Република Српска Крајина

[Ebisclaus]

Nije tačno. Republiku Srpsku Krajinu priznala je Republika Srpska.

Pa nije ni ona bila priznata

 

[2ličan]

JNA su bili i Anton Tus i Bobetko i Spegelj i Cervenko i Stipetic

.... Tuđman, Agotić, Sveto Letica, Domazet Lošo, Vid Stipetić, Marinović, Ademi, Krstičević, Matijaš, Vrbanac itd...i....ja

 

[Dobro situirani gospodin]

.... Tuđman, Agotić, Sveto Letica, Domazet Lošo, Vid Stipetić, Marinović, Ademi, Krstičević, Matijaš, Vrbanac itd...i....ja

znači hrvatska je imala na čelu generale i maršale JNA

 

[Zvonimir Božić]

Pitaš me zašto je čudno da neko laže o tome kako je zaklano 40 Srpske dice od strane Hrvata(ustaša)? Koji je vama vrag? S tim da je tih laži o zaklanoj dici bilo na bacanje i svako malo se to ponavljalo nevezano samo za ovaj slučaj.

Možeš li mi navest jedan sličan primjer s naše strane ovako gnjusne medijske propagande koja kad se razotkrije bude demantirana na onako oskudan i jedva primjetan način?

PS svjestan sam da je i kod nas radila ratna propaganda kako bi vas se ocrnilo, al na jedan ovako perfidan i odvratan način ne pamtim da smo ikad pisali ili izvještavali.

To sa djecom nije bila smišljena podvala, ni srpska propaganda, nego je ugledna talijanska novinarka Milena Gabanelli vidjela leševe i od straha je halucinirala. U tim ratnim vremenima, srpski mediji nisu mogli odmah provjeriti tu vijest, nego su odlučili vjerovati uglednoj talijanskoj novinarki, katolkinji, nezainteresiranoj strani, računajući da su Talijani čak naklonjenijoj Hrvatima. Kad su Srbi otišli provjeriti navode Gabanelliejve, otkrili su da su neistiniti i demantirali cijelu priču.

S druge strane priča o stotinama ubijenih Hrvata na Veleprometu, a radi se o 50 do 70, je primjer hrvatske ratne propagande.

Pokolj djece u Vukovaru se zaista dogodio. U noći između 15. i 16. 11., u ulici Nikole Demonje u Vukovaru, pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica ubili su 18 civila, a među njima petoro djece. Najmlađe dijete je imalo nešto više od godinu dana.

Toliko je bia nepošten odnos snaga da bi ti ili Leki imali više šansi u ringu protiv kakvog Tysona ili Emelianenka nego ZNG protiv JNA, vojske RSK i srpskih paravojnih postrojbi 1991.

Već sam ti objasnio da je odnos snaga 1991. u ljudstvu, a rat dobivaju ljudi, čak i danas, a kamo li tada, bio 3:1 u korist ZNG-a. U cijeloj istočnoj Slavoniji JNA, sa srpskim teritorijalcima i dobrovoljcima imala oko 17 000 ljudi. Vukovar je branilo preko 8000 ljudi. Dobrovoljaca je bio nešto preko 1700, ali još je preko 5000 bilo regrutirano.

 

[Zvonimir Božić]

znači hrvatska je imala na čelu generale i maršale JNA

1991. Hrvati su izrazito jako zastupljeni u vrhu JNA, daleko iznad svog udjela u ukupnoj populaciji SFRJ.

1991. Srbi su izrazito slabo zastupljeni u vrhu JNA, daleko ispod svog udjela u populaciji.

Etnička skupina	% u JNA vrhu	% u SFRJ
Hrvati	50%	19,7%
Srbi	14,3%	36,3%
Slovenci	14,3%	7,9%
Makedonci	14,3%	6,0%
Muslimani	7%	8,9%
Jugoslaveni	7%	5,5%

 

[Ovi jedan]

Ti, ono, sam sebi radiš o glavi, uvik zaboravin?

Zašto ne odgledaš šta je Vesna Bosanac rekla u ta dva sata?

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Hag, Holandija, postupak IT-03-67, Tužilaštvo protiv prof. dr Vojislava Šešelja. Svedok Tužilaštva Vesna Bosanac (05.11.2008.) 2. dan

Daj minutu na videu u kojoj me demantira jer ne mislim slušat njeno svjedočanstvo od dvi ure da bi se uspostavilo kako si nešto izvuka iz konteksta ili namjerno krivo protumačia.

 

[Dobro situirani gospodin]

1991. Hrvati su izrazito jako zastupljeni u vrhu JNA, daleko iznad svog udjela u ukupnoj populaciji SFRJ.

1991. Srbi su izrazito slabo zastupljeni u vrhu JNA, daleko ispod svog udjela u populaciji.

Etnička skupina	% u JNA vrhu	% u SFRJ
Hrvati	50%	19,7%
Srbi	14,3%	36,3%
Slovenci	14,3%	7,9%
Makedonci	14,3%	6,0%
Muslimani	7%	8,9%
Jugoslaveni	7%	5,5%

najmanje Jugoslovena u Jugoslovenskoj armiji

 

[2ličan]

Srbi su imali 47.006 članova SKJ u JNA, a što isnosi 61,92% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. godine. Nacionalna zastupljenost Srba u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 42,08%.

Hrvati su imali 11.969 članova SKJ u JNA, a što isnosi 15,76% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. godine. Nacionalna zastupljenost Hrvata u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 23,15%.

Slovenci su imali 3.131 članova SKJ u JNA, a što isnosi 4,12% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Slovenaca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 8,57%.

