“Voda joj je presahnula”

------------------------------------------
U mnogim zemljama sahne podrška religijama Babilona Velikog, nagovještavajući tako što će se dogoditi kad ‘kraljevi s istoka sunčeva’ krenu u napad.
“Jedno istraživanje [provedeno u Tajlandu] pokazalo je da 75 posto gradskog stanovništva uopće ne posjećuje budističke hramove kako bi slušalo propovijedi, dok je broj seoskog stanovništva koje posjećuje hramove u stalnom opadanju i sada iznosi oko 50 posto” (Bangkok Post od 7. rujna 1987, 4. stranica).
“Taoizam je izgubio svoju draž u zemlji [Kini] u kojoj je bio utemeljen prije dvije tisuće godina. (...) Pripadnici svećenstva izgubili su svoj misticizam kojim su oni i njihovi preci nekada pridobivali brojne sljedbenike, pa stoga ostaju bez nasljednika i suočavaju se s doslovnim izumiranjem taoizma kao organizirane religije u zemlji” (The Atlanta Journal and Constitution od 12. rujna 1982, stranica 36-A).
“Japan (...) je jedna od zemalja u svijetu koja ima najveći broj stranih misionara, gotovo 5 200, ali (...) manje od 1 posto stanovništva izjašnjava se da su kršćani. (...) Jedan franjevački svećenik, koji je ondje još od 1950-ih, (...) smatra da je ‘došao kraj misionarskoj djelatnosti u Japanu’” (The Wall Street Journal od 9. srpnja 1986, 1. stranica).
U Engleskoj je u protekla tri desetljeća “bilo zatvoreno gotovo 2 000 od ukupno 16 000 anglikanskih crkava jer se u njima više nije vršilo bogoslužje. Crkve u Engleskoj jedne su od naslabije posjećenih crkava u zemljama koje se izjašnjavaju kao kršćanske. (...) [Durhamski biskup] je rekao: ‘Engleska više nije kršćanska zemlja’” (The New York Times od 11. svibnja 1987, stranica A4).
“Nakon višesatne burne rasprave [grčki] je parlament danas usvojio zakon koji omogućava socijalističkoj vladi da preuzme ogromne posjede kojima je upravljala Grčka pravoslavna crkva (...). Osim toga, taj zakon omogućava osobama koje nisu svećenici da nadziru crkvena vijeća i odbore odgovorne za upravljanje vrijednim crkvenim ulaganjima, među ostalim u hotele, kamenolome mramora i uredske zgrade” (The New York Times od 4. travnja 1987, 3. stranica).