Rat u Ukrajini (35)

Da li će Rusi izbaciti Ukrajince iz Kurske oblasti do kraja ovog dela teme?

  • Ukupno glasova
    92
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobro situirani gospodin:
povecaj malo to, nije dovoljno dramaticno, eto recimo pokojni putin je tvrdio da ukrajina dnevno gubi po 1500 mrtvih, 4000 ranjenih i najmanje 3000 zaroblenih ili sve u svemu 8.500 dnevno ili za 950 dana ti je vise od 8 miljuna, ako dodamo i skoro 30 milijuna koji su pobegli iz ukrajine i desetak milijuna koji se kriju od mobilizacije jasno je svima da je ukrajina pred kolapsom
Kliknite za proširenje...
Puno je 8 000 000, nek bude 7 000 000
 
Xicor:
Jos se ne zna sudbina vise od 5 miliona vojnih obveznika koji su izbrisani sa vojnih spiskova vojnih odseka sirom Ukrajine. Takodje se ne zna gde je nestalo sa linija fronta preko 1,2 miliona ukrajinskih vojnika.....Ukrajina ne negira ove podatke , ali odbija da da sire informacije i odgovore pravdajuci se da ce to sve biti obelodanjeno nakon zavrsetka sukoba kako se ne bi narusio moral vojske i naroda
Kliknite za proširenje...
Evo blizi je 6.200 000
 
Kataphraktoi:
Sve više verujem da Kinezi Rusima uplaćuju silan novac. Krišom.
Ukrajina sama po sebi ne može armiju od milion vojnika u ovako visoko-sofisticiranom i razornom sukobu, izdržavati najviše mesec dana.
Sve preko toga je NATO sredstva, oprema i tehnika.
Problem je što ni Rusija ne bi trebalo da je sposobna voditi ovaj rat sa pola miliona vojnika., duže od 6 meseci.
To i jeste bio cilj ovih NATO zlotvora. Nameravali su je ekonomski baciti na kolena.
Rusija ipak ulazi neokrznuta u treću godinu sukoba, pobeđuje i čak je povećala broj vojnika koji učestvuju u sukobu na 750.000.
Tu nedostaje neka ogromna lova na ruskoj strani.
Pa nemoguće da će ona sama baciti na pleća čitav zapadni zločinački svet. Ili Kinezi ili Bog. Nema trećeg.
Kliknite za proširenje...
Nema veze što su im Rusi doma gladni... :klap:
 
Ateista1:
Meduza&Russian BBC su navodno potvrdili smrt 94.557 mrtvih ruskih i savezničkih vojnika. Budući da su ukrajinski gubici 10 puta veći od ruskih (to je stil koji se održava već 2 i po godine), to bi značilo da su *******isti izgubili negde oko 950 hiljada samo mrtvih. Ranjenih mora biti NAJMANJE tri puta više, dakle 2.85 miliona, što je ukupno 3.8 miliona izbačenih iz stroja, nešto manje (do 20.9.2024.)
A iz ovog spiska što ga spominješ je obrisano 5 miliona ljudi, milion su pobegli u inozemstvo, ostaje 4 miliona, dakle, baš ovoliko koliko sam izračunao gubitke.
Kliknite za proširenje...
ATEISTA i racunanje :rtfm::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

1727589791373.png
 
zoegler:
Кључно питање за рат у Украјини је када ће Русија остати без залиха совјетске артиљерије и оклопа?
Тренутно само совјетске залихе артиљеријских цеви и оклопа, као и добар део ваздухопловства из времена СССР-а (МиГ 31) и даље држе Русе у игри уз набавку граната из Северне Кореје и Иран.
Руске уништене хаубице Гвоздика или Багрем или Д-30 сигурно нису произведене у последње 3 године. Дакле, Русија може да ратује само док има совјетске залихе оружја, совјетске залихе муниције су већ исцрпљене у првој половини прошле године.
Kliknite za proširenje...
Kada i more bez soli:)
 
