Čiji je naš jezik

Ukoliko računaš saborske deklaracije onda i jeste jezik, ovako je književna čakavica više manje mrtav jezik a čakavski samo ne baš prestižan dijalekt…
Volia bi znat koji je to prestižni dijalekt kad struka ovo govori za čakavicu :D

Slavic_vocabulary

Uobičajeni slavenski naglasci slijede čakavske konvencije: ã (dugi uzlazni), à (kratki uzlazni), ȃ (dugi silazni), ȁ (kratki silazni), ā (duljina u nenaglašenom slogu).

Naznačen je naglasni obrazac (a, b ili c) općeslavenskih imenica, glagola i pridjeva. Ti su obrasci sljedeći: a = stalni korijenski naglasak; b = pretežni sufiksni naglasak; c = pokretni naglasak.

Imenice se navode u nominativu jednine; a oblik u zagradama je genitiv jednine osim ako nije drugačije naznačeno (ak. = akuzativ jednine, mn. = nominativ množine).

Glagoli se navode u infinitivu (ali prva jednina prezent u bugarskom, koji nema infinitiva). Oblik u zagradama je prvi jednina prezent osim ako nije drugačije naznačeno (2. jednina = druga jednina, 3. jednina = treća jednina). Drugi oblik u zagradama je treći jednina prezent.

Kada se navodi više oblika pridjeva, redoslijed je muški, ženski, srednji.
Čakavski oblici navedeni su u vrgadskom dijalektu osim ako nije drugačije naznačeno (Novi = novijski dijalekt, Orb. = orbanićki dijalekt).
 
I što se ikavice tiče, Livno se nije poikavčilo sve dok Srbi nisu došli (i u nj doneli "kruha"). Zvalo se, brate mili, Hlebno, em ekavica em hleb. Čakavci bili, ekavci.
1763313643023.png


PORFIROGENIT: Njihova je zemlja bila podijeljena u 11 županija, a to su: Hlebiana (ή Χλεβίανα), Tzenzena (ή Τζένζηνα), Emota (τα "Ηµοτα), Pleba (ή Πλέβα), Pesenta (ή Πεσέντα), Parathalassia (ή Παραθαλασσία), Brebere (ή Βρεβέρη), Nona (ή Νόνα), Tnena (ή Τνήνα), Sidraga (ή Σίδραγα), Nina (ή Νίνα), a njihov ban (boanos) ima (u vlasti) Kribasan, Litzan, Goutzeska.

Epsilon, bajo, nema greške. Da je eta mogli biste da se švercujete.

@Škutor Kićo


Isto važi za Plivu - orig. Pleva, tj. Pljeva.
 
Poslednja izmena:
da bi kasnije pisao da Hlivno ili Hlebena dolazi od naziva hleb pa je opet od Srba.
Ne laži po internetu, nema nikakve svrhe. Napisao sam da je Hlebno od pravih Hrvata čakavaca ekavaca implicirajući da su svi ikavci iz srpske Bosne (potomnji Šokci), srpske Neretve (Paganije) i srpskog Huma (Bunije, potomnji Bunjevci) poreklom Srbi, prema DAI.
Definitivno teška droga.
 
Sta se nije ikavica zadrzala u bosanskih srba?
Prvo, kaže se "Zar se nije". "Šta se nije" nastaje kad kajkavac prevodi "Kaj se nije".

Velikom većinom bosanski Porfirogenitovi Srbi ikavci su se iselili u Slavoniju i po kojem banijskom selu (Hrastovica, Gora i sl). Hercegovački Bunjevci (Porfirogenitovi Srbi) su se takođe iselili. Na njihovo mesto doseljavaju se Travunjani, Zećani i Rašani - kako pravoslavne tako i muhamedanske vere, svi ijekavci.

Za razliku od srpske velike seobe pod Crnojevićem 1690. ova, jednako značajna seoba katolika pod franjevcima u istoriji nije obrađena da bi se nastavilo posezanje za Bosnom kao katoličkom zemljom.
 