Makedonci su imali 4.309 članova SKJ u JNA, a što isnosi 5,68% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Makedonaca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 5,64%.

Crnogorci su imali 5.555 članova SKJ u JNA, a što isnosi 7,39% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Crnogoraca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 2,77%.

Muslimani su imali samo 467 članova SKJ u JNA, a što isnosi 0,62% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Muslimana u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 5,24%. I slijepom je jasna ova disproporcija između broja članova SKJ u JNA, i zastupljenosti Muslimana u stanovništvu tadašnje Jugoslavije.

Jugoslaveni (odnosno oni koji su se tako izjašnjavali) su imali 1.285 članova SKJ u JNA, a što isnosi 1,69% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Jugoslavena u tadašnjoj Jugoslaviji bila je samo 1,71%. (Ispada da je u Jugoslaviji bilo najmanje Jugoslavena!!! ).

Albancisu imali 1.036 članova SKJ u JNA, a što isnosi 1,36% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Albanaca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 4.93%.

Mađari su imali 432 člana SKJ u JNA, a što isnosi 0,57% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Mađara u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 2,72%.

Takozvani "ostali" su imali 725 članova SKJ u JNA, a što isnosi skoro 1,00% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost "ostalih" u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 5,24%.

Navedena tabela, koja predstavlja autentični podataka SKJ, odnosno Centralnog komiteta SKJ u Beogradu, sasvim jasno pokazuje i dokazuje da se nacionalna struktura članova SKJ u starješinskom kadru JNA ni približno ne podudara za nacionalnom strukturom stanovništva SFRJ. I slijepcu bi bilo jasno da je već tada uspostavljena srpska dominacija i u ovoj izuzetno važnoj državnoj, odnosno društvenoj strukturi. Ruku pod

 

[Лекизан]

Ili šta smo ispod orgulj
Nije imala pravo.

Види се да си правник па знаш.

Vlasnik je RH, a njena regularna vojska i policija je bila nezakonito spriječena da pruzme SVOJE oružje iz vojarni.

То не постоји тада.Једина војска је ЈНА.

Ovaj video je namontiran i lažan.

Како да не.Други покушај!?

1. navedi mi ozbiljan strani izvor ili literaturu koja Hrvate smatra teroristima u DR ili u osvajanju vojarni u RH i priloži to.

Југословенски устав.

2. objasni mi zašto engl. wikipedija kojoj se na ovom forumu viruje i čiji se članci smatraju relevantnim Srbske jedinice smatra paravojskom, a Hrvatske ne?

Овде се не верује википедијама посебно чланци приписивани са хрватске.

3. Zašto ta ista engl. wikipedija govori da su na Ovčari zaklani ne samo vojnici Hrvatske narodne garde već i civili od strane srpskih terorista i paravojnih formacija?

Зато што то кажу Хрвати којима се не може веровати с обзиром на улогу у рату.

4. Po kojoj osnovi ili pravu je JNA prepustila ratne zabrobljenike i civile srpskim paravojnim jedinicama, teroristima i koljačima?

То ћеш морати да питаш Александра Васиљевића или ове осуђене од стране српских власти и у Хагу по том случају јер судови то нису утврдили.Припадници ТО су требали да чувају те заробљенике до размене, али је очекивано било да ће се осветити јер су им ти хрватски терористи побили породице.

5. Zašto se ratni zaroboljenici pobijeni bez da im je suđeno prije toga kako bi se utvrdila njihova odgovornost i krivnja?

Да зато то и јесте ратни злочин, јер иако су били зликовци и усташе и починили бројне злочине требало им се прво судити.
https://jadovno.com/tragedija-pocela-srpskim-zrtvama/comment-page-1/?lng=lat
https://sr.m.wikipedia.org/sr-ec/Убиства_Срба_у_Вуковару_1991.
https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Минирање_српских_локала_у_Вуковару
https://sr.m.wikipedia.org/w/index.php?title=Убиство_породице_Чечавац&wprov=rarw1
Јел осуђен неко за то?

 

[Ovi jedan]

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Propaganda_during_the_Yugoslav_Wars#Croatian_media

Zašto to sebi radiš? Ako si pročita članak jel stvarno i nakon njega misliš da je naša ratna mašinerija bila na jednak način degutantna i pokvarena poput vaše? Ili da se može isporedit modus operendi kod jednih i drugih? Pa i da su naši baš toliko lagali o nekim stvarima koje su podebljane u tekstu ili pretjerali u nečemu u rečenicama koje su podvučene? S tim da se ja ne slažem našima kad su otpustili radnike s htv-a, a još manje s ustoličenjem smrada Vrdoljaka kojeg osobno smatram ponajvećim ljigavcem koje je Hrvatska dala.


