Република Српска Крајина - Washington urgent

Kako znas da je falsh???
ps.samo pitam

Glavna (početnička) greška - autor je napravio srbocentričan dokument. Drugo, kratkoročna geopolitička strategija je krajnje fleksibilna; sačini se uvek nekoliko planova i u odnosu na potencijalni ishod opet nekoliko planova (plan A, plan B, plan C), a ovaj je bolji od Tarabića - pogodio 10 godina unapred. Tu su i tehnički detalji - nema potpisa, nema pečata, tobož izvučeno iz telefaksa a memorandum kombinovan pisaća mašina latinica i kompjuter sa dva fonta - ćirilica i latinica - najverovatnije sve kompjuterski.

Takođe, postavlja se pitanje ko je taj Zoran B. Đorđević koji prisustvuje sednici kongresa? Na kraju teško je poverovati da bi neko sa ovako jasnim insajderskim informacijama onako kolosalno zasr'o kao što su zasrali.

Zoran B. Djordjevic

Senior Architect, Keane, Inc

Zoran B. Djordjevic graduated with honors from the department of electrical engineering at the University of Belgrade in 1976. He received his master's in 1984 and his PhD in 1984, both from MIT.

After a brief period as a design engineer at a biotech company in Cambridge, he returned to Belgrade where he worked as a senior scientist in the Institute of Nuclear Studies in Vinca. There, he pursued studies of random structures and networks. In the early 1990s, Djordjevic moved to the Catholic University of America in Washington, DC, where he designed a large database containing properties of radioactive streams from all DOE sites and multi-component glasses for safe storage of nuclear wastes. He has been interested and involved in the design of large database and data warehouse applications ever since. His interests have shifted toward the techniques for processing, searching, storing, and retrieving natural language samples. He has taught computer science, physics, and mathematics courses at Boston University's Metropolitan College, the Harvard University Extension School, Clark University, University of Massachusetts, Boston, and Catholic University of America.
Education

* PhD, Massachusetts Institute of Technology

Extension School courses

* CSCI E-175 Cloud Computing and Software as a Service
* CSCI E-254 Oracle 11g as a Development Platform

Contact

zdjordj@fas.harvard.edu

Ko će da mejluje čoveka i da pita da li je on autor?
 
REPUBLIC OF SERBIAN KRAYINA - YUGOSLAVIA
Republika Srpska Krajina - Jugoslavija
Washington Office
06:00, February 8, 1992.

U R G E N T H I T N O U R G E N T H I T N O U R G E N T


Gospodin Milan Babić i
Gospodin Borivoj Rašuo S T R O G O P O V E R LJ I V O
Republika Srpska Krajina

Poštovana Gospodo,

U sredu 5. februara, prisustvovao sam raspravi o Jugoslaviji u američkom Kongresu. Posle toga, razgovarao sam sa par ljudi. Izvinite što vam izveštaj podnosim tek sada.

Gost kongresne komisije bio je holandski ambasador Dirk Jan van Houten, koji je do 1. januara bio šef evropske posmatračke misije u Jugoslaviji. U početku je pokušavao da ostavi utisak neutralnog posmatrača, međutim kada je pao u vatru i prestao da se kontroliše, pokazao se kao veliki Srbo-mrzac. Po njemu, suština rata je srski pokušaj da se Hrvatskoj otmu "hrvatske" teritorije.

Osnovni cilj sadašnje politike Evropske Zajednice je uništavanje, odnosno raspuštanje komunističke JNA. Drugi, usputni cilj ( ne previše važan ) je obaranje Vlade u Srbiji. Srpski narod se, bar u Americi, ne smatra se za neprijateljski.

Ovi ciljevi bi će ostvareni postepenim pomeranjem političkog, a ako je potrebno i vojnog fronta ka Beogradu. Sve se odvija po fazama, od kojih je Slovenačka nezavisnost bila prva. Svaka faza podrazumeva izazivanje nereda na jednom delu jugoslovenske teritorije, pravljenje medijske kampanje u kojoj se JNA prikazuje kao agresor i optužuje za masovna ubistva i kršenja ljudskih prava.

Posle zahteva za nezavisnošću neke teritorije, JNA se pretnjama i obećanjima prisiljava da napusti tu teritoriju. U fazi povlačenja JNA sa jedne teritorije, vrše se pripreme za sukob na drugoj teritoriji. Naredna faza se uvek drži po kontrolom, dok se ne obezbedi uspeh prethodne faze. Proces će trajati sve dok se JNA ne sabije u Užu Srbiju i tamo izgladni i prisili na raspuštanje.

