ratko mladic - izrucenje hagu.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mladić je, prema Hillu, bio ponosan na svoju reputaciju okrutnog čovjeka.
"On je zaklao svinju pred nizozemskim zapovjednikom kako bi pokazao svoju sklonost ka brutalnosti", dodao je Hill, koji je sudjelovao u postizanju Dejtonskog sporazuma, a potom bio i izaslanik SAD-a za Kosovo 1998. i 1999. godine.

Christopher Hill lupa za medalju.
Na balkanu nema ko nije zaklao neku zivotinju, (ako nista drugo bar kokosku).
Da bi je pojeo moras da je zakoljes.
 
Ma ti si dođoš kmoji je pobegao i došao u Srbiju. Država ti je dala penziju i stan ili kuću . Napaćeni krajišnik. :kafa:
Ocigledno neandertalac,covece neznas citati :hahaha: rekoh SRBIN IZ SRBIJE a ti si 100km udaljeno od ZG iz neke vukojebine
Nisam penzioner ali mogu da ti pevam samo onu STA BI DAO DA SI NA MOM MESTU
Haj malo edukuj se da ne lupas ki otvoren prozor tu tvoju seljacku demagogiju:bljak::bljak:
 
Ocigledno neandertalac,covece neznas citati :hahaha: rekoh SRBIN IZ SRBIJE a ti si 100km udaljeno od ZG iz neke vukojebine
Nisam penzioner ali mogu da ti pevam samo onu STA BI DAO DA SI NA MOM MESTU
Haj malo edukuj se da ne lupas ki otvoren prozor tu tvoju seljacku demagogiju:bljak::bljak:

Ako si ti s neke planine iz Srbije i čuvaš ovce, ja sam iz ZG.:per: Rođeni zagrebčanin.:mrgreen:
 
..a mozda se sicas kako je Milosevic pozvao sve izbjeglice da napuste HRVATSKU...!!..u dogovoru sa vasom vrhuskom iz srpske krajine.!!!!

Milosevic je svasta govorio, ali to ne znaci da su njegove reci tacne i/ili da ih je narod slusao.
Srbi iz krajine nisu otisli zato sto ih je Milosevic pozvao u Srbiju.
Da li je tebi problem da shvatis da NIKO svoju kucu i imanje ne ostavlja bez velikog razloga. To se radilo u slucajevima etnickog ciscenja (oluji) ili iz straha za sopstveni zivot i zivote clanova porodice.
Takav strah, odnosno zelja da sacuvaju zivote svojih najblizih pa i svoj kod Srba u hr je bio potpuno opravdan, zato sto su cinjeni masovni zlocini nad Srbima. Iza tih zlocina stajali su organi vlasti. I u slucajevima kad su zlocini bili pojedinacni i kad ih nisu pocinile regularne formacije vase hr i vojske, tj kad su to cinili civili, takvi slucajevi zlocina nad Srbima su bili tolerisani od strane hr vlasti i sudovi nisu procesuirali takve slucajeve.
Ako se uz te sve zlocine, doda diskriminacija koja se sprovodjena prema Srbima, krsenje ljudskih prava, medijska propaganda protiv Srba, izazivanje mrznje prema Srbima od strane vlasti. Tolerisanje zlocina.
Onda je potpuno jasno da Srbi nisu otisli na poziv Milosevica i Krajiskog rukovodstva, nego su otisli zato sto su bili proterani. Srbima nije bilo omoguceno da zive u hr, i nisu imali drugu opciju osim da odu. Jer oni koji su ostali, dobili su metak.
Preko 500 staraca je likvidirano i to posle svih zavrsenih operacija hr vojske, Time ste jasno pokazali da ne zelite Srbe u hr. I da necete dozvoliti niti jednom da ostane.
 
ALEKSANDAR MEZJAJEV: GENERAL MLADIĆ I MEĐUNARODNO PRAVO ILI JEDNA PROVIDNA OPTUŽNICA

Hapšenje Ratka Mladića, generala armije bosanskih Srba, postavilo je pitanja koja se ne odnose samo na politički plan ili moralni, već čisto na međunarodno-pravni. Upravo ta pravna pitanja sada pokušavaju da se zaobiđu jer njihova analiza pokazuje svu neodrživost optužbe protiv Ratka Mladića, bez obzira na medijsku histeriju koja traje već više od šesnaest godina.

Poslednjih dana komentatori potpuno tačno konstatuju da je na Srbiju vršen pritisak zahtevima da se zbog prijema Srbije u Evropsku uniju uhapsi Ratko Mladić. To je politički zahtev, ali postoji i međunarodno-pravni. I to sa mnogo ozbiljnijim posledicama, nego što je odbijanje zahteva Srbije za prijem u Evropsku uniju. Stvar je u tome da je u februaru 2007. godine Međunarodni sud UN (MS UN) doneo odluku kojom je Srbija proglašena za prekršioca Konvencije o zabrani genocida i kažnjavanju zločina genicida od 9. decembra 1948. godine. Jedna od tačaka te presude je glasila: „Prihvatiti da je Srbija kriva za kršenje Konvencije zato što do sada nije Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju predala Ratka Mladića, koji je optužen za genocid". Za tu tačku su glasale sve sudije Međunarodnog suda (nažalost, i ruski sudija); protiv je glasao samo sudija iz Srbije. Jasno je da je to rešenje prihvaćeno bez ikakve pravne osnove jer Mladić u to vreme nije ni bio uhapšen i zato Srbija i nije mogla da ga preda. I uopšte, Sud nije imao nikakve dokaze da se Mladić nalazi na teritoriji Srbije. Međutim, rešenja MS UN imaju jednu specifičnost - na zemlju koja se ne pridržava tih rešenja mogu da se primene sankcije, koje će tu zemlju naterati da se potčini. Tako da se svih godina od tada Srbija nalazi pod pretnjom uvođenja takvih sankcija.

