Baby Yoda
Contributor
- Poruka
- 21.753
Kakvo je stanje na frontu? Gde su stigli rusi?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Informacije radi jedno 2 milijuna ih je primljeno na zapad kad je počelo u Siriji. I nije isto primiti Marokanca, egipacanina, tunizana bez dokumenata i žene i djecu iz Ukrajine na koju je strašna sila napalaRASIZAM, ORIJENTALIZAM I ISLAMOFOBIJA
BOJAN BUDIMAC: Različiti aršini za plavokose ukrajinske kršćane i 'braon' muslimane
EU je omogućila ukrajinskim izbjeglicama ostanak na teritoriji članica do tri godine. Za sada ih je po UN-u, oko pola miliona, ali neke procjene (rekao bih alarmantne) kažu da ih može biti i do pet miliona (ovaj gest EU može povećati broj). Lijep i plemenit potez EU zemalja, ali kada se sjetimo izbjegličke krize 2015. i kako se nogama i rukama, zidovima i žicama izbjeglicama iz Sirije (i šire) branio pristup EU tvrđavi (naročito u istočnom krilu, koje se sada pokazuje kao najgostoljubivije), ne možemo reći da se radi o univerzalnom humanitarnom principu, nego naprotiv – vrlo selektivnom
BOJAN BUDIMAC
PODIJELI
![]()
Svaki rat, bez izuzetka, donosi neželjene posljedice. Otkrivanje evroatlanskog duboko ukorijenjenog rasizma, orijentalizma i islamofobije je, po mom dubokom uvjerenju, neželjena posljedica izvještavanja o drami ukrajinskih izbjeglica. Svo troje (rasizam, orijentalizam i islamofobija) su se prelili preko ekrana news kanala i novinskih stranica u formi koja je zaparala uši mnogim gledaocima, ali (očigledno) ne reporterima i urednicima. Barem ne dok ih reakcija publike nije natjerala na posipanje pepelom i izvinjenja.
Međutim, prije nego pređem na temu izvještavanja o nesretnim Ukrajincima koji traže utočište od ruske agresije u susjednim zemljama, moram da prvo da ukažem na jedan drugi fenomen površnosti ili “zaboravnosti”, koji je možda takođe pokazatelj izvjesne doze rasizma, orjentalizma i islamofobije.
Naime, već okoštala fraza u izvještajima i analizama ukrajinsko-ruskog rata je da je to “prvi rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”. Da li je moguće da je balkanska klanica devedesetih prošlog vijeka zaboravljena? Ili je cilj predstaviti je drugačije? Ili možda “zapadni Balkan” nije Evropa? Šta god da je u pitanju, uvredljivo je.
EU je omogućila ukrajinskim izbjeglicama ostanak na teritoriji članica do tri godine. Za sada ih je po UN-u, oko pola miliona, ali neke procjene (rekao bih alarmantne) kažu da ih može biti i do pet miliona (ovaj gest EU može povećati broj). Lijep i plemenit potez EU zemalja, ali kada se sjetimo izbjegličke krize 2015. i kako se nogama i rukama, zidovima i žicama izbjeglicama iz Sirije (i šire) branio pristup EU tvrđavi (naročito u istočnom krilu, koje se sada pokazuje kao najgostoljubivije), ne možemo reći da se radi o univerzalnom humanitarnom principu, nego naprotiv – vrlo selektivnom.
“Oni tako liče na nas. To je ono što je tako šokantno. Ukrajina je evropska država. Njeni ljudi gledaju Netfix i imaju Instagram naloge, glasaju na slobodnim izborima i čitaju necenzurisane novine. Rat više nije nešto što posjećuje osiromašeno i udaljeno stanovništvo. To se može dogoditi svakome”, piše Daniel Hannan u londonskom The Telegraph. “Liče na nas” je lajtmotiv koji će se u različitim oblicima ponavljati u tim lamentima.
U petak, dopisnik CBS-a, Charlie D’Agata, rekao je o Kijevu da “ovo nije mjesto, uz dužno poštovanje, poput Iraka ili Afganistana, gdje su sukobi bjesnili decenijama. Ovo je relativno civilizovan, relativno evropski – i ja moram pažljivo da biram te riječi – grad u kojem to ne biste očekivali, niti se nadali da će se to dogoditi.”
Jako je pažljivo birao riječi, pa se, kada su CBS i on prošli kroz toplog zeca javnosti, koja nije primijetila tu “pažljivost”, nego ju je vidjela onakvu kakva jeste,– rasizam i orijentalizam – morao izvinjavati. “Oprostite mu, jer je glup”, tvitnuo je o Charliju Marwan Bishara, glavni politički komentator na Al Jazeera International.
![]()
Slučajno ili ne, baš nekako ubrzo poslije tog tvita, njegov kolega voditelj vijesti Peter Dobbie je takođe imao napad akutnog rasizma/orijentalizma. Komentarišući snimke gužve na željezničkoj stanici gdje ljudi očajnički žele ući u voz hladno je u kameru rekao: “Ono što je ubjedljivo, kada ih samo pogledate, način na koji se oblače, to su prosperitetni ljudi iz srednje klase. Ovo očigledno nisu izbjeglice koje pokušavaju pobjeći iz područja na Bliskom istoku koja su još uvijek u velikom ratnom stanju. To nisu ljudi koji pokušavaju pobjeći iz područja u Sjevernoj Africi. Izgledaju kao bilo koja evropska porodica sa kojom biste živjeli u susjedstvu.”