Ovo je tekst o našoj ratnoj/državnoj propagandi za vrime rata u RH(o BiH nismo dosad pričali, al ako i uključiš taj slučaj o 34 obišena Hrvata u katoličkoj crkvi):

"Rat u Hrvatskoj bio je drugi secesionistički sukob u Jugoslaviji i uslijedio je nakon sukoba u Sloveniji . Tuđman i njegova vlada prikazali su sukob SAD-u kao rat demokracije protiv komunizma i dobra protiv zla. Hrvatsko ministarstvo informiranja raslo je, a vladajuća stranka, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), ojačala je svoj utjecaj na hrvatsku televiziju, radio i tiskane medije. Zapadni mediji tada su imali sjedište u Hrvatskoj i bili su podložni utjecaju hrvatske vlade. U ljeto 1991. Hrvatska je angažirala Ruder Finn , tvrtku za odnose s javnošću čije su usluge uključivale komunikaciju s predstavnicima američke vlade, kao i međunarodnim medijima, kako bi se ojačala javna slika zemlje. Strategija je uključivala mobilizaciju 2,5 milijuna Hrvata u SAD-u da lobiraju kod svojih predstavnika u Kongresu. Tvrtka je organizirala putovanja američkih predstavnika u Hrvatsku i kombinirala posjete s videozapisima smrti i razaranja. Dominantna perspektiva u zapadnim medijima i diskursu ostala je da je sukob uzrokovao srpski ekspanzionizam, a ne hrvatski secesionizam. U Londonu su hrvatski predstavnici započeli pregovore s lobističkim tvrtkama, uključujući Hill i Knowlton, te ponudili 500.000 funti za stvaranje medijske kampanje za službeno priznanje i podizanje profila Hrvatske.

U svibnju 1990., hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i njegov vladajući HDZ započeli su preuzimanje Hrvatskog radija i televizije. Kako bi pomogao u tom procesu, Tuđman je imenovao dugogodišnjeg filmskog redatelja Antuna Vrdoljaka , koji je osudio da je "neprihvatljivo da Hrvatska televizija ima šest i pol Srba koji vode njezin večernji TV dnevnik" ("polovica" je bila ona s "mješovitom krvlju"). HDZ-ovski dominantan Hrvatski sabor ubrzo je imenovao stranačke pristaše na najviše rukovodeće i uredničke pozicije u Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). U rujnu 1991. 300 zaposlenika HRT-a otpušteno je iz "sigurnosnih razloga". Kako se ispostavilo, otpušteni su jer su bili srpske nacionalnosti, bili su u braku sa Srbinom, imali su oca koji je bio pripadnik Jugoslavenske armije (JNA) ili nisu bili pristaše HDZ-a.

Kako se rat približavao, televizijski prijenosi iz glavnog grada Zagreba optuživali su jugoslavenski komunistički režim za "nametanje" ustaške ostavštine Hrvatske. Hrvatski mediji prikazivali su Hrvate kao žrtve komunističke zavjere koja ih je željela trajno stigmatizirati. Istodobno, neki hrvatski partizanski grobovi i ratni spomenici bili su oskrnavljeni ili uništeni, posebno oni posvećeni žrtvama ustaških logora. Nakon prvog ustanka hrvatskih Srba 1990. godine, hrvatski mediji počeli su Srbe nazivati "bradatim četničkim hordama", "teroristima i zavjerenicima" i "narodom sklonim demokraciji". Srpski predsjednik Slobodan Milošević opisan je kao "staljinist i boljševik", "Staljinov gad", "pljačkaš banaka" i "autoritarni populist". U međuvremenu, hrvatski mediji prikazivali su Tuđmana kao "mudrog", "dostojanstvenog", "stacionarnog" i "zrelog državnika".

Nakon što je rat izbio, hrvatska propaganda progresivno je isticala moralnu superiornost žrtava prikazujući razaranja u gradovima poput Dubrovnika i Vukovara , a izostavljajući srpska sela koja su bila u plamenu.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


A ovo je o vašoj ratnoj/državnoj propagandi pa sad ti i ostali usporedite ovo s onim gori i recite da niste otišli, ne korak ili dva dalje u odnosu na nas, nego deset sa svojim lažima i makinacijama kako bi nas šta više stigmatizirali u svojoj i stranoj javnosti?


1.Slučaj "genocida u Pakracu"

Tijekom sukoba u Pakracu , srbijanske Večernje novosti izvijestile su da su u Pakracu 2. ožujka 1991. ubile oko 40 srpskih civila od strane hrvatskih snaga. Priču je široko prihvatila javnost i neki ministri u srpskoj vladi poput Dragutina Zelenovića . Izvješće nije moglo biti potvrđeno u drugim medijima iz svih sedam općina s nazivom "Pakrac" u bivšoj Jugoslaviji.


2.Slučaj "Vukovarskog masakra beba"

Dan prije pogubljenja 264 hrvatska ratna zarobljenika i civila u masakru na Ovčari , srbijanski mediji izvijestili su da je u Vukovaru ubijeno 40 srpskih beba. Dr. Vesna Bosanac, ravnateljica vukovarske bolnice iz koje su odvedeni hrvatski ratni zarobljenici i civili, rekla je da vjeruje da je priča o zaklanim bebama objavljena namjerno kako bi se potaknulo srpske nacionaliste na pogubljenje Hrvata.


3.Slučaj "Dubrovnik 30.000 ustaša".

Vojnik Jugoslavenske narodne armije čita propagandni članak Pobjede u kojem novine opisuju ustaše kako se skrivaju iza zidina Dubrovnika .

Letak kojim se građani Dubrovnika pozivaju na suradnju s Jugoslavenskom narodnom armijom protiv hrvatskog "povampirenog fašizma i ustašizma"

Prije opsade Dubrovnika , jugoslavenski časnici (naime Pavle Strugar ) uložili su usklađen napor u krivo predstavljanje vojne situacije na terenu i preuveličali su "prijetnju" hrvatskog napada na Crnu Goru od strane "30 000 naoružanih ustaša i 7000 terorista , uključujući kurdske plaćenike ". Tu su propagandu široko širili državni mediji Srbije i Crne Gore.