Analize

Tjedna analiza Zorana Metera: Dok geopolitičke strategije propadaju, u centrima moći raste nervoza​


Autor: Zoran Meter ruj 28, 2024





O ukrajinskom ratu, kojem se kraja ne nazire, već je toliko toga rečeno da se čini kako o njemu svi već sve znaju, iako je puno bliže istini da nitko ništa ne zna. Barem ne po pitanju pronalaska modaliteta za njegov završetak na za po sve strane prihvatljiv način, ili – preciznije – da se nijedna od njih ne osjeća poraženo (ni Rusija, ni SAD, ni Ukrajina)

Stanje u međunarodnim odnosima proteklih se dana dramatično pogoršava, pa izgleda kao da čitav svijet doslovno puca po šavovima, neizbježno klizeći u kaos totalnog sukoba iz kojeg nema povratka.

Olujni oblaci i nemirno more prljave geopolitike moćnika sve više zatvaraju put svjetlu i sprječavaju pronalazak sigurne luke za čovječanstvo koje nikad većim koracima nije srljalo u vlastitu propast. Pritom prokletnici – jednako udaljeni i od Boga i od običnih, malih ljudi – brinu isključivo za svoje uske financijske interese i probitke, živeći u lažnom uvjerenju da će sve ovo što se sada sa svijetom događa i čega su oni tvorci njih mimoići, ili da im barem neće naškoditi u mjeri koja bi za njih bila neprihvatljiva i nepodnošljiva.


Dakle, svojim suludim strategijama i politikama guraju nas u katastrofu, pokušavajući pritom i dalje držati obične ljude što dalje od mračnih prognoza i nadolazeće sumorne perspektive, nudeći im lažno svjetlo kroz uvjeravanja da sve drže pod kontrolom, a kako bi oni (moćnici) i dalje bez straha mogli gurati svoje destruktivne strategije u smjeru koji im, barem tako misle – odgovara. To im, treba priznati, još uvijek prilično uspijeva, jer u rukama imaju i više nego dostatno alata za „anesteziranje“ širokih masa – (zabava, sportske manifestacije, zaglupljivanje ljudi i uništavanje kritičkog razmišljanja, hedonizam – duboko usađen u ljudska srca kao nova religija i svrha postojanja, bacanje ideoloških „kostiju razdora“ gdje se onda ljudi međusobno glođu i dragocjeno vrijeme prosipaju po društvenim mrežama brinući se oko trivijalnih stvari, daleko od stvarnoga života i magle koja se iza brda valja). Cilj je jedan: da ih te „bezvrijedne“ mase ne ometaju u njihovom „prosvjetiteljskom“ djelovanju i „pročišćenju“ svijeta od nepotrebnog „ljudskog šljama i otpada“ koji samo kvari idilu svijeta kojoj oni teže i kakvom su je oni za sebe zamislili.


Može li se izbjeći nadolazeća katastrofa, pitanje je na koje danas sve više osoba iz uglednih analitičkih krugova nije spremno dati jednoznačan odgovor. A to je onda jasan znak da nije dobro, i da sve ovo što se događa ne može dobrim završiti.
 

U pozadini svega je američko-ruski sukob​


U pozadini ovog mračnog uvoda (koji nije plod „letargije“ ili „fatalizma“ autora, već isključivo njegov poziv na otrežnjenje svih i svuda) definitivno su gravitacijskom brzinom padajući američko-ruski odnosi.

