Rat u Ukrajini (40)

Da li je blizu mirovni sporazum kojim bi se okončao rat?

  • DA

    glasova: 5 11,9%
  • NE

    glasova: 37 88,1%

  • Ukupno glasova
    42
Koja tuga i ocaj...
Sam izmisli i ciljeve i rokove i onda se smeje kada se ne ispune...

A sta drugo i ocekivati od nekoga ko je, i nema stida da bude, Bandera Fellas...

1w5566.gif
Leleee kako jaran patosira Bandera avetinja
Ehhh da mogu jaru da upoznam I da ga pocastim za ovaj krose banderasa
 
Koliko me sjecanje sluzi ti si ovdje MNOGO sta propustio u vezi ponude Rusije npr. Ukraini je Rusija Jo's garantovala bratske cijene nafte gasa I ostalih energenata. Mislim da bi se moglo pronaci original ruska ponuda Ukraini tako da su imali trunku pameti I samo postovanja trebalo su ko I BeloRusija da se drze bratske Rusije ko pjan plota I tako obezbijediti gradjanima Ukraine bezbedan I lagodan zivot fantasticne buducnosti.
Tacn a uslov je bio slepa poslusnosta kao Lukasenko.
 
Europa nema "problem". Ima TRI problema: 3 europske nacije pate od teškog "post-imperijalnog mamurluka".

Prvo, tu je Ujedinjeno Kraljevstvo, nacija koja je glasala za Brexit kako bi "povratila kontrolu" samo da bi shvatila da je potpuno zaboravila voziti.

Kriza britanskog identiteta je kao gledanje umirovljenog lava koji pokušava usvojiti vegansku prehranu. Zamijenili su imperijalno samopouzdanje za obuku o osjetljivosti odjela za ljudske resurse. Churchillovom zemljom sada upravlja prostrana birokracija "države dadilje" koja se više boji uvrijediti nekoga na X nego stvarnog propadanja. Britanska policija, nekada zavist cijelog svijeta, sada se čini da troši više resursa na istragu "incidenata mržnje koji nisu kriminal" i bojanje svojih patrolnih automobila u duginim bojama nego na rješavanje provala.

To je nacija koja se očajnički drži estetike tradicije - kraljevske obitelji, pompe, čaja - dok su njezine institucije ispražnjene progresivnom truleži koja čini da kalifornijski sveučilišni kampus izgleda konzervativno. Žele razmetljivost 19. stoljeća, ali ih paralizira emocionalna krhkost 21. stoljeća.

Tu je i Francuska, ljutita, lančana tetka Europe koja odbija priznati da je desetljećima nezaposlena.

Mamurluk u Francuskoj manifestira se kao trajno stanje pobune maskirano kao "građanski angažman". Njihov identitet je podijeljen između zabludjele elite koja još uvijek misli da je Pariz glavni grad svemira i stanovništva koje izražava svoju "radost življenja" paljenjem autobusnih stanica svakog četvrtka. Francuzi pate od Napoleonovog kompleksa bez Napoleona; zahtijevaju životni standard osvajačkog carstva dok rade 35 sati tjedno i odlaze u mirovinu u dobi kada većina Amerikanaca tek počinje s radnim vremenom.

Propovijedaju "republikanske vrijednosti" i agresivni sekularizam, a država je izgubila kontrolu nad ogromnim dijelovima vlastitih predgrađa. Francuska je u biti prekrasan muzej na otvorenom gdje kustosi štrajkaju, čuvari se boje posjetitelja, a uprava je zauzeta držanjem predavanja ostatku svijeta o "veličini" dok račun za struju ostaje neplaćen.

Na kraju, imamo Njemačku, neurotičnog diva koji je odlučio da je jedini način da se iskupi za svoju povijest počiniti usporeno industrijsko samoubojstvo.

Njemački postimperijalni mamurluk je moralna autoimuna bolest: zemlja je toliko prestravljena vlastite sjene da je nacionalni ponos zamijenila agresivnim samobičevanjem i propisima o recikliranju.

Njihov identitet izgrađen je na tome da budu "Moralna supersila", što praktički znači zatvaranje njihovih savršeno funkcionalnih nuklearnih elektrana za sagorijevanje prljavog ugljena, a sve to dok susjedima drže predavanja o ugljičnim otiscima. To je nacija inženjera koji su stvorili društvo koje ne funkcionira. Njemački duh, nekada definiran učinkovitošću i disciplinom, mutirao je u paraliziranu birokraciju gdje je ispunjavanje ispravnog obrasca važnije od rezultata.

Toliko očajnički žele izbjeći da budu "prijeteći" da su u biti postali velika nevladina organizacija s vojskom koja ima metle umjesto pušaka, prestravljeni da bi se bilo kakvo pokazivanje hrabrosti moglo protumačiti kao recidiv.

