Verovanje - čovjekovo ubjeđenje da je istinito nešto što još nije naučno potvrđeno. Na pr. verovanje ateista da ne postoji neko biće više od čovjeka koje je moglo kreirati živi svijet. Obično verovanja nijesu institucijalizovana izuzev što je, recimo, pomenuti primjer prećutni stav naučne javnosti.
Vera - življenje u zajednici sa Bogom. Počinje onog momenta kad čovjek postane svjestan postojanja Boga. Bog je biće više od čovjeka, koje je najvjerovatnije kreiralo živi svijet, pa i čovjeka. Verom se dobija nada (vera je najveći stupanj nade) da čovjekov život nije bez svrhe nego da ipak ima svrhu. (Ovo svrha treba razumjeti kao nešto više od običnog rađanja, življenja i umiranja). Bog je u neprekidnoj komunikaciji sa svakim čovjekom, ali mnogi ljudi nikad ne postanu svjesni te komunikacije. Cilj vere je da se, kroz lično iskustvo, koje je u suštini naslonjeno na ranija iskustva, sazna šta je Bog stavio čovjeku u zadatak, odnosno šta je najbolje za čovjeka da radi da bi živio u zajednici sa Bogom, jer svaka vera tvrdi da je za čovjeka najbolje ako živi u zajenici (stopi se) sa Bogom. Napominjem da je za vernika Bog realna kategorija i podvlačim da nikako nije izmišljotina ili fantazija njegovog mozga. Nauka još nema sluha za veru i vernike a ja sam ubijeđem da će u skoroj budućnosti morati promijeniti stav.
Religija - je institucijalizovana vera. Načelno, ni jedna religija nije u suprotnosti sa osnovnim načelima vere, pa time ne može biti ni od štete čovjeku. Ovdje napominjem da, ako postoji religija koja pozova na nasilje, bilo koje vrste, ona se nikako ne može pozvati da je to u ime Boga, jer sve što su vere do danas saznale je da život u zajednici sa Bogom počiva na sveobuhvatnoj, iskrenoj i nesebičnoj ljubavi, a nikako na nasilju.