RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

  • Začetnik teme Začetnik teme vorki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Interesuje me kako Jehovini svedoci opovrgavaju ovo: ,,Jer je troje sto svedoci na nebu: Otac, Logos (Rec), i Sveti Duh; i ova trojica su jedno (1Jn 5,7). Pre nego sto se JS dohvate za prevod Novog Sveta i ne nadju ovaj stih tamo (posto braci iz Bruklina to ne odgovara) reci cu im da ovaj stih postoji u svim bitnim kodeksima (Aleksandrijski, Sinajski, Vatikanski...), i u prevodima Itale, Vulgate, Nestle/Aland - Novum Testamentum Graece (najbolji grcki prevod), i da napomenem da poseduju prevod Luje Bakotica koji ne poseduju ovaj stih, ali se taj prevod nigde i ne koriste osim kod njih. Pozdrav svima.

1. Ivanova 5:7, 8. :rtfm:
---------------------------------
U nekim izdanjima Šarićevog prijevoda stoji: “Jer su trojica, što svjedoče [u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoči na zemlji]: Duh, voda, i krv; i ovo je troje jedno” (uglate zagrade nalaze se u tiskanom tekstu). Međutim, NS nema dio retka “u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoči na zemlji”. (I velika većina drugih hrvatskih prijevoda ne sadrži taj tekst.) Tekstualni kritičar Frederick Scrivener napisao je o dijelu tog biblijskog retka koji podupire Trojstvo sljedeće: “Ne trebamo se ustručavati iznijeti svoje uvjerenje da te osporavane riječi nije napisao sv. Ivan: one su prvobitno bile u Africi unesene u latinske prijepise s margina, na koje su bile stavljene kao pobožan i pravovjeran komentar 8. retka. Zatim su se iz latinskih prijepisa uvukle u dva ili tri kasnija grčka rukopisa, a potom i u tiskani grčki tekst, na mjesto koje im ne pripada” (A Plain Introduction to the Criticism of the New Testament, treće izdanje, Cambridge, 1883, stranica 654). :bye:

Prema Euzebiju (oko 260 – oko 340. n. e.), nadahnutost Prve Ivanove nikad se nije dovodila u pitanje. Ipak, valja napomenuti da neki stariji prijevodi u 5. poglavlju na kraju 7. i na početku 8. retka dodaju riječi: “na nebu: Otac, Riječ, i sveti duh; i ovo je troje jedno. I troje je što svjedoči na zemlji” (Karadžić). No te se riječi ne nalaze ni u jednom od starih grčkih rukopisa i očito je da su dodane kako bi se poduprlo učenje o Trojstvu. Većina suvremenih prijevoda Biblije, i katoličkih i protestantskih, ne sadrži te riječi u glavnom tekstu (1. Ivan. 1:1, 2). U četvrtom stoljeću n. e. jedan je prerevan zastupnik nauke o Trojstvu u jednu raspravu napisanu na latinskom očigledno dodao riječi ”na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno“ kao da su te riječi dio citata iz 1. Ivanove 5:7. Kasnije je taj redak bio direktno uključen u tekst jednog biblijskog manuskripta na latinskom. :bye:

Iako je papa Grgur XIII odobrio to izdanje Biblije, Arias Montano primio je oštre kritike. Jedan od razloga bio je to što je Montano smatrao da su biblijski tekstovi na izvornom hebrejskom jeziku bolji od latinske Vulgate. Njegov glavni protivnik bio je León de Castro, španjolski teolog za kojeg je latinska Vulgata bila apsolutni autoritet. De Castro je optužio Montana da je biblijski tekst iskvario filozofijom koja potkopava vjerovanje u Trojstvo. Naprimjer, De Castra je posebno smetalo to što su u sirijskoj Pešiti iz 1. Ivanove 5:7 izostavljene riječi: “na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno”, koje zapravo nisu nadahnute, nego su naknadno dodane u biblijski tekst. Međutim, španjolska inkvizicija oslobodila je Montana svih sumnji za herezu. Antverpensku višejezičnu Bibliju neki smatraju “najvećim tiskarskim uspjehom koji je tijekom 16. stoljeća ostvario jedan samostalni tiskar”. :bye:

:heart: :klap: :hvala: :klap: :heart:
 