Da ne bi došlo do formiranja lokalnih srpskih armija, koja bi ovaj plan učinile neostarljivim, rukovodstvo Srbije i rukovodstvo JNA se političkim pritiscima i obećanjima manipulišu i navode da ustupaju deo po deo jugoslavenske teritorije.

1. Slovenačka faza je završena.

2. Hrvatska faza se privodi kraju, s tim što se pokušava da se JNA izbaci iz Hrvatske uz pomoć samih rukovodstava Srbije i JNA. Trupe U.N. će obezbediti da se srpski krajevi razoružaju i takvi predaju Hrvatskoj. Predsednik Milošević je i svojim potpisom 12. Jula u Beogradu i nedavnim izjavama u Hagu priznao Avnojske granice Hrvatske, tako da nikakav politički proces u kome Milošević

Pismo Zorana Đorđevića o planovima Kongreda SAD na prostorima Jugoslavije od 8. februara 1992.godine predstavlja Srbe više ne može da rezultuje u drugačijem rešenju.

3. Predsedniku Miloševiću i Vladi Srbije se trenutno na pola usta obećava podela Bosne, a vrlo
glasano obećava ekonomska pomoć Srbiji. Da bi se to ostvarilo, postavlja se "samo jedan" uslov, "da se prestane sa podrškom Kninskoj Krajini".

Nedavna misija Lorda Karingtona u Sarajevu ima za cilj da kod Srba u Bosni stvori utisak da neće bit izigrani. Otuda ta iznenadna priča o nekakvoj mirovnoj konferenciji o Bosni, kojoj se Gospodin Izetbegović navodno "ljutito" suprostavlja. Ti mirotvorni napori će trajati sve dok ne prođe referendum i dok BiH ne bude priznata kao nezavisna država. Time će, u par narednih nedjelja, dok se razrešava pitanje Hrvatske, Srbi iz Bosne biti neutralisani i održavani u lažnom ubedjenju da će se sve ipak rešiti u njihovu korist i da nije potrebno da se organizuju i ujedine sa Srbima iz Kninske Krajine. Kao uslov za dobijanje "Srpske Bosne", od njih se traži da ne pomažu Kninsku Krajinu.

4. Evropska zajednica je izdejstovala da SAD u ovom momentu ne prizanaje Sloveniju i Hrvatsku, pošto ovo "ne priznavanje" kod Srba i Vlade Srbije stvara utisak da su Sjedinjenje Države neutralne i da imaju razumevanja za njihove zahteve. Time se ujedno omogućava i Vladi Predsednika Miloševića da u Srbiji održava utisak da njena politika nije bila potpuni promašaj. Svim ovim, EEC i američki ambasador Zimmerman sebi obezbeđuju mogućnosti uticaja na Vladu Srbije i JNA. Ovaj uticaj je neophodna da bi se i jedna i druga institucija iskoristila za postizanje ciljeva, koji bez njihove pomoći ne bi bili tako lako ostvareni. Ovim "ne-priznavanjem" se i Srbi iz Bosne zavaravaju i njihova lažna ubeđenja dodatno pojačavaju.

U lažnom uverenju da imaju prećutnu ili možda i potpunu podršku EEC i SAD za opstanak u Bosni i Srbiji, Vlada Srbije i JNA su preuzeli zadatak da razoružaju Krajinu. Da bi im se dalo vremena da to urade i da bi se osigurala pasivnost Bosanske Krajine, EEC i Zimmerman su insistirali kod Izetbegovića da referendum u Bosni i Hercegovini bude zakazan tek za sam kraj Februara. Predsednik Izetbegović je želeo da to uradi mnogo ranije. Igre sa hrvatskim neslaganjem oko referenduma u Bosni imale su isti taj cilj: da se bosanski Srbi ubede da je podela Bosne dogovorena i da oni sami ne moraju oko toga da se brinu.

5. Za mesec dana , kada BiH bude priznata kao nezavisna država, njene granice posta će međunarodne i "nepromjenljive" 11. Evropa će u svojoj propagandnoj kampanji početi da govori da je ujedinjavanje dve Krajine, ili bilo kakvo drugo rešenje u Bosne, nasilna promena granica. To, razume se "neće biti prihvatljivo" , jer je u suprotnosti sa međunarodnim zakonima itd.

