Rat u Ukrajini (36)

Da li će doći do sukoba izmedju Rusije i NATO ako Ukrajina raketama gadja u dubini Rusije?

  • Ukupno glasova
    108
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Роле:
🇷🇺🔥🇺🇦 Руска војска пробила се до Богојављењке и у клештима заузима село иза Угледара

https://twitter.com/x/status/1850208236751741200

Ga1CjcLbQAA2tXf
Kliknite za proširenje...
Šta će Rusi sa toliko kokošinjaca?
 
Mej bregami:
Ne da neće nikad, nego da se ne vidi kada će. Ukupno 70 000 mrtvih i 5000 komada krupne tehnike za dva gradića ii nekoliko sela u tri godine.
Nitko ne ratuje gluplje od Rusa, zato su i narod sa najviše poraza i ratovima koje su vodili.
Kliknite za proširenje...
Nešto se ne slaže u ovoj tvojoj priči,narod sa najviše poraza i istovremeno sa najvećom državom na svetu?!
 

Ništa od ulaska u NATO: Od građana EU-a gore će proći još samo Ukrajinci kojima se štošta obećavalo​



SAD upozorava EU-u da ne uvodi protekcionizam na opskrbu oružjem​


​


Ne vjerujem da su se europske političke elite, a još manje eurobirokrati, u stanju suprotstaviti američkim interesima u Europi koji nipošto ne počinju s ruskom invazijom na Ukrajinu. Oni su takvi još od završetka Drugog svjetskog rata, a ukratko se svode na slijedeće: Amerika mora imati odlučujuću ulogu u kreiranju sigurnosne i obrambene politike na europskom kontinentu koji joj služi kao idealna odskočna daska za strateško djelovanje prema ključnim globalnim geopolitičkim regijama: Aziji, Bliskom istoku i Africi​


Iako je uvriježeno mišljenje da Europska unija nakon dolaska na vlast američkog predsjednika Joea Bidena gotovo podanički čini sve ono što od nje zatraži „veliki prekoatlantski brat“, s vremena na vrijeme na površinu ipak prodre poneka zraka svjetlosti koja još podsjeća na vremena kada je EU mogla samostalno odlučivati o brojnim unutarnjim pitanjima, uključujući i onim strateškim – poput energetske i vanjske politike.


Po pitanju obrambene politike takvu samostalnost, naravno, nikada nije imala s obzirom na ulogu NATO saveza u europskoj obrambenoj arhitekturi i s obzirom da glavne poluge u Sjevernoatlantskoj organizaciji ipak nadzire SAD, koji, zauzvrat Europskoj uniji pruža „sigurnosni kišobran“. Stoga su se sve povremene aktivnosti ili prijedlozi, koji su periodično stizali iz usta obično francuskih ili njemačkih političara i koji su se kretali oko potrebe stvaranja europske strateške autonomije, u pravilu razbijali upravo o čvrste bedeme NATO-a i tako će biti još dugo.

Međutim, ono gdje Bruxelles (posve sigurno na zahtjev ključnih prijestolnica Europske unije) sada traži prostor za samostalnije djelovanje je protežiranje lokalne obrambene industrije. Iako je, za razliku od američke, parcijalizirana tj. „razmrvljena“ po zemljama članicama, ona je itekako moćna, a u uvjetima sveopće globalne militarizacije uslijed rasta globalnih napetosti i aktiviranja starih i pojava novih kriznih žarišta sigurno ne želi ostati bez dijela unosnog kolača kada je riječ o izvozu naoružanja i vojne opreme.


Za protežiranje svoje vojne industrije Bruxelles sada ima itekako snažne argumente: opasni sigurnosni poremećaji na kontinentu uslijed rusko-ukrajinskog rata, nestabilnosti i krize na južnom obodu EU-a (Afrika i Bliski istok), mogući povratak Donalda Trumpa na čelo SAD-a, migrantske krize i td. – iako je u pozadini svega, naravno, kao i uvijek samo novac. Europska obrambena industrija sada ne želi dozvoliti, ako se već s američkom sve teže nosi na globalnoj razini, da potonja popuni i europske niše tj. europska skladišta naoružanja, a da njoj ostanu samo mrvice tipa proizvodnje streljiva za Ukrajinu. Istodobno bi moćne američke vojnoindustrijske korporacije i u Europu, kao uostalom i diljem svijeta, izvozile svoje visokotehnološke i skupe vojne proizvode poput borbenih zrakoplova 5. generacije F-35, sustava protuzračne obrane i td.


