RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

  • Začetnik teme Začetnik teme vorki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Тачно ја да си ми се само пар пута обратио, али такав утисак о вама стекао сам читајући ваше постове, упућене другим члановима овога форума.

A da li si obratio paznju na provokacije, klevete, lazi i optuzbe upucene Jehovinim Svedocima i to narocito sa otpadnickih sajtova i iz otpadnickih izvora? Normalna reakcija nekog ko voli Jehovu jeste da energicno brani istinu! Vi pripadnici pravoslavne vere, koja nema apsolutno nikakvih dodirnih tacaka sa Biblijom i istinom, iako ste svesni toga, branite vasu veru, zar ne? Koliko je tek normalnije da se brani prava istina, istina Jehovine reci! ;)


Па, колико сте се овде нахвалили моралношћу и "хришћанским" односима према онима који нису ЈС, просто се чудим да сада за себе признајеш да ниси савршен..
Е када је тако и када си признао да и ЈС нису савршени, лепо молим, да ЈС више не прозива православне по том питању....

Niko od Jehovinih Svedoka ne tvrdi da je savrsen. Dela Jehovinog naroda sirom sveta govore vise nego glasno o nasim delima!

:kpozdrav:
 
Poslednja izmena:
Poricanjem stalnog postojanja prave Crkve, porices i pobedu dobra nad zlom, istine nad lazi. Ako je vec vek nakon Hristove smrti, prava vera skoro zamrla, onda zbog cega je Hristos stradao?

ponavljam:
1) moras u svakom istorijskom trenutku uspeti da identifikujes zajednice i pojedince koji cine Crkvu
2) moras dokazati da su ucenja tih pojedinaca u saglasju sa ucenjem J.Svedoka.

I mene zanima jedan jasan i TVOJ odgovor na pitanje koje ti je postavio Teolog...

Odgovaram ti po neznam već koji put. Nema pojedinaca i grupica koje su u SUGLASJU sa učenjima Jehovinih Svjedoka, nego na način PRIBLIŽAVANJA tim učenjima. Kako je vrijeme prolazilo, tako se otkrivalo SVE VIŠE pojedinosti iz Biblije, koje su raskrinkavale učenja koja NISU OD BOGA. Naprimjer, svakih sto godina prema budućnosti, istina je bila SVE JASNIJA, a to su doprinijeli raznorazni POJEDINCI iz različitih vjerskih grupacija, koji su uvidjeli NELOGIČNOST između učenja njihove matične crkve i Svetog Pisma. :heart: :bye:
 
Odgovaram ti po neznam već koji put. Nema pojedinaca i grupica koje su u SUGLASJU sa učenjima Jehovinih Svjedoka, nego na način PRIBLIŽAVANJA tim učenjima. Kako je vrijeme prolazilo, tako se otkrivalo SVE VIŠE pojedinosti iz Biblije, koje su raskrinkavale učenja koja NISU OD BOGA. Naprimjer, svakih sto godina prema budućnosti, istina je bila SVE JASNIJA, a to su doprinijeli raznorazni POJEDINCI iz različitih vjerskih grupacija, koji su uvidjeli NELOGIČNOST između učenja njihove matične crkve i Svetog Pisma. :heart: :bye:

Znaci, Bozija volja je bila da se postepeno otkriva njegova istina, hm zanimljivo, ja sam mislio da se za nju zna od 33.-e godine, ali izgleda da sam se presao:think:
 
Odgovaram ti po neznam već koji put. Nema pojedinaca i grupica koje su u SUGLASJU sa učenjima Jehovinih Svjedoka, nego na način PRIBLIŽAVANJA tim učenjima. Kako je vrijeme prolazilo, tako se otkrivalo SVE VIŠE pojedinosti iz Biblije, koje su raskrinkavale učenja koja NISU OD BOGA. Naprimjer, svakih sto godina prema budućnosti, istina je bila SVE JASNIJA, a to su doprinijeli raznorazni POJEDINCI iz različitih vjerskih grupacija, koji su uvidjeli NELOGIČNOST između učenja njihove matične crkve i Svetog Pisma. :heart: :bye:

utemelji mi ovu svoju tvrdnju na Svetom Pismu...


A sto se tice:
Nema pojedinaca i grupica koje su u SUGLASJU sa učenjima Jehovinih Svjedoka

ovo je u nesaglasju sa onim sto je Isus rekao

Zato idite i načinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, 20 učeći ih da drže sve što sam vam naložio; i evo Ja sam s vama u sve dane do svršetka sveta.
 
