo blize...

sutradan mali princ ponovo dodje.
- bolje bi bilo da si dosao u isto vreme – rece lisica. – ako budes dolazio, na primer, u cetiri sata posle podne, ja cu biti srecna vec od tri sata.
sto vreme bude dalje odmicalo, bicu sve srecnija.
u cetiri sata bicu vec uzbudjena i uznemirena: otkricu cenu srece!
ali ako budes dolazio bilo kada, ja nikad necu znati za koji sat da pripremim srce...
za to su potrebni pravi obredi.
- sta je to obred? upita mali princ.
- i to je nesto davno zaboravljeno – rece lisica.
- to je ono sto jedan dan cini razlicitim od drugog, jedan sat razlicit od drugih sati.
kod mojih lovaca, na primer, postoji jedan obred.
oni cetvrtkom igraju sa seoskim devojkama. zato je cetvrtak divan dan!
ja se odsetam cak do vinograda.
kad bi lovci igrali bilo kada, svi bi dani licili jedan na drugi, a ja ne bih imala odmora.

tako mali princ pripitomi lisicu. a kad se priblizio dan rastanka:
- ah! – rece lisica. – place mi se...
- sama si kriva – rece mali princ – ja ti nisam zeleo nikakvo zlo,
al ti si htela da te pripitomim...
- naravno – rece lisica.
- ali sad ti se place! – rece mali princ
- naravno – odgovori lisica.
- time, znaci, nista ne dobijas!
- dobijam - rece lisica – zbog boje zita.

zatim dodade:
- idi i pogledaj ponovo ruze. shvatices da je tvoja jedinstvena na svetu.
vrati se da mi kazes zbogom, a ja cu ti pokloniti jednu tajnu.

mali princ podje da pogleda ruze.
- vi uopste ne licite na moju ruzu, vi jos niste nista – rece im on. niko vas nije pripitomio,
a ni vi niste nikoga pripitomile. vi ste kao sto je bila moja lisica.
bila je to obicna lisica slicna stotinama hiljada drugih lisica.
ali ja sam je napravio svojom prijateljicom, i ona je sada jedinstvena na svetu.
ruzama je bilo vrlo neprijatno.
- lepe ste, ali ste prazne – rece im on jos.
- za vas covek ne moze umreti.
zaista, obican bi prolaznik poverovao da moja ruza lici na vas.
ali ona je sama vaznija od svih vas zajedno zato so sam ja nju zalivao.
zato so sam ja nju stavio pod stakleno zvono. zato sto sam ja nju zastitio zaklonom.
zato sto sam zbog nje poubijao gusenice
(osim one dve-tri sto sam ih ostavio radi leptira).
zato sto sam ja nju slusao kako se zali, hvali, ili kako ponekad cak i cuti.
zato sto je moja ruza.

i on se vrati lisici.
- zbogom – rece on.
- zbogom – rece lisica. evo moje tajne.
vrlo je jednostavna; covek samo srcem dobro vidi.
vazno je ocima nevidljivo. – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- vreme sto si izgubio za svoju ruzu cini tu ruzu tako dragocenom.
- vreme sto sam izgubio za svoju ruzu... – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- ljudi su zaboravili tu istinu – rece lisica. – ali ti je ne smes zaboraviti.
ti postajes zauvek odgovoran za ono sto si pripitomio. ti si odgovoran za svoju ruzu...
- ja sam odgovoran za svoju ruzu... ponovi mali princ da bi zapamtio.


"mali princ"
antoan de sent egziperi
 
Bretagne:
Lijep citat si navela. Još samo da pronađem Oriah

Ja cvrsto verujem da hoces - ako to tvoje srce istinski zeli.

p.s.ne zali vremena i truda ...


Ovo je preradjeno iz The Invitation, By Oriah Mountain Dreamer

Meni mnogo drag tekst...
http://www.oriahmountaindreamer.com/

Oriah Mountain Dreamer, Indian Elder

It doesn’t interest me what you do for a living.
I want to know what ache for,
and if you dare to dream of meeting your hearts longing.
It doesn’t interest me how old you are
I want to know if you will risk looking like a fool for love,
for your dreams, for the adventure of being alive.

It doesn’t interest me what planets are squaring your moon.
I want to know if you have touched the center of you own sorrow,
if you have been opened by life’s betrayals
or have become shriveled and closed from fear of further pain!
I want to know if you can sit with pain, mine or your own,
without moving to hide it or fade it or fix it.
I want to know if you can be with JOY, mine or your own;
if you can dance with wildness and let the ecstasy fill you to the tips of
your fingers and toes without cautioning us to be careful, be realistic, or
to remember the limitations of being a human.

It doesn’t interest me if the story you’re telling me is true.
I want to know if you can disappoint another to be true to yourself;
if you can bear the accusation of betrayal and not betray your own soul.
I want to know if you can be faithful and therefore be trustworthy.
I want to know if you can see beauty even when it is not pretty every day,
and if you can source your life from ITS presence.
I want to know if you can live with failure, yours and mine,
and still stand on the edge of a lake and shout to the silver of the full
moon, "YES!"

It doesn’t interest me to know where you live or how much money you have.
I want to know if you can get up after the night of grief and despair,
weary and bruised to the bone, and do what needs to be done for the children.
It doesn’t interest me who you are, how you came to be here.
I want to know if you will stand in the center of the fire with me and not shrink back.
It doesn’t interest me where or what or with whom you have studied.
I want to know what sustains you from the inside when all else falls away.
I want to know if you can be alone with yourself,
and if you truly like the company you keep in the empty moments.

