Glavni izvor love u kapitalizmu nije proizvodnja. Pronađeš neki resurs koji je ograničen, ili ga ti silom učiniš ograničenim, i onda bez ikakvog truda zarađuješ, tako što mu podižeš i spuštaš cijenu.Kad u potpuno ili u što većoj mjeri kontroliraš proizvodnju ili promet nekog resursa, onda si ti tržište.
Sve je tvoje. I to je oduvijek tako, bilo da se radi o svili iz Kine, začinima iz Indije, nafti i petrodolaru, ruskom plinu, kontroli trgovine čipovima, itd itd.
Nije rad i znanje ono što nekoga čini bogatim i moćnim, niti mu se to desilo zato što su mu tržišne okolnosti slučajno išle na ruku.
Pokvareno i nepošteno je to što samo ti imaš svilu iz Kine. One druge koji su pokušali ti si, ili poubijao u ratovima, ili ih na drugi način stavio pod svoju kontrolu. Tu nastupa na scenu NATO, on je zadužen za kontrolu kontrolu proizvodnje i prometa resursa.
Nema tržišta, nema nevidljive ruke.