Al Jazeera se takođe izvinila, ne gledaocima, nego Twitter pratiocima naloga AlJazeeraPR koji ima 620 hiljada pratilaca – kap u moru od 270 miliona potencijalnih gledalaca. Tokom izbjegličke krize 2015. sreo sam se sa mnogo “prosperitetnih ljudih iz srednje klase sa kojima bih rado živio u susjedstvu”, a koje je EUropa surovo odbijala, budimo iskreni samo zato što su muslimani i/ili “braon boje”.
Kad smo već kod boje. U subotu je David Sakvarelidze, bivši zamjenik glavnog tužioca Ukrajine, govoreći za BBC izjavio “Za mene je to veoma emotivno jer vidim kako ubijaju Evropljane plavih očiju i plave kose”, što je naišlo na potpuno razumijevanje voditelja. “Sada im se dogodilo nezamislivo. Ovo nije nacija trećeg svijeta u razvoju. Ovo je Evropa”, skičala je o ukrajinskim izbeglicama dopisnica britanske ITV iz Poljske, Lucy Watson. Njena koleginica, dopisnica NBC Newsa, Kelly Cobiella je bila iskrenija: “Iskreno rečeno, ovo nisu izbjeglice iz Sirije, ovo su izbjeglice iz Ukrajine... Oni su kršćani, oni su bijelci, vrlo su slični ljudima koji žive u Poljskoj.”
![]()
Ne znam, možda je do mene, ali ja sam daltonista kada je ljudska patnja u pitanju. Jednako sam emotivan prema nepravdi i nasilju nad ljudskim bićima bez obzira na boju kože, kose i očiju. Taj “daltonizam” pokriva religije, geografske širine i dužine i stanje ekonomskog razvoja zemlje odakle su žrtve.
Ovo je ograničen uzorak, bilo je mnogo više sličnih ispada, na praktično svim jezicima i televizijskim kanalima Evrope. Neobična koincidencija ili zapravo, što je moje mišljenje sa početka, duboko ukorijenjen rasizam, orijentalizam i islamofobija? U svakom slučaju ispada da su ratovi u siromašnim zemljama trećeg sveta, Bliskom istoku, Siriji, Iraku i Afganistanu kao i patnja ljudi sa kojima NE bi živjeli u susjedstvu prihvatljiviji, ako ne i normalni za zapadne žurnaliste.
Ako se sjetimo, ne samo kako se izvještavalo, nego kako su izbjeglice sa Bliskog istoka, sjeverne Afrike i Azije, tretirane u toj finoj demokratskoj Evropi (naročito istočnoj) i kako se izvještava i kako su tretirane izbjeglice iz Ukrajine jasno vidimo razliku i dolazimo do hipoteze o “dostojnim” i “nedostojnim” žrtvama.
Dostojne žrtve će u medijima biti humanizovane, njihova viktimizacija će biti detaljna i u kontekstu. Narativ će izazvati empatiju gledalaca/čitalaca. Nasuprot tome, “nedostojne žrtve” nikad ne zaslužuju mnogo detalja, konteksta i/ili humanizovanja, uglavnom se svode na brojeve.
Postoji samo jedan izraz za to – licemjerje.
A kada govorimo o licemjerju, slijedeća priča je takođe poučna. Predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelenskiy je donio odluku da osnuje legiju stranaca, odnosno da pozove dobrovoljce iz cijelog svijeta da se bore protiv ruske agresije. Dobro, to je možda razumljivo, odnosno nije licemjerno sa njegove strane.
Međutim, britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss rekla je da će podržati svakoga ko želi da ode u Ukrajinu da se pridruži međunarodnoj brigadi boraca protiv Rusije. Podsjećanja radi, to je ministrica zemlje koja je zajedno sa EU i SAD histerično vrištala o “nesposobnosti” Republike Turske da spriječi strane borce da se priključe sirijskoj revoluciji.
“Foreign fighers” je svojevremeno ad nauseam ponavljano u vijestima o Siriji. Ta ista Velika Britanija je onda oduzela državljanstvo nebrojenim muslimanima koji su otputovali u Siriju da pomognu sirijskom narodu u borbi protiv (od strane Rusije spasenog) tirana. I ne, ne radi se samo o onima koji su se regrutovali u ISIL, ne radi se čak ni o onima koji su otišli tamo da se bore.
Britanska novinarka Yvonne Ridley, u tekstu za Middle East Monitor pod rječitim naslovom “Ako Ukrajina može imati međunarodnu brigadu, zašto ne bi mogle Palestina i Sirija?” piše: “2019. godine posjetila sam kliniku za invalide gdje su traumatiziranu sirijsku djecu ponovo učili hodati. Upoznala sam britanske doktore, nastavnike i humanitarne radnike kojima je oduzeto državljanstvo jer su radili u Idlibu pod kontrolom pobunjenika. U nemogućnosti da iz ratne zone pokrenu pravno osporavanje odluke britanske vlade, sada su u pravnoj crnoj rupi. Nisu pokupili oružje niti izašli da se bore; oni su jednostavno htjeli pomoći običnom sirijskom narodu u njihovoj borbi za demokratiju i najbolji način na koji su to mogli učiniti je korištenjem vještina koje posjeduju. Sigurno se svi pitaju zašto je britanska vlada koja im je oduzela pasoše spremna da podrži one koji to žele u Ukrajini, pa čak i da se tamo naoružaju. Može li postojati očigledniji primjer licemjerja, islamofobije i rasizma od onog koji pokazuju Liz Truss i, vjerovatno, njen šef Boris Johnson i njihove kolege iz kabineta?”
Različiti aršini za plavooke i plavokose kršćane i “braon” muslimane možda nikada nisu bili očigledniji. Ne vjerujem da je to bila namjera. Samo neželjena posljedica, koju je teško ne uočiti i još teže zaboraviti.
