RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

  • Začetnik teme Začetnik teme vorki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Eto, malo o dokazima i logičnim objašnjenjima koji podupiru stvaranje i postojanje Tvorca Boga. Kome paše neka čita. :heart: :bye:

Sem sto ste kopirali tekstove iz knjige "Kosmos" Karla Segana ( inace ateiste po ubedjenju),i cini mi se knjige "teoruja svega' Stivena Hokinga i na par mesta ubacili biblijske citate niste dokazali nista sem sto ste na najkraci moguci nacin prezentovali ono sto nauka zna , a ono sto nauka ne moze da zna , bar kad je nastank kosmosa u pitanju , to pripisujete Bogu. Bez obzira na to jeste li univerzum imao tvorca ili ne , ne razumem kakve veze svo tvoje izlaganje ima sa tvojom verom .
 
Povijesna točnost Biblije i njenog sadržaja :rtfm:
----------------------------------------------------------------------
Židovi su oduvijek prihvaćali kanonske knjige izvorno pisane hebrejskim jezikom (takozvani Stari zavjet) kao potpuno vjerodostojne i nadahnute spise. Tako su u Davidovo doba sve ono što je pisalo u knjigama od 1. Mojsijeve do 1. Samuelove bez ikakve zadrške prihvaćali kao vjerodostojan zapis o povijesti svog naroda i o Božjem komuniciranju s njime. To se jasno vidi iz 78. psalma, u kojem je spomenuto više od 35 pojedinosti iz te povijesti. Protivnici Biblije oštro napadaju Petoknjižje, u prvom redu tako što tvrde da nije vjerodostojno i da Mojsije nije njegov pisac. No uz to što Židovi prihvaćaju Mojsija kao pisca Petoknjižja postoje i svjedočanstva starih pisaca, od kojih su neki bili neprijatelji Židova. Hekatej iz Abdere, egipatski povjesničar Maneton, Lizimah Aleksandrijski, Eupolem, Tacit i Juvenal pripisuju Mojsiju uvođenje zakonika koji je Židove odvajao od drugih naroda, a većina tih pisaca jasno kaže da je on svoje zakone i zapisao. Numenije, pitagorejski filozof, čak poimence spominje Janesa i Jambresa, dvojicu egipatskih svećenika koji su se suprotstavili Mojsiju. Ti su pisci djelovali u razdoblju od Aleksandra (četvrto stoljeće pr. n. e.), kad su se Grci počeli zanimati za povijest Židova, pa do vremena cara Aurelijana (treće stoljeće n. e.). I brojni drugi stari pisci spominju Mojsija kao vođu, vladara ili zakonodavca. Kao što je već bilo rečeno u prethodnom dodatku, brojna arheološka otkrića potvrđuju povijesnu točnost biblijskih zapisa o događajima u kojima je Božji narod dolazio u doticaj s okolnim narodima. :heart: :bye:

A što reći o kršćanskim, grčkim knjigama Biblije? Ne samo da one potvrđuju zapis iz hebrejskih biblijskih knjiga nego su se i same dokazale kao povijesno točne, vjerodostojne i jednako nadahnute kao i hebrejske. Pisci su nam prenijeli ono što su čuli i vidjeli, jer su bili očevici, a često i sudionici, događaja koje su opisali. U njihove su izvještaje vjerovale tisuće njihovih suvremenika. Njihovo svjedočanstvo potvrđuju brojni navodi drugih antičkih pisaca, među kojima su Juvenal, Tacit, Seneka, Svetonije, Plinije Mlađi, Lukijan, Celzo i židovski povjesničar Josip Flavije. Pišući za The Union Bible Companion, S. Austin Allibone kaže: “Sir Isaac Newton (...) isticao se i kao kritičar drevnih spisa i s velikom je pažnjom ispitivao Sveto pismo. Kakav je njegov sud o tome? On kaže: ‘Nalazim više potvrda vjerodostojnosti Novog zavjeta nego bilo kojeg drugog teksta iz [svjetovne] povijesti.’ Dr. Johnson kaže da imamo više dokaza da je Isus Krist umro na Kalvariji, kao što je navedeno u Evanđeljima, nego da je Julije Cezar umro na Kapitolu. Imamo ih, zaista, mnogo više. Pitajte bilo koga tko sumnja u istinitost povijesnog zapisa u Evanđeljima zašto vjeruje da je Cezar umro na Kapitolu ili da je 800. godine papa Leon III okrunio cara Karla Velikog za cara Zapadnog svijeta. (...) Kako znate da je čovjek poput Karla I ikada živio, da mu je bila odrubljena glava i da je Oliver Cromwell zavladao umjesto njega? (...) Sir Isaacu Newtonu pripisuje se otkriće zakona gravitacije. (...) Mi vjerujemo u sve navedene tvrdnje o tim ljudima, i to zato što imamo povijesne dokaze o njihovoj istinitosti. (...) Ako neki ni naočigled tih dokaza još uvijek ne bi željeli u to povjerovati, okanili bismo ih se smatrajući ih krajnje bezumnima ili beznadno neukima. :heart: :bye:

Što, onda, reći o onima koji naočigled silnim dokazima za vjerodostojnost Svetog pisma tvrde da u nju i dalje ne mogu vjerovati? (...) Sigurno imamo razloga zaključiti kako im je u zabludi srce, a ne um, naime da ne žele vjerovati onome što ponizuje njihov ponos i zbog čega bi morali voditi drugačiji život.” Komentar Georgea Rawlinsona pokazuje po čemu se kršćanstvo, kao religija čiji sljedbenici svog Boga obožavaju u skladu s istinom, izdvaja od ostalih religija: “Kršćanstvo — koje u sebi sadržava i starozavjetnu objavu, koja mu je temelj — ni po čem se drugom toliko ne izdvaja od ostalih svjetskih religija koliko po svojoj objektivnosti odnosno povijesnoj vjerodostojnosti. (...) Osvrnemo li se bilo na Stari bilo na Novi zavjet, bilo na židovsku bilo na kršćansku objavu, pronalazimo nauk koji je neraskidivo vezan uz činjenice, koji posve ovisi o njima, koji bez njih postaje nevažećim i koji se može smatrati posve utvrđenim ukoliko se činjenice na kojima počiva dokažu vjerodostojnima.” :heart: :bye:
 
“Po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost”! (2. Petr. 3:13). :rtfm:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
“Nova nebesa”, Božja nebeska vlast s Kristom kao vladarem, već postoje. U ovim posljednjim danima sakupljaju se vjerni Božji sluge koji će tvoriti jezgru ‘nove zemlje’, odnosno novog zemaljskog društva. Sada ih već ima skoro sedam milijuna u oko 235 zemalja i gotovo 100 000 skupština. Ti milijuni uče o Jehovinim pravednim mjerilima i zbog toga diljem svijeta žive u jedinstvu koje se temelji na kršćanskoj ljubavi. To nadasve očito i trajno jedinstvo koje ih veže bez premca je u ljudskoj povijesti, a takvo što Sotonini podanici nikada neće moći doživjeti. Takva ljubav i jedinstvo ukazuju na divno vrijeme koje će nastupiti u Božjem novom svijetu, u kojem će vladati pravednost i pravda. :heart: :bye:
 