Neposredno posle priznavanja BiH, ispostavit će se zahtev za povlačenje vojske iz ove republike, sa svim detaljima scenarija iz Slovenije, Hrvatske i sada Makedonije. Da bi se isprovocirali sukobi sa JNA i dao dramatičan ton zahtevima za njeno povlačenje, neposredno posle proglašenja nezavisnosti, naglo će se povećati broj incidenata i blokada kasarni. JNA će biti prisiljena da ostavi deo opreme u BiH, ali će veći deo ljudstva morati povuči u Srbiju.

6. Posle priznavanja BiH, kao dodatni pritisak na Vladu Srbije i JNA, aktiviraće se Kosovski problema. Tone propagadnog materijala i novinskih članaka, već su napisane i čekaju objavljivanje. Kampanje će početi čim se uspešno završi prethodne faze u Bosni i Hercegovini.
"Pravedna borba" naroda Kosova za ljudska prava i samoopredeljivanja će se ubrzavati, sve dok, u maju ili junu, medijsku histeriju na Zapadu ne dostigne vrhunac.

7. Ovaj pritisak će se nastaviti dok se Vlada Srbije i JNA ne prisile da povuku trupe iz Bosne i prestanu da daju bilo kakvu pomoć Bosanskoj Krajini. U tom momentu će, od strane Evrope, već biti priznate kao nezavisne države: Slovenija, Hrvatska, BiH i Makedonija, a možda i Crna Gora.

Međunarodno priznanje Srbije neće dolaziti u obzir, pošto "Srbija pomaže pokušaje militantnih Srba iz Bosne da raskomadaju BiH" i "pošto Srbija masovno krši ljudska prava Albanaca na Kosovu". Kao uslov za međunarodno priznanje, od Srbije će biti traženo da se obaveže da više neće pružati bilo kakvu pomoć Bosanskoj i Srpskoj Krajini. Takođe, u prvom momentu, biće zahtevano da se uvedu stari oblici autonomije Kosovu.

Kao dodatni pritisak, Mađari će zahtevati Bačku.
U toku te faze, Evropa će Srpskoj Vladi, paralelno sa prethodnim zahtevima, obećavati ukidanje ekonomske blokade i ekonomsku pomoć za oporavak privrede.

8. Vrhunac krize oko Kosova nastupiće tek posle prekida svake pomoći Bosanskoj Krajini. Tada će, najverovatnije, doći i do povlačenja većine ambasada iz Beograda.
Posle povlačenja JNA iz Bosne, zahtevi za davanje nezavisnosti, a ne više samo autonomije, Kosovu biće jasno formulisani i ultimativno ispostavljeni Srpskoj Vladi. Takođe će se ultimativno zahtevati povlačenje JNA sa Kosova. Ovo povlačenje će biti izdejstvovano do jeseni 1992. U septembru 1992. će se trupe U.N-a povući iz Srpske Krajine, pošto u prethodnih šest meseci na tom području nije bilo nikakvih većih borbi i hrvatske vlasti su postale sposobne da samostalno održavaju red na celoj teritoriji.

9. Politički i ekonomski pritisci na Srbiju se ovim neće završiti. Evropa se nada da se mase izbeglica i oficira JNA biti toliko opterećenje za Srbiju da će u noj nastati ekonomski haos.
Taj haos će verovatno, po mišljenju Evrope, biti dovoljan da uguši sadašnji režim, odnosno da ga prisili da raspusti JNA, čime će biti postignut osnovni cilj sadašnje kampanje. Ukoliko bude postignut i drugi cilj, Evropa će biti zadovoljnija.

Razume se, oslabljena Srbija neće biti u mogućnosti ni da pomaže Srbe u drugim delovima Jugoslavije, tako da će se režimi u Hrvatskoj, BiH i Makedoniji uspešno stabilizovati i pored progona i iseljivanja Srba iz tih krajeva. Da be se sve te republike, uključujući i poslušnu Crnu Goru, lakše stabilizovale i odvojile od Srbije, Evropa će im davati i malu ekonomsku pomoć.

Gornji scenario je u velikoj meri već realizovan. Njegova realizacija je i ranije pokušavana i vrlo dobro uvežbana. To je bila suština i Aneksione krize i Prvog svetskog rata i podela Jugoslavije u Drugom svetskom ratu.

