Nisu. Pećanac nije njegov, a svejedno je i ubijen po nalogu Draže, od strane pripadnika JVuO, upravo zbog saradnje sa Nemcima. Pripadnici JVuO, preko Drine, sarađivali su sa Italijanima, kako su se nalazili u nezavidnoj poziciji, bez sredstava za vođenje rata protiv ustaša i partizana. Englezi su Draži čak slali italijanske lire, kako bi sa njima podmićivali italijanske oficire. Za to se znalo i to nije greh JVuO. Italija je potencijalno želi da promeni stranu još od 1941.
Ortodoksne JVuO snage iz Srbije, nemaju na sebi taj greh. Jedino taj što su preko Nedićevaca, dobijali oružje za dalju borbu, te što su usled raspisane nemačke odmazde bili pasivni u isčekivanju savezničkog iskrcavanja na Jadranu.
Generalno, pozicija JVuO u WWII ni najmanje nije jednostavna i uopšte se ne može sažeti u neke ideološki motivisane kvalifikacije. Kontakti, često i savezništvo, između Srba, Hrvata i Bosnjaka, postojalo je i u ovom nedavnom sukobu, pa opet niko ni jednu stranu je optužuje sa izdaju, kolaboraciju, ili negira njihov patriotizam. To su neminovne stvari u svakom sukobu. Boljševici u svom decenijskom krojenju i izmisljanju uloge JVuO u ratu, iskoristili su pojedine incidente, ne bi li na njima kreirali širu sliku o Draži i jugoslovenskim patriotama.
Ne može nesposoban čovek voditi relativno uspešno gerilski rat protiv okupatora, vodeći pritom građanski protiv partizana i ustaša i kao takav dočekati kraj rata, u organizovanim i brojnim vojnim formacijama. Pre svega u svetlu činjenice da su pripadnici JVuO, od sredine 1943. godine, prepušteni sami sebi. Englezi ih prodali komunistima.