REPUBLIC OF SERBIAN KRAYINA - YUGOSLAVIA
Republika Srpska Krajina - Jugoslavija
Washington Office
06:00, February 8, 1992.
U R G E N T H I T N O U R G E N T H I T N O U R G E N T
Gospodin Milan Babić i
Gospodin Borivoj Rašuo S T R O G O P O V E R LJ I V O
Republika Srpska Krajina
Poštovana Gospodo,
U sredu 5. februara, prisustvovao sam raspravi o Jugoslaviji u američkom Kongresu. Posle toga, razgovarao sam sa par ljudi. Izvinite što vam izveštaj podnosim tek sada.
Gost kongresne komisije bio je holandski ambasador Dirk Jan van Houten, koji je do 1. januara bio šef evropske posmatračke misije u Jugoslaviji. U početku je pokušavao da ostavi utisak neutralnog posmatrača, međutim kada je pao u vatru i prestao da se kontroliše, pokazao se kao veliki Srbo-mrzac. Po njemu, suština rata je srski pokušaj da se Hrvatskoj otmu "hrvatske" teritorije.
Osnovni cilj sadašnje politike Evropske Zajednice je uništavanje, odnosno raspuštanje komunističke JNA. Drugi, usputni cilj ( ne previše važan ) je obaranje Vlade u Srbiji. Srpski narod se, bar u Americi, ne smatra se za neprijateljski.
Ovi ciljevi bi će ostvareni postepenim pomeranjem političkog, a ako je potrebno i vojnog fronta ka Beogradu. Sve se odvija po fazama, od kojih je Slovenačka nezavisnost bila prva. Svaka faza podrazumeva izazivanje nereda na jednom delu jugoslovenske teritorije, pravljenje medijske kampanje u kojoj se JNA prikazuje kao agresor i optužuje za masovna ubistva i kršenja ljudskih prava.
Posle zahteva za nezavisnošću neke teritorije, JNA se pretnjama i obećanjima prisiljava da napusti tu teritoriju. U fazi povlačenja JNA sa jedne teritorije, vrše se pripreme za sukob na drugoj teritoriji. Naredna faza se uvek drži po kontrolom, dok se ne obezbedi uspeh prethodne faze. Proces će trajati sve dok se JNA ne sabije u Užu Srbiju i tamo izgladni i prisili na raspuštanje.
Da ne bi došlo do formiranja lokalnih srpskih armija, koja bi ovaj plan učinile neostarljivim, rukovodstvo Srbije i rukovodstvo JNA se političkim pritiscima i obećanjima manipulišu i navode da ustupaju deo po deo jugoslavenske teritorije.
1. Slovenačka faza je završena.
2. Hrvatska faza se privodi kraju, s tim što se pokušava da se JNA izbaci iz Hrvatske uz pomoć samih rukovodstava Srbije i JNA. Trupe U.N. će obezbediti da se srpski krajevi razoružaju i takvi predaju Hrvatskoj. Predsednik Milošević je i svojim potpisom 12. Jula u Beogradu i nedavnim izjavama u Hagu priznao Avnojske granice Hrvatske, tako da nikakav politički proces u kome Milošević
Pismo Zorana Đorđevića o planovima Kongreda SAD na prostorima Jugoslavije od 8. februara 1992.godine predstavlja Srbe više ne može da rezultuje u drugačijem rešenju.
3. Predsedniku Miloševiću i Vladi Srbije se trenutno na pola usta obećava podela Bosne, a vrlo
glasano obećava ekonomska pomoć Srbiji. Da bi se to ostvarilo, postavlja se "samo jedan" uslov, "da se prestane sa podrškom Kninskoj Krajini".
Nedavna misija Lorda Karingtona u Sarajevu ima za cilj da kod Srba u Bosni stvori utisak da neće bit izigrani. Otuda ta iznenadna priča o nekakvoj mirovnoj konferenciji o Bosni, kojoj se Gospodin Izetbegović navodno "ljutito" suprostavlja. Ti mirotvorni napori će trajati sve dok ne prođe referendum i dok BiH ne bude priznata kao nezavisna država. Time će, u par narednih nedjelja, dok se razrešava pitanje Hrvatske, Srbi iz Bosne biti neutralisani i održavani u lažnom ubedjenju da će se sve ipak rešiti u njihovu korist i da nije potrebno da se organizuju i ujedine sa Srbima iz Kninske Krajine. Kao uslov za dobijanje "Srpske Bosne", od njih se traži da ne pomažu Kninsku Krajinu.
4. Evropska zajednica je izdejstovala da SAD u ovom momentu ne prizanaje Sloveniju i Hrvatsku, pošto ovo "ne priznavanje" kod Srba i Vlade Srbije stvara utisak da su Sjedinjenje Države neutralne i da imaju razumevanja za njihove zahteve. Time se ujedno omogućava i Vladi Predsednika Miloševića da u Srbiji održava utisak da njena politika nije bila potpuni promašaj. Svim ovim, EEC i američki ambasador Zimmerman sebi obezbeđuju mogućnosti uticaja na Vladu Srbije i JNA. Ovaj uticaj je neophodna da bi se i jedna i druga institucija iskoristila za postizanje ciljeva, koji bez njihove pomoći ne bi bili tako lako ostvareni. Ovim "ne-priznavanjem" se i Srbi iz Bosne zavaravaju i njihova lažna ubeđenja dodatno pojačavaju.