TOLERANTNI VLADAR - KIR VELIKI :rtfm:
===============================
JEDAN ga je grčki pisac iz petog stoljeća pr. n. e. upamtio kao tolerantnog i idealnog vladara. U Bibliji ga se naziva Božjim ’pomazanikom‘ i ’grabljivicom‘ koja dolazi ”s istoka. Vladar o kojem se tako govori jest perzijski kralj Kir Veliki. Kirov put k slavi počeo je oko 560/559. pr. n. e. kada je naslijedio svog oca Kambisa I na prijestolju Anšana, grada ili regije u drevnoj Perziji. Anšan je tada bio pod vrhovnom vlašću medijskog kralja Astijaga. Kir je lako odnio pobjedu u pobuni protiv medijske vlasti zato što su Astijagovi vojnici dezertirali i prešli na Kirovu stranu. Kir je tada pridobio lojalnost Medijaca. Nakon toga su se Medijci i Perzijanci ujedinjeno borili pod njegovim vodstvom. Tako je nastala medo-perzijska vlast koja je s vremenom svoje područje vladanja proširila od Egejskog mora do rijeke Inda. S udruženim snagama Medijaca i Perzijanaca Kir je prvo želio steći kontrolu nad jednom problematičnom točkom — zapadnim dijelom Medije u kojem je lidijski kralj Krez, šireći granice svog kraljevstva, zašao u teritorij Medije. Napredujući prema istočnoj granici Lidijskog Carstva u Maloj Aziji, Kir je porazio Kreza i zauzeo njegov glavni grad Sard. Kir je nakon toga porazio jonske gradove, a čitava je Mala Azija postala dio Medo-perzijskog Carstva. Na taj je način postao glavni protivnik Babilona i njegovog kralja, Nabonida. :heart: :bye:

Kir se zatim pripremio za sukob s moćnim Babilonom. To je trenutak kada počinje sudjelovati u ispunjenju biblijskog proročanstva. Jehova je preko proroka Izaije po imenu naveo Kira kao vladara koji će poraziti Babilon i osloboditi Židove iz ropstva gotovo dva stoljeća prije nego što se sve to dogodilo. Na temelju tog unaprijed izvršenog imenovanja Biblija Kira naziva Jehovinim ’pomazanikom‘. Kada je Kir krenuo na Babilon 539. pr. n. e., suočio se s ogromnim zadatkom. Okružen golemim zidinama te dubokim i širokim obrambenim opkopom koji je formirala rijeka Eufrat, taj je grad izgledao neosvojivo. Uzduž obala rijeke Eufrata unutar Babilona uzdizao se zid nalik planini s velikim bakrenim vratima. Kako je Kir uopće mogao zauzeti Babilon? Jehova je prije više od jednog stoljeća prorekao ’sušu na vode njegove‘ te da će one ’usahnuti‘. U skladu s proročanstvom, Kir je skrenuo vode rijeke Eufrata nekoliko kilometara sjeverno od Babilona. Zatim je njegova vojska pregazila korito rijeke, popela se na kosinu koja je vodila do zida i lako ušla u grad jer su bakrena vrata ostala otvorena. Poput ’grabljivice‘ koja se brzo obori na svoju žrtvu, taj je vladar ”s istoka“ osvojio Babilon u jednoj noći! Kirova je pobjeda za Židove u Babilonu značila dolazak dugo očekivanog oslobođenja iz zarobljeništva i kraj 70-godišnje opustošenosti njihove domovine. Kako li su bili oduševljeni kad je Kir izdao objavu kojom im je dozvoljeno da se vrate u Jeruzalem i ponovno sagrade hram! Kir im je također vratio vrijedne posude iz hrama koje je Nabuhodonozor odnio u Babilon, dao je kraljevsku dozvolu za uvoz drvene građe iz Libanona i odobrio je davanje materijalnih sredstava iz kraljeve kuće kako bi se pokrili troškovi gradnje. :heart: :bye:

Kir je uglavnom bio human i tolerantan prema narodima koje je osvojio. Jedan bi razlog takvog ponašanja mogla biti njegova religija. Kir je vjerojatno slijedio učenja perzijskog proroka Zaratustre, a obožavao je Ahura Mazdu — boga kojeg se smatralo stvoriteljem svega dobroga. Farhang Mehr u svojoj knjizi The Zoroastrian Tradition (Tradicija zoroastrizma) piše: ”Zaratustra je Boga prikazivao kao moralno savršenstvo. Ljudima je govorio da Ahura Mazda nije osvetoljubiv već pravedan i da ga se zato ne treba bojati već ga treba voljeti.“ Možda je vjerovanje u boga koji je moralan i pravedan utjecalo na Kirovu etiku i poticalo njegovu velikodušnost i poštenje. Međutim, prema klimi u Babilonu kralj nije bio toliko tolerantan. Bilo mu je teško podnositi tamošnja žarka ljeta. Zato je Babilon, iako je ostao kraljevski grad carstva, kao i religiozno i kulturno središte, uglavnom služio kao zimska prijestolnica. Ustvari, Kir se ubrzo nakon osvajanja Babilona vratio u svoju ljetnu prijestolnicu Ekbatanu koja je bila smještena na oko 1 900 metara nadmorske visine, u podnožju planine Alvanda. Tamošnje su mu hladne zime, koje su bile u ravnoteži s ugodnim ljetima, više odgovarale. Kir je također izgradio jednu raskošnu palaču u svom bivšem glavnom gradu, Pasargadi (u blizini Perzepolisa), oko 650 kilometara jugoistočno od Ekbatane. Ta je rezidencija predstavljala njegovo utočište. Kir je tako stekao ime hrabrog osvajača i tolerantnog vladara. Njegova 30-godišnja vladavina završila je 530. pr. n. e. kada je poginuo u jednom vojnom pohodu. Na prijestolju Perzije naslijedio ga je njegov sin Kambis II. :heart: :bye:
 
PRVI SU KRŠĆANI BILI NEUTRALNI :rtfm:
--------------------------------------------------------------
Povijest pruža mnoštvo dokaza da su prvi kršćani bili politički neutralni i da nisu sudjelovali u ratovima. U knjizi koja govori o počecima kršćanstva stoji sljedeće: “Utemeljitelji kršćanstva strogo su pazili da se među njima ne bi pojavila sklonost da se izravno upliću u postojeći politički poredak” (The Beginnings of Christianity). Slično tome, povjesničari kažu sljedeće: “Vladari poganskog svijeta nisu imali puno razumijevanja prema prvim kršćanima i nisu se prema njima odnosili s puno naklonosti. (...) Kršćani su odbijali izvršavati određene dužnosti što su ih imali rimski građani. (...) Nisu prihvaćali političke službe” (On the Road to Civilization). Govoreći o stavu prvih kršćana prema služenju vojske, njemački teolog Peter Meinhold napisao je: “Biti kršćanin i biti vojnik smatralo se nespojivim.” Jonathan Dymond je u svojoj monografiji pod naslovom “Istraživanje o podudarnosti ratovanja s načelima kršćanstva” napisao da su u određenom razdoblju nakon Isusove smrti njegovi sljedbenici “odbijali sudjelovati u [ratu], bez obzira na to što su zbog toga mogli biti izvrgnuti ruglu, bačeni u zatvor ili ubijeni”. Dodao je: “To su nepobitne činjenice.” “Tek nakon što se kršćanstvo iskvarilo”, napisao je jedan drugi pisac, “kršćani su počeli ići u vojsku.” :heart: :bye:
 