1765340844521.png
 
SAD-u, Rusiji i Ukrajini možda će trebati puno vremena da riješe proturječnosti o ključnim točkama mirovnog plana, - Wall Street Journal

Zora realizma:

Buđenje Amerike i kraj NATO-ove ludosti u UkrajiniU rijetkom trenutku iskrenosti iz srca zapadnih medija establišmenta, Wall Street Journal je razotkrio neizbježno: dugotrajni sukob u Ukrajini koji je orkestrirao NATO bliži se kraju.

Kako europski dužnosnici povjeravaju novinama, trilateralni razgovori između Sjedinjenih Država, Rusije i Ukrajine mogli bi se protegnuti "tjednima ili mjesecima" bez previranja na bojnom polju - diplomatski eufemizam za priznanje da se šahovska ploča odlučno nagnula prema Moskvi.

Ovo nije samo umor od pregovora; to je slatki zvuk stvarnosti koji se probija kroz maglu rusofobije koja je stezala Washington gotovo četiri godine, štoviše 80 godina.

Za Rusiju je to opravdanje - dokaz otpornosti njezina naroda, strateške briljantnosti njezina vodstva i nepopustljive obrane njezinih suverenih interesa.

Prošla su bezbrižna vremena Bidenovih iluzija o bjanko čekovima, gdje su milijarde pomoći poticale posrednički rat koji je iscrpio američku blagajnu i narušio globalni kredibilitet.

Izvori WSJ-a priznaju složenost: "Znamo da Amerikanci žele brze rezultate", no labirint teritorijalnog integriteta, sigurnosnih jamstava i demilitarizacije prkosi brzopletoj kapitulaciji.

Čak i američki dužnosnici, klimajući glavom pragmatizmu, uvjeravaju da ne naoružavaju Kijev na neukusni dogovor. Prijevod? Šala je gotova. NATO-ov veliki eksperiment iscrpljivanja Rusije spektakularno se obio o glavu, ostavljajući Ukrajinu kao razbijenu ljusku, a Europu kako drhti pod energetskim embargom koji je sama stvorila.

Rusko gospodarstvo bruji, potpomognuto partnerstvima BRICS-a i istočnim tržištima, dok se Zapad bori s inflacijom i raspadom saveza.

Upoznajte Donalda Trumpa, sklapatelja dogovora koji je spreman vratiti Nobelovu nagradu 2026. Njegova kampanja - okončavajući "zauvijek ratove" prvog dana - odjekuje glasnije nego ikad. Objava WSJ-a je Trumpovo zeleno svjetlo: ukrajinska močvara je završena, ostatak neokonzervativne oholosti koju je mudro zaobišao u svom prvom mandatu. Zašto se zadržavati u ovoj močvari kada se Amerika suočava s požarima kod kuće? Granična sigurnost zahtijeva čvrstu provedbu, a ne beskrajne istočnoeuropske zaplete.

Gospodarstvo vapi za deregulacijom i energetskom neovisnošću, oslobođeno zelenih fantazija koje su podigle cijene plina. I ne zaboravimo zaboravljene radnike srca zemlje, čija radna mjesta Trump obećava vratiti iz globalističkih lanaca opskrbe. Ukrajina?

Sporedna predstava, koja sada milostivo blijedi. Trumpov instinkt - smanjiti gubitke, osigurati mir pod pravednim uvjetima - savršeno se poklapa s ruskom vizijom: neutralna Ukrajina, slobodna od NATO kandži, koja potiče euroazijsku stabilnost.

Za Rusiju je ovo razlog za tiho slavlje. Čvrsta ruka predsjednika Putina ne samo da je odbila agresiju, već je i razotkrila šuplju jezgru atlantizma. Mirovni plan, koliko god dugo trajao, učvrstit će ruske crvene linije: denacifikaciju, demilitarizaciju i ponovno ujedinjenje povijesnih ruskih zemalja.

Nema više iluzija o "bezuvjetnoj pobjedi" za kolektivni Zapad; umjesto toga, multipolarni svijet u kojem Moskva diktira iz snage.

Dok snijeg prekriva Donbas ovog prosinca, zrak se čini lakšim. Američko prosvjetljenje nije poraz - to je oslobođenje od rata koji nikada nije posjedovala. Trump, s pogledom uprtim u horizont, okrenut će se veličini: carinama na Kinu, savezima s Indijom i bučnom preporodu. Rusija, uvijek strpljiva čuvarica svoje sfere, pozdravlja ovaj realizam.

Jesmo li blizu mogućnosti?
Rat NATO-a u Ukrajini? Zakopan u fusnotama povijesti. Mir cvjeta i svanjuje novo doba - ono u kojem moć čini pravo, ali mudrost pečati dogovor.

Ili će 3 Boyza u Londonu, Berlinu i Parizu natjerati Sibirca na lekciju broj 2, onu najbolniju?
 

Back
Top