Prvo, treba podsjetiti da smo, kada smo pokrenuli SMO, odmah poslali pismo Vijeću sigurnosti u kojem smo obavijestili da je to učinjeno prema članku 51. Povelje UN-a, u skladu s našim pravom na samoobranu. Ovo je vrlo važno.
Drugo, u ovom našem govoru, ako ga pažljivo analizirate, primijetit ćete da smo već konkretno, da tako kažem, dali jasnu predodžbu kako ćemo sagledati ovu situaciju. Govorimo o tome da će to zapadnim agresorima, kako kažu, loše proći. Odnosno, nazivamo ih agresorima ako se daju takva dopuštenja. Jasno smo im objasnili da nije bitno tko će u ovom slučaju pritisnuti dugme, oni sami ili kijevski režim. Važno je tko će postavljati ciljeve i tko će dostavljati informacije sa satelita, jer svi dobro razumiju da Ukrajina to nije u stanju učiniti sama. To može samo uz pomoć Zapada koji će joj voditi ruku.
I tu nitko ne treba imati iluzija kako će se takvo stanje ocijeniti. Usput, sad gledam news feedove, ima poruka iz Bijele kuće, vjerojatno netko s brifinga. Na brifingu sam pitao američke predstavnike, možda o našem govoru, možda o riječima našeg predsjednika. A Bijela kuća je požurila, barem sada, reći da takve odluke nisu donesene. Sve ostaje na snazi. Naravno, nitko se ne treba umirivati, jer opet, kao što smo rekli u našem govoru, najvjerojatnije je takva odluka već negdje donesena.
I sad je pitanje kako to učiniti javnim, legitimizirati i kako to prezentirati. Sada iznose i pokušavaju plasirati informacije da nam je, navodno, Iran isporučio seriju balističkih projektila. Sada, to znači, trebamo dati Ukrajini priliku da uništi te projektile. Odnosno, sve je to na temelju rekla-kazala.
Naravno, to nikoga ne uvjerava, tim više što su Iranci to kategorički demantirali na društvenim mrežama.
A sve je to vrlo klimava konstrukcija. Svi to jako dobro razumiju. A zemlje u razvoju također nam postavljaju mnoga pitanja o tome iza kulisa, zašto takva eskalacija? Zašto je ova tema odjednom došla u prvi plan?
Mi im to također objašnjavamo u našem govoru, a sada, na našem zadnjem sastanku, koji smo sazvali o isporukama zapadnog oružja Ukrajini, rekli smo da je režim Zelenskog sada u krajnje očajnoj situaciji. Pokušali su pokrenuti tu svoju Kursku avanturu kako bi vratili pažnju Zapada, da tako kažem, uvjerili sve da Ukrajina može pobijediti i tako dalje i tako dalje. Na kraju se pokazalo upravo suprotno. Ubrzano gube teritorije na istoku. Ništa ne funkcionira ni u Kursku, u Kurskoj oblasti. Sada ih počinjemo istiskivati odatle. Naravno, svi to vide.
Stoga je jedina šansa za režim Zelenskog da preživi sada uvlačenje NATO-a u izravnu eskalaciju. Drugih nema. Jasno je da ćemo s vremenom, da tako kažem, da li diplomatskim putem, što je poželjno, ili ipak vojnim putem, postići cilj specijalne vojne operacije. Nemaju druge šanse.”
..