Poslednja izmena:
ISTINA O CRKVI SREDNJEGA VIJEKA :rtfm:
=================================
”STVARNA tragedija srednjovjekovne crkve ležala je u tome što se crkva nije kretala usporedo s vremenom. (...) Daleko od toga da je bila napredna, daleko od toga da je pružala duhovno vodstvo, bila je nazadna i dekadentna, pokvarena u svim svojim elementima.“ To kaže knjiga The Story of the Reformation (Povijest reformacije) o moćnoj Rimokatoličkoj crkvi, koja je dominirala većinom Evrope od 5. do 15. stoljeća n. e.
Kako je rimska Crkva spala sa svojeg svemoćnog položaja i postala ’dekadentna i pokvarena‘? Kako to da su pape, koji su tvrdili da su apostolski nasljednici, propustili pružati čak ”duhovno vodstvo“? I kakav je bio ishod tog propusta? Da bismo pronašli odgovore na ta pitanja, moramo ukratko razmotriti kakve je osobine ta Crkva poprimila i kakvu je ulogu igrala u potrazi čovječanstva za pravim Bogom. Do kraja 15. stoljeća, rimska je Crkva, sa svojim župama te muškim i ženskim samostanima rasijanima diljem svog carstva, postala najveći zemljoposjednik u Evropi. Izvještaji kažu da je posjedovala gotovo polovicu zemlje u Francuskoj i Njemačkoj te dvije petine, ili čak i više, u Švedskoj i Engleskoj. I do čega je to dovelo? ”Do kraja 14. i početka 15. stoljeća raskoš Rima neizmjerno se povećala, a njegov je politički utjecaj privremeno porastao“, kaže knjiga A History of Civilization (Povijest civilizacije). No, sve to blještavilo imalo je svoju cijenu, pa je papinstvo moralo pronaći nove izvore prihoda da bi ga održavalo. Opisujući različite metode kojima se to činilo, povjesničar Will Durant je napisao: ”Od svakog se crkvenog službenika zahtijevalo da papinskoj Kuriji — administrativnim ustanovama papinstva — preda polovicu prihoda koji je njegov ured zaradio u toku prve godine (anate), a zatim godišnje desetinu ili desetak. Novi je nadbiskup papi morao platiti znatnu svotu za palij — bijelu vunenu traku koja je predstavljala potvrdu i insigniju njegova autoriteta. Nakon smrti nekog kardinala, nadbiskupa, biskupa ili opata, njegov se osobni posjed vraćao papi. (...) Svaka presuda ili podrška od strane Kurije zauzvrat je zahtijevala poklon, a poklon je ponekad i diktirao presudu.“ Velike sume novca koje su se godinu za godinom slijevale u papinske škrinje konačno su dovele do mnogih zloupotreba i do korupcije. Govorilo se da ’čak ni papa ne može dotaknuti smolu, a da si ne umrlja prste‘, a povijest crkve u tom je razdoblju zabilježila ono što je jedan povjesničar nazvao ”nizom veoma svjetovnih papa“. Među njima su: Siksto IV (papa 1471-84), koji je utrošio velike svote novca na gradnju Sikstinske kapele, koju je i nazvao po sebi, te na obogaćivanje mnogih svojih nećaka i nećakinja; Aleksandar VI (papa 1492-1503), ozloglašeni Rodrigo Borgia, koji je otvoreno priznao i unapređivao svoju nezakonitu djecu; i Julije II (papa 1503-13), nećak Siksta IV, koji je više bio predan ratovima, politici i umjetnosti negoli svojim crkvenim dužnostima. S punim je pravom holandski katolički učenjak Erazmo napisao 1518. godine: ”Besramnost rimske Kurije dosegla je vrhunac. Korupcija i nemoral nisu bili ograničeni samo na pape. Uobičajena izreka tog vremena bila je: ”Želiš li upropastiti svog sina, daj ga za svećenika.“ Njenu istinitost potvrđuju i povijesni zapisi iz tog vremena. Durant kaže da je u Engleskoj ”među prijavama za [seksualnu] raskalašenost koje su bile podnesene 1499, (...) broj onih koje su se odnosile na svećeničke prestupnike iznosio oko 23 posto od ukupnog broja, premda je svećenstvo vjerojatno iznosilo manje od 2 posto populacije. Neki ispovjednici iznuđivali su seksualne usluge od žena koje su se ispovijedale. Tisuće svećenika imale su priležnice; u Njemačkoj su ih imali gotovo svi“. Moralno zastranjenje protezalo se i na druga područja. Kaže se da se u to vrijeme jedan Španjolac žalio: ”Čini mi se da bez novca od Kristovih slugu teško možemo išta izvući; na krštenju novac (...) na vjenčanju novac, za ispovijed novac — ne, čak ni posljednja pomast ne prođe bez novca! Oni bez novca ne žele zvoniti, bez novca ne žele obaviti crkveni pogreb; tako da izgleda da su vrata Raja zatvorena za one koji nemaju novca.“ Da bismo sažeto opisali stanje u kojem se rimska Crkva nalazila na početku 16. stoljeća, citirat ćemo riječi Machiavellija, čuvenog talijanskog filozofa iz tog vremena: ”Da je religija kršćanstva bila očuvana prema odredbama Osnivača, stanje i narod kršćanskoga svijeta bili bi daleko jedinstveniji i sretniji nego što je to danas slučaj. Ne može postojati bolji dokaz njene dekadencije nego što je činjenica da su ljudi, što su bliži rimskoj Crkvi, glavi svoje religije, time manje religiozni.“ :bye:

1.Korinćanima 6:9-11 - Pa zar ne znate da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodno općenje, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni oni koji pogrdno govore o drugima, ni iznuđivači neće naslijediti kraljevstvo Božje. A takvi su bili neki od vas, ali oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našega Gospodina Isusa Krista i duhom našega Boga. :heart:

Efežanima 5:5 - Jer ovo znate i dobro razumijete da nitko tko je bludnik ili nečist ili pohlepan — što znači da je idolopoklonik — nema nasljedstva u kraljevstvu Kristovu i Božjem. :heart:

1. Timoteju 6:10 - Jer ljubav prema novcu korijen je svakoga zla i zbog nje su neki odlutali od vjere i nanijeli sebi mnoge patnje. :heart:

:heart: :klap: :hvala: :klap: :heart:
 
ISTINA O CRKVI SREDNJEGA VIJEKA :rtfm:
=================================
”STVARNA tragedija srednjovjekovne crkve ležala je u tome što se crkva nije kretala usporedo s vremenom. (...) Daleko od toga da je bila napredna, daleko od toga da je pružala duhovno vodstvo, bila je nazadna i dekadentna, pokvarena u svim svojim elementima.“ To kaže knjiga The Story of the Reformation (Povijest reformacije) o moćnoj Rimokatoličkoj crkvi, koja je dominirala većinom Evrope od 5. do 15. stoljeća n. e.
Kako je rimska Crkva spala sa svojeg svemoćnog položaja i postala ’dekadentna i pokvarena‘? Kako to da su pape, koji su tvrdili da su apostolski nasljednici, propustili pružati čak ”duhovno vodstvo“? I kakav je bio ishod tog propusta? Da bismo pronašli odgovore na ta pitanja, moramo ukratko razmotriti kakve je osobine ta Crkva poprimila i kakvu je ulogu igrala u potrazi čovječanstva za pravim Bogom. Do kraja 15. stoljeća, rimska je Crkva, sa svojim župama te muškim i ženskim samostanima rasijanima diljem svog carstva, postala najveći zemljoposjednik u Evropi. Izvještaji kažu da je posjedovala gotovo polovicu zemlje u Francuskoj i Njemačkoj te dvije petine, ili čak i više, u Švedskoj i Engleskoj. I do čega je to dovelo? ”Do kraja 14. i početka 15. stoljeća raskoš Rima neizmjerno se povećala, a njegov je politički utjecaj privremeno porastao“, kaže knjiga A History of Civilization (Povijest civilizacije). No, sve to blještavilo imalo je svoju cijenu, pa je papinstvo moralo pronaći nove izvore prihoda da bi ga održavalo. Opisujući različite metode kojima se to činilo, povjesničar Will Durant je napisao: ”Od svakog se crkvenog službenika zahtijevalo da papinskoj Kuriji — administrativnim ustanovama papinstva — preda polovicu prihoda koji je njegov ured zaradio u toku prve godine (anate), a zatim godišnje desetinu ili desetak. Novi je nadbiskup papi morao platiti znatnu svotu za palij — bijelu vunenu traku koja je predstavljala potvrdu i insigniju njegova autoriteta. Nakon smrti nekog kardinala, nadbiskupa, biskupa ili opata, njegov se osobni posjed vraćao papi. (...) Svaka presuda ili podrška od strane Kurije zauzvrat je zahtijevala poklon, a poklon je ponekad i diktirao presudu.