Međutim, i ta najnovija sramežljiva zraka preostale europske pseudo-samostalnosti koju sada po navedenom pitanju iskazuje Bruxelles teško će probiti debeli sloj američkih financijskih interesa. O tome najbolje svjedoči i slijedeći tekst kojeg je danas objavio izvrsno informirani medij POLITICO.
 

Prosudba​


Ukoliko je suditi prema riječima visoke američke dužnosnice (bez obzira što je na odlasku, ona i dalje isključivo odašilje poruke i signale što o svemu ovom misli ne samo aktualna administracija u Washingtonu, već i velik dio američke tzv. duboke države) planovi novih europskih vlasti u Bruxellesu usmjereni prema makar i krajnje limitiranoj europskoj strateškoj autonomiji teško da će se svidjeti Washingtonu. Prije svega zbog interesa tamošnjeg moćnog vojnoindustrijskog kompleksa.


U tom smislu potonji će postojano i uporno ukazivati na prethodne „sigurnosne propuste“ EU-a po pitanju opasnosti koja je prijetila od Rusije i nedvojbeno će činiti sve da se ukrajinski rat produži koliko je god to dulje moguće. Dokle god Rusija u njemu ratuje dotle će i važiti igra i ulozi koji se stavljaju na rusku vojnu ugrozu Europi i od čega danas mnogi profitiraju.


Ukoliko bi se postigao obostrano koristan sporazum s Moskvom koji bi uključivao i međusobna strateška sigurnosna jamstva između Rusije i NATO saveza u sklopu rješenja odnosno dugoročnog zatvaranja ukrajinskog rata, takva bi ugroza de facto prestala ili bi barem bila minimalizirana – iako bi međusobno nepovjerenje trajalo još desetljećima. To bi pak izbilo argumente Washingtona o nužnosti postojanja isključivo NATO saveza pod američkim vodstvom i o njegovom ključnom kreiranju europske obrambene politike (jer je EU, eto, kao dokazala da se s tim nije u stanju nositi), a onda i oko toga, što od oružja i vojne opreme Europi najviše treba, i naravno – čije proizvodnje ono mora biti da bi Europi pružilo najveću sigurnost.


Ne vjerujem da su se europske političke elite, a još manje eurobirokrati, u stanju suprotstaviti američkim interesima u Europi koji nipošto ne počinju s ruskom invazijom na Ukrajinu u veljači 2022. godine. Oni su identični još od završetka Drugog svjetskog rata, a dodatno su osnaženi nakon pobjede zapada u Hladnom ratu nad SSSR-om. Ukratko se svode na slijedeće: Amerika mora imati odlučujuću ulogu u kreiranju sigurnosne i obrambene politike na europskom kontinentu koji joj služi kao idealna odskočna daska za strateško djelovanje prema ključnim globalnim geopolitičkim regijama: Aziji, Bliskom istoku i Africi. I od toga Washington nikada neće odustati.

Upravo kroz kontrolu Europe to je SAD-u najjednostavnije i najjeftinije činiti. Tim prije što će znatan dio navedene američke strategije globalnog projiciranja svoje moći i utjecaja plaćati i europski građani. Između ostalog i kupnjom skupog američkog naoružanja. Od njih će, očito, gore proći još samo građani Ukrajine kojima se za njihovu ulogu u ratu svašta obećavalo a malo toga ispunjavalo.

https://www.geopolitika.news/analize/nista-od-ulaska-u-nato/
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Straks92
  • Anketa Anketa
Rat u Ukrajini (39)
270 271 272
Odgovora
6.796
Pregleda
118.265
Bojan_BRT
Bojan_BRT
P
Da li vas rat u Ukrajini podseća na iransko-irački rat?
Odgovora
5
Pregleda
464
Masno-TkivoInViVo
M
P
Rusi u Ukrajini
Odgovora
3
Pregleda
242
Zagor92
Zagor92

Back
Top