Kako se oformila svećenička klasa
-----------------------------------------------------------
Daljnji znak otpada bilo je to što se službu koju su prema naučavanju Isusa i apostolâ trebali obavljati svi kršćani sada počelo ograničavati na ekskluzivno svećenstvo i hijerarhiju koja se razvila u nazovikršćanstvu. Tokom prvog stoljeća, nakon Isusove smrti, njegovi su apostoli, zajedno s drugim duhovno osposobljenim kršćanskim starješinama u Jeruzalemu, savjetovali i vodili kršćansku skupštinu. Nijedan od njih nije iskazivao superiornost nad drugim.
Godine 49. n. e. pojavila se potreba da se okupe u Jeruzalemu kako bi razriješili pitanja koja su se ticala svih kršćana. Biblijski izvještaj kaže što se zbilo nakon otvorene diskusije: ”Tada nadjoše za dobro apostoli i starješine [presbýteroi] sa svom crkvom da izberu izmedju sebe dvojicu i da pošlju u Antiohiju s Pavlom i Barnabom (...). I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i starješine i braća pozdravljaju braću koja su po Antiohiji i Siriji i Ciliciji što su od neznabožaca.“ Očito je da su apostoli i starješine služili kao administrativno središnje vodstvo za rasprostranjene kršćanske skupštine .
Budući da je to kolektivno vodstvo u Jeruzalemu predstavljalo ranokršćansku pripremu za generalno nadgledanje svih kršćana, nameće se pitanje: Kakav je sistem uprave postojao u svakoj skupštini, na lokalnoj razini? Pavlovo pismo Timoteju jasno pokazuje da su skupštine imale nadglednike (grčki: epískopos, izvorna riječ za riječ ”episkopalni“), u duhovnom smislu starješine (presbýteroi), muževe koji su po svom vladanju i po svojoj duhovnosti ispunjavali preduvjete za poučavanje svojih sukršćana. U prvom stoljeću ti muževi nisu sačinjavali izdvojenu svećeničku klasu. Nisu se isticali po nekoj posebnoj odjeći. Ono po čemu su se isticali bila je njihova duhovnost. Ustvari, svaka je skupština imala starješinstvo (skupinu nadglednika), a ne monarhijsku vladavinu jednog čovjeka.
Tek je s vremenom riječ epískopos (nadglednik, nadzornik) pretvorena u ”biskup“, što znači svećenik s jurisdikcijom nad drugim članovima svećenstva u svojoj dijecezi. Španjolski isusovac Bernardino Llorca objašnjava to na sljedeći način: ”Isprva se nije pravila dovoljno velika razlika između biskupâ i prezbitera, pazilo se jedino na značenje tih riječi: biskup je ekvivalent za nadzornik; prezbiter je ekvivalent za stariji muškarac. (...) No malo-pomalo razlika je postajala sve jasnija, tako da se imenom biskup označavalo značajnije nadzornike, koji su imali najviši svećenički autoritet i pravo da polažu ruke i zaređuju svećenike“ (Historia de la Iglesia Católica [Povijest Katoličke crkve]). Ustvari, biskupi su počeli funkcionirati kao neka vrsta monarhijskog sustava, osobito od početka četvrtog stoljeća. Ustanovljena je hijerarhija, ili vladajuće klerikalno tijelo, a s vremenom su rimskog biskupa, koji je tvrdio da je Petrov nasljednik, mnogi počeli smatrati vrhovnim biskupom i papom.
Danas je u različitim crkvama nazovikršćanstva pozicija biskupa ustvari pozicija prestiža i moći, obično veoma unosna, i može je se usporediti s pozicijom koju u državi ima elitna vladajuća klasa. No između njihovog ponosnog i uzvišenog položaja i jednostavnosti organizacije pod Kristom i starješinama, ili nadglednicima, ranih kršćanskih skupština, postoji ogromna razlika.
Matej 5:14-16 - Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sakriti grad koji leži na gori. Svjetiljka se ne pali da se stavi pod košaru, nego na svijećnjak, pa svijetli svima u kući. Tako neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da bi vidjeli vaša dobra djela i slavili Oca vašega koji je na nebesima.
Rimljanima 10:13-15 - Jer “svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen”. No kako će prizvati onoga u kojega nisu povjerovali? A kako će povjerovati u onoga za kojega nisu čuli? A kako će čuti ako nitko ne bude propovijedao? A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što je napisano: “Kako su krasne noge onih koji objavljuju dobru vijest o onom što je dobro!”
1. Petrova 3:15 - Nego neka Krist, kao Gospodin, bude svet u srcima vašim i budite uvijek spremni na obranu pred svakim tko od vas traži obrazloženje nade koja je u vama, ali činite to blago i s dubokim poštovanjem.
Galaćanima 2:9 - ...i kad su saznali za nezasluženu dobrotu koja mi je bila ukazana, Jakov i Kefa i Ivan, koje se smatralo stupovima, pružili su meni i Barnabi desnicu u znak suglasnosti da mi idemo k neznabošcima, a oni k obrezanima.
Djela apostolska 15:22,23 - Tada su apostoli i starješine zajedno s cijelom skupštinom odlučili izabrati između sebe neke muževe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bili su to Juda zvan Barsaba i Sila, vodeći muževi među braćom. Po njima su poslali ovo pismo: “Apostoli i starješine, braća, pozdravljaju braću u Antiohiji, Siriji i Ciliciji koja su iz drugih naroda!
1. Timoteju 3:1-7 - Ova je izjava vjerodostojna.
Ako tko želi služiti kao nadglednik, hvalevrijednu službu želi. Stoga nadglednik treba biti besprijekoran, imati samo jednu ženu, biti umjeren u svemu, razborit, uredno živjeti, biti gostoljubiv, sposoban poučavati, ne pijanica, ne svadljivac, nego razuman, ne ratoboran, ne pohlepan za novcem. Treba dobro upravljati svojim domom, a djeca mu trebaju biti poslušna i pokazivati puno poštovanje. Jer ako tko ne zna upravljati svojim domom, kako će se brinuti za Božju skupštinu? Ne smije biti novoobraćenik, da se ne bi uzoholio i pao pod istu osudu kao i Ðavo. A treba biti i na dobrom glasu među ljudima izvan skupštine, da ne bi upao u sramotu i zamku Ðavlovu.
Filipljanima 1:1 - Pavao i Timotej, robovi Krista Isusa, svima svetima u zajedništvu s Kristom Isusom koji su u Filipima, te nadglednicima i slugama pomoćnicima:
1. Petrova 5:1-3 - Stoga, starješine među vama pobuđujem, jer sam i ja starješina kao i oni i svjedok Kristovih patnji, a i sudionik slave koja će se očitovati: Pasite Božje stado koje vam je povjereno — ne na silu, nego dragovoljno; ne radi nepoštenog dobitka, nego gorljivo; ne kao da gospodarite onima koji su vlasništvo Božje, nego budite uzor stadu.