“ Velike sume novca koje su se godinu za godinom slijevale u papinske škrinje konačno su dovele do mnogih zloupotreba i do korupcije. Govorilo se da ’čak ni papa ne može dotaknuti smolu, a da si ne umrlja prste‘, a povijest crkve u tom je razdoblju zabilježila ono što je jedan povjesničar nazvao ”nizom veoma svjetovnih papa“. Među njima su: Siksto IV (papa 1471-84), koji je utrošio velike svote novca na gradnju Sikstinske kapele, koju je i nazvao po sebi, te na obogaćivanje mnogih svojih nećaka i nećakinja; Aleksandar VI (papa 1492-1503), ozloglašeni Rodrigo Borgia, koji je otvoreno priznao i unapređivao svoju nezakonitu djecu; i Julije II (papa 1503-13), nećak Siksta IV, koji je više bio predan ratovima, politici i umjetnosti negoli svojim crkvenim dužnostima. S punim je pravom holandski katolički učenjak Erazmo napisao 1518. godine: ”Besramnost rimske Kurije dosegla je vrhunac. Korupcija i nemoral nisu bili ograničeni samo na pape. Uobičajena izreka tog vremena bila je: ”Želiš li upropastiti svog sina, daj ga za svećenika.“ Njenu istinitost potvrđuju i povijesni zapisi iz tog vremena. Durant kaže da je u Engleskoj ”među prijavama za [seksualnu] raskalašenost koje su bile podnesene 1499, (...) broj onih koje su se odnosile na svećeničke prestupnike iznosio oko 23 posto od ukupnog broja, premda je svećenstvo vjerojatno iznosilo manje od 2 posto populacije. Neki ispovjednici iznuđivali su seksualne usluge od žena koje su se ispovijedale. Tisuće svećenika imale su priležnice; u Njemačkoj su ih imali gotovo svi“. Moralno zastranjenje protezalo se i na druga područja. Kaže se da se u to vrijeme jedan Španjolac žalio: ”Čini mi se da bez novca od Kristovih slugu teško možemo išta izvući; na krštenju novac (...) na vjenčanju novac, za ispovijed novac — ne, čak ni posljednja pomast ne prođe bez novca! Oni bez novca ne žele zvoniti, bez novca ne žele obaviti crkveni pogreb; tako da izgleda da su vrata Raja zatvorena za one koji nemaju novca.“ Da bismo sažeto opisali stanje u kojem se rimska Crkva nalazila na početku 16. stoljeća, citirat ćemo riječi Machiavellija, čuvenog talijanskog filozofa iz tog vremena: ”Da je religija kršćanstva bila očuvana prema odredbama Osnivača, stanje i narod kršćanskoga svijeta bili bi daleko jedinstveniji i sretniji nego što je to danas slučaj. Ne može postojati bolji dokaz njene dekadencije nego što je činjenica da su ljudi, što su bliži rimskoj Crkvi, glavi svoje religije, time manje religiozni.“ :bye:

1.Korinćanima 6:9-11 - Pa zar ne znate da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodno općenje, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni oni koji pogrdno govore o drugima, ni iznuđivači neće naslijediti kraljevstvo Božje. A takvi su bili neki od vas, ali oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našega Gospodina Isusa Krista i duhom našega Boga. :heart:

Efežanima 5:5 - Jer ovo znate i dobro razumijete da nitko tko je bludnik ili nečist ili pohlepan — što znači da je idolopoklonik — nema nasljedstva u kraljevstvu Kristovu i Božjem. :heart:

1. Timoteju 6:10 - Jer ljubav prema novcu korijen je svakoga zla i zbog nje su neki odlutali od vjere i nanijeli sebi mnoge patnje. :heart:

:heart: :klap: :hvala: :klap: :heart:

Kakav COPY/PASTE - bravo vorki :mafijas:
 
utemelji mi ovu svoju tvrdnju na Svetom Pismu...