Ne izlazi iz skloništa, sa bližim suradnicina priča na 70 metara, samo 2 mu mogu priči u metar.Dolazi...
![]()
![]()
Sve više Arapa podržava Putina i Rusiju
SVIJET Autor:SRNA01. mar. 202223:52
Podijeli:
Izvor: Proruske snage u Donjecku (REUTERS/Alexander Ermochenko)![]()
Predsjednik Rusije Vladimir Putin razgovarao je sa prijestolonasljednikom Ujedinjenih Arapskih Emirata Muhamedom el Nahjanom koji je konstatovao da Rusije ima pravo da osigura nacionalnu bezbjednost, saopšteno je iz Kremlja.
U razgovorima o situaciji u vezi s Ukrajinom, Putin je detaljno izložio uzroke, ciljeve i zadatke “ruskih specijalnih vojnih operacija za zaštitu Donbasa”.
Razmotren je tok realizacije sporazuma u formatu OPEK plus i istaknuta namjera da se nastavi sa koordinacijom dvije zemlje u interesu podrške stabilnosti svjetskom energetskom tržištu, navedeno je u saopštenju.
Putin i El Nahjan izrazili su spremnost za dalji razvoj bilateralnih odnosa strateškog partnerstva.
Tom prilikom istaknut je značaj konstruktivnog zajedničkog rada u okviru međunarodnih organizacija, prije svega UN, te izražena obostrana spremnost na dalji razvoj odnosa strateškog partnerstva, navedeno je u saopštenju.
Ako su krenuli u invaziju na drugu najvecu drzavu Evrope i to prvog suseda bez plana za dopremanje goriva onda neka ide sve u vraziju mater...ZAMOR RUSKIH TRUPA SE ITEKAKO OSJETI
DŽEBIĆ: Krah ruske logističke baze izazvao operativnu pauzu, a ne povlačenje
Postoje indicije i snažniji argumenti da je razlog napuštanja opreme s ruske strane manjak pogonskog goriva. Manje upućenoj javnosti je teško shvatiti da ruske snage ostaju bez goriva, ali to nije posljedica manjka već kraha ruske logističke baze. U ruskoj armiji logistička popunjenost je svedena na nivo bataljona i to je ono što posebno iznenađuje, dakle, unatoč dubokoj logističkoj hijerarhiji, snagama na terenu i u napredovanju nedostaje goriva. Tome u prilog ide i činjenica da snage po prednjem kraju (frontu), ruske snage počinju snabdijevati rekviriranim vozilima, odnosno civilnim s oznakama Z ili V.
DEAN DŽEBIĆ
PODIJELI
![]()
Smrknuta lica na sastanku Vladimira Vladimiroviča Putina s generalskim korom ruske armije, govore više i znatno snažnije od svih napjeva o nezaustavljivom nadiranju bjelorusko-ruske koalicije. Zabrinuta lica ministra odbrane Šojgua (ličnog prijatelja Putina) te načelnika Generalštaba ruske armije Gerasimova, ukazuju da stvari ne idu onim tempom i onom metodikom kako je to zacrtao Putin.
Obzirom na vrlo nejasne konture strategije rata protiv Ukrajine, čini se da je ruski generalštab pao na ispitu iz planiranja na operativnom nivou, što je uopšte začuđujuće obzirom na kompetentnost ruskog oficirskog kadra, čije teoretsko znanje ne nailazi na praktične uspjehe u onoj mjeri u kojoj je to potrebno i traženo.
Još je Helmuth von Moltke izjavio: „Svaki operativni plan sa sigurnošću može pokriti tek prvi susret s glavnim neprijateljskim snagama. Samo amateri misle kako je tekuća kampanja dio nekog prvobitnog plana, koji se sistematski i do posljednjeg detalja, ispunjava sve dok ne postigne zamišljeni cilj.“
Ako uzmemo u obzir smanjeno djelovanje avijacije, usiljeni marš oklopa duž cijelog fronta, te mjestimično smanjivanje intenziteta borbe, možemo zaključiti da je s ruske strane nastupila operativna pauza. Nema sumnje da je pauza započeta prije nego li su je planeri iz STAVKE (vrhovno vojno tijelo formirano od strane J. V. Staljina 1941.) predviđali i u tom kontekstu, neko će platiti cijenu loših pretpostavki. Zamor ruskih trupa se itekako osjeti obzirom na specifičnosti terena ali i pedantnog inžinjerijskog rada ukrajinskih snaga, te njihove sposobnosti da uspore nadiruće trupe ruske armije.
S druge strane, na snimcima možemo primjetiti veliki broj napuštene opreme, najčešće oklopnjaka BMD, BTR; dalje oklopnih automobila BRDM ali i mnogo tenkova T-72B3, T-80BV pa čak i T-90. Također, danas su ukrajinske snage zarobile i sistem protivvazdušne odbrane kratkoog dometa TOR-M2, kao i teški višecijevni bacač raketa tipa TOS-1. Neobjašnjivo je međutim ono što rade ukrajinske snage kada teatralno za propagandne snimke s male udaljenosti ručnim bacačima uništavaju napuštenu rusku opremu. Dok se ukrajinske strane dešava slično, napuštena oprema stoji na putu, ali uglavnom uništena ili onesposobljena za borbu. Međutim, sudeći prema snimkama koje dolaze s terena, veći broj opreme napušta ruska vojska, pri čemu to Ukrajinci tumače proizvoljno kao kukavičluk i dezerterstvo.
