Kad je pao Mariupolj, kupio sam pet džakova brašna.
Kad je pao Lisičansk, kupio sam sito. Da prosejavam brašno, kad u njega uđe crv brašnar.
Kad su Rusi izgubili Izjum, kupio sam dvadeset litara zejtina.
Kad su se povukli preko Dnjepra, kupio sam džak šećera.
Kad je pao Bahmut, dao sam da mi izbuše bunar ispred kuće.
Pad Avdijevke koštao me je 200 ojra. Kupio sam jednog Franju Josifa.
Sad se kolebam. Da li da kupim Napoleona Trećeg? Ili da pravim bazu? Da imam gde da sklonim ženskadiju. Bojim se da i Natovci i Rusi siluju.
Ošmekao sam jedan brezik. Ali nisam hteo da načinjem 370 evra za Napoleona ili za bazu, da kupujem gorivo za motorku i ulje za sečivo. A sad je razlistalo, nema sečenja do Svetoga Mrate.