Američki geostratezi Rusiju su već ranije definirali kao ključnu metu za pokoravanje ili odstrel, nakon čega bi uslijedio američki puno lakši obračun s Kinom, koja, ostavljena „jedan na jedan“ s tzv. združenim Zapadom ne bi imala dugoročne šanse i bila bi primorana odustati od svojih globalnih strategija i sadašnje dinamike visokotehnološkog razvoja koji najviše ugrožavaju američke interese u 21. stoljeću – puno više od Rusije. Po pitanju takvog epiloga ti su geostratezi posve sigurno u pravu. Međutim, problem po njih i sadašnju američku administraciju koja ovu strategiju prva u potpunosti provodi (vidjet ćemo što će biti nakon skorih predsjedničkih izbora) je u tome da Rusija nije spremna prihvatiti ulogu koju su joj namijenili.


Zamke za Kinu i Rusiju​


Američki su stratezi Rusiji i Kini postavili opasne zamke za koje su znali da ih ove teško mogu izbjeći. Preciznije, u zamku za „ruskog medvjeda“ – Ukrajinu, Moskva je već duboko upala, ali ne kao lutajuća divlja zvijer čiju nogu bolno prikliješte opaka „gvožđa“, već je to učinila svjesno (nitko ju na to nije formalno prisiljavao) – smatrajući kako je taj rat neizbježan i da bi se prije ili kasnije dogodio, ali tada s još većim posljedicama po nju samu. S druge strane, Tajvan je pripremljen kao neizbježna zamka za „kineskog zmaja“, o čemu više nekom drugom prilikom.


O ukrajinskom ratu, kojem se kraja ne nazire, već je toliko toga rečeno da se čini kako o njemu svi već sve znaju, iako je puno bliže istini da nitko ništa ne zna. Barem ne po pitanju pronalaska modaliteta za njegov završetak na za po sve strane prihvatljiv način, ili – preciznije – da se nijedna od njih pritom ne osjeća poraženo (ni Rusija, ni SAD, ni Ukrajina).
 

Egzistencijalni rat, i kako je sve počelo​


Rusija je već na početku svoje invazije ovaj rat definirala kao po sebe egzistencijalan s obzirom ne samo na politiku nastavka širenja NATO saveza na njene granice (u kojem se kontekstu prije rata na zapadu Ukrajina često spominjala, uključujući i kroz međusobnu vojnu suradnju i zajedničke vojne vježbe na ukrajinskom teritoriju), već ništa manje i zbog sve oštrije i ratobornije zapadne političke i medijske retorike u odnosu na Rusiju. Ta se retorika počela zaoštravati na političkoj i medijskoj razini nedugo nakon čuvenog govora Vladimira Putina na Minchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2007., zamah je dobila nakon rusko-gruzijskog rata 2008. (iako je službena komisija OESS-a za taj rat optužila tadašnje gruzijsko vodstvo na čelu s Mihailom Sakashvilijem), da bi krešendo počeo nakon ukrajinske revolucije u veljači 2014. g. i svega što je nakon toga uslijedilo, u što spada i spomenuta ruska invazija u veljači 2022. nakon koje je uslijedila kulminacija ne samo oštre zapadne proturuske retorike, već i praktičnih poteza (prije svega uvođenje neviđenih sankcija i velikih isporuka zapadnog oružja Ukrajini). Rusija je odgovorila svojim protusankcijama (koje se odnose prije svega na zapadne tvrtke koje su poslovale u Rusiji i uvođenje rublja u platni promet s EU po pitanju plasmana ruskog plina).


S druge strane, Zapad se svojim postupnim, sve aktivnijim pristupom ukrajinskom sukobu na strani Kijeva doveo u situaciju da je i sam naposljetku morao reći kako je taj rat i za njega egzistencijalan. Ključni zapadni političari i stratezi tu njegovu egzistencijalnost (za razliku od Moskve koja ju shvaća doslovno kao prijetnju ruskom suverenitetu, teritorijalnom integritetu sve do same opstojnosti zemlje) tumače prije svega kroz činjenicu da bi poraz Ukrajine bio i poraz zapada i NATO saveza, jer bi u svijetu nepovratno izgubili ugled. Suprotno – ugled bi dramatično porastao Rusiji (i Kini koja joj nije okrenula leđa usprkos golemim pritiscima Washingtona na Peking koji i dalje traju).