A sto se tice:
Nema pojedinaca i grupica koje su u SUGLASJU sa učenjima Jehovinih Svjedoka

ovo je u nesaglasju sa onim sto je Isus rekao

Zato idite i načinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, 20 učeći ih da drže sve što sam vam naložio; i evo Ja sam s vama u sve dane do svršetka sveta.

Nije u kontradikciji sa ovim citatom, jer Isus prvo izdaje zapovjed o stvaranju učenika, što se i činilo, nešto vremenski kraće na ISPRAVAN način, a puno duže na NEISPRAVAN. A to što kaže, da je sa SVOJIM učenicima sve do kraja, odnosi se na ljude koji TEŽE prema Bogu i istini, bez obzira u kojem vremenskom perijodu živjeli. Znači, nije bitna SPOZNAJA, kakvu imaju, nego PLOD DUHA kod svakog pojedinca, jer će se upravo po njima PREPOZNATI pravi učenici.:heart: :bye:
 
De_Sisti, mozda nije dobar prevod kod tebe za taj stih:D, mozda treba ovako da ide: Idite i naucite sve narode krsteci ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ali ce oni to sto im propovedate shvatati postepeno i tek u 19. veku nacinicu svedoke svoje i vrata pakla nece ih nadvladati. Kako ti se cini?:D
 
ISTINA O CRKVI SREDNJEGA VIJEKA :rtfm:
=================================
”STVARNA tragedija srednjovjekovne crkve ležala je u tome što se crkva nije kretala usporedo s vremenom. (...) Daleko od toga da je bila napredna, daleko od toga da je pružala duhovno vodstvo, bila je nazadna i dekadentna, pokvarena u svim svojim elementima.“ To kaže knjiga The Story of the Reformation (Povijest reformacije) o moćnoj Rimokatoličkoj crkvi, koja je dominirala većinom Evrope od 5. do 15. stoljeća n. e.
Kako je rimska Crkva spala sa svojeg svemoćnog položaja i postala ’dekadentna i pokvarena‘? Kako to da su pape, koji su tvrdili da su apostolski nasljednici, propustili pružati čak ”duhovno vodstvo“? I kakav je bio ishod tog propusta? Da bismo pronašli odgovore na ta pitanja, moramo ukratko razmotriti kakve je osobine ta Crkva poprimila i kakvu je ulogu igrala u potrazi čovječanstva za pravim Bogom. Do kraja 15. stoljeća, rimska je Crkva, sa svojim župama te muškim i ženskim samostanima rasijanima diljem svog carstva, postala najveći zemljoposjednik u Evropi. Izvještaji kažu da je posjedovala gotovo polovicu zemlje u Francuskoj i Njemačkoj te dvije petine, ili čak i više, u Švedskoj i Engleskoj. I do čega je to dovelo? ”Do kraja 14. i početka 15. stoljeća raskoš Rima neizmjerno se povećala, a njegov je politički utjecaj privremeno porastao“, kaže knjiga A History of Civilization (Povijest civilizacije). No, sve to blještavilo imalo je svoju cijenu, pa je papinstvo moralo pronaći nove izvore prihoda da bi ga održavalo. Opisujući različite metode kojima se to činilo, povjesničar Will Durant je napisao: ”Od svakog se crkvenog službenika zahtijevalo da papinskoj Kuriji — administrativnim ustanovama papinstva — preda polovicu prihoda koji je njegov ured zaradio u toku prve godine (anate), a zatim godišnje desetinu ili desetak. Novi je nadbiskup papi morao platiti znatnu svotu za palij — bijelu vunenu traku koja je predstavljala potvrdu i insigniju njegova autoriteta. Nakon smrti nekog kardinala, nadbiskupa, biskupa ili opata, njegov se osobni posjed vraćao papi. (...) Svaka presuda ili podrška od strane Kurije zauzvrat je zahtijevala poklon, a poklon je ponekad i diktirao presudu.“ Velike sume novca koje su se godinu za godinom slijevale u papinske škrinje konačno su dovele do mnogih zloupotreba i do korupcije. Govorilo se da ’čak ni papa ne može dotaknuti smolu, a da si ne umrlja prste‘, a povijest crkve u tom je razdoblju zabilježila ono što je jedan povjesničar nazvao ”nizom veoma svjetovnih papa“. Među njima su: Siksto IV (papa 1471-84), koji je utrošio velike svote novca na gradnju Sikstinske kapele, koju je i nazvao po sebi, te na obogaćivanje mnogih svojih nećaka i nećakinja; Aleksandar VI (papa 1492-1503), ozloglašeni Rodrigo Borgia, koji je otvoreno priznao i unapređivao svoju nezakonitu djecu; i Julije II (papa 1503-13), nećak Siksta IV, koji je više bio predan ratovima, politici i umjetnosti negoli svojim crkvenim dužnostima. S punim je pravom holandski katolički učenjak Erazmo napisao 1518. godine: ”Besramnost rimske Kurije dosegla je vrhunac. Korupcija i nemoral nisu bili ograničeni samo na pape. Uobičajena izreka tog vremena bila je: ”Želiš li upropastiti svog sina, daj ga za svećenika.“ Njenu istinitost potvrđuju i povijesni zapisi iz tog vremena. Durant kaže da je u Engleskoj ”među prijavama za [seksualnu] raskalašenost koje su bile podnesene 1499, (...) broj onih koje su se odnosile na svećeničke prestupnike iznosio oko 23 posto od ukupnog broja, premda je svećenstvo vjerojatno iznosilo manje od 2 posto populacije. Neki ispovjednici iznuđivali su seksualne usluge od žena koje su se ispovijedale. Tisuće svećenika imale su priležnice; u Njemačkoj su ih imali gotovo svi“. Moralno zastranjenje protezalo se i na druga područja. Kaže se da se u to vrijeme jedan Španjolac žalio: ”Čini mi se da bez novca od Kristovih slugu teško možemo išta izvući; na krštenju novac (...) na vjenčanju novac, za ispovijed novac — ne, čak ni posljednja pomast ne prođe bez novca! Oni bez novca ne žele zvoniti, bez novca ne žele obaviti crkveni pogreb; tako da izgleda da su vrata Raja zatvorena za one koji nemaju novca.“ Da bismo sažeto opisali stanje u kojem se rimska Crkva nalazila na početku 16. stoljeća, citirat ćemo riječi Machiavellija, čuvenog talijanskog filozofa iz tog vremena: ”Da je religija kršćanstva bila očuvana prema odredbama Osnivača, stanje i narod kršćanskoga svijeta bili bi daleko jedinstveniji i sretniji nego što je to danas slučaj. Ne može postojati bolji dokaz njene dekadencije nego što je činjenica da su ljudi, što su bliži rimskoj Crkvi, glavi svoje religije, time manje religiozni.“ :bye:

1.Korinćanima 6:9-11 - Pa zar ne znate da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodno općenje, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni oni koji pogrdno govore o drugima, ni iznuđivači neće naslijediti kraljevstvo Božje. A takvi su bili neki od vas, ali oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našega Gospodina Isusa Krista i duhom našega Boga. :heart:

Efežanima 5:5 - Jer ovo znate i dobro razumijete da nitko tko je bludnik ili nečist ili pohlepan — što znači da je idolopoklonik — nema nasljedstva u kraljevstvu Kristovu i Božjem. :heart:

1. Timoteju 6:10 - Jer ljubav prema novcu korijen je svakoga zla i zbog nje su neki odlutali od vjere i nanijeli sebi mnoge patnje. :heart:

:heart: :klap: :hvala: :klap: :heart:

:orkestar:
 
Nije u kontradikciji sa ovim citatom, jer Isus prvo izdaje zapovjed o stvaranju učenika, što se i činilo, nešto vremenski kraće na ISPRAVAN način, a puno duže na NEISPRAVAN. A to što kaže, da je sa SVOJIM učenicima sve do kraja, odnosi se na ljude koji TEŽE prema Bogu i istini, bez obzira u kojem vremenskom perijodu živjeli. Znači, nije bitna SPOZNAJA, kakvu imaju, nego PLOD DUHA kod svakog pojedinca, jer će se upravo po njima PREPOZNATI pravi učenici.:heart: :bye:


Druze, prijatelju, Vorki, mislim da je poruka mnogo prostija... Ipak su Apostoli bili samo ribari...
 