Vjerojatno je da postoje i takvi slučajevi, ali ipak postoje indicije i snažniji argumenti da je razlog napuštanja opreme s ruske strane manjak pogonskog goriva. Manje upućenoj javnosti je teško shvatiti da ruske snage ostaju bez goriva, ali to nije posljedica manjka već kraha ruske logističke baze. U ruskoj armiji logistička popunjenost je svedena na nivo bataljona i to je ono što posebno iznenađuje, dakle, unatoč dubokoj logističkoj hijerarhiji, snagama na terenu i u napredovanju nedostaje goriva. Tome u prilog ide i činjenica da snage po prednjem kraju (frontu), ruske snage počinju snabdijevati rekviriranim vozilima, odnosno civilnim s oznakama Z ili V.
Zašto ruske snage ostaju bez goriva? Nekoliko je odgovora:
1) prema inicijalnim projekcijama napadnih dejstava ruskog generaliteta, nisu predviđana borbena dejstva duža od par dana;
2) zbog dobro pripremljenih otpornih tačaka ukrajinske vojske, nastala je potreba za ubacivanjem snaga za koje nisu postojale logističke baze;
3) udari ukrajinskog zrakoplovstva na logističku pozadinu avijacijom i bespilotnim letjelicama (ne dronovima!) Bayraktar TB-2 nanose teške gubitke. Suštinski, razlog slabe logističke pripreme je amalgam svakog od tri čimbenika, pri čemu ukrajinska strana ističe turske bespilotne letjelice koje tendiraju prekapacitirati svoj taktički rang u operativni.
RUSIJA GUBI NA PROPAGANDOM PLANU
Nakon što su zapadnoeuropske zemlje ukinule frekvencije proruski orjentiranim medijima, medijski impetus što ga je Kremlj imao kao prednost od početka je nepovratno izgubljen. Trenutno se dešava Putinu ono što i Saddamu Huseinu devedestih godina, a to je demonizacija i difamacija koja će kod Ukrajinaca pobuditi osjećaj da nisu sami, dok će javna mnijenja drugih europskih država uvjeriti u pravovjernost ukrajinske borbe. Međutim, i ruska strana ima svoj odgovor koji dosta podsjeća na sarajevski scenarij te operaciju spaljivanja Pošte s ciljem prekida komunikacijskih veza s ostatkom svijeta.
Naime, na listi prioriteta ciljeva i stratifikacije istih, u grupu strateških ciljeva koji se imaju uništiti visokopreciznim krstarećim raketama (najvjerojatnije raketama tipa Kalibr), ušli su telekomunikacijski centri, centri veze, mrežna infrastruktura te releji. Evidentno je da su mnogo neugodni snimci raketiranja kasetnom municijom iz sistema Smerč kalibra 300 po stambenoj četvrti Hersona, natjerala Putina na ovakav potez kojom bi pokušao navući plašt nad Ukrajinom.
Na sreću po Ukrajince, Kijev nije Sarajevo kao što ovo nisu devedesete te će se Elon Musk pobrinuti da Kijev ima stalnu vezu s svijetom i to je jedan od čimbenika koji urušavaju kalkulacije Kremlja.
ŠTA MOŽEMO OČEKIVATI
Obzirom na dvije velike napadne kolone koje su krcate inžinjerijske i logističke opreme, ulazimo u ključnu sedmicu u kojoj će biti cilj što prije ovladati Kijevom, te po mogućnosti opkoljenim Mariupoljem te herojskim Harkovom. Također, ruski inžinjerci imaju puno posla s opravljanjem putne infrastrukture te postavljanjem pontonskih mostova kako bi premostili sve otpore terena za nastupanje teške opreme koja stiže. S tim da ovaj put oklopnim klinovima ne smije nedostajati pogonskog goriva kako bi se Kijev obišao s zapada te istoka pri čemu će se pred ruskim snagama ispriječiti prirodna brana - Dnjepar.
Također, možemo očekivati i ode poštovanja ukrajinskom narodu u institucijama Europske unije koja sitničavo doprema oružje, tačno onom metodikom i količinom kako ne bi naljutila rusku stranu. Ta vrsta hipokrizije se vidi i na obećanju ukrajinskoj strani daće EU obezbjediti avijaciju, da bi se kasnije revidirali u izjavi briselski birokrati rekavši da će to učiniti zemlje s avijacijom i aparatima koji su istočne proizvodnje, misleći na Poljsku, Bugarsku i Rumuniju. Naravno sve tri zemlje imaju MiG-29 koji je u očajnom stanju s malim izuzetkom Poljske pri čemu su pred kraj dana sve tri države odbile donirati svoje leteče krševe. Dakle, kao što smo i predviđali u ranijim brojevima i komentarima i analizama, za Ukrajinu neće niko ginuti, ali hoće pljeskati.
Normalno, kad krme dobija 30.000 eur mesecno platu. Verovatno im i kleci po potrebi.
То се само увукао страх...биће боље.Шалим се биће све горе.Čečeni su pokušali ubiti Zelenskog, izgleda nije im uspjelo..
