Može li se za Krista uopće reći da je Božji Sin?

------------------------------------------------------------------------------
POSVE je nezamislivo da bi Bog dobio sina imajući odnose sa ženom ili da bi se oženio i dobio djecu. Bog je jedinstveno biće. Način na koji se ljudi razmnožavaju ni u kom se slučaju ne može primijeniti na njega. To je upravo ono što uči i naglašava Sveto pismo. Zašto se onda u Svetom pismu mnogo puta koristi izraz ”Božji sin“? Primjerice, kaže se da je Adam bio ’Božji sin‘. No kako je to moguće? Tevrat pruža objašnjenje: ”A stvori Jehova Bog čovjeka [Adama] od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos dah životni; i posta čovjek duša živa“. Prema tome, Adam je nazvan Božjim sinom zato što je njegov život potekao od Boga bez sudjelovanja ljudskih roditelja. Slično tome, Isus Krist nazvan je Božjim sinom zato što je njegov život potekao izravno od Boga. U Kur’anu stoji sljedeće: ”Slučaj Isaa kod Boga je uistinu kao (i) slučaj Adema. Stvorio ga je od zemlje (i) zatim mu rekao: ’Budi‘! i on postade“ (Ali Imran [3]:59, PČ).
Isto tako, u jeziku postoji mogućnost da se riječ ”sin“ koristi u simboličnom smislu. Na arapskom se, primjerice, izraz ”sin sela“ koristi kad se misli na domaćeg seljanina, a izraz ”sin jezika“ koristi se kad se ukazuje na osobu koja govori nekim jezikom. Takvi izrazi, naravno, ne znače da su selo ili jezik u doslovnom smislu dobili djecu putem braka! Slično tome, u ajetu iz El-Bekare [2]:177 (PČ) riječ ’putnik‘ prijevod je arapskog izraza koji bi doslovno glasio ”sin puta“. Ni u tom slučaju nitko ne može reći da se put stvarno vjenčao i na taj način dobio sina. Jednako tako, kada Kur’an koristi izraze kao što su ’lice Gospodara tvoga‘, ”Božija ruka“ i Bog ”zauze prijesto“, takvi se izrazi ne shvaćaju doslovno (Er-Rahman [55]:27, PČ; El-Feth [48]:10, PČ; El-Araf [7]:54, Ka). Na koncu, ne protive se svi islamski izučavatelji tome što se u Indžilu koristi izraz ”Božji sin“. Imam Abu Hamid Al-Gazali i Ibn Qutayba prihvaćaju ga, smatrajući to govornom figurom.