Kako kada se nikada nije mogao osloboditi crnogorskoga jezika, crnogorskog mentaliteta i crnogorskog načina života (sve što je primijenio na polju vladavine, preuzeo je od svog djeda po majci, crnogorskoga monarha, a ništa od rođenog oca, srpskog kralja, koji mu je bio nebitna ličnost i koje se stidio)?
S druge strane, Aleksandar Karađorđević mora biti Srbijanac?!?
Ta ni sami Beograđani ga nikada nisu prihvatili kao Beograđanina, a Beograd je poznat kao grad koji upija i prihvata svakog...do smrti je Aco ostao stranac.
Što se tiče pitanja da li su Karađorđevići bili crnogorska dinastija, odgovor je nesporan, naravno da jesu bili, kao što su i bili srpska dinastija. Tu ne može biti dileme; od 1918. godine ta dinastija vlada svim Srbima, Hrvatima i Slovencima, dok je ovo pogotovo istinito od kada su 1929. godine prava na crnogorsku krunu predata i sporazumno od strane Petrović-Njegoša u ruke Karađorđevića, odričući se prava na presto u korist kralja Aleksandra i priznajući ujedinjeno Kraljevstvo.
Slažem se da je 1920. godine bilo dosta problema, ali, ponoviću, minimum kriterijuma je bio ispunjen. Mnogi ljudi koji bi, tehnički, htjeli da glasaju, nisu mogli, ali oni ne bi mogli promijeniti ishod, o čemu govori npr. izlaznost sa teritorije Kraljevine Crne Gore, koja je iznosila
67%. Spomenuo si da je birački spisak reduciran, ta informacija mi nije bila poznata.
Kako to misliš da se Crnogorskoj stranci onemogućuje da preda listu? Tada ne postoji nikakva Crnogorska stranka! Ako misliš na Zelenaše, oni su svojevoljno pozvali na
bojkot izbora.
Priznavši, strani posmatrači su s vremena na vrijeme zažmirivali na nepravilnosti - sjetimo se tek koliko su zažmurili 1998. godine na predsjedničkim izborima, kada je Đukanović izvojevao svoju veliku pobjedu nad Bulatovićem. Međutim, kritička analiza delegacije (mislim da ju je predvodio pukovnik Šerman Majls) koja je sačinjavala strane posmatrače je zaključila da nema realnih osnova da se izbori ponište i ponovo održe. Stoga, nije objektivno otpisati referendumske izbore iz 1920. godine kao jednostavno, bijedne, pogotovo ako se posmatra istorija izbornog zakonodavstva u Crnoj Gori i uzme činjenica da su to bili najdemokratskiji izbori do tada održani na tlu Crne Gore (kako u odnosu na Podgoričku skupštinu, tako i u odnosu na sve izbore koje je raspisao kralj Nikola počevši od onih za ustavotvornu skupštinu [čitaj: ustavoprimajuću] 1905. godine).
Zašto opet ponavljaš tih 54% protiv monarhije? Iz kog razloga?