RASIZAM, ORIJENTALIZAM I ISLAMOFOBIJA
BOJAN BUDIMAC: Različiti aršini za plavokose ukrajinske kršćane i 'braon' muslimane
EU je omogućila ukrajinskim izbjeglicama ostanak na teritoriji članica do tri godine. Za sada ih je po UN-u, oko pola miliona, ali neke procjene (rekao bih alarmantne) kažu da ih može biti i do pet miliona (ovaj gest EU može povećati broj). Lijep i plemenit potez EU zemalja, ali kada se sjetimo izbjegličke krize 2015. i kako se nogama i rukama, zidovima i žicama izbjeglicama iz Sirije (i šire) branio pristup EU tvrđavi (naročito u istočnom krilu, koje se sada pokazuje kao najgostoljubivije), ne možemo reći da se radi o univerzalnom humanitarnom principu, nego naprotiv – vrlo selektivnom
BOJAN BUDIMAC
PODIJELI
![]()
Svaki rat, bez izuzetka, donosi neželjene posljedice. Otkrivanje evroatlanskog duboko ukorijenjenog rasizma, orijentalizma i islamofobije je, po mom dubokom uvjerenju, neželjena posljedica izvještavanja o drami ukrajinskih izbjeglica. Svo troje (rasizam, orijentalizam i islamofobija) su se prelili preko ekrana news kanala i novinskih stranica u formi koja je zaparala uši mnogim gledaocima, ali (očigledno) ne reporterima i urednicima. Barem ne dok ih reakcija publike nije natjerala na posipanje pepelom i izvinjenja.
Međutim, prije nego pređem na temu izvještavanja o nesretnim Ukrajincima koji traže utočište od ruske agresije u susjednim zemljama, moram da prvo da ukažem na jedan drugi fenomen površnosti ili “zaboravnosti”, koji je možda takođe pokazatelj izvjesne doze rasizma, orjentalizma i islamofobije.
Naime, već okoštala fraza u izvještajima i analizama ukrajinsko-ruskog rata je da je to “prvi rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”. Da li je moguće da je balkanska klanica devedesetih prošlog vijeka zaboravljena? Ili je cilj predstaviti je drugačije? Ili možda “zapadni Balkan” nije Evropa? Šta god da je u pitanju, uvredljivo je.
EU je omogućila ukrajinskim izbjeglicama ostanak na teritoriji članica do tri godine. Za sada ih je po UN-u, oko pola miliona, ali neke procjene (rekao bih alarmantne) kažu da ih može biti i do pet miliona (ovaj gest EU može povećati broj). Lijep i plemenit potez EU zemalja, ali kada se sjetimo izbjegličke krize 2015. i kako se nogama i rukama, zidovima i žicama izbjeglicama iz Sirije (i šire) branio pristup EU tvrđavi (naročito u istočnom krilu, koje se sada pokazuje kao najgostoljubivije), ne možemo reći da se radi o univerzalnom humanitarnom principu, nego naprotiv – vrlo selektivnom.
“Oni tako liče na nas. To je ono što je tako šokantno. Ukrajina je evropska država. Njeni ljudi gledaju Netfix i imaju Instagram naloge, glasaju na slobodnim izborima i čitaju necenzurisane novine. Rat više nije nešto što posjećuje osiromašeno i udaljeno stanovništvo. To se može dogoditi svakome”, piše Daniel Hannan u londonskom The Telegraph. “Liče na nas” je lajtmotiv koji će se u različitim oblicima ponavljati u tim lamentima.
U petak, dopisnik CBS-a, Charlie D’Agata, rekao je o Kijevu da “ovo nije mjesto, uz dužno poštovanje, poput Iraka ili Afganistana, gdje su sukobi bjesnili decenijama. Ovo je relativno civilizovan, relativno evropski – i ja moram pažljivo da biram te riječi – grad u kojem to ne biste očekivali, niti se nadali da će se to dogoditi.”
Jako je pažljivo birao riječi, pa se, kada su CBS i on prošli kroz toplog zeca javnosti, koja nije primijetila tu “pažljivost”, nego ju je vidjela onakvu kakva jeste,– rasizam i orijentalizam – morao izvinjavati. “Oprostite mu, jer je glup”, tvitnuo je o Charliju Marwan Bishara, glavni politički komentator na Al Jazeera International.
![]()
Slučajno ili ne, baš nekako ubrzo poslije tog tvita, njegov kolega voditelj vijesti Peter Dobbie je takođe imao napad akutnog rasizma/orijentalizma. Komentarišući snimke gužve na željezničkoj stanici gdje ljudi očajnički žele ući u voz hladno je u kameru rekao: “Ono što je ubjedljivo, kada ih samo pogledate, način na koji se oblače, to su prosperitetni ljudi iz srednje klase. Ovo očigledno nisu izbjeglice koje pokušavaju pobjeći iz područja na Bliskom istoku koja su još uvijek u velikom ratnom stanju. To nisu ljudi koji pokušavaju pobjeći iz područja u Sjevernoj Africi. Izgledaju kao bilo koja evropska porodica sa kojom biste živjeli u susjedstvu.”
Al Jazeera se takođe izvinila, ne gledaocima, nego Twitter pratiocima naloga AlJazeeraPR koji ima 620 hiljada pratilaca – kap u moru od 270 miliona potencijalnih gledalaca. Tokom izbjegličke krize 2015. sreo sam se sa mnogo “prosperitetnih ljudih iz srednje klase sa kojima bih rado živio u susjedstvu”, a koje je EUropa surovo odbijala, budimo iskreni samo zato što su muslimani i/ili “braon boje”.
Kad smo već kod boje. U subotu je David Sakvarelidze, bivši zamjenik glavnog tužioca Ukrajine, govoreći za BBC izjavio “Za mene je to veoma emotivno jer vidim kako ubijaju Evropljane plavih očiju i plave kose”, što je naišlo na potpuno razumijevanje voditelja. “Sada im se dogodilo nezamislivo. Ovo nije nacija trećeg svijeta u razvoju. Ovo je Evropa”, skičala je o ukrajinskim izbeglicama dopisnica britanske ITV iz Poljske, Lucy Watson. Njena koleginica, dopisnica NBC Newsa, Kelly Cobiella je bila iskrenija: “Iskreno rečeno, ovo nisu izbjeglice iz Sirije, ovo su izbjeglice iz Ukrajine... Oni su kršćani, oni su bijelci, vrlo su slični ljudima koji žive u Poljskoj.”