U stvarnosti, hrvatske vojne snage na tom području u rujnu praktički nisu postojale. Hrvatske snage sastojale su se od samo jedne lokalno regrutirane jedinice, koja je brojala manje od 1500 ljudi i nije imala tenkove ni teško naoružanje . Također, nije bilo plaćenika, kurdskih ili drugih, koji bi se borili za Hrvate.


4. Slučaj "Dubrovnik pali gume"

Tijekom opsade Dubrovnika 1991. godine, Jugoslavenska vojska granatirala je hrvatski lučki grad, a Radio-televizija Srbije prikazivala je Dubrovnik sa stupovima dima i tvrdila da lokalno stanovništvo pali automobilske gume kako bi simuliralo uništenje grada.

5. "Četvrti Reich" i "vatikanska zavjera"

Beogradski mediji ponekad su izvještavali o navodnoj zavjeri "stranih sila" za uništenje Jugoslavije. U jednom slučaju, TV Beograd prikazao je Tuđmana kako se rukuje s njemačkim kancelarom Helmutom Kohlom i optužio ih za planiranje nametanja " Četvrtog Reicha ", a čak je i Sveta Stolica okrivljena za "podržavanje secesionista". Kao posljedica toga, u rujnu 1991. njemačko i vatikansko veleposlanstvo bile su mete srpskih prosvjednika, koji su vikali: " Papa Ivan Pavao II. podržava neofašizam u Hrvatskoj".


6. Operacija Opera Orientalis

Tijekom zloglasne lažne operacije Opera Orientalis , koju je 1991. godine provela obavještajna služba jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva , srbijanski mediji su više puta iznosili lažne optužbe u kojima je Hrvatska povezana s Drugim svjetskim ratom , fašizmom , nacizmom i antisemitizmom s ciljem diskreditiranja hrvatskih zahtjeva za neovisnošću na Zapadu.


7. Tuđmanov citat iz 1992. o "Hrvatskoj koja želi rat"

Srpski mediji su naglašavali da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman započeo rat u Hrvatskoj. Kako bi potvrdili tu tvrdnju, mediji su se više puta pozivali na njegov govor u Zagrebu 24. svibnja 1992. i tvrdili da je navodno rekao: "Ne bi bilo rata da ga Hrvatska nije htjela". Tijekom suđenja na MKSJ-u , Slobodan Milošević i Milan Martić također su se često pozivali na Tuđmanov citat kako bi dokazali svoju nevinost.

Međutim, tužitelji MKSJ-a dobili su integralnu snimku njegova govora, u cijelosti je pustili tijekom Martićevog suđenja 23. listopada 2006. i dokazali da Tuđman nikada nije rekao da Hrvatska "želi rat". Nakon puštanja te snimke, Borislav Đukić bio je prisiljen priznati da Tuđman nije rekao ono što se tvrdilo. Citat je zapravo sljedeći: "Neki pojedinci u svijetu koji nisu bili prijatelji Hrvatske tvrdili su da smo i mi odgovorni za rat. A ja sam im odgovorio: Da, rata ne bi bilo da smo odustali od svog cilja stvaranja suverene i neovisne Hrvatske. Predložili smo da se naš cilj postigne bez rata i da se jugoslavenska kriza riješi pretvaranjem federacije, u kojoj nitko nije bio zadovoljan, a posebno ne hrvatski narod, u zajednicu suverenih zemalja u kojoj bi Hrvatska bila suverena, s vlastitom vojskom, vlastitim novcem, vlastitom diplomacijom. Nisu prihvatili".

 

[Ovi jedan]

Види се да си правник па знаш.

То не постоји тада.Једина војска је ЈНА.

Како да не.Други покушај!?

Југословенски устав.

Овде се не верује википедијама посебно чланци приписивани са хрватске.

Зато што то кажу Хрвати којима се не може веровати с обзиром на улогу у рату.
Pogledajte prilog 1767639

То ћеш морати да питаш Александра Васиљевића или ове осуђене од стране српских власти и у Хагу по том случају јер судови то нису утврдили.Припадници ТО су требали да чувају те заробљенике до размене, али је очекивано било да ће се осветити јер су им ти хрватски терористи побили породице.

Да зато то и јесте ратни злочин, јер иако су били зликовци и усташе и починили бројне злочине требало им се прво судити.
https://jadovno.com/tragedija-pocela-srpskim-zrtvama/comment-page-1/?lng=lat
https://sr.m.wikipedia.org/sr-ec/Убиства_Срба_у_Вуковару_1991.
https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Минирање_српских_локала_у_Вуковару
https://sr.m.wikipedia.org/w/index.php?title=Убиство_породице_Чечавац&wprov=rarw1
Јел осуђен неко за то?

Znači engl wikipedija koja navodi CIA, New York Times i brojne strane novinare za svoje izvore ne dolazi u obzir jer njime se ne viruje, al zato bi mi tribali virovat nekim izmišljenim člancima s wikipedije koje ili nemaju referencu ili im ovo stoji ka izvor podataka

• Sekulić, Milisav (2000). Knin je pao u Beogradu. Bad Vilbel: Nidda Verlag Gmbh.

 

[Frontiersman]

Zašto to sebi radiš?

Zašto ne bih? Nema tu šta da se krije i sakriva pod tepih. Odlično i nepristrasno napisan članak sa kojim se u potpunosti slažem.

 

[Ovi jedan]

Zašto ne bih? Nema tu šta da se krije i sakriva pod tepih. Odlično i nepristrasno napisan članak sa kojim se u potpunosti slažem.

I tebi su ova dva navedena načina medijske propagande usporedivi?