Jedini odgovor na ovaj scenario je da se JNA odmah podeli na više delova. Time će se pojedinim srpskim teritorijama dati mogućnost da se samostalno brine i na izvestan način zadovoljiti zahtev Zapada o raspuštanju JNA.
 
Dakle, neophodno je razbiti JNA na Vojske: Bosanske Krajine, Muslimanske Bosne, Srpske Krajine, Makedonije i Srbije. Tom podelom izbegla bi se medijska i politička optužba da je JNA vojska centralne komunističke Vlade u Beogradu. Jasno bi se naglasilo da je vojska lokalna i da ima za jedini cilj zaštitu lokalnog stanovništva. Ne treba se plašiti od predaje delova naoružanja Makendoncima ili Muslimanima. Oni će to naoružanje dobiti, kao što su ga i Hrvati dobili, htela to JNA ili ne. Bolje je zato naoružanje, kao znak dobre volje, podeliti, nego ga izgubiti u kasnijem ratu.

Ovom podelom JNA onemogućilo bi se izazivanje sukoba po sistemu teranja okupatorske JNA sa teritorija koje traže nezavisnost. Formiranje lokalnih armija je i jedini način da se sačuvaju ljudi koji rade u JNA. U protivnom, svi će biti saterani u Užu Srbiju, gde neće biti uslova za normalan života svih njih i vrlo brzo, većina će se naći na ulici.

Formiranjem lokalnih armija, naglasilo bi se i pravo Srba da žive na tim područjima. Sada je celom svetu predstavljeno da je JNA srpska vojska, koja je došla iz Srbije i okupirala sve ostale delove Jugoslavije. Zahtevi za povlačenje JNA u Srbiju često su zato praćeni i nadom da će se srpsko stanovništvo povući sa njom.
Za Srpsku i Bosansku Krajinu je to jedini put. Vi, da biste opstali, morate da se odvojite od JNA i Srbije. Morate izdržati rat za samo opredeljenje i to samostalno. U protivno svima vama preti iseljavanje u Srbiju. Srbija je u previše lošem ekonomskom stanju da bi vam pružala normalne uslove za život . To otprilike znači da vi, ukoliko želite da pristojno živite, morate da odbranite teritorije na kojima ste sada.

Odabrana Kninske Krajine je tu presudne. Ukoliko padne Kninska Krajina je tu presudna. Ukoliko padne Kninska Krajina, narod u Bosni i Srbiji, kome morala i sada nije previše visok, izgubiće svaku nadu i počeće opšte resulto i bežanje. Bosanska Krajina će u tom slučaju pasti kao kula od karata, a Kosovo neće niko ni pokušati da brani.
U ovom momentu, treba odugovlačiti sa dolaskom Ujedinjenih Nacija u Srpsku Krajinu, da bi prošao referendum u Bosni.Tada će se problemi naglo proširiti U.N. neće više moći da ih kontroliše.

U.N. nemaju para za 50.000 vojnika, koliko im treba da konrolišu celu Bosnu i Krajinu. Suočen sa prevelikim problemom, Zapad će odustati od pritiska i ostaviti Srbe na miru. Zato morate biti čvrsti i izdržati. Ne obazirite se na Miloševića i JNA. Oni trenutno samo pokušavaju da se umile Zapadu preko vaših leđa, ne shvaćajući da je upravo njihovo uništavanje cilj Zapada

Pozdrav
Zoran B. Đorđević

- - - - - - - - - -

Gospodin Radovan Karadžić i Gospodin Radoslav Brđanin
Srpska demokratska stranka
Republika Srpska Bosna i Hercegovina

Poštovana Gospodo,

Razumem da imate mnogo briga i posla i ovim pismom bih samo želeo da vas podsetim na neko od stvari o kojima biste morali povesti račune ovih dana.

1) Na Zapadu se ponovo vodi krajnje nekorektna kampanja protiv Srbije i Srba u Bosni i Hercegovini. Na primer, za Srbe u Bosni se govori da ubijaju nedužno i nenaoružano stanovništvo da bi oteli muslimanske i hrvatske teritorije. Za srpske pritužbe na hrvatske i muslimanske zločine se najdirektnije kažu da su LAŽI. Tako grubih kvalifikacija do sada nije bilo. Istovremeno su hrvatski zločini, kao onaj u Sijekovcima, ostali napomenuti. Prema ovdašnjim novinama, vi pokušavate terorom da sprečite nezavisnost Bosne i Hercegovine, za koju se demokratski odlučila većina stanovništva te republike, itd.