Comma Johanneum :rtfm:
--------------------------------------
Iako je višejezična Biblija sveučilišta Alcalá de Henares bila doista divovski korak naprijed u poboljšavanju teksta na izvornim jezicima Biblije, tradicija je ponekad znala prevagnuti na štetu učenosti. Vulgata je bila toliko cijenjena da su se urednici u nekoliko slučajeva osjećali dužnima ispraviti grčki tekst Novog zavjeta kako bi odgovarao latinskom, a zapravo je trebalo biti obratno. Jedan primjer je poznati umetnuti tekst koji je dobio ime Comma Johanneum. Lažni dodatak koji se može naći u nekim prijevodima Biblije u 1. Ivanovoj 5:7 glasi - na nebu: Otac, Riječ i sveti Duh; i ovo je troje jedno. Ni u jednom ranom grčkom rukopisu nema tog teksta koji je, po svemu sudeći, dodan nekoliko stoljeća nakon što je Ivan napisao svoju poslanicu, a nema ga ni u najstarijim latinskim rukopisima Vulgate. Erazmo je zbog toga izbacio taj lažni dodatak iz svog Novog zavjeta na grčkom. Urednicima višejezične Biblije nimalo se nije sviđala pomisao da izbace redak koji je stoljećima bio dio tradicionalnog teksta Vulgate. Stoga su u latinskom tekstu ostavili lažni dodatak koji su zatim preveli i umetnuli u grčki tekst kako bi se oba stupca podudarala. :heart: :bye:
 
1. Ivanova 5:7, 8. :rtfm:
---------------------------------
U nekim izdanjima Šarićevog prijevoda stoji: “Jer su trojica, što svjedoče [u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoči na zemlji]: Duh, voda, i krv; i ovo je troje jedno” (uglate zagrade nalaze se u tiskanom tekstu). Međutim, NS nema dio retka “u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoči na zemlji”. (I velika većina drugih hrvatskih prijevoda ne sadrži taj tekst.) Tekstualni kritičar Frederick Scrivener napisao je o dijelu tog biblijskog retka koji podupire Trojstvo sljedeće: “Ne trebamo se ustručavati iznijeti svoje uvjerenje da te osporavane riječi nije napisao sv. Ivan: one su prvobitno bile u Africi unesene u latinske prijepise s margina, na koje su bile stavljene kao pobožan i pravovjeran komentar 8. retka. Zatim su se iz latinskih prijepisa uvukle u dva ili tri kasnija grčka rukopisa, a potom i u tiskani grčki tekst, na mjesto koje im ne pripada” (A Plain Introduction to the Criticism of the New Testament, treće izdanje, Cambridge, 1883, stranica 654). :bye:

Prema Euzebiju (oko 260 – oko 340. n. e.), nadahnutost Prve Ivanove nikad se nije dovodila u pitanje. Ipak, valja napomenuti da neki stariji prijevodi u 5. poglavlju na kraju 7. i na početku 8. retka dodaju riječi: “na nebu: Otac, Riječ, i sveti duh; i ovo je troje jedno. I troje je što svjedoči na zemlji” (Karadžić). No te se riječi ne nalaze ni u jednom od starih grčkih rukopisa i očito je da su dodane kako bi se poduprlo učenje o Trojstvu. Većina suvremenih prijevoda Biblije, i katoličkih i protestantskih, ne sadrži te riječi u glavnom tekstu (1. Ivan. 1:1, 2). U četvrtom stoljeću n. e. jedan je prerevan zastupnik nauke o Trojstvu u jednu raspravu napisanu na latinskom očigledno dodao riječi ”na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno“ kao da su te riječi dio citata iz 1. Ivanove 5:7. Kasnije je taj redak bio direktno uključen u tekst jednog biblijskog manuskripta na latinskom. :bye:

Iako je papa Grgur XIII odobrio to izdanje Biblije, Arias Montano primio je oštre kritike. Jedan od razloga bio je to što je Montano smatrao da su biblijski tekstovi na izvornom hebrejskom jeziku bolji od latinske Vulgate. Njegov glavni protivnik bio je León de Castro, španjolski teolog za kojeg je latinska Vulgata bila apsolutni autoritet. De Castro je optužio Montana da je biblijski tekst iskvario filozofijom koja potkopava vjerovanje u Trojstvo. Naprimjer, De Castra je posebno smetalo to što su u sirijskoj Pešiti iz 1. Ivanove 5:7 izostavljene riječi: “na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno”, koje zapravo nisu nadahnute, nego su naknadno dodane u biblijski tekst. Međutim, španjolska inkvizicija oslobodila je Montana svih sumnji za herezu. Antverpensku višejezičnu Bibliju neki smatraju “najvećim tiskarskim uspjehom koji je tijekom 16. stoljeća ostvario jedan samostalni tiskar”. :bye:

:heart: :klap: :hvala: :klap: :heart:

Posto vidim da si srecan jer mislis da si se opravdao, prvo mi reci iz koje knjizice si to procitao, drugo koji je tvoj status u JS (misionar, propovednik...), i trece pogledaj prevod Nestle/Aland - Novum Testamentum Graece pa ces u njemu videti gde sve imas ovaj stih. A o vasem prevodu mi je muka da govorim, to je teror nad Sv. Pismom, jedan primer: Krst je stub mucenicki...
 
Posto vidim da si srecan jer mislis da si se opravdao, prvo mi reci iz koje knjizice si to procitao, drugo koji je tvoj status u JS (misionar, propovednik...), i trece pogledaj prevod Nestle/Aland - Novum Testamentum Graece pa ces u njemu videti gde sve imas ovaj stih. A o vasem prevodu mi je muka da govorim, to je teror nad Sv. Pismom, jedan primer: Krst je stub mucenicki...

Meni prijatelju nije muka govoriti o vašem prijevodu. :bye:

Ja sam propovjednik dobre vijesti o Božjem karaljevstvu, a ti ?

Ovaj stih, koji navodno potvrđuje Trojedinog Boga, je UMETNUT u neke prijevode u dobu iskrivljenog kršćanstva, kada je bila POTREBNA Biblijska potvrda.

U prijevodima, prije trećeg stoljeća n.e. tog biblijskog stiha NIJE BILO.

Vidim da si NABRIJAN na nas, Jehovine Svjedoke, no nije potrebno, jer mi volimo ljude.

1. Korinćanima 10:12 - Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne! :heart:
 
ISUS KRIST JE UMRO NA KRIŽU ILI STUPU ? :rtfm:
======================================

Grčka riječ koja je u mnogim suvremenim prijevodima Biblije prevedena imenicom “križ” (u NS: “mučenički stup”) glasi staurós. U klasičnom grčkom jeziku ta se riječ odnosila na uspravnu gredu ili kolac. Kasnije se počela koristiti i za stup za pogubljenje koji je imao poprečnu gredu. Biblijski priručnik The Imperial Bible-Dictionary to priznaje dajući sljedeće objašnjenje: “Grčka riječ za križ, [staurós], zapravo se odnosila na stup, uspravnu gredu, odnosno kolac, na koji se moglo nešto objesiti ili koji se mogao koristiti za iskolčivanje [ograđivanje] zemljišta. (...) Čak su i Rimljani riječ crux (od kojeg je izvedena naša riječ križ) po svemu sudeći prvobitno koristili za uspravnu gredu” (uredio Patrick Fairbairn, London, 1874, svezak 1, stranica 376). Je li na takvoj napravi pogubljen i Božji Sin? Vrijedi zapaziti da Biblija za tu napravu koristi i riječ xýlon. Zanimljivo je da se niti u Grčko-hrvatskom rječniku Stjepana Senca (Zagreb, 1910, stranica 643) niti u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla (Zagreb, 2000, stranica 125) za tu riječ ne daje značenje “križ”, već se, između ostalog, navode izrazi: odsječeno drvo za gorivo ili građu, drvo, stablo, stup, greda, balvan, brvno, štap, klade za kažnjavanje robova. Značenje “križ” navodi se samo u rječniku Majnarića i Gorskog (Zagreb, 1983, stranica 286), no uz napomenu “poz. [pozniji, kasniji]”, koja pokazuje da je to značenje riječ xýlon poprimila tek kasnije. Zato se u Djelima apostolskim 5:30 i 10:39, gdje se ta riječ javlja u Bibliji, u prijevodima kao što su JB i Ša, 2006, koristi riječ “drvo”. (Usporedi prijevod tih redaka s Galaćanima 3:13 i 5. Mojsijevom 21:22, 23.) U knjizi The Non-Christian Cross stoji: “U izvornom grčkom tekstu brojnih spisa od kojih se sastoji Novi zavjet nema ni jedne jedine rečenice koja bi barem neizravno dokazivala da je stauros na kojem je umro Isus bio išta drugačiji od običnog staurosa, a još manje da se sastojao, ne od jedne grede, nego od dvije grede pribijene jedne na drugu u obliku križa. (...) Naši su nas učitelji naveli u veliku zabludu time što su riječ stauros preveli s ‘križ’ kad su grčke crkvene dokumente prevodili na naš materinski jezik i time što su to potkrijepili dodajući riječ ‘križ’ u rječnike kao da je to značenje riječi stauros, a da nisu podrobno objasnili da to ni u kojem slučaju nije bilo osnovno značenje te riječi u vrijeme apostola i da je to postalo njeno osnovno značenje tek dugo nakon toga, a to je postalo, ako je uopće postalo, samo zbog toga što se, unatoč pomanjkanju čvrstih dokaza, iz ovog ili onog razloga smatralo da je taj stauros na kojem je Isus pogubljen bio upravo takvog oblika” (John Denham Parsons, London, 1896, stranice 23-24). :bye:

Otkuda potječe križ, koji koriste kršćanske crkve? :rtfm:
---------------------------------------------------------------------------------
“U gotovo svim dijelovima starog svijeta pronađeni su različiti predmeti koji su nastali davno prije kršćanske ere, a obilježeni su križevima različitih oblika. Bezbrojni primjerci potječu iz Indije, Sirije, Perzije i Egipta. (...) Upotreba križa kao religioznog simbola u pretkršćansko doba i kod ne-kršćanskih naroda mogla bi se smatrati gotovo sveprisutnom, a u vrlo mnogo slučajeva bila je povezana s nekim oblikom štovanja prirodnih sila” (Encyclopaedia Britannica, 1946, svezak 6, stranica 753). “Oblik [križa kao dvije prekrižene grede] potječe iz stare Kaldeje, gdje se koristio kao simbol boga Tamuza (jer nalikuje mističnom slovu Tau, prvom slovu njegovog imena). Osim u toj zemlji upotrebljavao se i u susjednim zemljama, uključujući i Egipat. Sredinom 3. stoljeća naše ere crkve su već ili odstupile od nekih učenja kršćanske vjere ili su ih izopačile. Da bi se povećao utjecaj otpadničkog crkvenog sustava pogani su primani u crkve iako nisu bili preporođeni vjerom i imali su veliku slobodu zadržati svoje poganske znakove i simbole. Tako je Tau odnosno T, u svom najčešćem obliku, s nešto sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Kristov križ” (William Vine, An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1962, stranica 256). “Neobična je, ali i neosporna činjenica da se križ koristio kao sveti simbol davno prije Kristovog rođenja, a i nakon njegovog rođenja u zemljama na koje nije utjecalo crkveno učenje. (...) Grčkog Bakha, tirskog Tamuza, kaldejskog Bela, norveškog Odina — sve su njih njihovi poklonici štovali uz pomoć nekog simbola u obliku križa” (Geo Tyack, The Cross in Ritual Architecture, and Art, London, 1900, stranica 1). “Križ u obliku ‘crux ansate’ [ankha] nosili su u ruci egipatski svećenici i kraljevi (koji su bili vrhovni svećenički poglavari) u znak vlasti koju su imali kao svećenici boga Sunca, a nazivali su ga ‘znak života’” (Colonel John Garnier, The Worship of the Dead, London, 1904, stranica 226). “Različiti likovi križeva nalaze se posvuda na egipatskim spomenicima i u grobovima, a mnogi ih stručnjaci smatraju simbolima falusa [prikazima muškog uda] ili pak spolnog odnosa. (...) U egipatskim je grobovima crux ansata [križ s krugom ili omčom na vrhu] pronađen tik uz falus” (Herbert Cutner, A Short History of Sex-Worship, London, 1940, stranica 16-17). “Ti su se križevi upotrebljavali kao simboli babilonskog boga Sunca ([Vidi knjigu]) i najprije su pronađeni na novčiću Julija Cezara (100-44. pr. n. e.), a zatim na novčiću koji je izdao Cezarov nasljednik (August) 20. godine pr. n. e. Na Konstantinovim novčićima najčešći simbol je [Vidi knjigu]; no isti simbol koristi se bez okolnog kruga i s četiri jednaka kraka postavljena okomito i vodoravno; taj se križ posebno štovao kao ‘Sunčev kotač’. Treba reći da je Konstantin bio poklonik boga Sunca i da nije pristupio ‘Crkvi’ još oko četvrt stoljeća nakon što je prema legendi vidio takav križ na nebu” (The Companion Bible, dodatak 162). :bye:

:heart: :klap: :hvala: :klap: :heart:
 
ти не видиш да си најактивнији мудрац и расправљач
ипак ти мало размисли о армагедону.

