Agafja
Buduća legenda
- Poruka
- 25.282
Prosudba
Iako želim vjerovati da će u čitavoj ovoj američko-ruskoj „velikoj igri“ na kraju ipak prevladati razum i da SAD neće donijeti odluku o davanju dozvole Kijevu da zapadnim raketama gađa ruski teritorij, ipak nisam uvjeren kako to toga i ne može doći. Najviše zbog navedenog slabljenja globalnog utjecaja Sjedinjenih Država, a s njima onda i čitavog EU-a, što oni pod svaku cijenu sigurno žele spriječiti.
Je li i po cijenu nuklearnog rata – to baš nisam siguran, već više smatram da, ukoliko do pozitivne odluke o dozvoli za Kijev dođe, zapadne elite iskreno vjeruju kako Rusija i Putin ni u tom slučaju neće poduzeti ništa u praksi, kao što nisu poduzimali niti ranije kada su bili u pitanju prelasci ruskih „crvenih crta“ oko isporuka sve modernijih vrsta zapadnog oružje Kijevu (raketni sustavi HIMARS, ATACMS, Storm Shadow, SCALP, tenkovi Abrams, zrakoplovi F-16).
Uostalom, i sada bi ukrajinski pokrovitelji mogli probati s prokušanom metodom „kuhane žabe“ i dozvoliti Kijevu najprije pojedinačnu, u duljem vremenskom razdoblju, a postupno sve češću i masovniju uporabu navedenih raketa po ruskom teritoriju, smatrajući kako će time izbjeći očekivani snažni i destruktivni vojni odgovor Moskve kakav bi uslijedio u slučaju masovnih raketnih udara po ruskom teritoriju. Smatraju kako se Moskva neće odmah željeti uključiti u opasnu eskalaciju s nepredvidljivim posljedicama i po nju samu ako ti napadi budu slabog intenziteta i po ne toliko važnim ciljevima, dok će joj kasnije to biti sve teže kako ukrajinski napadi budu postajali rutina, kao i sada, u slučaju napada ukrajinskih dronova u dubinu ruskog teritorija koji traju već dugo.
Tim više američki stratezi mogu biti u takvom uvjerenju jer se i u zapadnim medijima posljednje vrijeme postojano, gotovo po sistemu spojenih posuda plasiraju teze o problemima s ruskom mobilizacijom, da je ruska javnost postala svjesna opasnosti prelijevanja rata i na ruski teritorij i da će rat i po njih postati bolan. Upravo zbog toga u navedenim se tezama provlači i potreba za davanje dozvole Kijevu za udare po Rusiji, jer će nakon toga ruski građani izvršiti snažan pritisak na Putina da sjedne za pregovarački stol i zaustavi rat.
Opasna zabluda
Ovakvim razmišljanjima suprotstavio bih nekoliko ključnih argumenta:
- navedena Putinova izjava je prva od početka ukrajinskog rata kojom je on javno upozorio što će konkretno uslijediti odnosno što će Rusija poduzeti u slučaju donošenja odluke Washingtona o udarima na ruski teritorij i gradove;
- s punom odgovornošću usuđujem se reći kako je teza o nezadovoljnim Rusima koji žele kraj rata pod svaku cijenu potpuno promašena i pogrešna, a time i krajnje opasna. Jer stanje je upravo dijametralno suprotno. Velika većina Rusa već dugo s nestrpljenjem čeka Putinove odlučne vojne poteze (uključujući i one prema Zapadu) s obzirom da su frustrirani i dinamikom i intenzitetom kojima on i ruska vojska vode ovaj rat i koje smatraju ponižavajućim za zemlju. Dakle, upravo suprotno: Putinovo odustajanje (a ne pokrenuta eskalacija) od svoje javno objavljene oštre reakcije u slučaju donošenja navedene odluke od strane Zapada za njega bi bilo smrtonosno u političkom smislu, a vjerojatno bi baš u tom slučaju moglo doći i do na Zapadu toliko priželjkivane destabilizacije Rusije i njenog konačnog strateškog poraza, čak i do dezintegracije.
- Rusija i Kina upravo su demonstrirale odlučnost kroz provedbu zajedničkih vojnih pomorskih i zračnih vježbi Ocean-2024. od Kaspijskog i Baltičkog mora, preko Sjevernog ledenog oceana, do Ohotskog i Japanskog mora, u kojoj je sudjelovalo 400 brodova i podmornica, te 90 tisuća vojnika;
- Rusija je ljetos pokrenula prve taktičke nuklearne vojne vježbe u nekoliko faza, u kojima se uvježbava njihovo brzo prebacivanje iz lokacija skladištenja i borbena primjena;
- u Rusiji je u tijeku promjena nuklearne doktrine o primjeni nuklearnog oružja (uključuje i strateško i taktičko ili kako se ovo potonje još zove – nestrateško nuklearno oružje) zbog, kako je rečeno, novih eskalacijskih izazova od strane NATO-a;
- i konačno, nedavno je Putin donio uredbu o povećanju ukupnog ruskog vojnog osoblja na 2 384 000 od čega je 1,5 milijuna vojnika.
Sve su ovo i više nego uvjerljivi signali o ruskoj odlučnosti, a ne namjeri kapitulacije, koju od Moskve de facto traži ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski svojim nerealnim zahtjevima o povlačenju ruske vojske na granice iz 1991., koje sigurno ne iznosi samostalno i koje se, ne slučajno, skoro potpuno podudaraju s gore navedenim riječima ex britanskog premijera Borisa Johnsona.
