Razocarao sam se u tzv. prijatelje

pele27

Primećen član
Poruka
959
Danas sam seo nesto, to mi je dalo fore da malo razmisljam i smorio sam se. Potpuno sam se razocarao u nazovi prijatelje...Kada sam malo sabrao i oduzeo, skontao sam da nemam onoga koga mogu pozvati u pola noci jer mi nesto treba.. Da li toga ima samo na filmovima? Evo, konkretno mi treba neka mala pomoc oko necega u dvoristu i nigde nikoga nema. Jedan nema kola trenutno i kao da su mu noge odsecene..drugi se 'smoreno probudio' i samim tim na njega ne mogu da racunam...treci nije u tom fazoni, sav je fancy...potpuno sam se razocarao i zamislio sta i kako... Kako je kod vas??? :(
 
Da...Ima zaista raznih...Ima nekih koji ti urade neku veliku uslugu ili budu dobri prema tebi pa posle ''nestanu'' jer je i njima frka danas je neko ludilo...Ima onih koji su proračunati i gledaju samo da profitiraju iz nekog odnosa ako nema profita nema ni odnosa...Prijatelje je najbolje ne viđati suviše često jer to naruši prijateljstvo...
 
Ne verujem da se o tome radi!
I ja imam "prijatelje"kojih se ja setim cesto,ako ih ja pozovem,onda pricamo,ovako ne bi se potrosili to malo telefonskih impulsa,da oni mene nazovu!
Ljudi su se otudjili,zatvorili se u sebe,nema vise druzenja kao nekad!
oni koji se zale na to kako ih svi koriste ili su sa njima samo dok je sve suncano, vrlo cesto sami trce za takvima a ignorisu potencijalno drustvo koje je ok
i onda samo dokazuju svoju tezu kako su svi otudjeni i nema se poente truditi, zacarani krug
 
Danas sam seo nesto, to mi je dalo fore da malo razmisljam i smorio sam se. Potpuno sam se razocarao u nazovi prijatelje...Kada sam malo sabrao i oduzeo, skontao sam da nemam onoga koga mogu pozvati u pola noci jer mi nesto treba.. Da li toga ima samo na filmovima? Evo, konkretno mi treba neka mala pomoc oko necega u dvoristu i nigde nikoga nema. Jedan nema kola trenutno i kao da su mu noge odsecene..drugi se 'smoreno probudio' i samim tim na njega ne mogu da racunam...treci nije u tom fazoni, sav je fancy...potpuno sam se razocarao i zamislio sta i kako... Kako je kod vas??? :(

To sa drugovima do "yaya" je samo zabluda... Baš tako, iz filmova... Okreni obrni, na kraju ti ostaje samo porodica... I to ako imaš sreće....
 
da porodica...
pazi sad ovo..treba mi trenutno jako velika usluga od nekoga, na ceo dan....od porodice niko ne moze da pomogne....prijatelj 1 ima bolesno dete u familiji ide u bolnicu stalno, prijatelj2 otisao u banju na romanticni vikend, prijatelkj 3 se vencao....prijatelji 4,5,6 imaju malu decu ili nemaju materijalnih mogucnosti....ja ne mogu da trazim da uzmu day offf zbog mene....
i tako....nisam razocarana u njih...a imam problem koji ne znam kako cu resiti...
:(
 
To sa drugovima do "yaya" je samo zabluda... Baš tako, iz filmova... Okreni obrni, na kraju ti ostaje samo porodica... I to ako imaš sreće....


Cak ni porodica....posto sam trenutno ostala bez posla moja rodjena sestra se uplasila i rekla da dok imam mamu i tatu ok...ali da kada njih vise ne bude bilo ne racunam na nju u zivotu.Mnogo su me te reci pogodile.
Ot tada ne razgovaram sa njom. Posle tako teskih reci jednostavno ne mogu.

Zamisli tek to. Izgleda da danas ne mozes ni na koga da racunas. Moramo se osloniti samo na sebe. Sto pre to shvatimo bice nam lakse.
 
Prijatelji... kompleksna tema. Svi ih imamo dosta kada je veselo, kada se jede i pije, kada se slavi, kada se roštilja, putuje... A kada zagusti ostaje samo praznina, uglavnom.
Svojevremeno sam provela 3.5 meseca u bolnici, a pre toga 4 meseca bolovala kod kuće. Bilo je brrrr, zaista ozbiljno, čak, bez preterivanja, pitanje kako će se završiti, da li zauvek ili ću ozdraviti. Za svo to vreme me je obišla samo jedna jedina drugarica, prijateljica, a posle i kuma, nekoliko puta. Drugi niko!!! A bilo ih je ohoho, oduvek. Neki su bili poznanici, od njih nisam puno ni očekivala. Neki drugovi, zaista drugovi, a neki, bogami i u kategoriji prijatelja. A taj pojam ima težinu. Nakon toga je ostala ona, jedna i jedina u dobru i zlu, zaista pravi prijatelj. Ona i niko više.
I dan-danas je tako. Izuzev još jednog prijatelja mog muža, koji je sada naravno zajednički prijatelj, kao i spomenuta kuma. Eto, od desetina ljudi, spade knjiga na dva slova. I bolje, bar da zna čovek - imam jednog jedinog prijatelja na koga mogu računati, kao i on na mene. Ostali... ma šta će mi, mogu da pevam, veselim se, jedem i pijem i bez njih, kad već mogu i da umirem i ozdravim bez njih.
 