Za JNA se, i pored svih njenih napora da bude neutralna uporno ponavljaju iste priče kao one u
toku kampanje za odcepljenje Hrvatske. JNA je "OGROMNA" armija, kojom komanduju samo Srbi i koja je "cela" došla iz Srbije da bi otela teritorije drugih "nezavisnih" država. JNA snadbeva srpske teroriste teškim naoružanjem i zajedno sa njima osvaja i uništava muslimanske hrvatske gradove. Od te terorističke armije nenaoružani narod se u najboljem slučaju brani lovačkim oružjem, itd.
Cilj ove kampanje je potpuno isti kao i u hrvatskom slučaju. Kod međunarodnog javnog menija stvara se opravdanje za cepanje Jugoslavije i otimanje srpskih teritorija. Razume se, sve u ime zaštite demokracije.

2) Ovaj rat Zapada protiv Jugoslavije prestao je da bude rat protiv komunizma više i ne pominje. Ostao je samo Srbo - terorizam.
Cilj Zapada je danas cepanje srpskog naroda na što više malih delova, koje će kroz razne ekonomske i političko pritiske biti prinuđeni da se pretope u druge narode ili će biti raseljeni po svom svetu.
Politika koju Zapad danas vodi prema Srbima je u dlaku ista kao politika koju je Evropa vodina 1077.godine, u vreme davanja Austriji potuktorata nad Bosnom, i 1905. - 1909., u vreme aneksije Bosne. U prvom slučaju, Austrija je ušla u Bosnu u trenutku Ruske slabosti, posle Krimskog rata sa Engleskom i Francuskom. U drugom slučaju, iskorišćena je slabost Rusije posle poraza u ratu od

Pismo Zorana Đorđevića od 12. aprila 1992. Radovanu Karadžiću i Radoslavu Brđaninu.

Japanaca. Sadašnja Vlada Sjedinjenih država podržava agresivnu evropsku politiku da bi dobila glasove američke krajnja desnica. Čiji su joj glasovi potrebni za izbore novembre ove godine.

3) U svojim planovima, Zapad ima dve agresivne opcije. Prva, koja se trenutno primjenjuje, zove se "rat preko posrednika". ( Ovde se to kaže WAR OVER PROXIES ). Posrednici su za sada Hrvati i Muslimani, Albanci no još uvek drže u rezervi. Posrednici se naoružavaju i učestvuju u neposrednim vojnim akcijama, dok prava zaraćena strana ( zapad ) daje moralnu ( modijsku ) i političke podršku. Prednost ovog priložena je višestruka. Velike sila, koja na taj način ratuje, no kompromituje se direktno i njeni ljudi nisu izloženi opasnosti od masovne pogiblje. To bi razume se moglo izazvati domaće političke probleme i promotriti ratne planove. Rat preko posrednika zahteva i neusporedivo manja financijska sredstva, pošto se po pravilu vodi oružima nižeg tehnološkog nivoa. Konačno, ako se rat izgubi, krivica za poraz ostaje na posredniku.

Takođe, ukoliko se to na kraju pokaže kao najkorisnije, ovaj pristup ostavlja mogućnost za pomirenje i nastavak saradnje sa protivnikom ( Srbima ), kao da rata i nije bilo. Tehnika ratovanja preko posrednika je u Jugoslaviji za sada bila plodonosna i omogućila je brzo i skoro bezbolno odcepljivanje Slavonije i Hrvatske.
Ukoliko ovaj pristup ne bude bio uspešan, Zapadu ostaje izbor između "direktno vojne intervencije" i "ostavljanja Srba na miru". Hoće li se Zapad odlučiti za intervenciju zavisi od mnogo okolnosti, a pre svega o političkih poteza koje budu vukli Srbi u narodnih nekoliko nadalja. Međutim, ne treba da se zavaravati da se o intervenciji ne razmišlja.
 
Razmišlja se vrlo mnogo i prave se detaljni planovi. Manir Zapada je 10 vojnu intervenciju pravde ZAŠTITOM MALE, DEMOKRATSKE ZEMLJE OD AGRESIJE VELIKOG NEDEMOKRATSKOG SUSEDA ili potrebom ZAŠTITE ŽIVOTA STRANIH GRAĐANA U RATNOJ ZONI. Jedan sa osnovnih razloga za žurbu Zapada sa priznavanjem Bosne i Hercegovine je upravo stvaranje političkih preduslova za prve optužbe. Trupe U.N-a i Evropski posmatrači mogu poslužiti kao žrtveni jaganjci za drugi izgovor. Uvek će se naći par Hrvata spremnih da prekolju desetak vojnika iz Fidžija, pa i iz Francuske ako je potrebno da bi efekt bio bolji.