Ovi su stavovi definitivno ispravni, tim više što su Sjedinjene Države već i sada, još i prije završetka ukrajinskog rata suočene s gubitkom i utjecaja i simpatija u zemljama tzv Globalnog juga koje osjećaju povijesnu važnost trenutka i radije se okreću u stranu Kine dok s Rusijom velika većina njih i dalje nastavlja gospodarsku i političku suradnju.


Time je ova „velika igra“ između SAD-a i Rusije i konačno mogla početi, preciznije, prijeći u fazu otvorenog neprijateljstva i vojnog sučeljavanja na tlu Ukrajine, koja je najveća žrtva – ali zašto to ne reći, zahvaljujući najviše gluposti ili uskim interesima njene elite.
 

Tko je strateški pobjednik?​


Gubitak pozicija izvan združenog Zapada neposredna je posljedica prije svega američke politike, ne isključivo po pitanju Ukrajine, već i Bliskog istoka i puno šire. Upravo je ta politika dovela do naglog ubrzavanja procesa dedolarizacije, čak i u pitanju trgovine naftom čija se kontrola od strane SAD-a desetljećima provodila najviše kroz tzv. petrodolar kao sredstvo naplate. Takav položaj dolara omogućavao je SAD-u višedesetljetni veliki geopolitički utjecaj diljem svijeta, a isto tako i financijsku i ekonomsku stabilnost, kao i visoki životni standard njegovim građanima usprkos golemom državnom dugu.


Međutim, stvari po tom pitanju sve više izmiču kontroli. Državni dug SAD-a je početkom rujna došao na neviđenu razinu od preko 35 trilijuna dolara što se sve više pretvara u golem, nerješiv problem, uključujući i onaj međugeneracijski u smislu „zar ćemo tolike dugove ostaviti našoj djeci“. Upravo to proteklih tjedana naglašavaju i američki liberalni i konzervativni mediji.


Tako ugledni medij The Hill („specijaliziran“, između ostalog za dubinsko praćenje zbivanja u Kongresu), 19. rujna piše slijedeće:


„Rat (u Ukrajini, op.ZM.) je, u međuvremenu, razotkrio neke nedostatke zapadne vojske, uključujući američke neadekvatne industrijske kapacitete za obnavljanje zaliha oružja i kritičnog streljiva koje je potrošeno u opskrbi Ukrajine. Rat također nosi skrivene troškove, uključujući inflaciju kod kuće. Istraživanje je pokazalo da 49 posto Amerikanaca podržava pregovore između Ukrajine i Rusije kako se troškovi američkih kućanstava ne bi dodatno povećali.


Američki dolar, koji se prije rata u Ukrajini suočavao s “nevidljivom erozijom“, sada se suočava s otvorenijim, novonastalim izazovom svojoj globalnoj dominaciji kao odgovor na zapadno korištenje financija kao oružja i otimanje ruske zarade od imovine njene središnje banke koju su zapadne vlade zamrznule. Dok zemlje istražuju alternative dolaru, dolar počinje gubiti dio svog globalnog utjecaja, poglavito na tržištima nafte.“ (https://thehill.com/opinion/interna...-of-americas-entanglement-in-the-ukraine-war/)
 
Istodobno, sankcije Rusiji, iako su ju nedvojbeno snažno pogodile, nisu nanijele nikakve sistemske posljedice. Stječe se dojam (govorim u svoje ime) kao da je Moskva njih i očekivala nakon početka invazije. Očekivala ih je sigurno, iako ne u takvim razmjerima s obzirom na dotadašnju veliku ekonomsku i energetsku isprepletenost Rusije i Europske unije, iako je Bidenova administracija nekoliko tjedana prije početka invazije slala javna upozorenja kako će se u tom slučaju Moskva suočiti s neviđenim sankcijama. Dakle, očito je da se za sankcije ranije pripremila ali u puno užim okvirima od onih koji su bili potrebni da bi na njih bila u potpunosti imuna.