De_Sisti, mozda nije dobar prevod kod tebe za taj stih:D, mozda treba ovako da ide: Idite i naucite sve narode krsteci ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ali ce oni to sto im propovedate shvatati postepeno i tek u 19. veku nacinicu svedoke svoje i vrata pakla nece ih nadvladati. Kako ti se cini?:D

Da, šteta, duh ovoga svijeta, kao što se vidi, NE MIRUJE u vama, pa ste ipak morali početi sa ISMIJAVANJEM i OMALOVAŽAVANJEM. :bye:

Juda 2 - Neka vam se umnoži milosrđe i mir i ljubav! :heart:
 
Svakoj iskrenoj osobi koja ima zelju da otkrije i prihvati istinu nije bitan biblijski prevod. Svaki prevod govori o jedinstvenoj temi Biblije, Bozje Kraljevstvo koje ce doneti blagostanje na zemlji. Kralj Bozjeg Kraljevstva, Isus Hrist je pokazao na zemlji za vreme svoje 3 ipo godisnje sluzbe kakav ce biti vladar u novom uredjenju.

Onaj ko to nije spreman da prihvati, moze imati sve prevode sveta, ne vredi, problem je u njegovom stavu, u njegovom srcu, ne u prevodu!

:kpozdrav:
 
Poslednja izmena:
Da, šteta, duh ovoga svijeta, kao što se vidi, NE MIRUJE u vama, pa ste ipak morali početi sa ISMIJAVANJEM i OMALOVAŽAVANJEM. :bye:

Juda 2 - Neka vam se umnoži milosrđe i mir i ljubav! :heart:

ne ljuti se Vorki, prijatelju... samo to rogobatno tumacenje izgleda mi neuverljivo. prosto odaje onoga koji ga iznosi... odaje njegov diskontinuitet sa Hristom i Apostolima... Jasno se vidi da onaj koji tumaci stih, svestan je da ga deli 18 vekova od Hrista i Apostola

recimo da nisi Svedok i ne znas ni za koju hriscnasku grupu niti Pravoslavnu Crkvu. Kako bi rastumacio taj stih? Imaj u glavu da je Hristos to rekao Apostolima koji su u to vreme bili samo prosti ribari (jos uvek nisu primili Duha Svetoga)..

imaj to u vidu kada citas

Zato idite i načinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, 20 učeći ih da drže sve što sam vam naložio; i evo Ja sam s vama u sve dane do svršetka sveta.


p.s. zaboravio sam :heart: :klap: :heart: :klap: :heart: :klap: :heart: :klap: :heart: :klap:
 
Poslednja izmena:
ne ljuti se Vorki, prijatelju... samo to rogobatno tumacenje izgleda mi neuverljivo. prosto odaje onoga koji ga iznosi... odaje njegov diskontinuitet sa Hristom i Apostolima... Jasno se vidi da onaj koji tumaci stih, svestan je da ga deli 18 vekova od Hrista i Apostola

recimo da nisi Svedok i ne znas ni za koju hriscnasku grupu niti Pravoslavnu Crkvu. Kako bi rastumacio taj stih? Imaj u glavu da je Hristos to rekao Apostolima koji su u to vreme bili samo prosti ribari (jos uvek nisu primili Duha Svetoga)..

Ja kada proučavam i tumačim stihove, ne oslanjam se samo na jedan jedini, izostavljajući ostale.

Ja vam ne mogu pomoći što ne želite prihvatiti jasna biblijska proročanstva o stvaranju kršćanskog otpada poslije smrti prvih Isusovih učenika.

No ja razumijem i tebe i ostale, jer ako bi priznao, tada bi morao shvatiti istinu, a to bi potraživalo promjenu osobnosti i života.

:heart: :bye:
 
Ja kada proučavam i tumačim stihove, ne oslanjam se samo na jedan jedini, izostavljajući ostale.

ovo je izbegavanje odgovora na moje pitanje.. :heart:

Ja vam ne mogu pomoći što ne želite prihvatiti jasna biblijska proročanstva o stvaranju kršćanskog otpada poslije smrti prvih Isusovih učenika.

ovo je udaljavanje od odgovora... NAVEDI CITAT GDE ISUS KAZE DA CE OTPAD NADVLADATI CRKVU
:heart: :klap:


No ja razumijem i tebe i ostale, jer ako bi priznao, tada bi morao shvatiti istinu, a to bi potraživalo promjenu osobnosti i života.

a ovo ti primeni na sebe, Vorki prijatelju nakon sto shvatis da "verski padobranci" iz 19 veka nemaju pravo da se tek tako (na osnovu samopohvale) nazovu "istinski hriscani":heart: :klap:



p.s. krst na JS grobu??? :think:
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top