Vojne intervencije Zapada treba se plašiti i treba produzimati ove moguće političke korake da se ona onemogući. Osnovna opasnost je u tome što je protiv - vazdušna odbrana JNA tehnološki nedorasla mogućnostima Zapadnih evidencija. Zapad bi samo silom vazdušnog udara, ukoliko se na to odluči, mogao uništiti veći deo tehnike i ljudstvo JNA i srpskih jedinica.

Jedne olakšavajuće okolnosti, vezana za ovu opciju je sve što je Zapadu potrebno bar tri nosioca da pripremi politički teren i prikupi vojne ofektive na polaznim pozicijama. To Srbima daje vremena da intervenciju onemoguće političkim sredstvima. Druga olakšavajuća okolnost je to što bi takva operacija koštala do oko miljardi dolara. U ovom trenutku, velike preprike sa trošenje tolikih para su sebičnost Evrope i nedostatak para u Americi.
Globalni politički razlog zbog koga će se Zapad duboko zamisliti pred konačnog opuštanja u intervenciju je neizvesnot ruske reakcije. Jadni Rusi sigurno neće objaviti rat Zapadu da bi nas spašavali, međutim, Zapadni planeri se plaše da bi direktna intervencija u Jugoslaviji kod Rusa konačno razbila svaku iluziju o dobrim namerama Zapada prema Rusiji. Naime, preko Ukrajine, raznih Tataristana unutar Rusije i tzv. ekonomske pomoći, Zapad planira da Rusku Federaciju dovede u potpuno bezilazan položaj i da je za godinu - dve potpuno razbije. Sve dok Rusi naivno veruju da im Zapad pruža pravu pomoć, taj plan će napredovati. Zapad se plaši da se Rusi ne probude i odbrane:

4) Vi i Srbija na gornje pratnje možete ofikasno odgovoriti. Čini mi se da je moguće povući nekoliko poteza. Potrebno je pre svega uraditi sledeće:
a) Treba konačno glasno i jasno optužiti Zapad za kršenje Helšinskog Ugovora, Povelje Ujedinjenih nacija i za vođenje zato preko posrednika sa ciljem cepanja i porobljivanja srpskog naroda. Takoše se Zapad mora glasno optužiti za pokušaj stvaranja kolonijalnih odnosa na tlu Jugoslavije. Slobodno se može podići optužba i za vođenje verskog rata protiv Pravoslavlja. Međutim, ne sme se ići direktno protiv celog Zapada. Moja je procena da bi bilo efikasnije za rat optuživati samo Europu, kao novu super - silu koja svoju moć demanstira na malom srpskom narodu. Ameriku treba ostaviti po strani i praviti se kao da ona ne stoji iza ovog rata protiv Srba. To nam ostavlja mogućnost da se Amerikom uspostavimo ponovnu saradnju. Tadođe, na američku politiku Srbi mogu, ukoliko se potrude, imati uticaja. Na evropsku politiku uticaja možemo imati vrlo malo. Nemci se nama ratuju emocijama. Britanci i Francuzi protiv nas vode svoj Krimski rat, smatrajući nas ruskim saveznikom koji se mora uništiti. Druge zemlje ratuju protiv nas po katoličkoj liniji, a treće su jednostavno željne krvi.

Ove optužbe se mogu efikasno plasirati diplomatskim kanalima ka svim zemljama sveta i kroz Ujedinjenje Nacije. Mnogo malih zemalja sa zebnjom gleda ovo današnje divljenje Evrope u Jugoslaviji i imalo bi puno razumevanja za nas. Takođe, činjenica da Evropa pokušava da uvede proktorat nad Bosnom i Hercegovinom može se slobodno okarakterisati kao početak novih kolonijalnih osvajanja. Na to su strašno osetljiva cela Afrila i cela Azija. Kada bude suočena sa pritiskom siromašnih zemalja celog sveta, Evropa će morati da se povlači. Njoj je više stalo do tih silnih tržišta po celom svetu nego do vlasti nad Bosnom.

