JOSIP BOLJKOVAC, BIVŠI MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA, O ATENTATU NA REIHL-KIRA, GLAVAŠU, ŠEKSU, TUĐMANU, TITU, BOSNI I SVOJIM MEMOARIMA
KIR JE UBIJEN ODLUKOM DRŽAVNOG VRHA
Josip Boljkovac, visoki hrvatski dužnosnik s početka devedesetih, umirovljeničke dane provodi u okolici Karlovca, u svojoj staroj vikendici, gdje priprema memoare. Kako njegovo političko sjećanje obuhvaća i Drugi svjetski rat i poratno razdoblje, Hrvatsko proljeće, te osamostaljenje Hrvatske, nema sumnje da će vrlo brzo postati intrigantno političko štivo. Naime, Boljkovac je imao značajnu rolu šezdesetih godina u političkih odnosa između Jugoslavije i Savezne Republike Njemačke, ali i u organizaciji policije nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine. Bio je ministar unutarnjih poslova u prvoj HDZ-ovoj Vladi koju je vodio Stipe Mesić, odradio je dio mandata i u drugoj, pod rukovodstvom Josipa Manolića, potom je imao istaknutu ulogu u UNS-u, tadašnjoj krovnoj špijunskoj organizaciji. No, aktualno izručenje Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihl-Kira, načelnika osječke policije, usmjerilo je početak razgovora u kojemu neke informacije prvi put javno izgovara.
- Danas sam siguran, Kir je ubijen odlukom vrha hrvatske države, a Branimir Glavaš i Vladimir Šeks proveli su tu odluku.
Šeksov udjel
- Šeks?
- Pa on je tamo bio glavni. Ali, da biste znali što se događalo treba se sjetiti 25. siječnja 1991. godine, kada je Predsjedništvo Jugoslavije, u prisustvu Franje Tuđmana i hrvatskog izaslanstva, odlučilo da se Armija stavi u prvi stupanj mirnodopskog stanja, a bila je u prvom stupnju pripravnosti i da se u Hrvatskoj razoruža rezervni sastav policije. I mislim da je 8. svibnja 1991. godine provedena demobilizacija, Hrvatska je to, dakle, službeno prihvatila i vratila dio oružja. No, u isto vrijeme, iz HDZ-a u Osijeku pozivaju Reihl-Kira i daju mu zadatak da mobilizira sav rezervni sastav, i da ga, naravno, naoruža, suprotno ovom zaključku. Takvu zapovijed potpisao je Ivan Cvitković, tadašnji predsjednik osječkog HDZ-a. Drugim riječima, oni su u Osijeku srušili dogovor Predsjedništva Jugoslavije i Hrvatske. A zna se da se tamo ništa nije događalo bez Šeksa i Glavaša. Gudelj je samo realizator.
- Kir Vam je to i osobno najavio?
- Imam dokument iz kojega je jasno što se od njega tražilo. Osim toga, Kir je u četvrtak 27. lipnja 1991. godine došao kod mene u Ministarstvo. Imali smo bezgranično povjerenje jedan u drugog, borili smo se za mir. Inače, zanimljivo je da sam tada Kira primio nakon što sam se vratio iz Bačke Palanke gdje sam razgovarao s Radmilom Bogdanovićem, Miloševićevim ministrom unutarnjih poslova i Mihaljom Kertesom, Miloševićevim pouzdanikom. Već tada Bogdanović je govorio da su se "šefovi dogovorili". Dakle, po povratku u Zagreb razgovarao sam s Kirom koji je već bio s mojim pomoćnikom Slavkom Degoricijom. Sjeo je kod mene i rekao mi "odluka je donesena, ja ću biti ubijen". Nisam mu vjerovao. Negdje pri kraju razgovora u sobu je uletio Degoricija i rekao mi "ministre, Kira hitno povlačimo u Zagreb, on je u opasnosti". Dogovorili smo se da najkasnije u nedjelju 30. lipnja bude u Zagrebu, no, tada su mu isforsirali te nesretne razgovore u Tenji na koje je išao kada mu je propucan automobil.
- Vjerojatno je rekao tko mu prijeti?
- Spominjao je Glavaša i Šeksa. Morate znati da je Kir bio krunski svjedok, bio je protiv rušenja srpskih kuća, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima. Bio je protiv planova za ubijanje.