![]()
Ne znam, možda je do mene, ali ja sam daltonista kada je ljudska patnja u pitanju. Jednako sam emotivan prema nepravdi i nasilju nad ljudskim bićima bez obzira na boju kože, kose i očiju. Taj “daltonizam” pokriva religije, geografske širine i dužine i stanje ekonomskog razvoja zemlje odakle su žrtve.
Ovo je ograničen uzorak, bilo je mnogo više sličnih ispada, na praktično svim jezicima i televizijskim kanalima Evrope. Neobična koincidencija ili zapravo, što je moje mišljenje sa početka, duboko ukorijenjen rasizam, orijentalizam i islamofobija? U svakom slučaju ispada da su ratovi u siromašnim zemljama trećeg sveta, Bliskom istoku, Siriji, Iraku i Afganistanu kao i patnja ljudi sa kojima NE bi živjeli u susjedstvu prihvatljiviji, ako ne i normalni za zapadne žurnaliste.
Ako se sjetimo, ne samo kako se izvještavalo, nego kako su izbjeglice sa Bliskog istoka, sjeverne Afrike i Azije, tretirane u toj finoj demokratskoj Evropi (naročito istočnoj) i kako se izvještava i kako su tretirane izbjeglice iz Ukrajine jasno vidimo razliku i dolazimo do hipoteze o “dostojnim” i “nedostojnim” žrtvama.
Dostojne žrtve će u medijima biti humanizovane, njihova viktimizacija će biti detaljna i u kontekstu. Narativ će izazvati empatiju gledalaca/čitalaca. Nasuprot tome, “nedostojne žrtve” nikad ne zaslužuju mnogo detalja, konteksta i/ili humanizovanja, uglavnom se svode na brojeve.
Postoji samo jedan izraz za to – licemjerje.
A kada govorimo o licemjerju, slijedeća priča je takođe poučna. Predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelenskiy je donio odluku da osnuje legiju stranaca, odnosno da pozove dobrovoljce iz cijelog svijeta da se bore protiv ruske agresije. Dobro, to je možda razumljivo, odnosno nije licemjerno sa njegove strane.
Međutim, britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss rekla je da će podržati svakoga ko želi da ode u Ukrajinu da se pridruži međunarodnoj brigadi boraca protiv Rusije. Podsjećanja radi, to je ministrica zemlje koja je zajedno sa EU i SAD histerično vrištala o “nesposobnosti” Republike Turske da spriječi strane borce da se priključe sirijskoj revoluciji.
“Foreign fighers” je svojevremeno ad nauseam ponavljano u vijestima o Siriji. Ta ista Velika Britanija je onda oduzela državljanstvo nebrojenim muslimanima koji su otputovali u Siriju da pomognu sirijskom narodu u borbi protiv (od strane Rusije spasenog) tirana. I ne, ne radi se samo o onima koji su se regrutovali u ISIL, ne radi se čak ni o onima koji su otišli tamo da se bore.
Britanska novinarka Yvonne Ridley, u tekstu za Middle East Monitor pod rječitim naslovom “Ako Ukrajina može imati međunarodnu brigadu, zašto ne bi mogle Palestina i Sirija?” piše: “2019. godine posjetila sam kliniku za invalide gdje su traumatiziranu sirijsku djecu ponovo učili hodati. Upoznala sam britanske doktore, nastavnike i humanitarne radnike kojima je oduzeto državljanstvo jer su radili u Idlibu pod kontrolom pobunjenika. U nemogućnosti da iz ratne zone pokrenu pravno osporavanje odluke britanske vlade, sada su u pravnoj crnoj rupi. Nisu pokupili oružje niti izašli da se bore; oni su jednostavno htjeli pomoći običnom sirijskom narodu u njihovoj borbi za demokratiju i najbolji način na koji su to mogli učiniti je korištenjem vještina koje posjeduju. Sigurno se svi pitaju zašto je britanska vlada koja im je oduzela pasoše spremna da podrži one koji to žele u Ukrajini, pa čak i da se tamo naoružaju. Može li postojati očigledniji primjer licemjerja, islamofobije i rasizma od onog koji pokazuju Liz Truss i, vjerovatno, njen šef Boris Johnson i njihove kolege iz kabineta?”
Različiti aršini za plavooke i plavokose kršćane i “braon” muslimane možda nikada nisu bili očigledniji. Ne vjerujem da je to bila namjera. Samo neželjena posljedica, koju je teško ne uočiti i još teže zaboraviti.
Има сличности није да нема.Само што Слобо није претио САД већ је покушао да смири аутономну покрајину препуну терориста који нападају полицију и отимају српске цивиле.A to si kao pevao i za Slobu?
Ako su krenuli u invaziju na drugu najvecu drzavu Evrope i to prvog suseda bez plana za dopremanje goriva onda neka ide sve u vraziju mater...