Rusija je vrlo brzo okrenula svoj gospodarski (i politički) smjer prema istoku – Aziji, dok je paralelno uspješno izvršila prijelaz na vojnu ekonomiju te danas, primjerice, proizvodi novog streljiva više nego čitav zapad zajedno. Naravno, brže i više proizvodi i tenkova i topničkog oružja i – općenito, ne pokazuje niti najmanje namjere da rat završi prije ostvarenja svojih strateških ciljeva (okupirani teritoriji koje je i službeno anektirala ostaju u sastavu Ruske Federacije, ostatak Ukrajine mora biti u vojno-neutralnom statusu, vratiti sva ljudska prava ruskim građanima na ukrajinskom teritoriju, a u odnosu na NATO osigurati međusobnu stratešku sigurnost i daljnja pravila igre u budućnosti koja će za obje strane dugoročno biti blago rečeno suparnička i prepuna nepovjerenja).


Navedeni elementi sadržani su i u prije par mjeseci ponuđenom novom Putinovom prijedlogu za završetak rata koji se na zapadu jednoznačno naziva ultimatumom na koji Ukrajina nikada neće i ne smije pristati. A kako je Putin rekao da je to minimum ruskih zahtjeva s kojima se de facto zadržava ukrajinska državnost, osigurava njen nesmetan izlaz na Crno more kroz Odesu i Mikolaiv i zadržava veliki dio teritorija i da će svako odbijanje prihvaćanja njegovog prijedloga po Ukrajinu imati još teže posljedice – jasno je kako je do konačnog mira u toj zemlji još dug i trnovit put.


To je općenito sadašnje stanje u i oko Ukrajine u kontekstu neviđene američko-ruske globalne geopolitičke borbe. Bez obzira što ta borba traje i dalje, i što je daleko od završetka, sve se češće čuju riječi i unutar zapadnih analitičkih krugova (oni ruski to već duže vrijeme učestalo govore) da je Rusija nanijela strateški poraz SAD-u (i zapadu), da su toga svjesni u ključnim zapadnim prijestolnicima i da zato raste nervoza. Jer nanošenje strateškog poraza Rusiji bila je (i još je uvijek) dominantna teza koja se provlači i u izjavama američkih i drugih državnika iz ključnih zapadnih država, a do nje je još dalek, a vjerojatno i nedostižan put.
 

Upravo pokrenut veliki psihološki rat koji može završiti kataklizmom​


Ta se nervoza posljednja dva tjedana ogleda u neviđenom psihološkom ratu između Moskve i Washingtona, pokrenutom oko tog hoće li zapadne zemlje omogućiti Ukrajini korištenje njihovih dalekometnih raketa za nanošenje udara po međunarodno priznatom teritoriju Rusije.


Ne čekajući njihovu (čitaj američku odluku, jer sve su ostale, od drugih zemalja, samo o njoj ovisne ukoliko nisu samoubilački nastrojene) ruski vođa Putin već je ranije svima javno obznanio kako je za Moskvu Washington (a ne Kijev, London, Bruxelles, Berlin ili Pariz) onaj na kojemu je sada odluka hoće li se NATO savez neposredno uključiti u rat protiv Rusije na strani Ukrajine. Dakle, ako dozvoli navedene udare po ruskom teritoriju Rusija će SAD i NATO smatrati direktnim sudionikom rata i prema tome postupati sukladno procjenama ugroze i prevenirajući moguće štetne posljedice – rekao je ruski vođa. Podsjećam, da je kao obrazloženje ove odluke izjavio kako je svima jasno da ukrajinski vojnici nisu u stanju koristiti suvremeno zapadno raketno oružanje, niti samostalno ciljati ruske mete, jer za to nemaju ni znanja ni tehničkih mogućnosti. Za Ukrajince to mogu činiti jedino vojni specijalisti NATO članica, uz neposrednu američku obavještajnu tj. satelitsku potporu u stvarnom vremenu koju druge članice NATO saveza kada je teritorij Rusije u pitanju nemaju (poput preciznih snimaka konfiguracije terena za navođenje projektila po niskoj putanji kretanja) – rekao je ruski predsjednik.