OSUDA U ODSUSTVU Osim toga, treba da se obrati pažnja na činjenicu da je Haški tribunal, kršeći elementarne norme međunarodnog prava, generala Mladića 1996. godine osudio u odsustvu. Stvar je u tome da član 61 Propisa o proceduri MTBJ dozvoljava da se obavi izvesna specijalna procedura koja omogućuje izdavanje međunarodnog naloga za hapšenje. U suštini tom procedurom se predviđa saslušavanje optužnice bez prisustva optuženog i bez njegovog advokata. Formalno „zaštitnik" prisustvuje, ali to nije advokat koga je izabrao okrivljeni, već neko koga postavlja sam sud. Jasno je kako takva ličnost štiti interese okrivljenog. U julu 1996. godine MTBJ je doneo odluku da poseduje sve potrebne dokaze da su Radovan Karadžić i Mladić izvršili najteže međunarodne zločine. Takva procedura nije usvojena slučajno. Ona dozvoljava da se docnije iskoristi samo Mladićevo ime i da se time „dokaže" krivica drugih optuženika. Takav prilaz je omogućen zato što je u samom početku postojanja MTBJ u njemu kao pravna norma prihvaćena teorija o "udruženom zločinačkom delovanju". Navedena teorija predstavlja „oružje za masovni poraz" Srba i bila je prihvaćena samo da bi bili osuđeni oni optuženici za koje nije postojao nikakav dokaz lične krivice uključujući i one koji ne samo da nisu učestvovali u ovom ili onom zločinu, već da čak nisu ni znali za njega.
 
Sada o optužbama protiv Generala.

Prva varijanta optužnice protiv Ratka Mladića je potpisana 1995. godine. Važno je da se konstatuje da je to napravio sudija F. Riad, musliman iz Egipta. Činjenica da je za ubistvo muslimana optužnicu potpisao sudija musliman pokazala je svoje posledice. Sudija Riad je bio toliko otvoreno pristrasan da je konstatovao mnogo više od onoga što se tvrdilo optužnicom. Tako pažljivim upoređivanjem zahteva tužilaštva i donetog na osnovu tog zahteva rešenja suda može da se konstatuje da je sudija na sopstvenu inicijativu dodao neke činjenice ili ih „stvaralački obradio". Na primer, dodao je da su zarobljenici streljani u „manjim grupama" (što je važno za dokazivanje da je postojao predumišljaj u odnosu na jedno masovno streljanje) kao i to da su streljanja trajala duže nego što je navedeno u zahtevu tužilaštva. Ovde čak i nije toliko važno da se potvrdi da sudija nije imao prava na takvu doradu, već to da se sudija nije uplašio da će izgledati pristrasan.

Zatim je optužnica protiv Mladića menjana više puta. Prvo su je spojili sa optužnicom protiv Karadžića, a zatim razdelili (posle hapšenja Karadžića 2009. godine). Ali suštinske izmene su poslednji put unete 2002. godine. Ali sada na površinu isplivavaju interesantni detalji. I tako, nova promena teksta, i to radikalna, izvršena je... 10. maja ovbe godine, odnosno dve nedelje pre hapšenja Generala. Zadivljujuće vidovnjačke moći! A novu verziju optužnice protiv Mladića je napravio lično sudija Alfons Ori iz Holandije. Onaj isti koji je napravio i poslednje izmene u optužnici protiv Mladića 2002. godine i koji se, sve u svemu, specijalizovao za istrage protiv Srba i oslobađanje Albanaca koji su klali Srbe. (Ori je već osudio dosta Srba, uglavnom bosanskih, među njima i predsednika Parlamenta srpskog naroda Momčila Krajišnika, a oslobodio dželata kosovskih Srba Ramuša Haradinaja. Tako da je to ličnost proverena i zaslužna).

Pa kakve su bajke u poslednjoj varijanti optužnice protiv Mladića? Glavna je da sada Generala optužuju da je učestvovao ne u jednom, već u četiri „udružena zločinačka poduhvata" (UZP). Prvo, u kampanji etničkog čišćenja kojoj je bio cilj nasilno i stalno iseljavanje bosanskih muslimana i Hrvata sa teritorije Bosne, što je na kraju kvalifikovano kao genocid. Ostali UZP su povezani sa kampanjom terora protiv civilnog stanovništva u Sarajevu, hvatanjem talaca iz personala UN u maju-junu 1995. i genocid u Srebrenici u julu 1995. godine. Poslednja varijanta optužnice sadrži 11 tačaka optužbi za genocid, za zločine protiv čovečnosti i za kršenje zakona i običaja ratovanja.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top