U lažnom uverenju da imaju prećutnu ili možda i potpunu podršku EEC i SAD za opstanak u Bosni i Srbiji, Vlada Srbije i JNA su preuzeli zadatak da razoružaju Krajinu. Da bi im se dalo vremena da to urade i da bi se osigurala pasivnost Bosanske Krajine, EEC i Zimmerman su insistirali kod Izetbegovića da referendum u Bosni i Hercegovini bude zakazan tek za sam kraj Februara. Predsednik Izetbegović je želeo da to uradi mnogo ranije. Igre sa hrvatskim neslaganjem oko referenduma u Bosni imale su isti taj cilj: da se bosanski Srbi ubede da je podela Bosne dogovorena i da oni sami ne moraju oko toga da se brinu.
5. Za mesec dana , kada BiH bude priznata kao nezavisna država, njene granice posta će međunarodne i "nepromjenljive" 11. Evropa će u svojoj propagandnoj kampanji početi da govori da je ujedinjavanje dve Krajine, ili bilo kakvo drugo rešenje u Bosne, nasilna promena granica. To, razume se "neće biti prihvatljivo" , jer je u suprotnosti sa međunarodnim zakonima itd.
Neposredno posle priznavanja BiH, ispostavit će se zahtev za povlačenje vojske iz ove republike, sa svim detaljima scenarija iz Slovenije, Hrvatske i sada Makedonije. Da bi se isprovocirali sukobi sa JNA i dao dramatičan ton zahtevima za njeno povlačenje, neposredno posle proglašenja nezavisnosti, naglo će se povećati broj incidenata i blokada kasarni. JNA će biti prisiljena da ostavi deo opreme u BiH, ali će veći deo ljudstva morati povuči u Srbiju.
6. Posle priznavanja BiH, kao dodatni pritisak na Vladu Srbije i JNA, aktiviraće se Kosovski problema. Tone propagadnog materijala i novinskih članaka, već su napisane i čekaju objavljivanje. Kampanje će početi čim se uspešno završi prethodne faze u Bosni i Hercegovini.
"Pravedna borba" naroda Kosova za ljudska prava i samoopredeljivanja će se ubrzavati, sve dok, u maju ili junu, medijsku histeriju na Zapadu ne dostigne vrhunac.
7. Ovaj pritisak će se nastaviti dok se Vlada Srbije i JNA ne prisile da povuku trupe iz Bosne i prestanu da daju bilo kakvu pomoć Bosanskoj Krajini. U tom momentu će, od strane Evrope, već biti priznate kao nezavisne države: Slovenija, Hrvatska, BiH i Makedonija, a možda i Crna Gora.
Međunarodno priznanje Srbije neće dolaziti u obzir, pošto "Srbija pomaže pokušaje militantnih Srba iz Bosne da raskomadaju BiH" i "pošto Srbija masovno krši ljudska prava Albanaca na Kosovu". Kao uslov za međunarodno priznanje, od Srbije će biti traženo da se obaveže da više neće pružati bilo kakvu pomoć Bosanskoj i Srpskoj Krajini. Takođe, u prvom momentu, biće zahtevano da se uvedu stari oblici autonomije Kosovu.
Kao dodatni pritisak, Mađari će zahtevati Bačku.
U toku te faze, Evropa će Srpskoj Vladi, paralelno sa prethodnim zahtevima, obećavati ukidanje ekonomske blokade i ekonomsku pomoć za oporavak privrede.
8. Vrhunac krize oko Kosova nastupiće tek posle prekida svake pomoći Bosanskoj Krajini. Tada će, najverovatnije, doći i do povlačenja većine ambasada iz Beograda.
Posle povlačenja JNA iz Bosne, zahtevi za davanje nezavisnosti, a ne više samo autonomije, Kosovu biće jasno formulisani i ultimativno ispostavljeni Srpskoj Vladi. Takođe će se ultimativno zahtevati povlačenje JNA sa Kosova. Ovo povlačenje će biti izdejstvovano do jeseni 1992. U septembru 1992. će se trupe U.N-a povući iz Srpske Krajine, pošto u prethodnih šest meseci na tom području nije bilo nikakvih većih borbi i hrvatske vlasti su postale sposobne da samostalno održavaju red na celoj teritoriji.
9. Politički i ekonomski pritisci na Srbiju se ovim neće završiti. Evropa se nada da se mase izbeglica i oficira JNA biti toliko opterećenje za Srbiju da će u noj nastati ekonomski haos.
Taj haos će verovatno, po mišljenju Evrope, biti dovoljan da uguši sadašnji režim, odnosno da ga prisili da raspusti JNA, čime će biti postignut osnovni cilj sadašnje kampanje. Ukoliko bude postignut i drugi cilj, Evropa će biti zadovoljnija.
Razume se, oslabljena Srbija neće biti u mogućnosti ni da pomaže Srbe u drugim delovima Jugoslavije, tako da će se režimi u Hrvatskoj, BiH i Makedoniji uspešno stabilizovati i pored progona i iseljivanja Srba iz tih krajeva. Da be se sve te republike, uključujući i poslušnu Crnu Goru, lakše stabilizovale i odvojile od Srbije, Evropa će im davati i malu ekonomsku pomoć.
Gornji scenario je u velikoj meri već realizovan. Njegova realizacija je i ranije pokušavana i vrlo dobro uvežbana. To je bila suština i Aneksione krize i Prvog svetskog rata i podela Jugoslavije u Drugom svetskom ratu.
Jedini odgovor na ovaj scenario je da se JNA odmah podeli na više delova. Time će se pojedinim srpskim teritorijama dati mogućnost da se samostalno brine i na izvestan način zadovoljiti zahtev Zapada o raspuštanju JNA.