Edit: za lekija kad mu već wiki ne paše, a izgleda da mu je promaka moj odgovor mrkiju:

https://www.irmct.org/en/mip/features/vukovar
"On 20 November 1991, more than 200 Croat and other non-Serb persons were taken from the Vukovar city hospital. The ICTY found that 194 of these people were killed near Ovčara farm later the same day."

"Dana 20. studenog 1991. iz vukovarske gradske bolnice odvedeno je više od 200 Hrvata i drugih nesrpskih osoba. MKSJ je utvrdio da je 194 od tih osoba ubijeno u blizini farme Ovčara kasnije istog dana."

 

[Frontiersman]

I tebi su ova dva navedena načina medijske propagande usporedivi?

Pa ako su oba medijska, onda jesu?

 

[Ovi jedan]

Pa ako su oba medijska, onda jesu?

Da li je medijska propaganda kod Hrvata bila sačinjena od iste vrste laži, prevara i makinacija kao srpska medijska propaganda za vrime rata u RH? Da li su po tom pitanju usporedive i mogu li se dovest u istu ravan po pitanju samo količne i obujma tih laži na jednoj i na drugoj strani?

 

[Frontiersman]

Da li je medijska propaganda kod Hrvata bila sačinjena od iste vrste laži, prevara i makinacija kao srpska medijska propaganda za vrime rata u RH?

Eksplicitno je to navedeno u članku. Pažljivije pročitaj šta piše.

In its 1993 report, the OHCHR warned that most of the Croatian television media was under the government control and that the state of the media has a "prevailing climate of national and religious hatred which is often encouraged through misinformation, censorship and indoctrination".

Da li su po tom pitanju usporedive i mogu li se dovest u istu ravan po pitanju samo količne i obujma tih laži na jednoj i na drugoj strani?

Ako obe imaju isti tip sadržaja (lažne informacije, cenzurisanja, indoktrinaciju) onda je normalno da su usporedive, tj. i identične.

Ne vidim ništa tu spektakularno. Svi o tome danas znaju. Ne znam zašto ti lično imaš problem sa time.

 

[Ovi jedan]

Znam da neki od vas ne viruju strancima još manje nama već samo novinarima Informera i Kurira, al donosim par zanimljivih tekstova o Vukovaru i kako su ga stranci doživili te 91., a i kako danas gledaju na njega. Ne sumnjam da ima pregršt ozbiljnih novinara ili medijskih kuća iz Europe i svita koji ovako prozivaju Hrvate i nazivaju ih paravojnim jedinicama ili teroristima, a veličaju optor Srba i JNA i hvale ih za sve učinjeno u Vukovaru i na tlu suverene RH.

The tragedy of Vukovar

Vukovarska tragedija i zločin na Ovčari dogodili su se kada ni međunarodna zajednica ni mediji nisu gledali niti marili. Tako je postavljen obrazac: ono što se tamo dogodilo trebalo se odražavati i ponavljati iznova i iznova u Bosni tijekom nadolazećih godina.

Tromjesečna opsada Vukovara, u jesen 1991., kada je u prosjeku 5000 granata dnevno padalo na grad, postavila je obrazac za događaje u bivšoj Jugoslaviji. Još uvijek živimo s tim obrascem. Ipak, čudno je da se čini da je svijet zaboravio što se tamo dogodilo. Teški danak koji je Sarajevo pretrpjelo ne može se usporediti sa sudbinom ovog grada. Samo opsada Mostara, dvije godine kasnije, približava se reprodukciji iste potpune bijede i uništenja (iako je čak i tamo svijet najviše pažnje usmjerio na urušavanje mostarskog povijesnog mosta). Pravovremeno je i korisno prisjetiti se čistog užasa podzemnog postojanja koji su mnogi podnijeli, dok su se iznad njih zgrade rušile u prah.

Godinu dana nakon pada Vukovara, vidio sam razorene ostatke grada iz helikoptera. Bio je to prizor koji je izazivao strahopoštovanje. Nisam vidio ništa ni približno slično otkako sam se sa šest godina vratio u svoj rodni Plymouth i hodao usred ruševina Blitza. Nikada neću zaboraviti Vukovar; sigurno ga nisam mogao zaboraviti tijekom kasnijih rasprava o položajima teškog topništva koji su okruživali Sarajevo. Budući da nijedan vojni savjetnik nikada nije vjerovao da možemo uspješno uništiti većinu tih topničkih položaja iz zraka, ostalo je pitanje: kako bi Srbi reagirali ako bismo ipak nastavili sa zračnim napadima? Znao sam se pozivati na poznatu izreku Aneurina Bevana: „Zašto gledati u kristalnu kuglu kad možeš pročitati knjigu?“ Vukovar nam je pokazao kako bi Srbi reagirali: da je bilo zračnih napada, nikada nisam sumnjao da bi došlo do bombardiranja Sarajeva koje bi više nego odgovaralo svemu što smo vidjeli.

Povjesničari će dugo raspravljati o točnom podrijetlu rata između Srba i Hrvata koji je započeo raspad Jugoslavije. Za razliku od rata u Bosni i Hercegovini, gdje su političari imali, i dalje imaju, glavnu ulogu u sukobu koji je uslijedio, srpsko-hrvatski rat bio je specifičan rat između generala onoga što je nekada bila ista vojska – Savezne vojske Jugoslavije. Opsada Vukovara postala je zamjena za borbu za Zagreb i Beograd. U roku od nekoliko tjedana, ljudi su se angažirali dok su njihove različite televizijske postaje evocirale svu mržnju građanskog rata koji je razorio Jugoslaviju tijekom Drugog svjetskog rata. Hrvati su, prema srpskoj televiziji, bili fašistički ustaše; Srbi su, prema hrvatskoj televiziji, bili rojalistički četnici.

