Ја бих да се вратим на тему.
Натрчах, ни мање ни више, на неке податке које пружа ,,MONTENEGRINA digitalna biblioteka'' под насловом ,,Истине и лажи'' а поткрепљује моју тврдњу око непоклапања датума одигравања битке на Мојковцу и датума доласка последњих трупа српске војске у околину Скадра. Па ево шта се каже:
Sada dostupni K. und K. vojno-obavještajni podaci demistifikuju (ne)opravdanost koncentracije udarnih snaga Crnogorske vojske na Mojkovačkim vratima, odnosno, na pravcu Lever Tara - Mojkovac - Turjak - Čakor početkom januara 1916.
Iz dokumenta "Situation der mont. u. ser. Kraft"(koji za crnogorsku javnost premijerno publikujemo) se doznaje da nikakvih značajnijih trupa Srpske vojske na teritoriji Kraljevine Crne Gore nije bilo već 4. januara 1916.
VOJNO-OBAVJEŠTAJNA MAPA KOMANDE AUSTRO-UGARSKE 3. ARMIJE: Srbi 4. januara 1916, dan uoči odsudnog K. und K. napada na Lovćen
i Mojkovačka vrata, nijesu bili na teritoriji Kraljevine Crne Gore.
Na mapi je položaj Srba i njihova je koncentracija 4. januara 1916. već bila obavljena u Albaniji, na sigurnoj distanci – najveći dio ih je tog dana oko Medove, zatim kod Drača i najmanji u Skadru.
Prikazan je i tačan raspored snaga Crnogorske vojske: Lovćenskog odreda (od Budve do Grahova) pod komandom knjaza Petra Petrovića, Hercegovačkog odreda (od Grahova do ušća Pive u Taru) pod komandom divizijara Đura Petrovića, zatim operativne grupe (od Lever Tare do vrhova Bjelasice) divizijara Janka Vukotića i operativne grupe (od Bijelog Polja do vrhova Čakora) brigadira Radomira Vešovića.
Još jedan dokument 3. armije K. und K, kojim je komandovao general Herman Freiher Keveš, potvrđuje da je austro-ugarski prodor u Albaniju planiran i ostvaren logičnim, najkraćim pravcem - preko Lovćena a ne kroz Mojkovačka vrata.
U dokumentu štaba generala Keveša, naslovljenom "Die Eroberung von Montenegro und von Nordalbanien durch die k.u.k. 3. Armee, 5. januer - 15. märz 1916." prikazano je u naznačenom intervalu nadiranje K. und K. armije preko Lovćena, preko Skadra do Drača.
Osim jedne manje kolone (prema Podgorici nastupala cestom Andrijevica – Mateševo), na mapi se vidi da glavnina austro-ugarske armije, angažovana u operacijama na Mojkovačkim vratima, nije nastavila dalje na jug, već je okrenuta i vraćena na sjever.
http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_1_svj_ratu/istine_i_lazi_v_jovanovic.html
Лагано, све приче и легенде да је битка на Мојковцу била у функцији обезбеђења повлачења српској војсци, пада у воду. Нити се датуми поклапају, нити је стратешко опредељење Аустроугара био овај правац као главни правац, нити је у плановима Аустроугара био већи домет од Скадра и Драча али из правца Ловћена а не Мојковца, нити су (после краха црногорске војске) наставили ка Скадру већ се вратили на север.
Према томе: све што је црногорска војска радила, радила је искључиво на очувању државе Ц.Горе.