Danas je velika vecina uglavnom takva da gleda samo sopstveni interes.Dok si im potreban,dok si u mogucnosti da im pomognes (a pogotovo ako to zelis) uvek ce svi biti pored tebe.Mada,kad malo bolje razmislim,mislim da je to uvek bilo tako.

Iako niko od nas cesto ne moze da predvidi neke situacije koje ce tek uslediti,smatram da smo u velikom broju slucajeva mi sami krivi za sve sto nam se desava.Ne mislim da svakome treba pruziti ruku i reci : Ok,budimo prijatelji.Gomilu takvih ljudi sam odbio jer sam ustanovio da se radi o nekvalitetnim osobama koje za cilj imaju samo to da me iskoriste.U one koji su mi istinski prijatelji i koji su to pokazali na delu,uvek verujem,tu sam uvek da im pomognem koliko god mogu,ali s druge strane i oni znaju sta bi se desilo ukoliko bi izneverili moje poverenje.Postoje ljudi koje sam precrtao iz svog zivota i strogo im zabranio da mi se ikad vise javljaju. :)

Sve sto mogu,obavljam sam i vrlo retko trazim pomoc.To se pokazalo kao najbolje resenje,jer sam mnogo toga u zivotu postigao samo soptvenim zaslugama.Ako u okruzenju nemam prave ljude za koje nisam siguran da mi mogu pomoci,od takvih nikad necu zatraziti bilo sta.
 
Danas sam seo nesto, to mi je dalo fore da malo razmisljam i smorio sam se. Potpuno sam se razocarao u nazovi prijatelje...Kada sam malo sabrao i oduzeo, skontao sam da nemam onoga koga mogu pozvati u pola noci jer mi nesto treba.. Da li toga ima samo na filmovima? Evo, konkretno mi treba neka mala pomoc oko necega u dvoristu i nigde nikoga nema. Jedan nema kola trenutno i kao da su mu noge odsecene..drugi se 'smoreno probudio' i samim tim na njega ne mogu da racunam...treci nije u tom fazoni, sav je fancy...potpuno sam se razocarao i zamislio sta i kako... Kako je kod vas??? :(

Ja sam se u toku studiranja razocarala u koristoljubivost i sebicnost velikog broja ljudi tako da sada unapred racunam na to da su ljudi lenji da pomognu cak i kada se njima pomogne vise puta vise me nista ne razocarava, vec to posmatram kao uobicajeno ponasanje ljudi i kao njihove licne mane koje bi trebalo da zabrinu njih same, a ne mene. Te tudje mane me vise ne doticu emotivno i ne cimam prijatelje za pomoc. Da sam na tvom mestu, angazovala bih fizikalce il bastovane il koga god za te radove u basti, a prijatelje posle pozvala na rostilj u sredjenoj basti.
 
U prave prijatelje ( a njih brojim na prste jedne ruke, uključujući i sestru) se nikada nisam razočarala niti su me izneverili. E sad, baš sam ražmišljala koliko im verujem i kako sam sigurna da bi uvek sve učinili za mene jer bih i ja tako postupila za njih, prosto ne mogu to da zamislim drugačije. Ali i povrh svega, stvarno retko kad tražim bilo kome uslugu, čak i od najbližih, nekako najviše volim da sve odradim sama ako mogu.
 
Cekajte malo, ako ste vi svi tako dobri, kako to da nema pravih prijatelja? Ispadoste vi svi tako dobri prijatelji, ali drugi nisu. Ili samo ovi dobri vise na forumu?
Jeste li se vi zapitali da li ste vi bili uvijek dobri prijatelji njima, mozda su i oni imali neke teske ili sretne trenutke, a vi niste bili uz njih, a ocekujete da su oni uvijek tu zbog vas? Ili je, po obicaju, svoja muka najveca, pa vama najvise paznje i treba?
 
Cekajte malo, ako ste vi svi tako dobri, kako to da nema pravih prijatelja? Ispadoste vi svi tako dobri prijatelji, ali drugi nisu. Ili samo ovi dobri vise na forumu?
Jeste li se vi zapitali da li ste vi bili uvijek dobri prijatelji njima, mozda su i oni imali neke teske ili sretne trenutke, a vi niste bili uz njih, a ocekujete da su oni uvijek tu zbog vas? Ili je, po obicaju, svoja muka najveca, pa vama najvise paznje i treba?