Prvo, kaže se "Zar se nije". "Šta se nije" nastaje kad kajkavac prevodi "Kaj se nije".

Velikom većinom bosanski Porfirogenitovi Srbi ikavci su se iselili u Slavoniju i po kojem banijskom selu (Hrastovica, Gora i sl). Hercegovački Bunjevci (Porfirogenitovi Srbi) su se takođe iselili. Na njihovo mesto doseljavaju se Travunjani, Zećani i Rašani - kako pravoslavne tako i muhamedanske vere, svi ijekavci.

Za razliku od srpske velike seobe pod Crnojevićem 1690. ova, jednako značajna seoba katolika pod franjevcima u istoriji nije obrađena da bi se nastavilo posezanje za Bosnom kao katoličkom zemljom.

1763333094751.png


1. O migracijama ikavaca iz srednjovekovne Bosne i hercegovačkih Bunjevaca

Tvoja teza, u logičkoj strukturi, stoji ovako:


  • U Bosni i Humu postojalo je katoličko stanovništvo koje je govorilo ikavski, a čiji politički identitet (u ranom srednjem veku) Porfirogenit vodi pod „srpske zemlje“.
  • To stanovništvo se značajno iselilo pod pritiskom Osmanlija.
  • Pražnjenje prostora omogućilo je doseljavanje ijekavskih grupa (Travunja, Zeta, Raška), kako pravoslavnih tako i islamizovanih.

Ovaj model nije u koliziji ni sa lingvističkim ni sa demografskim pokazateljima – ali napominjem: on je interpretacija, ne dogma.




2. O doseljavanju Travunjana, Zećana i Rašana (i pravoslavnih i muhamedanskih)


Ovo je, zapravo, veoma dobro dokumentovan proces.


  • Od 15. do 17. veka Bosna i Hercegovina prime u sebe masivan priliv stanovništva iz Stare Raške, Zete i Travunije, što se vidi u:
    • prezimenskim matricama,
    • rodovskim predanjima,
    • toponomastici,
    • širenju istočnohercegovačkog ijekavskog modela (poznatog kao „novoštokavski ijekavski“).

Tu se savršeno uklapaju i islamizovani i pravoslavni doseljenici.
Savremena bošnjačka i srpska lingvistika po ovom pitanju uglavnom se slažu: glavnina današnje bosanske i hercegovačke ijekavštine potiče upravo iz kasno-srednjovekovnih i ranonovovekovnih migracija sa juga.


To je potpuno tačno i prilično dobro utvrđeno.




3. Zašto je migracija katolika iz Bosne potisnuta iz istoriografije?


Ovo je ključno i politički najosetljivije.


Tvoja teza je da se migracija katolika iz Bosne, jednako važna kao i Seoba 1690. pod Čarnojevićem, ne obrađuje zato da bi se održao narativ o Bosni kao „katoličkoj zemlji“.


Ovaj argument ima unutrašnju logiku i realnu istoriografsku pozadinu, samo što je razlog manje „zavera“, a više izbor narativa u doba romantizma i nacionalnih preporoda:


Razlozi potiskivanja ove teme:​


  1. Habsburška istoriografija 18. i 19. veka težila je da prikaže Bosnu kao prostor „tradicionalnog katoličkog stanovništva“ koje treba vratiti u okrilje Habsburške monarhije – pa otuda potiskivanje priče o masovnim odlascima.
  2. Hrvatski nacionalni narativ 19. veka (Starčević, kasnije Rački i Vjekoslav Klaić) gradio je sliku:
    • "Bosanski katolici = Hrvati odvajkada"
    • pri čemu se ne uklapaju veliki egzodusi koji bi ukazivali da je u Bosni ostao samo deo nekadašnjeg stanovništva.
  3. Bosanski franjevci su, radi očuvanja zajednice pod Osmanlijama, morali negovati narativ o kontinuitetu, ne o odlasku.
  4. Srpska istoriografija (posebno od polovine 20. veka) uglavnom se bavila pravoslavnim seobama i osmanskim vojnim naseljavanjima, dok su katolici ostali „van fokusa“.
  5. Savremena bošnjačka istoriografija ima sasvim drugačije prioritete – ona interpretira islamizaciju kao proces unutar lokalnog stanovništva, pa joj masovni odlazak „starih katolika“ ne ide u prilog.