Savao susreće bivše prijatelje i nekadašnje neprijatelje :rtfm:
---------------------------------------------------------------------------------------
MORA da je Savao, koji je kasnije nazvan apostol Pavao, pomalo osjećao strah kad je došao u Jeruzalem prvi put nakon što je postao kršćanin. Tri godine prije toga otišao je iz tog grada, ‘odišući prijetnjom i snažnom željom da pobije’ Isusove učenike. Dobio je ovlaštenje da uhvati sve kršćane koje nađe u Damasku. Kad je postao kršćanin, Savao je odvažno govorio o svojoj vjeri u uskrsnulog Mesiju. Zbog toga su ga Židovi u Damasku planirali ubiti. Je li onda mogao sada očekivati da će ga njegovi bivši prijatelji, Židovi u Jeruzalemu, srdačno dočekati? Savlu to nije bilo najvažnije. Više mu je bilo stalo do toga da tamo stupi u kontakt s Kristovim sljedbenicima. No taj susret nije bio nimalo jednostavan. “Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se pridružiti učenicima, ali svi su ga se bojali, jer nisu vjerovali da je učenik”. Njihova reakcija sasvim je razumljiva. Zadnje što su znali o njemu bilo je to da okrutno progoni Isusove sljedbenike. Možda su mislili da sada tvrdi da je postao kršćanin samo zato da bi se na prevaru uvukao u skupštinu. Zato su se kršćani u Jeruzalemu držali podalje od njega. No našao se netko tko je bio spreman pomoći Savlu. Biblija kaže da je Barnaba otišao s tim bivšim progoniteljem k apostolima, vjerojatno Petru (Kefi) i Jakovu, bratu Gospodina Isusa, kako bi ih obavijestio o njegovom obraćenju i propovijedanju u Damasku. Nije nam poznato kako to da je Barnaba povjerovao Savlu. Jesu li se njih dvojica poznavala, pa ga je to potaklo da dobro provjeri je li Savao iskren i potom jamči za njega pred apostolima? Je li možda čuo za Savlovo preobraćenje preko nekih kršćana iz Damaska, koje je poznavao? Bilo kako bilo, Barnaba je skinuo svaki trag sumnje sa Savla. Tako je Savao ostao kod apostola Petra 15 dana. :heart: :bye:

Petnaest dana kod Petra :rtfm:
---------------------------------------------
Savao je svoj zadatak dobio od samog Isusa, pa nije trebao ovlaštenje od ljudi, što je i naglasio Galaćanima. No nesumnjivo je shvatio koliko je važno da se upozna s Isusovom službom, a u tome je veliku pomoć mogao dobiti upravo od Petra. Savao je sigurno želio saznati mnogo toga od Petra i Jakova, ali i oni od njega o njegovoj viziji i dobivenom zadatku. :heart: :bye:

Kako je spašen od bivših prijatelja? :rtfm:
------------------------------------------------------------
Za Stjepana se kaže da je bio prvi kršćanski mučenik. Prije svoje smrti raspravljao je s ‘onima iz sinagoge zvane Sinagoga oslobođenika te s nekima od Cirenaca i Aleksandrinaca i s onima iz Cilicije i Azije’. Sada je Savao “raspravljao sa Židovima koji govore grčki”, odnosno helenistima, i hrabro im svjedočio. Kako su oni reagirali? Pokušavali su ga ubiti. Sasvim je logično da je Savao svojim bivšim prijateljima želio objasniti drastičnu promjenu u svom životu i otkriti im istinu o Mesiji. Međutim, ti su helenizirani Židovi oštro uzvratili jer su ga smatrali izdajnikom. Je li Savao shvatio u kolikoj se opasnosti nalazi? Biblijski izvještaj kaže da je, dok se molio u hramu, pao u zanos te vidio Isusa, koji mu je rekao: “Požuri i brzo izađi iz Jeruzalema, jer neće prihvatiti tvoje svjedočanstvo o meni!” Savao je nato rekao: “Gospodine, oni sami znaju da sam bacao u zatvor i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe. I dok se prolijevala krv tvog svjedoka Stjepana, i ja sam ondje stajao i odobravao to”. Neki smatraju da te Savlove riječi pokazuju da je bio svjestan kolikoj se opasnosti izlaže. Drugi misle da je time želio reći: ‘Bio sam progonitelj poput njih i oni to znaju. Trebali bi ozbiljno shvatiti moje obraćenje. Možda im mogu pomoći da upoznaju istinu.’ Pa ipak, Isus je znao da ti Židovi neće poslušati svjedočanstvo “otpadnika”. Savlu je rekao: “Idi, jer te šaljem k narodima koji su daleko!” Kad su ostali kršćani shvatili u kolikoj se opasnosti Savao nalazi, brzo su ga odveli u luku u Cezareji i poslali u Tarz, njegov rodni grad, koji je od Jeruzalema bio udaljen 500 kilometara. Savao se u Jeruzalem vratio tek za nekoliko godina. Možda je njegov žurni odlazak zaštitio kršćansku skupštinu. Prisutnost nekadašnjeg progonitelja mogla je izazvati strašne posljedice. Nakon što je Savao otišao, “za skupštinu po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo [je] razdoblje mira u kojem se ona izgrađivala. I hodila je u strahu Jehovinom i u utjesi svetog duha, te je stalno rasla”. :heart: :bye:

Budimo oprezni! :rtfm:
--------------------------------
Poput kršćana u prvom stoljeću, i mi u nekim situacijama trebamo biti naročito oprezni. Nemamo razloga neopravdano sumnjati u nepoznate ljude. Međutim, zna se dogoditi da beskrupulozni pojedinci pokušaju iskoristiti Jehovin narod, bilo radi osobne dobiti bilo zato da bi naudili skupštini. Stoga postupajmo razborito da ne bismo bili prevareni.
Savlova reakcija kad je propovijedao u Jeruzalemu otkriva u kojim još situacijama kršćani trebaju biti oprezni. Svjedočenje u nekim dijelovima grada ili nekim pojedincima, uključujući i bivše prijatelje, može biti opasno — u fizičkom, duhovnom, pa čak i u moralnom pogledu. Dobro je poduzeti odgovarajuće mjere opreza, primjerice mudro birati u koje vrijeme i na kojem mjestu ćemo svjedočiti. Možemo biti sigurni da će se dobra vijest o Kraljevstvu nastaviti propovijedati prije nego dođe kraj ovom zlom svijetu. Savao nam je u tome dao izvrstan primjer jer je ‘odvažno govorio u Gospodinovo ime’ kako bivšim prijateljima tako i nekadašnjim neprijateljima! :heart: :bye:
 
Istina oslobađa ljude :rtfm:
---------------------------------------
Judith, koja ima 27 godina i živi u Namibiji, doživjela je prometnu nesreću te je ostala paralizirana od vrata nadolje. Počela je razmišljati o samoubojstvu, pitajući se zbog čega joj se to dogodilo. Posjećivali su je pripadnici raznih crkava te se molili za to da ponovno prohoda. Budući da im molitve nisu bile uslišane, rekli su joj da je Bog sigurno zbog nečega kažnjava. Nakon toga počela je još više razmišljati o samoubojstvu. No najprije je željela saznati zbog čega je to Bog kažnjava. Zato je jednog dana zamolila majku da pozove pastora tamošnje crkve. Dok ga je čekala, došli su joj Jehovini svjedoci. Nadajući se da će iz Biblije dobiti odgovore na pitanja koja je muče, prihvatila je biblijski studij na temelju knjige Spoznaja. Proučavajući 8. poglavlje, pod naslovom ”Zašto Bog dopušta patnje?“, saznala je da Bog nije prouzročio njenu nesreću. ”Zamislite kakvo sam olakšanje i radost osjetila kad sam saznala da Jehova ne uzrokuje loše stvari koje se događaju!“ rekla je Judith. Nastavila je proučavati, predala je svoj život Jehovi i sada s radošću očekuje novi sustav u kojem će ponovno biti zdrava. :heart: :bye:

Ivan 8:32 ...- i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi. :heart:
 
“Oni ljudi koji su pobunili sav svijet došli su i ovamo” (Djela 17:6). :rtfm:
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prvi misionari pomogli su mnogima da prihvate kršćanstvo. Naprimjer, Filip je otišao u Samariju, gdje je mnoštvo ljudi pozorno pratilo ono što je govorio. Pavao je s različitim suradnicima proputovao mnoge krajeve, propovijedajući kršćansku poruku na Cipru te u nekim dijelovima Male Azije, Makedonije, Grčke i Italije. U gradovima u kojima je on propovijedao mnogi Židovi i Grci postali su vjernici. Tit je služio na Kreti. Petar je revno propovijedao u Babilonu, a u vrijeme kad je napisao svoju prvu poslanicu (oko 62-64. n. e.) propovijedanje kršćana bilo je dobro poznato u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji. Kako su to samo bila uzbudljiva vremena! Propovjednici u prvom stoljeću bili su toliko revni da su njihovi neprijatelji tvrdili da su “pobunili sav svijet”. :heart: :bye:
 