b) Neophodno je potpuno posrednička ovlašćenja koja ste dali Evropi. Sasvim jasno kažito da je Evropa mogla igrati ulogu posrednika dok nije pružala direktnu podršku Muslimanima i Hrvatima. Sada je sa time gotovo. Evropa je počela da pomešo protivniku stranu u ratu protiv Srba i kao takva ne može više biti posrednik, Evropa i Amerika će pretiti, međutim za saća vam ne mogu ništa. Takođe, onemogućite šetkanje evropskih posmatrača po vašoj teritoriji. Oni rade za protivničku stranu, okupljaju vojne i propagadne materijale i sigurno vam nisu potrebni. Takođe, eliminisanjem sladoledjija sa vaše teritorije, smanjujete mogućnost da Evropa kroz izrežirana ubistva tih svojih ljudi stvori pretekot za vojnu intervenciju. Setite se obaranja helikoptera. Ti ljudi su žrtvovani da bi se Srbi optužili za divljaštvo pred samo priznavanje Hrvatske. Znači oni tako stvari rade.

Evropa će od vas već sutra pretećim tonom zahtevati da svoje jedinice stavite pod njen nadzor. To odbijte bez ikakvog razgovora.Kažito Portugalcu da Bosna nije evropska kolonija i da to neće nikada biti i da razgovora na tu temu nema.

c) Da bi se sadašnji propagandni udarac Evrope izbegao, neophodno je hitno i konačno prevesti sve ili bar najveći deo jednica JNA u Vojsku Srpske BiH, tj. Srpske Odbrambene Snage. Oko toga bi bilo dobro i da napravite malo pozorište, kao da to preuzimanje jedinica vršite silom, protiv volje JNA. Kada cela vojska bude vaša, niko je neće moći optužiti da je to srbijanska agresorska armija. Ne igrajte se time i ne dozvolite da vas Evropa i Ujedinjenje Nacije zamajavaju rasnim pregovorima. Izvršite tu transformaciju što pre. Ako je Generalštabu JNA stalo da odbrani Srbe u Bosni, on protiv te transformacije neće imati ništa. Ako mu nije stalo do odbrane Srba u Bosni, vi tok tada morate preuzeti te jedinice da bi se branili.

Takođe, vrlo je važno preuzeti tu vojsku i zbog predstojećih pregovora i ucena koje vama i Srbiji Evropa sprema. Srbije je podložnija evropskim ucenama nego vi. Ako vojska na vašoj teritoriji ostane pod komandom Beogradu, Beograd ću kad-tad, za nedelju ili za mesec dana, prihvatiti da povuče trupe. Vas niko ne može naterati da odate iz sopstvene zemlje. Razlika je velika.

d) Da biste naglasili svoju nezavisnost i odvojili se i od Muslimanske Bosne i od Srbije, izuzetno je važno uvesti vaš novac. Time ćete pomoći i sebi i Srbiji. Ako sami štampate ovaj novac neko ne može ucenama naterati Srbiju da prestane da vam izdaje novčanice. To je takođe nenasilna brana uticaju i vlasti Sarajeva Evropa može samo da besni.
 
5) Da biste u svetu uspešno vodili diplomatsku borbu za svoje priznanje morate konačno i jasno reći šta je cilj ovog rata. Ako je to formiranje nezavisna Srpske Bosne i Hercegovine, kažito to slobodno i jasno. Ako je cilj ostajanje u Jugoslaviji, zahtevajte od Beograda da već odmah prizna kao federalnu jedinicu i onda to proklamujte kao cilj. Ako Beograd odugovlači, proglašavajte nezavisnost. Nemojte dozvoliti da vam Beograd svojom neodlučnošću ili nekakvim zakulisnim igrama ostavi bez javnog cilja.
Ako ne ostajete u Suverenoj Bosni i Hercegovini, odnosno ako se delite od Muslimana i Hrvata, kažite konačno koju granicu branite. Nema države bez granica. Ne budite gramzivi i za svoje proglašavajuće samo ono što možete braniti.