Nije dobro govoriti o nekome, pošto ga dovoljno dobro ne poznaješ.

To su Farizeji radili prema Božjem Sinu Isusu.

Preporučio bih ti ovaj citat: Priče Salamunove 24:33 Malo odspavaj, malo odrijemaj, malo sklopi ruke i prilegni. :heart:
 
U grčko-hrvatskom rečniku milsim da je od Stjepana pise: σταυρος - kolac, brklja, N.T. kriz; a pise i ovo: σταυροω - pobijati kolje, pribiti na kriz. Moras bolje poznavati grcki jezik da bi mogao reci ono sto zelis. To sve sto si napisao mi je rekao jedan vas misionar citajuci iz neke knjizice, gde je sve to bilo brizljivo podvuceno. Da znas, krst se kod Jevreja koristio 2. veka pre Hrista kao simbol ponizavajuce smrti. A σταυρος se nikako ne moze prevesti kao ,,stub mucenicki'' kao sto pise kod vas.
 
ISUS KRIST JE UMRO NA KRIŽU ILI STUPU ? :rtfm:
======================================

Grčka riječ koja je u mnogim suvremenim prijevodima Biblije prevedena imenicom “križ” (u NS: “mučenički stup”) glasi staurós. U klasičnom grčkom jeziku ta se riječ odnosila na uspravnu gredu ili kolac. Kasnije se počela koristiti i za stup za pogubljenje koji je imao poprečnu gredu. Biblijski priručnik The Imperial Bible-Dictionary to priznaje dajući sljedeće objašnjenje: “Grčka riječ za križ, [staurós], zapravo se odnosila na stup, uspravnu gredu, odnosno kolac, na koji se moglo nešto objesiti ili koji se mogao koristiti za iskolčivanje [ograđivanje] zemljišta. (...) Čak su i Rimljani riječ crux (od kojeg je izvedena naša riječ križ) po svemu sudeći prvobitno koristili za uspravnu gredu” (uredio Patrick Fairbairn, London, 1874, svezak 1, stranica 376). Je li na takvoj napravi pogubljen i Božji Sin? Vrijedi zapaziti da Biblija za tu napravu koristi i riječ xýlon. Zanimljivo je da se niti u Grčko-hrvatskom rječniku Stjepana Senca (Zagreb, 1910, stranica 643) niti u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla (Zagreb, 2000, stranica 125) za tu riječ ne daje značenje “križ”, već se, između ostalog, navode izrazi: odsječeno drvo za gorivo ili građu, drvo, stablo, stup, greda, balvan, brvno, štap, klade za kažnjavanje robova. Značenje “križ” navodi se samo u rječniku Majnarića i Gorskog (Zagreb, 1983, stranica 286), no uz napomenu “poz. [pozniji, kasniji]”, koja pokazuje da je to značenje riječ xýlon poprimila tek kasnije. Zato se u Djelima apostolskim 5:30 i 10:39, gdje se ta riječ javlja u Bibliji, u prijevodima kao što su JB i Ša, 2006, koristi riječ “drvo”. (Usporedi prijevod tih redaka s Galaćanima 3:13 i 5. Mojsijevom 21:22, 23.) U knjizi The Non-Christian Cross stoji: “U izvornom grčkom tekstu brojnih spisa od kojih se sastoji Novi zavjet nema ni jedne jedine rečenice koja bi barem neizravno dokazivala da je stauros na kojem je umro Isus bio išta drugačiji od običnog staurosa, a još manje da se sastojao, ne od jedne grede, nego od dvije grede pribijene jedne na drugu u obliku križa. (...) Naši su nas učitelji naveli u veliku zabludu time što su riječ stauros preveli s ‘križ’ kad su grčke crkvene dokumente prevodili na naš materinski jezik i time što su to potkrijepili dodajući riječ ‘križ’ u rječnike kao da je to značenje riječi stauros, a da nisu podrobno objasnili da to ni u kojem slučaju nije bilo osnovno značenje te riječi u vrijeme apostola i da je to postalo njeno osnovno značenje tek dugo nakon toga, a to je postalo, ako je uopće postalo, samo zbog toga što se, unatoč pomanjkanju čvrstih dokaza, iz ovog ili onog razloga smatralo da je taj stauros na kojem je Isus pogubljen bio upravo takvog oblika” (John Denham Parsons, London, 1896, stranice 23-24). :bye:

Otkuda potječe križ, koji koriste kršćanske crkve? :rtfm:
---------------------------------------------------------------------------------
“U gotovo svim dijelovima starog svijeta pronađeni su različiti predmeti koji su nastali davno prije kršćanske ere, a obilježeni su križevima različitih oblika. Bezbrojni primjerci potječu iz Indije, Sirije, Perzije i Egipta. (...) Upotreba križa kao religioznog simbola u pretkršćansko doba i kod ne-kršćanskih naroda mogla bi se smatrati gotovo sveprisutnom, a u vrlo mnogo slučajeva bila je povezana s nekim oblikom štovanja prirodnih sila” (Encyclopaedia Britannica, 1946, svezak 6, stranica 753). “Oblik [križa kao dvije prekrižene grede] potječe iz stare Kaldeje, gdje se koristio kao simbol boga Tamuza (jer nalikuje mističnom slovu Tau, prvom slovu njegovog imena). Osim u toj zemlji upotrebljavao se i u susjednim zemljama, uključujući i Egipat. Sredinom 3. stoljeća naše ere crkve su već ili odstupile od nekih učenja kršćanske vjere ili su ih izopačile. Da bi se povećao utjecaj otpadničkog crkvenog sustava pogani su primani u crkve iako nisu bili preporođeni vjerom i imali su veliku slobodu zadržati svoje poganske znakove i simbole. Tako je Tau odnosno T, u svom najčešćem obliku, s nešto sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Kristov križ” (William Vine, An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1962, stranica 256). “Neobična je, ali i neosporna činjenica da se križ koristio kao sveti simbol davno prije Kristovog rođenja, a i nakon njegovog rođenja u zemljama na koje nije utjecalo crkveno učenje. (...) Grčkog Bakha, tirskog Tamuza, kaldejskog Bela, norveškog Odina — sve su njih njihovi poklonici štovali uz pomoć nekog simbola u obliku križa” (Geo Tyack, The Cross in Ritual Architecture, and Art, London, 1900, stranica 1). “Križ u obliku ‘crux ansate’ [ankha] nosili su u ruci egipatski svećenici i kraljevi (koji su bili vrhovni svećenički poglavari) u znak vlasti koju su imali kao svećenici boga Sunca, a nazivali su ga ‘znak života’” (Colonel John Garnier, The Worship of the Dead, London, 1904, stranica 226). “Različiti likovi križeva nalaze se posvuda na egipatskim spomenicima i u grobovima, a mnogi ih stručnjaci smatraju simbolima falusa [prikazima muškog uda] ili pak spolnog odnosa. (...) U egipatskim je grobovima crux ansata [križ s krugom ili omčom na vrhu] pronađen tik uz falus” (Herbert Cutner, A Short History of Sex-Worship, London, 1940, stranica 16-17). “Ti su se križevi upotrebljavali kao simboli babilonskog boga Sunca ([Vidi knjigu]) i najprije su pronađeni na novčiću Julija Cezara (100-44. pr. n. e.), a zatim na novčiću koji je izdao Cezarov nasljednik (August) 20. godine pr. n. e. Na Konstantinovim novčićima najčešći simbol je [Vidi knjigu]; no isti simbol koristi se bez okolnog kruga i s četiri jednaka kraka postavljena okomito i vodoravno; taj se križ posebno štovao kao ‘Sunčev kotač’. Treba reći da je Konstantin bio poklonik boga Sunca i da nije pristupio ‘Crkvi’ još oko četvrt stoljeća nakon što je prema legendi vidio takav križ na nebu” (The Companion Bible, dodatak 162). :bye:

:heart: :klap: :hvala: :klap: :heart:

Na ove tvoje gluposti ,osporice te samo pismo, ali navescu ti samo jedan delic,ako moze da te urazumi?

13. Еда ли се Христос раздели? Еда ли се Павле разапе за вас? Или се у име Павлово крстисте?
Ko se moze razapeti na stubu?