(Oriah Mountain Dreamer describes herself as 'a workshop leader and writer who has studied with several Native American teachers and lives in Toronto in Canada' - thanks Marie Corcoran-Tindill)
 
ORIAHcall.jpg
IndianandBabyMusicalOne.jpg
 
Majo ovo je super, izivni sto sam napisala da je to tanja-bg pisala ali sam prosto zapamtila da ej sa njene teme - G.din pravi pa sam tako i protumacila.

slika je divna pretpostalvjam da ej to sa naslovne strane.

citam i engleski nije problem. oticic cu na sajt a videcu i da i se ima gde kupiti. stvarno je lepo
 
zaista, obican bi prolaznik poverovao da moja ruza lici na vas.
ali ona je sama vaznija od svih vas zajedno zato so sam ja nju zalivao.
zato so sam ja nju stavio pod stakleno zvono. zato sto sam ja nju zastitio zaklonom.
zato sto sam zbog nje poubijao gusenice
(osim one dve-tri sto sam ih ostavio radi leptira).
zato sto sam ja nju slusao kako se zali, hvali, ili kako ponekad cak i cuti.
zato sto je moja ruza.

TANJA IMENJAKINJO,
mali princ me uvek razoruza, opusti i vrati
u najvece dubine mog srca,
tamo gde scucurena stoji ljubav
premasvim divnim ljudima.

na nasem forumu ti ne odogovorih ali mi smo generacija.
valjda se zato dorb i razumemo...
bretagne
 
dragi Woland ti napisa
U pravu si...još ako sudbina malo uplete prste, eto rezultata

a pogeldaj kako sudbina uplice. Evo na ovaj forum svratise jos

neke drage i iskrene osobe...

I ZA KRAJ NE MOGU DA ODOLIM A DA NE CIRIRAM IZ TANJINOG POSTA:
i on se vrati lisici.
- zbogom – rece on.
- zbogom – rece lisica. evo moje tajne.
vrlo je jednostavna; covek samo srcem dobro vidi.
vazno je ocima nevidljivo. – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- vreme sto si izgubio za svoju ruzu cini tu ruzu tako dragocenom.
- vreme sto sam izgubio za svoju ruzu... – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- ljudi su zaboravili tu istinu – rece lisica. – ali ti je ne smes zaboraviti.
ti postajes zauvek odgovoran za ono sto si pripitomio. ti si odgovoran za svoju ruzu...
- ja sam odgovoran za svoju ruzu... ponovi mali princ da bi zapamtio.
 
Oriah me podsjeća na legendarnu indijansku princezu Pokahontas (Pocahontas), koja se prilikom dolaska Evropljana u zemlju koja će kasnije biti nazvana Amerika zaljubila i udala za bijelog čovjeka. Prije toga spasila mu je život, zauzevši se kod oca da ga ne ubije kad ga je zarobio. Nedavno sam čitao mišljenje jednog naučnika koji osporava autentičnost priče o Pokahontas, tvrdeći da je to mit. Ne znam šta tjera ljude da sumnjaju i dovode u pitanje lijepe stvari. Ja sam siguran da je Pokahontas postojala i da je sve bilo baš kao u priči. Čak sam siguran i da je bila lijepa kao i ova Indijanka na Majinoj slici.


"...A ja volim noću da slušam zvezde. Kao pet stotima miliona zvončića...
Ali, evo, događa se nešto neobično. Na brnjicu, koju sam nacrtao za Malog princa zaboravio sam da stavim kožni kaiš! Nikada je neće moći da namesti svojoj ovci. I ja se pitam: "Šta li se dogodilo na njegovoj planeti? Možda je ipak ovca pojela ružu..."

Ponekad kažem sebi: "Naravno da nije! Mali princ zatvara svake noći svoju ružu pod stakleno zvono, dobro pazi na svoju ovcu..." Tada sam srećan. I sve zvezde se smeju umiljato.
Ponekad opet kažem sebi: "Katkada je čovek rasejan i to je dovoljno! Jedno veče zaboravio je stakleno zvono, ili se možda jedne noći ovca iskrala nečujno..." Tada se svi zvončići pretvaraju u suze!...

Velika je to tajna. Za vas koji isto tako volite Malog princa, kao i za mene, nije ni malo svejedno da li je negde, bogzna gde, jedna ovca koju ne poznajemo, pojela ili nije, jednu ružu...

Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I videćete kako se sve menja...

I nijedna odrasla osoba neće nikad razumeti da to ima toliko znacaja!"







 
Bretagne:
dragi Woland ti napisa
U pravu si...još ako sudbina malo uplete prste, eto rezultata

a pogeldaj kako sudbina uplice. Evo na ovaj forum svratise jos

neke drage i iskrene osobe...

I ZA KRAJ NE MOGU DA ODOLIM A DA NE CIRIRAM IZ TANJINOG POSTA:
i on se vrati lisici.
- zbogom – rece on.
- zbogom – rece lisica. evo moje tajne.
vrlo je jednostavna; covek samo srcem dobro vidi.
vazno je ocima nevidljivo. – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- vreme sto si izgubio za svoju ruzu cini tu ruzu tako dragocenom.
- vreme sto sam izgubio za svoju ruzu... – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- ljudi su zaboravili tu istinu – rece lisica. – ali ti je ne smes zaboraviti.
ti postajes zauvek odgovoran za ono sto si pripitomio. ti si odgovoran za svoju ruzu...
- ja sam odgovoran za svoju ruzu... ponovi mali princ da bi zapamtio.




pozdrav !
 
"Zasto toliki piloti vole da jedre? avini daju slobodu u prostoru, a jedrilice slobodu u vremenu. Nije nam potrebna oprema, vec brzina imoc koja proistice iz upravljanja njime."

sta reci kao odgovor na tvoj citat sem:

"Zar u tvome zivotu Richarde Bach nema mesta za nesto vise od pravila? "
 

Back
Top