Ja vise nisam dobra u tom smislu da sam spremna pomoci bilo kome i sada lepo naplacujem svoje usluge svima osim sestri i onima za koje znam kako ce mi vratiti. :manikir:
 
Cekajte malo, ako ste vi svi tako dobri, kako to da nema pravih prijatelja? Ispadoste vi svi tako dobri prijatelji, ali drugi nisu. Ili samo ovi dobri vise na forumu?
Jeste li se vi zapitali da li ste vi bili uvijek dobri prijatelji njima, mozda su i oni imali neke teske ili sretne trenutke, a vi niste bili uz njih, a ocekujete da su oni uvijek tu zbog vas? Ili je, po obicaju, svoja muka najveca, pa vama najvise paznje i treba?

ne baš ovako forumulisano, ali i sama sam se više puta pitala i preispitivala u vezi sa ovim pitanjem. :confused: I meni je savest mirna, apsolutno i neopozivo. I onda bila, a i sada je. Retko da sam kada propustila da ispoštujem i obične trivijalnosti, ako to dragoj osobi znači, a kamoli krupne stvari. Druga je stvar ako nešto što mi je traženo zaista nisam mogla da učinim, ali to ne znači da nisam htela. Ako ne možeš, to baš to i znači.
Svejedno, bolje je imati jednog prijatelja, a muž i ja imamo čak dva, ali da znaš da prijateljstvo nije reč, nije apstrakcija, da nije privid, već je iskren osećaj, obostran, što je najbitnije. Ostali su svi tu, ako su još tu, dolaze novi ljudi u život, ulazim ja u nečiji život... sve manje ili više prolazno.
 
Ja po tom pitanju stvarno imam srece. Imam stvarno dobro drustvo, znamo se odavno, iz istog smo kraja. Svi imaju razlicite zivote, poslove, ali se drzimo zajedno svi. I svakog moze da racuna na sve i na svakog pojedinacno.
Zivot ide, desavaju se dobre i lose stvari, zajedno izlazimo, prolazimo kroz teske trenutke, slavimo, placemo, krecimo, sredjujemo, letujemo, svadjamo se...
Prihvatili smo se onakvi kakvi smo, sa svim manama i vrlinama. Ja na njih mogu uvek da racunam, to sam videla sto puta u zivotu.
Upoznajem ja i nove ljude, sa nekima postanem i prijatelj ali ovo je nesto drugacije...
 
A takodje mislim da i te price, meni je savest potpuna cista netacne skroz.

Naravno da se razocaramo u milion sitnica, ali treba gledati siru sliku. U nekim situacijama znam sta sam pogresno uradila, razocarala, ali sam shvatam da ima i stvari kojih nisam svesna, a nekoga su povredile.
Ja nisam savrseni prijatelj i ne ocekujem ni od drugih da to budu.
 
Danas sam seo nesto, to mi je dalo fore da malo razmisljam i smorio sam se. Potpuno sam se razocarao u nazovi prijatelje...Kada sam malo sabrao i oduzeo, skontao sam da nemam onoga koga mogu pozvati u pola noci jer mi nesto treba.. Da li toga ima samo na filmovima? Evo, konkretno mi treba neka mala pomoc oko necega u dvoristu i nigde nikoga nema. Jedan nema kola trenutno i kao da su mu noge odsecene..drugi se 'smoreno probudio' i samim tim na njega ne mogu da racunam...treci nije u tom fazoni, sav je fancy...potpuno sam se razocarao i zamislio sta i kako... Kako je kod vas??? :(
Šta je tu sporno ?!? Prijateljstvo je prijateljstvo, a pomoć pri kopanju rake u dvorištu, radi uklanjanja dokaza, je ipak, potpuno lična i krajnje individualna stvar !!! :D
 
da porodica...
pazi sad ovo..treba mi trenutno jako velika usluga od nekoga, na ceo dan....od porodice niko ne moze da pomogne....prijatelj 1 ima bolesno dete u familiji ide u bolnicu stalno, prijatelj2 otisao u banju na romanticni vikend, prijatelkj 3 se vencao....prijatelji 4,5,6 imaju malu decu ili nemaju materijalnih mogucnosti....ja ne mogu da trazim da uzmu day offf zbog mene....
i tako....nisam razocarana u njih...a imam problem koji ne znam kako cu resiti...
:(
Baš to. I prijatelji imaju sopstveni život i sopstvene probleme. Kakvi smo mi prijatelji njima ako ih ne razumemo i ne poštujemo njihove vreme i obaveze?
 

Back
Top