14. Хвала Богу што ја ниједног од вас не крстих осим Криспа и Гаја;


15. Да не рече ко да у своје име крстих.

16. А крстих и Стефанин дом: даље не знам јесам ли кога другог крстио.



17. Јер Христос не посла мене да крстим, него да проповедам јеванђеље, не премудрим речима, да не изгуби силу крст Христов.

18. Јер је реч крстова лудост онима који гину; а нама је који се спасавамо сила Божија.


I evojos malo

23. А ми проповедамо Христа разапетог, Јеврејима, дакле, саблазан а Грцима безумље
 
Poslednja izmena:
U grčko-hrvatskom rečniku milsim da je od Stjepana pise: σταυρος - kolac, brklja, N.T. kriz; a pise i ovo: σταυροω - pobijati kolje, pribiti na kriz. Moras bolje poznavati grcki jezik da bi mogao reci ono sto zelis. To sve sto si napisao mi je rekao jedan vas misionar citajuci iz neke knjizice, gde je sve to bilo brizljivo podvuceno. Da znas, krst se kod Jevreja koristio 2. veka pre Hrista kao simbol ponizavajuce smrti. A σταυρος se nikako ne moze prevesti kao ,,stub mucenicki'' kao sto pise kod vas.

Za to prijatelju NEMA DOKAZ, nego samo pretpostavke.

Galaćanima 3:13 - Krist nas je kupio i tako oslobodio prokletstva Zakona postavši umjesto nas prokletstvom, jer je pisano: “Proklet je tko je god obješen na stup.” :heart:

5. Mojsijeva 21:22,23 - Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrtnu kaznu te bude pogubljen i obješen na stup, neka njegovo mrtvo tijelo ne ostane na stupu preko noći, nego ga pokopaj istoga dana, jer je proklet pred Bogom onaj koji je obješen. Nemoj okaljati zemlju svoju, koju ti Jehova, Bog tvoj, daje u nasljedstvo. :heart:

Pavao citira u Galaćanima biblijske stavke iz 5. Mojsijeve, a vezano je za Krista, te se govori o STUPU, a ne križu.

:bye:
 
Dzaba mu govoris, gde god postoji rec KRST kod njih je to STUB MUCENICKI! Jos kad bi mi objasnili kako su dosli do te reci bilo bi sjajno!

Naveće se vraćam, jer idem sada na čišćenje dvorane za sutrašnji kongres Jehovinih Svjedoka u Daruvaru.

Pozdrav svima, Božji blagoslov , razum u umu i ponajviše ljubav ! :heart: :bye:

1. Ivanova 3:11 - Jer ovo je poruka koju ste čuli u početku: ljubimo jedan drugoga!
 
Za to prijatelju NEMA DOKAZ, nego samo pretpostavke.

Galaćanima 3:13 - Krist nas je kupio i tako oslobodio prokletstva Zakona postavši umjesto nas prokletstvom, jer je pisano: “Proklet je tko je god obješen na stup.” :heart:

5. Mojsijeva 21:22,23 - Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrtnu kaznu te bude pogubljen i obješen na stup, neka njegovo mrtvo tijelo ne ostane na stupu preko noći, nego ga pokopaj istoga dana, jer je proklet pred Bogom onaj koji je obješen. Nemoj okaljati zemlju svoju, koju ti Jehova, Bog tvoj, daje u nasljedstvo. :heart:

Pavao citira u Galaćanima biblijske stavke iz 5. Mojsijeve, a vezano je za Krista, te se govori o STUPU, a ne križu.

:bye:

Pise rec DRVO, mani se prevoda NOVI SVET! A tvoja tvrdnja da su neznabosci uneli krst u hriscanstvo je smesna i detinjasta. Trazi od svog ucitelja da te malo bolje poduci. Kako onda mnoge crkve i manastiri poseduju delice casnog krsta koji je pronasla carica Jelena?
 
Dzaba mu govoris, gde god postoji rec KRST kod njih je to STUB MUCENICKI! Jos kad bi mi objasnili kako su dosli do te reci bilo bi sjajno!

Tu si potpuno u pravu.

No kada vec govori o tome,interesantno bi bilo kako objasnjava rec razapet?
Kako moze neko biti razapet na stubu?
Ili sto malo pre citira da je proklet svako pred Bogom ko je obesen, kako neko moze biti obesen na stubu? :lol:

Malo apsurdno, zar ne?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top