Naravno da su ove riječi odmah izazvale oštre osude brojnih političara, prije svega u Europi, a kretale su se najčešće oko toga da Putin ponovo zapadu prijeti nuklearnim oružjem. Međutim, ono kojima je ovo Putinovo upozorenje i poslano i koji ga moraju čuti pravilno a još više pravilno razumjeti – a to su prije svega glavni stratezi u Washingtonu – to su nedvojbeno i učinili. Barem za sada radikalnog odgovora nema, a najvjerojatnije ga neće ni biti. Američke reakcije na visokoj razini, uključujući i nakon prošlotjednih konzultacija u Washingtonu na najvišoj razini tijekom posjeta britanske delegacije na čelu s premijerom Keirom Starmerom (koji je prethodno kazao kako njegova zemlja daje dozvolu Kijevu za korištenje britanskih raketa za napade na Rusiju), ipak su blaže. One pak ratoborne, SAD znalački prepušta Europi i njenim (geo)političkim „čarobnjacima“. Štoviše, nakon navedenog sastanka reterirao je i sam britanski premijer (očekivano, jer ni London ne može previše solirati iako to nikad neće priznati), kasnije izjavivši kako britanske rakete ne mogu letjeti bez američke satelitske potpore (Putinova tvrdnja!) čime ih je de facto prizemljio i prije negoli su prema Rusiji i poletjele.


Bidenova administracija sada ovu „vruću kašu“ prebacuje na ovotjedno redovito zasjedanje Opće skupštine UN-a, kada se u New Yorku okupljaju čelnici svih država članica. S njima se američki predstavnici namjeravaju konzultirati o ovoj vrućoj temi, a nakon čega bi se trebala donijeti i konačna odluka Washingtona. Do tada se igrajmo moderne „kubanske krize“.
 

Evo tko su europski „geopolitički genijalci“​


Europski parlament, u svom novom sazivu, u četvrtak je usvojio rezoluciju kojom podržava pravo Ukrajine da zapadnim dalekometnim raketama napadne “legitimne vojne ciljeve” unutar Rusije, ukazujući na potrebu ukidanja postojećih ograničenja koja ometaju ukrajinsku samoobranu, i tvrdeći kako će bez tih ograničenja Ukrajina biti bolje zaštićena od napada na svoje stanovništvo i infrastrukturu. Osim toga, izglasali su i “ponavljanje poziva državama članicama da ispune svoju obvezu iz ožujka 2023. da isporuče milijun komada streljiva Ukrajini, da ubrzaju isporuke oružja, posebno modernih sustava protuzračne obrane i drugog oružja i streljiva kao odgovor na jasno utvrđene potrebe, uključujući (njemačke dalekometne) projektile Taurus” (namijenjene za uništenje podzemnih bunkera)“.


Ali ni tu nije bio kraj, pa je izglasana rezolucija također utvrdila “stajalište da bi se sve države članice EU-a i saveznici u NATO-u trebali kolektivno i pojedinačno obvezati na vojnu potporu Ukrajini, s najmanje 0,25 posto svog BDP-a godišnje”. Konačno, apelira se na “uspostavu pravnog okvira za konfiskaciju ruske državne imovine zamrznute u EU-u, kako bi se iskoristila za nadoknadu štete koju je Ukrajina pretrpjela tijekom rata”. Istodobno je Ursula von der Leyen idući dan stigla u Kijev i obećala mu novih 35 milijardi dolara pomoći od zamrznutih ruskih aktiva.