Ovdje je uspostavljeno toliko strašnih presedana. Opsada kao sredstvo pregovaranja bila je jedan od njih. To je bilo vrijeme kada su razne kasarne Savezne vojske bile okružene hrvatskim snagama. General Kadijević, ministar obrane Savezne vojske, jasno je dao do znanja da će, ako se njegovi vojnici puste, opsada Vukovara prestati. I civili su postali sredstvo pregovaranja, unatoč prosvjedima Međunarodnog Crvenog križa. Sada također znamo da su pacijenti u bolnici u Vukovaru odvedeni kada je opsada završila i da ih više nikada nisu vidjeli žive. Dok ovo pišem, provodi se forenzička istraga masovne grobnice.

Što bi se dogodilo da je predsjednik Bush ovlastio Sjedinjene Države, kao članicu NATO-a, da interveniraju kako bi zaustavili bombardiranje Vukovara? Nikada nećemo znati. Ali u to vrijeme nije bio prijeđen kritični vojni prag. Moguće je da bi se, da se to dogodilo, granatiranje Vukovara bilo ograničeno. Nikada ne bi bilo iste opsade Mostara. Ili Sarajeva.

 

[Ovi jedan]

Eksplicitno je to navedeno u članku. Pažljivije pročitaj šta piše.

In its 1993 report, the OHCHR warned that most of the Croatian television media was under the government control and that the state of the media has a "prevailing climate of national and religious hatred which is often encouraged through misinformation, censorship and indoctrination".

Al nije svaka cenzurirana ili krivo protumačena vijest jednaka ka šta nije svaki prometni prekršaj jednak iako su usporedivi zbog naziva.

Ako obe imaju isti tip sadržaja (lažne informacije, cenzurisanja, indoktrinaciju) onda je normalno da su usporedive, tj. i identične.

Usporedive da, identične ni blizu.

Ne vidim ništa tu spektakularno. Svi o tome danas znaju. Ne znam zašto ti lično imaš problem sa time.

Znam da ti ne vidiš, al ja virujen da ima pokoji čika Vlada među vama koji to vidi.

 

[Frontiersman]

Znam da ti ne vidiš, al ja virujen da ima pokoji čika Vlada među vama koji to vidi.

Ne znam ko je taj čika Vlada.

Al nije svaka cenzurirana ili krivo protumačena vijest jednaka ka šta nije svaki prometni prekršaj jednak iako su usporedivi zbog naziva.

Usporedive da, identične ni blizu.

Dobro jeste ako idemo u sitna crevca. Razlika je u prefiksu, srpski se zamjenjuje hrvatskim i obratno.

 

[Ovi jedan]

Vukovar: the First, Forgotten Casualty of the Yugoslav War

"Prije trideset godina, početkom rujna 1991., kolega i ja smo prošetali ničijom zemljom i ušli u Vukovar. Nikada neću zaboraviti jezivu usamljenost kukuruzišta pod vedrim nebom i apsolutnu tišinu dok smo se približavali prvoj crti bojišnice iz Sotina, koji su držali Hrvati."

"Rutom prema Vukovaru dominirala su tri jugoslavenska tenka T54, svi s otvorenim linijama paljbe na grad. Dok smo se približavali, hodajući polako i ne noseći ništa u rukama, poklopci su se spustili i jedna kupola se okrenula prema nama.

Vojnici su se činili jednako nervozni prema nama kao i mi prema njima, ali su suzdržali vatru.

Zapovjednik se pokazao prilično prijateljski nastrojenim: nije znao ništa o nestalim Rusima, ali nam je savjetovao da se okrenemo i vratimo, s obzirom na to da će Hrvati ispred vjerojatno prvi pucati, a kasnije postavljati pitanja. Dodao je da nema nikakvih problema s neovisnom Hrvatskom koja se odvoji od Jugoslavije: Samo što Vukovar nije mogao biti dio toga. Pripadao je Srbiji."

"Nekoliko stotina metara dalje, šuma se ponovno otvarala u polja, a iz udaljenijeg ruba šumarka prvi hrvatski branitelji Vukovara iskočili su na nas. Cesta do grada bila je blokirana improviziranim zidovima od šljunčanih blokova - koji vjerojatno ne bi zaustavili ništa više od metka iz AK47 - i stražarima s teškim mitraljezima M50, debelim kožnim jaknama i crnim vrpcama u stilu Ramba oko kose."

"Prije točno 30 godina - 18. studenog 1991., grad je pao u ruke Jugoslavenske vojske (JNA) i srpskih paravojnih snaga koje su tri mjeseca neprestano terorizirale njegovo stanovništvo i pretvarale ga u ruševine."

"Za samo 87 dana, od lijepog, dijelom srednjovjekovnog i prosperitetnog grada s crvenim pločicama, pretvoren je u mjesto razaranja."

"Oko 1800 lako naoružanih pripadnika hrvatskih narodnih gardi i dobrovoljaca bilo je potpuno nadbrojano i naoružano od strane onih koji su grad i okolno plodno poljoprivredno zemljište nastojali proglasiti dijelom "velike Srbije".

"Pred kraj, prema izvješćima, na grad je dnevno ispaljivano 12 000 tenkovskih i minobacačkih granata. Iako se točan broj civilnih i vojnih žrtava nikada neće saznati, većina procjena ga je između 2500 i 3000. Ubijeno je gotovo 100 djece; najmlađa žrtva, Ivan Klajić, imao je samo šest mjeseci."


