Blagoslovi čekaju one koji propovijedaju “bez prestanka”
-----------------------------------------------------------------------------------------
Izgled često vara. Naprimjer, Ignacio je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima dok je bio u zatvoru u jednoj južnoameričkoj zemlji. Svi su ga se bojali jer je bio vrlo nasilan. Zato je zatvorenicima koji su izrađivali i prodavali različite stvari ostalim zatvorenicima služio kao utjerivač dugova kad bi drugi kasnili s plaćanjem. Međutim, Ignacio je sve više duhovno napredovao i primjenjivao je ono što je učio, pa je taj nasilnik postao dobar čovjek. Više ne utjeruje dugove i sretan je što su mu biblijska istina i Božji duh pomogli da promijeni svoju osobnost. Isto tako, zahvalan je objaviteljima koji su proučavali s njim što su bili nepristrani.
Budući da se okolnosti i stavovi ljudi mijenjaju, mi uvijek iznova dolazimo onima s kojima smo već razgovarali o dobroj vijesti. Možda su se otkako smo zadnji put bili kod njih neki teško razboljeli, izgubili posao ili im je umrla neka voljena osoba. Osim toga, svjetski ih događaji mogu potaknuti da ozbiljno razmisle o svojoj budućnosti. Tako netko tko je prije bio ravnodušan — ili čak protivnik — može pokazati zanimanje. Zato bismo trebali u svakoj prikladnoj prilici prenositi dobru vijest. Ljudi su skloni suditi drugima ili ih svrstavati u određene kategorije. Pa ipak, Jehova gleda svakog pojedinca zasebno. On vidi svačije dobre osobine. I mi bismo trebali tako gledati na ljude u službi propovijedanja. Mnoga iskustva pokazuju da se postižu odlični rezultati kad imamo pozitivan stav prema svima kojima propovijedamo.
Sandra je služila kao pionir na jednom karipskom otoku te je propovijedajući od kuće do kuće naišla na Ruth, koja je redovito sudjelovala u karnevalskim povorkama. Dvaput je proglašena državnom kraljicom karnevala. Bila je jako zainteresirana za ono što je Sandra govorila te su se dogovorile da počnu proučavati Bibliju. Sandra je ispričala: “Kad sam ušla u njen dnevni boravak, ugledala sam veliku fotografiju na kojoj je bila odjevena u raskošan karnevalski kostim, a i nagrade koje je osvojila. Pogrešno sam pretpostavila da netko tko je toliko poznat i toliko vezan za karneval neće biti zainteresiran za istinu, pa sam je prestala posjećivati.” Poslije nekog vremena Ruth je došla u dvoranu te je nakon sastanka upitala Sandru: “Zašto si prestala proučavati sa mnom?” Sandra joj se ispričala i dogovorile su se da nastave tečaj. Ruth je brzo napredovala, skinula je sa zidova fotografije s karnevala, počela dolaziti na sve sastanke i ići u službu propovijedanja te je predala svoj život Jehovi. Naravno, Sandra je shvatila da je njena prva reakcija bila pogrešna.
Pozitivna iskustva doživjeli su i mnogi koji su svjedočili članovima obitelji koji nisu Jehovini svjedoci, čak i onima za koje su mislili da neće pokazati interes. Uzmimo za primjer Joyce, sestru iz Sjedinjenih Država. Njezin je šogor još od tinejdžerske dobi stalno bio po zatvorima. “Ljudi su govorili da je propali slučaj jer je prodavao drogu, krao i radio mnoge druge loše stvari. Pa ipak, unatoč svemu tome, ja sam mu 37 godina uvijek iznova govorila o biblijskoj istini”, rekla je Joyce. Njezina strpljivost i nastojanja da pomogne svom šogoru urodili su plodom kad je on konačno počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima i poduzeo korjenite promjene u svom životu. Nedavno se u dobi od 50 godina Joycein šogor krstio na oblasnom kongresu u Kaliforniji (SAD). Joyce je rekla: “Plakala sam od sreće. Toliko mi je drago što nisam odustala!” Možda s nekima iz svoje obitelji zbog njihovog načina života oklijevaš razgovarati o biblijskoj istini. No Joyce to nije spriječilo da razgovara sa svojim šogorom. Uostalom, kako možemo znati što je u nečijem srcu? Možda ta osoba svim srcem traži istinu. Nemoj joj uskratiti priliku da je nađe!