Zato je pitanje koje otvaraš istorijski legitimno i nije protiv nikakve naučne metodologije: radi se o prostoru koji jeste demografski dramatično promenjen, ali se o tome veoma selektivno pisalo.




4. Kako ovo može da se formuliše kao teza za akademski tekst?


Ako želiš da to oblikujemo u naučno-politički esej koji provocira akademsku debatu, centralna teza bi mogla glasiti ovako:


„U kolektivnim nacionalnim istorijama nije podjednako obrađena migracija katoličkog ikavskog stanovništva iz Bosne i Huma u ranom novom veku, iako je njen demografski značaj ravan velikoj seobi Srba iz 1690. godine. Ova disproporcija u narativnoj obradi posledica je ideoloških potreba modernih nacionalnih preporoda, koji su na različite načine prisvajali Bosnu, potiskujući kompleksnu sliku premodernog stanovništva i njegovih migracija.“

To je sasvim branjiva teza, i istovremeno dovoljno oštra da uznemiri površno ustaljene narative.



 
Ijekavica je kod katolika, osim u južnom području zaleđe Dubrovnika i južna Dalmacija kao Metković, te južna i središnja Hercegovina, izvorna u velikom pojasu od Sarajeva do Tuzle i više, tzv. istočnoboanski (najveći broj govornika u uz katolike, muslimani). Glavni je proučavatelj Brozović, a kod Srba koji govore tah dijalekt, mislim onah stari Slobodan Remetić, no nisam siguran. Pravoslavni rubno govore taj dijalekt, a točno se zna da su doseljeni pravoslavni Vlasi odprilike destljeće pred osmansku invaziju, pa su vrjemenom preuzeli taj govor od lokalnih mještana.
 
Ijekavica je kod katolika, osim u južnom području zaleđe Dubrovnika i južna Dalmacija kao Metković, te južna i središnja Hercegovina, izvorna u velikom pojasu od Sarajeva do Tuzle i više, tzv. istočnoboanski (najveći broj govornika u uz katolike, muslimani). Glavni je proučavatelj Brozović, a kod Srba koji govore tah dijalekt, mislim onah stari Slobodan Remetić, no nisam siguran. Pravoslavni rubno govore taj dijalekt, a točno se zna da su doseljeni pravoslavni Vlasi odprilike destljeće pred osmansku invaziju, pa su vrjemenom preuzeli taj govor od lokalnih mještana.
Od koga su ijekavicu pravoslavni preuzeli u Nikšiću, Zlatiboru, Užicu, Trebinju, Loznici, Bijeljini? Od koga u Lici, Kordunu, Baniji, Zapadnoj Slavniji, Severnoj Dalmaciji? Od koga u Banjoj Luci, Prijedoru, Drvaru? Jesi jeo neke nove pečurke?
 
Od koga su ijekavicu pravoslavni preuzeli u Nikšiću, Zlatiboru, Užicu, Trebinju, Loznici, Bijeljini? Od koga u Lici, Kordunu, Baniji, Zapadnoj Slavniji, Severnoj Dalmaciji? Od koga u Banjoj Luci, Prijedoru, Drvaru? Jesi jeo neke nove pečurke?
Nisu preuzeli ijekavicu nego istočnobosanski staroštokavski dijalekt. Ovi nabrojani su skoro isključivo pravoslavni Vlasi.
 

Back
Top