"Ta predaja trebala je označiti kraj vukovarske tragedije. Nažalost, nije se dogodila. Unatoč prisutnosti Promatračke misije Europske komisije (ECMM), 300 pacijenata i osoblja iz vukovarske bolnice odvedeno je na obližnju svinjogojsku farmu u Ovčari od strane srbijanskih paravojnih formacija. Odatle su, tijekom šest sati, male skupine autobusima prevezene oko kilometar i pol dalje u kukuruzišta i do male prirodne udubine. Tamo su postrojeni i masakrirani."

"Istražitelji ratnih zločina naknadno su pronašli posmrtne ostatke 200 žrtava, ali deseci drugih i dalje se vode kao nestali."

 

[Ovi jedan]

Ne znam ko je taj čika Vlada.

Čovik sa stavom i kičmom, a čim nađem taj video s njegovim govorom stavit ću ga da vidite kako priča ponosni Srbin.

Dobro jeste ako idemo u sitna crevca. Razlika je u prefiksu, srpski se zamjenjuje hrvatskim i obratno.

Razlika je u tome šta vi jeste razrušili Vukovar i zaklali najmanje 200ak Hrvata mahom civila na Ovčari dok mi nismo rušili taj grad i nismo kolektivno masakrirali 200 Srba prije ili nakon bitke za Vukovar

 

[Frontiersman]

Razlika je u tome šta vi jeste razrušili Vukovar i zaklali najmanje 200ak Hrvata mahom civila na Ovčari dok mi nismo rušili taj grad i nismo kolektivno masakrirali 200 Srba prije ili nakon bitke za Vukovar

Možda za vas negatore genocida i ratnih zločina. U te civilizacijske okvire ne ulazim.

https://en.wikipedia.org/wiki/1991_killings_of_Serbs_in_Vukovar

 

[Ovi jedan]

Ovaj tekst koji donosim nije napisan u nekoj meksičkoj štraci od novina zvanoj La Informera pa ni u njihovom Il Kuriro de mondo već na ozbiljnoj stranici kojoj je specijalnost povijest Meksika. Istina da su po patetici skoro nadmašili i vas, al nije isto kad o nama na ovaj način piše neki Juan ili pak Jovan ili Ivan.

Skoro je suza kanula kad vidiš kako "tamo neki" Meksikanac ovako ushićeno i s pregršt epiteta piše o njemu jednoj dalekoj i nepoznatoj zemlji kao i o hrabrom Hrvatskom narodu koji tamo obitava. Gracias Juan Miguel Vicario

The Siege of Vukovar: A Turning Point for Croatia

"Suočeni s nadmoćnim nadmoćnim snagama, otpornost vukovarskih branitelja istaknula je nesalomljiv duh stanovništva odlučnog oduprijeti se agresiji."

"Opsada Vukovara, koja se odvijala od kolovoza do studenog 1991. tijekom Hrvatskog rata za neovisnost, bila je ključni trenutak u povijesti Hrvatske i Balkana. Karakteriziralo ju je intenzivno urbano ratovanje i ostala je značajan simbol otpora za hrvatski narod."

"Neposredni uzroci opsade proizašli su iz proglašenja neovisnosti Hrvatske u lipnju 1991., što je naišlo na žestoko protivljenje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga. Vukovar, strateški značajan grad smješten u istočnoj Hrvatskoj blizu srbijanske granice, postao je središte ovog sukoba. Njegovo raznoliko stanovništvo uključivalo je znatan broj etničkih Srba, što je dovelo do složene dinamike lojalnosti i otpora."


"Osim toga, Zbor narodne garde (ZNG), formiran kao odgovor na rastuću prijetnju JNA, postao je značajna vojna snaga u obrani Vukovara. ZNG je djelovao uz lokalne dobrovoljce i civile koji su se naoružali kako bi zaštitili svoje domove i zajednicu. Ova mobilizacija građana istaknula je duboku predanost hrvatskog naroda otporu srpskim snagama."

"Opsada Vukovara nije bila samo vojni sukob; bio je to sukob identiteta i ideologija."

"Opsada Vukovara, koja je trajala od kolovoza 1991. do studenog 1991., bila je jedan od najrazornijih sukoba tijekom Hrvatskog rata za neovisnost. Opsada je bila ključni trenutak u povijesti regije, obilježen intenzivnim vojnim angažmanom i dubokim humanitarnim krizama koje su utjecale na bezbrojne živote. Razumijevanje događaja i implikacija opsade ključno je za shvaćanje šireg narativa o hrvatskoj borbi za neovisnost i kasnijem razvoju nacionalnog identiteta."

Humanitarne implikacije opsade bile su katastrofalne. Kako se sukob odvijao, civili su se našli zarobljeni u ratnoj zoni s malo resursa. Bombardiranja JNA ciljala su i vojne i civilne lokacije, što je dovelo do značajnih gubitaka života i raširenih razaranja.

"Nestašica hrane i vode brzo je postala kritičan problem. Opkoljeno stanovništvo, procijenjeno na oko 40 000, suočilo se s teškim uvjetima zbog blokade. Zalihe su se smanjivale dok je JNA prekidala pristup humanitarnoj pomoći. Izvješća preživjelih opisuju scene očaja, s obiteljima koje su pribjegle traženju hrane. Štoviše, bolnice su bile pretrpane žrtvama, a medicinske potrepštine postajale su sve rjeđe. Psihološki teret za stanovništvo bio je ogroman, jer su strah, neizvjesnost i trauma prožimali svakodnevni život."