Ово је већ страшно.Бајдене спаси Америку и убиј се!!!„Путин може да окружи Кијев тенковима, али не може да победи срца и душе иранског народа“: Бајден збунио Украјинце и Иранце
![]()
![]()
jaoooo kakva budaletina vlada amerikom strasno
Ukrajinski šiiti su zahvalni na podršci.„Путин може да окружи Кијев тенковима, али не може да победи срца и душе иранског народа“: Бајден збунио Украјинце и Иранце
![]()
![]()
jaoooo kakva budaletina vlada amerikom strasno
Јанко кога ти подржаваш?RASIZAM, ORIJENTALIZAM I ISLAMOFOBIJA
BOJAN BUDIMAC: Različiti aršini za plavokose ukrajinske kršćane i 'braon' muslimane
EU je omogućila ukrajinskim izbjeglicama ostanak na teritoriji članica do tri godine. Za sada ih je po UN-u, oko pola miliona, ali neke procjene (rekao bih alarmantne) kažu da ih može biti i do pet miliona (ovaj gest EU može povećati broj). Lijep i plemenit potez EU zemalja, ali kada se sjetimo izbjegličke krize 2015. i kako se nogama i rukama, zidovima i žicama izbjeglicama iz Sirije (i šire) branio pristup EU tvrđavi (naročito u istočnom krilu, koje se sada pokazuje kao najgostoljubivije), ne možemo reći da se radi o univerzalnom humanitarnom principu, nego naprotiv – vrlo selektivnom
BOJAN BUDIMAC
PODIJELI
![]()
Svaki rat, bez izuzetka, donosi neželjene posljedice. Otkrivanje evroatlanskog duboko ukorijenjenog rasizma, orijentalizma i islamofobije je, po mom dubokom uvjerenju, neželjena posljedica izvještavanja o drami ukrajinskih izbjeglica. Svo troje (rasizam, orijentalizam i islamofobija) su se prelili preko ekrana news kanala i novinskih stranica u formi koja je zaparala uši mnogim gledaocima, ali (očigledno) ne reporterima i urednicima. Barem ne dok ih reakcija publike nije natjerala na posipanje pepelom i izvinjenja.
Međutim, prije nego pređem na temu izvještavanja o nesretnim Ukrajincima koji traže utočište od ruske agresije u susjednim zemljama, moram da prvo da ukažem na jedan drugi fenomen površnosti ili “zaboravnosti”, koji je možda takođe pokazatelj izvjesne doze rasizma, orjentalizma i islamofobije.
Naime, već okoštala fraza u izvještajima i analizama ukrajinsko-ruskog rata je da je to “prvi rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”. Da li je moguće da je balkanska klanica devedesetih prošlog vijeka zaboravljena? Ili je cilj predstaviti je drugačije? Ili možda “zapadni Balkan” nije Evropa? Šta god da je u pitanju, uvredljivo je.
EU je omogućila ukrajinskim izbjeglicama ostanak na teritoriji članica do tri godine. Za sada ih je po UN-u, oko pola miliona, ali neke procjene (rekao bih alarmantne) kažu da ih može biti i do pet miliona (ovaj gest EU može povećati broj). Lijep i plemenit potez EU zemalja, ali kada se sjetimo izbjegličke krize 2015. i kako se nogama i rukama, zidovima i žicama izbjeglicama iz Sirije (i šire) branio pristup EU tvrđavi (naročito u istočnom krilu, koje se sada pokazuje kao najgostoljubivije), ne možemo reći da se radi o univerzalnom humanitarnom principu, nego naprotiv – vrlo selektivnom.
“Oni tako liče na nas. To je ono što je tako šokantno. Ukrajina je evropska država. Njeni ljudi gledaju Netfix i imaju Instagram naloge, glasaju na slobodnim izborima i čitaju necenzurisane novine. Rat više nije nešto što posjećuje osiromašeno i udaljeno stanovništvo. To se može dogoditi svakome”, piše Daniel Hannan u londonskom The Telegraph. “Liče na nas” je lajtmotiv koji će se u različitim oblicima ponavljati u tim lamentima.
U petak, dopisnik CBS-a, Charlie D’Agata, rekao je o Kijevu da “ovo nije mjesto, uz dužno poštovanje, poput Iraka ili Afganistana, gdje su sukobi bjesnili decenijama. Ovo je relativno civilizovan, relativno evropski – i ja moram pažljivo da biram te riječi – grad u kojem to ne biste očekivali, niti se nadali da će se to dogoditi.”
Jako je pažljivo birao riječi, pa se, kada su CBS i on prošli kroz toplog zeca javnosti, koja nije primijetila tu “pažljivost”, nego ju je vidjela onakvu kakva jeste,– rasizam i orijentalizam – morao izvinjavati. “Oprostite mu, jer je glup”, tvitnuo je o Charliju Marwan Bishara, glavni politički komentator na Al Jazeera International.
![]()
Slučajno ili ne, baš nekako ubrzo poslije tog tvita, njegov kolega voditelj vijesti Peter Dobbie je takođe imao napad akutnog rasizma/orijentalizma. Komentarišući snimke gužve na željezničkoj stanici gdje ljudi očajnički žele ući u voz hladno je u kameru rekao: “Ono što je ubjedljivo, kada ih samo pogledate, način na koji se oblače, to su prosperitetni ljudi iz srednje klase. Ovo očigledno nisu izbjeglice koje pokušavaju pobjeći iz područja na Bliskom istoku koja su još uvijek u velikom ratnom stanju. To nisu ljudi koji pokušavaju pobjeći iz područja u Sjevernoj Africi. Izgledaju kao bilo koja evropska porodica sa kojom biste živjeli u susjedstvu.”
Al Jazeera se takođe izvinila, ne gledaocima, nego Twitter pratiocima naloga AlJazeeraPR koji ima 620 hiljada pratilaca – kap u moru od 270 miliona potencijalnih gledalaca. Tokom izbjegličke krize 2015. sreo sam se sa mnogo “prosperitetnih ljudih iz srednje klase sa kojima bih rado živio u susjedstvu”, a koje je EUropa surovo odbijala, budimo iskreni samo zato što su muslimani i/ili “braon boje”.