Paralelno s ovim, bivši britanski premijer Boris Johnson odskočio je dalje od svih, te je u mediju The Spectator pozvao ne samo na davanje dozvole Ukrajini, već i za njen ulazak u NATO – i to odmah. Citiram dalje pojedine oštre Johnsonove riječi iz teksta objavljenog 20.rujna (https://www.spectator.co.uk/article/its-time-to-let-ukraine-join-nato/).


„Putinovo blaćenje i zveckanje oružjem ispalo je besmislica, jer je zapravo on taj koji se boji eskalacije. … Ako ste uistinu zabrinuti zbog „eskalacije“, onda zamislite što će se dogoditi ako Ukrajina izgubi ovaj rat – jer tada bi stvari stvarno počele eskalirati. Ukrajina neće izgubiti, ali da izgubi, imali bismo rizik eskalacije na cijeloj periferiji bivšeg sovjetskog carstva, uključujući granicu s Poljskom… to bi značilo globalni kolaps zapadne vjerodostojnosti. … Bio bi to katastrofalan poraz NATO-a, eksplozija aure nepobjedivosti NATO-a koja je pomogla da mi – Britanci – budemo sigurni proteklih 80 godina. … Mogli bismo pozvati Ukrajinu (u NATO) prije nego što se rat završi. Mogli bismo time proširiti sigurnosno jamstvo iz članka 5. Na cijeli ukrajinski teritorij kojeg ona sada kontrolira, istovremeno potvrđujući apsolutno pravo Ukrajinaca na cijelu njihovu zemlju iz 1991. godine. … Trebali bismo to učiniti u idućih nekoliko mjeseci jer je ovo najveći pojedinačni potez kojeg možemo poduzeti kako bismo završili ovaj užasni rat. … Time bismo poslali ključnu poruku Kremlju, onu koju Rusi stvarno trebaju čuti… Gotovo je. Nemate više carstvo. Nemate „blisko inozemstvo“ ili „sferu utjecaja“.“


I dok se na Johnsonove riječi, kao bivšeg dužnosnika, sada daleko od izvršne vlasti u Rusiji nitko od političara nije niti osvrnuo, o navedenoj, neobvezujućoj rezoluciji Europskog parlamenta reagirao je predsjednik ruskog parlamenta – Državne dume, Vjačeslav Volodin. Osim što je upozorio kako takav potez može otvoriti put nuklearnom svjetskom sukobu, izrazio je zabrinutost zbog mogućnosti da se takva rezolucija koristi kao sredstvo za eskalaciju sukoba i pozvao Europski parlament da se samoraspusti. Pritom je zapitao, jesu li se zastupnici EP-a prije toga konzultirali sa svojim građanima oko toga što oni o svemu tome misle?
 
bas kao:
prodje rat, ne obucise se piloti - jel vi jos uvek ne shvatate da vas lazu? pa ja bih naucio do sad da teram to sranje, ajde sta tu ima da se toliko obucava, dve godine covece ne mogu da nauce, pa jel obucavaju traktoriste ili pilote koji vec znaju da lete na vojnim avionima? bice da su to obicne kante: pilot sedne, isproba avion, i kaze - "aaa, pa ne mogu ja ovo da naucim da teram, mlogo komplikovano" [a u sebi se misli: "ovi oce da me ubiju u ovoj kanti, zayebi radnju"]
Kliknite za proširenje...
Bolje ispasti glup nego mrtav i beo.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Straks92
  • Anketa Anketa
Rat u Ukrajini (39)
282 283 284
Odgovora
7.098
Pregleda
123.164
KESH
KESH
P
Da li vas rat u Ukrajini podseća na iransko-irački rat?
Odgovora
5
Pregleda
473
Masno-TkivoInViVo
M
P
Rusi u Ukrajini
Odgovora
3
Pregleda
254
Zagor92
Zagor92

Back
Top