"Pad Vukovara 18. studenog 1991. označio je prekretnicu u humanitarnoj krizi. Nakon zauzimanja grada pojavila su se izvješća o ratnim zločinima, uključujući masovna pogubljenja i etničko čišćenje. Tisuće stanovnika prisilno su raseljene, a mnogi su bili izloženi nasilju i zlostavljanju. Posljedice opsade ostavile su duboke ožiljke na kolektivnom pamćenju hrvatskog naroda, oblikujući njihov nacionalni identitet i povijesnu priču."

"Vojne strategije korištene tijekom opsade Vukovara karakterizirala je kombinacija konvencionalnih taktika ratovanja i gerilskog otpora. JNA, opremljena nadmoćnom vatrenom moći i resursima, imala je za cilj nadvladati hrvatske branitelje strategijom opsade koja je uključivala opkoljavanje grada i provođenje kontinuiranih bombardiranja."

Ključne taktike koje je koristila JNA uključivale su:

• Teška topnička baraža: JNA se uvelike oslanjala na topnička bombardiranja kako bi oslabila obranu Vukovara, ciljajući ključne vojne objekte kao i civilna područja.
• Zračni napadi: Zračni napadi korišteni su za prekid komunikacije i opskrbnih linija, istovremeno usađujući strah civilnom stanovništvu.
• Oklopni napadi: Nakon topničke pripreme, JNA je rasporedila tenkove i pješaštvo kako bi probila gradsku obranu, s ciljem brzog prodiranja i uzimanja kontrole.

"S druge strane, branitelji Vukovara, unatoč brojčanoj i naoružanoj nadmoći, pokazali su izvanrednu otpornost i inovativne taktike. Zbor narodne garde i lokalni dobrovoljci koristili su nekoliko strategija kako bi se suprotstavili napredovanju JNA":

• Gradsko ratovanje: Branitelji su koristili gradski teren u svoju korist, sudjelujući u borbi prsa u prsa i koristeći zgrade za zaklon i strateško pozicioniranje.
• Gerilska taktika: Male skupine boraca izvodile su napade tipa "udari i bježi" na položaje JNA, s ciljem nanošenja štete izbjegavajući izravni sukob.
• Civilna mobilizacija: Lokalno stanovništvo igralo je ključnu ulogu u obrambenim naporima, pružajući logističku podršku, informacije i medicinsku pomoć borcima.

"Opsada je kulminirala brutalnim napadom 18. studenog 1991., kada je JNA konačno probila obranu Vukovara. Pad grada nije predstavljao samo vojni poraz za hrvatske snage već i značajan psihološki udarac, jer je Vukovar postao simbol hrvatskog otpora i odlučnosti."

"Događaji koji su se odvijali tijekom tih burnih dana oblikovali su tijek hrvatske povijesti i utjecali na kolektivno sjećanje njezina naroda. Opsada je ne samo istaknula brutalnost sukoba, već je i naglasila otpornost onih koji su se borili za zaštitu svoje domovine."

"Naslijeđe Vukovara i dalje odjekuje u suvremenoj Hrvatskoj, utječući na politički diskurs, kulturni identitet i kolektivno sjećanje. Grad stoji kao svjedočanstvo žrtava podnesenih tijekom sukoba i trajnog duha njezina naroda. Kako Hrvatska napreduje, lekcije naučene iz opsade služe kao ključni dio nacionalne povijesne naracije, podsjećajući buduće generacije na cijenu rata i važnost mira."

"Politička slika Hrvatske nepovratno je promijenjena opsadom Vukovara. Opsada je postala simbolom hrvatskog otpora srpskoj agresiji i odigrala je ključnu ulogu u prikupljanju podrške hrvatskoj neovisnosti."

"Herojska obrana Vukovara poslužila je i kao okupljalište za regrutiranje dobrovoljaca u Hrvatsku vojsku, jer su mnoge građane inspirirale žrtve podnesene tijekom opsade."

"Kulturni utjecaj opsade Vukovara bio je dubok i trajan. Nakon opsade, grad je postao simbol otpornosti i mučeništva za Hrvate. Uništenje Vukovara, posebno njegovih ikoničnih znamenitosti poput vukovarskog Vodotornja, postalo je simbol patnje koju je hrvatski narod podnio tijekom rata."


"Ukratko, posljedice opsade Vukovara ostavile su neizbrisiv trag na hrvatskom političkom, kulturnom i nacionalnom identitetskom krajoliku. Opsada je katalizirala značajne političke promjene, inspirirala kulturne komemoracije i postala sastavni dio modernog hrvatskog identiteta. Dok se Hrvatska nastavlja snalaziti u svojoj poslijeratnoj stvarnosti, sjećanje na Vukovar ostaje snažan simbol otpornosti, žrtve i kontinuirane potrage za pravdom i pomirenjem."

 

[Ovi jedan]

Možda za vas negatore genocida i ratnih zločina. U te civilizacijske okvire ne ulazim.

https://en.wikipedia.org/wiki/1991_killings_of_Serbs_in_Vukovar

I ne možeš kad si na još nižim civilizacijskim okvirima zajedno s ostalim pećinarima čijim se djelima ponosiš.

 

[Frontiersman]

I ne možeš kad si na još nižim civilizacijskim okvirima zajedno s ostalim pećinarima čijim se djelima ponosiš.

Ne znam na osnovu čega si to zaključio? Sa kojim pećinarima i čime se to ponosim? Apsolutno nemam ideju o čemu pričaš. Budi jasan i koncizan.