6) Vi ćete sutra razgovarati sa Vanco-om. On danas ima u glavi plan sličan onom koji je sproveo u Hrvatskoj. Srbi su za njega agresori, a Bosna je nezavisna zemlja i njegov je ponos da vas natera da potpišete ugovor, koji će te činjenice potvrditi. Pre razgovora, morate reći da pod takvim pretpostavka nema pregovora.
Pregovori o primirju pod pokroviteljstvom Ujedinjenih Nacija su prihvatljivi, međutim oni moraju obuhvatiti i vojne i političke rešenje krize u Bosni. Ne samo primirje i srpsko razoružanje već i razgraničenje sa Muslimanima i Hrvatima. Vance će vam reći da su to dve vrste pregovora i da će "političke" voditi Evropa. Vi jednostavno kažite da to više nije moguće. Na taj način ćete delimično uceniti i Amerikance, koji preko Vance-a pokušavaju da budu prisutni u celoj igri. Drugim rečima, više ne prihvatajte rešenje na "dva koloseka". Razgovarajte sa Vance-om samo ako Ujedinjenje Nacije preuzmu obe uloge, tj. postanu posrednik i u vojnim i u političkim pregovorima. Takođe, posmatračo U.N. -a u Bosni prihvatite samo ako U.N. prihvate ovaj vaš zahtev.
U.N. su bolji mirovni posrednik od Evrope, jer silom prilika moraju imati obzira prema sopstvenoj povelji i svim međunarodnim zakonima. Evropa je jasno pokazala da ne poštuje nikakve zakone.
Da biste bolje pregovarali, bilo bi pametno da na pregovore sa Vance-om ne šaljete glavu srpske Bosne. Ako Gospodin Karadžić nešto obeća, on to mora i ispuniti. Zato je bolje poslati nekoga malo manje uglednog, čija se reč može i poreći.

7) Na kraju, pri vođenju vojnih akcija, maksimalno vodite računa da se Evropi ne daje municija za propagadne optužbe. Pre neki dan je Ejub Ganić na američkom radiju naricao nad silnim džamijama i muzejima koje Srbi namerno artiljerijom uništavaju po Sarajevu. A čuj, toj je olimpijski grad i grad pod zaštitom UNESCO-a. Vi gađajte vojne ciljeve, gde god ih ima, međutim nemojte da dozvolite da vas neki izdajnik iz JNA navuče da gađate civilne objekte po Sarajevu, kao što je to rađeno sa Dubrovnikom.Kadijević je bombardovao Dubrovnik samo da bi se kompromitovali Srbi i da bi se Hrvatima dala mogućnost da nariču nad kulturno-istorijskim spomenicima koje "barbari" uništavaju. Takve stvari ne dozvoljavajte.

8) Oko uništavanja muslimanskih sela. Ako su spalili srpsko selo, osvetite se i spalite muslimansko. Međutim, gde nije potrebno, ne pravite nepotrebno zlu krv. Mnogo je pametnije sa Muslimanima iz sela na vašoj teritoriji napraviti dogovor i preselite ih u srpska sela, koja niste u stanju da branite. To je mnogo pametnije i korisnije, nego muslimanska sela uništavati.

9) Naša procena je da se Evropi žuri da slomi Srbe do američkih izbora u novembru 1992. godine, odnosno i da prenosi vlasti na novu američku administraciju početkom sledeće godine. Naime, Evropa se plaši da će Republikanci izgubiti izbore i da će nova Demokratska vlada postaviti pitanje američkih interesa u regionu i da neće slepo davati zeleno svetlo evropskoj politici. To je osnovni razlog oporavka. Ako se Rusija uspravi, ona će, ne zbog ljubavi prema Srbima, već zbog sebe i svog ugleda i uticaje, početi da zavitlava i postavlja uslove. Tada je gotovo sa evropskim divljanjem. Zato Evropa žuri da Srbe slomi što je pre moguće.

10) Zbog ovakvih globalnih političkih odnosa, vi treba da se branite što duže i što veštije. Cilj treba da vam bude stvaranje vojnog i političkog statusa kvo, sličnog onome u kome se danas nalazi turski deo Kipra. Istina, niko vas neće priznati, ali to nije ni preterano važno. Međunarodno nepriznavanje otprilike znači da vaše lokalne prvake nećete nagrađivati ambasasdorskim mestima. Imaćete Srbiju kao izlaz za vašu industriju i trgovinu i mirno ćete živeti. Za par godina, kada se Rusija stabilizuje i Srbija ponovo uspostavi normalne odnose sa većim delom sveta, i vi ćete biti priznati.


Mnogo sreće i pozdrava.

Vaš
Zoran B. Đorđević


Kopija: Dr. Milan Babić i Gosp. Borivoj Rašuo
 

Back
Top