Kad smo već kod boje. U subotu je David Sakvarelidze, bivši zamjenik glavnog tužioca Ukrajine, govoreći za BBC izjavio “Za mene je to veoma emotivno jer vidim kako ubijaju Evropljane plavih očiju i plave kose”, što je naišlo na potpuno razumijevanje voditelja. “Sada im se dogodilo nezamislivo. Ovo nije nacija trećeg svijeta u razvoju. Ovo je Evropa”, skičala je o ukrajinskim izbeglicama dopisnica britanske ITV iz Poljske, Lucy Watson. Njena koleginica, dopisnica NBC Newsa, Kelly Cobiella je bila iskrenija: “Iskreno rečeno, ovo nisu izbjeglice iz Sirije, ovo su izbjeglice iz Ukrajine... Oni su kršćani, oni su bijelci, vrlo su slični ljudima koji žive u Poljskoj.”
![]()
Ne znam, možda je do mene, ali ja sam daltonista kada je ljudska patnja u pitanju. Jednako sam emotivan prema nepravdi i nasilju nad ljudskim bićima bez obzira na boju kože, kose i očiju. Taj “daltonizam” pokriva religije, geografske širine i dužine i stanje ekonomskog razvoja zemlje odakle su žrtve.
Ovo je ograničen uzorak, bilo je mnogo više sličnih ispada, na praktično svim jezicima i televizijskim kanalima Evrope. Neobična koincidencija ili zapravo, što je moje mišljenje sa početka, duboko ukorijenjen rasizam, orijentalizam i islamofobija? U svakom slučaju ispada da su ratovi u siromašnim zemljama trećeg sveta, Bliskom istoku, Siriji, Iraku i Afganistanu kao i patnja ljudi sa kojima NE bi živjeli u susjedstvu prihvatljiviji, ako ne i normalni za zapadne žurnaliste.
Ako se sjetimo, ne samo kako se izvještavalo, nego kako su izbjeglice sa Bliskog istoka, sjeverne Afrike i Azije, tretirane u toj finoj demokratskoj Evropi (naročito istočnoj) i kako se izvještava i kako su tretirane izbjeglice iz Ukrajine jasno vidimo razliku i dolazimo do hipoteze o “dostojnim” i “nedostojnim” žrtvama.
Dostojne žrtve će u medijima biti humanizovane, njihova viktimizacija će biti detaljna i u kontekstu. Narativ će izazvati empatiju gledalaca/čitalaca. Nasuprot tome, “nedostojne žrtve” nikad ne zaslužuju mnogo detalja, konteksta i/ili humanizovanja, uglavnom se svode na brojeve.
Postoji samo jedan izraz za to – licemjerje.
A kada govorimo o licemjerju, slijedeća priča je takođe poučna. Predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelenskiy je donio odluku da osnuje legiju stranaca, odnosno da pozove dobrovoljce iz cijelog svijeta da se bore protiv ruske agresije. Dobro, to je možda razumljivo, odnosno nije licemjerno sa njegove strane.
Međutim, britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss rekla je da će podržati svakoga ko želi da ode u Ukrajinu da se pridruži međunarodnoj brigadi boraca protiv Rusije. Podsjećanja radi, to je ministrica zemlje koja je zajedno sa EU i SAD histerično vrištala o “nesposobnosti” Republike Turske da spriječi strane borce da se priključe sirijskoj revoluciji.
“Foreign fighers” je svojevremeno ad nauseam ponavljano u vijestima o Siriji. Ta ista Velika Britanija je onda oduzela državljanstvo nebrojenim muslimanima koji su otputovali u Siriju da pomognu sirijskom narodu u borbi protiv (od strane Rusije spasenog) tirana. I ne, ne radi se samo o onima koji su se regrutovali u ISIL, ne radi se čak ni o onima koji su otišli tamo da se bore.
Britanska novinarka Yvonne Ridley, u tekstu za Middle East Monitor pod rječitim naslovom “Ako Ukrajina može imati međunarodnu brigadu, zašto ne bi mogle Palestina i Sirija?” piše: “2019. godine posjetila sam kliniku za invalide gdje su traumatiziranu sirijsku djecu ponovo učili hodati. Upoznala sam britanske doktore, nastavnike i humanitarne radnike kojima je oduzeto državljanstvo jer su radili u Idlibu pod kontrolom pobunjenika. U nemogućnosti da iz ratne zone pokrenu pravno osporavanje odluke britanske vlade, sada su u pravnoj crnoj rupi. Nisu pokupili oružje niti izašli da se bore; oni su jednostavno htjeli pomoći običnom sirijskom narodu u njihovoj borbi za demokratiju i najbolji način na koji su to mogli učiniti je korištenjem vještina koje posjeduju. Sigurno se svi pitaju zašto je britanska vlada koja im je oduzela pasoše spremna da podrži one koji to žele u Ukrajini, pa čak i da se tamo naoružaju. Može li postojati očigledniji primjer licemjerja, islamofobije i rasizma od onog koji pokazuju Liz Truss i, vjerovatno, njen šef Boris Johnson i njihove kolege iz kabineta?”
Različiti aršini za plavooke i plavokose kršćane i “braon” muslimane možda nikada nisu bili očigledniji. Ne vjerujem da je to bila namjera. Samo neželjena posljedica, koju je teško ne uočiti i još teže zaboraviti.
Овај лик не спава као ни ти.Види се по очима да није спавао 7 дана.PREMIJERA RUSI NAPRADUJU U MAURIPOLJU GAZE USTASE I AZOV
Tihi , i kad spava, astralno se projektuje da prati dešavanja .Овај лик не спава као ни ти.Види се по очима да није спавао 7 дана.![]()