Vjerujem samo u ono što vidim :rtfm:
-----------------------------------------------------
“Agnostici smatraju da je istinu o Bogu i budućnosti — ono o čemu govore kršćanstvo i druge religije — ili nemoguće saznati ili barem nemoguće saznati u sadašnje vrijeme” (FILOZOF BERTRAND RUSSELL, 1953) :heart: :bye:

ZOOLOG Thomas Huxley skovao je izraz “agnostik”. Huxley se rodio 1825, bio je suvremenik Charlesa Darwina i zagovornik teorije evolucije. Godine 1863. Huxley je napisao da ne vidi nikakav dokaz da postoji Bog koji “nas ljubi i kojemu je stalo do nas kao što tvrdi kršćanstvo”. Mnogi koji žive u današnje vrijeme složili bi se s mišljenjem tih utjecajnih ljudi te rekli da vjeruju samo u ono što vide. Neki kažu da nije razumno vjerovati u nekoga ili u nešto ako za to nema dokaza. Zahtijeva li Biblija od nas da slijepo vjerujemo u Boga? Nipošto ne. Biblija kaže da je naivno — pa čak i nerazumno — vjerovati u nešto što se ne može dokazati. U njoj stoji: “Lakovjeran vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korake svoje”. Što onda možemo reći o vjeri u Boga? Postoji li ikakav dokaz da Bog postoji i, što je nekima još teže vjerovati, postoji li dokaz da nas ljubi i da mu je stalo do nas? :heart: :bye:

Kad se biblijski pisac Pavao obratio nekim visokoobrazovanim Atenjanima, rekao je da je Bog “načinio svijet i sve što je na njemu”. Pavao je svojim skeptičnim slušateljima rekao da je Bogu stalo do ljudi, odnosno da on “nije daleko ni od koga od nas”. Zašto je Pavao bio uvjeren da Bog postoji i da mu je stalo do ljudi koje je stvorio? Jedan razlog za to uvjerenje naveo je kad je pisao sukršćanima u Rimu. O Bogu je rekao: “Njegova se nevidljiva svojstva (...) jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru po onome što je stvoreno”. :heart: :bye:
 
Jesu li ’prvi kršćani’ i Jehovini svjedoci suvremenog doba jedini koji su zauzeli takav stav o krvi temeljen na Bibliji? :rtfm:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ni u kojem slučaju. Komentirajući Djela apostolska 15:29, katolički učenjak Giuseppe Ricciotti (1890—1964) spominje događaj u Lyonu (prethodno već opisan) kao dokaz da ’prvi kršćani nisu mogli jesti krv’. Zatim dodaje: »I u stoljećima koja su slijedila sve do srednjeg vijeka — nailazimo na neočekivanu jeku te rane ’mrskosti’ (prema upotrebi krvi), bez sumnje zbog odluke apostola.« Na primjer, na Saboru (Quinisext) održanu 692. godine u Konstantinopolisu ustanovljeno je: »Božansko pismo nam zapovijeda da se uzdržavamo od krvi, udavljenoga i bluda. ... Ako bi se bilo tko usudio jesti životinjsku krv na bilo koji način, ako bi bio svećenik neka se skine sa službe; ako je laik, neka se ekskomunicira.« Slično je i Otto iz Bamberga (1060—1139. g. n. e.), ugledan prelat (visoki crkveni dostojanstvenik) i evanđelist objasnio obraćenicima Pomeranije »da ne smiju jesti ništa nečisto, što je uginulo ili je udavljeno, žrtvovano idolima ili samo životinjsku krv«. Bliže našem vremenu, i Martin Luther je priznao dublji smisao odluke iz 49. g. n. e. Protestirajući protiv katoličkih običaja i vjerovanja, bio je sklon tome da apostolski sabor svrsta u red sa kasnijim crkvenim saborima čije odluke nisu bile dijelom Biblije. No, ipak je u vezi Djela apostolskih 15:28, 29 napisao: A sada, ako bismo željeli imati crkvu koja se pokorava tome saboru (što je i pravo, jer je prvi i najistaknutiji, a održali su ga osobno apostoli), moramo naučavati i zahtijevati da ubuduće niti vladar, plemić, građanin ili seljak ne smije jesti guske, srne, jelene ili svinje kuhane u krvi. ... A građani i seljaci osobito se moraju uzdržavati od crvenih kobasica i krvavica«.:heart: :bye:

Andrew Fuller, smatran »jednim od možda najistaknutijih i najutjecajnijih baptističkih teologa« devetnaestog stoljeća, napisao je u vezi 1. Mojsijeve 9:3, 4 obzirom na zabranu krvi slijedeće: To što je bilo zabranjeno Nou, izgleda da je također zabranjeno cijelom čovječanstvu; isto tako, na tu zabranu ne treba gledati kao na nešto što pripada ceremonijama židovskog oprosta. Ona je bila zapovijed ne samo prije nego što je oprost postojao, nego je nametnuta i na nežidovske kršćane odlukom apostola, Djela XV. 20. ... Krv je život i Bog je izgleda drži svetom. Može li kršćanin tvrditi da mu primjena, što neki nazivaju »kršćanske slobode« dopušta odbiti zabranu o krvi? U svojoj knjizi The History of the Christian Church, William Jones, svećenik (1762—1846) odgovara: Ništa ne može biti izričitije nego zabrana u Djelima XV. 28, 29. Mogu li oni koji u vezi te stvari zagovaraju svoju ’kršćansku slobodu’ pokazati u bilo kom dijelu Božje Riječi, da je ta zabrana kasnije ukinuta? A ako ne, neka nam bude dopušteno upitati, ’čijom se autoritetom, izuzev njegovom, bilo koji Božji zakon može dokinuti?’ Zaključak je jasan: pod vodstvom svetog duha apostolski sabor je odlučio da se kršćani koji žele Božje odobravanje moraju ’uzdržati od krvi’, kao što je to Bog zahtijevao još od Noinih dana. To gledište Pisma prihvatili su i slijedili prvi kršćani i pod cijenu vlastitog života. I kroz stoljeća je taj zahtjev priznat kao »potreban« za kršćane. Tako je odluka Jehovinih svjedoka da se uzdržavaju od krvi temeljena na Riječi Božjoj, Bibliji a podržana je i množinom prethodnika u povijesti kršćanstva. :heart: :bye:
 
Iz jedne perspektive magareće gledajući na stvari.
Nema gore od jedne ovisnosti iči k drugoj.
Ovde su mnogi ovisni o religiji kao narkomani.
Prošlu ovisnost zamjenili biblijskom ovisnosti.

Nemojte samo za ozbiljno ovu magarčinu uzimati,to pričam tek tako
Da ne bi bio samo magarac koji samo nosa terete već i nešto ponekad kaže.
 
Zašto ne smijemo lagati ? :rtfm:
----------------------------------------------
ZAMISLI da neka djevojčica kaže mami: ”Doći ću kući čim završi škola.“ A onda se ostane igrati s prijateljima pa kasnije mami kaže: ”Učitelj nas je zadržao nakon nastave.“ Bi li to bilo u redu?— Ili zamisli da dječak kaže tati: ”Nisam se igrao loptom u kući.“ Što ako se ipak igrao? Ima li nešto loše u tome da kaže da nije?— Veliki Učitelj nam je pokazao kako treba postupiti. Rekao je: ’Neka vaša riječ Da, znači da, a vaše Ne, ne; jer je sve drugo od zloga‘. Što je Isus time mislio?— To da uvijek trebamo ispuniti ono što kažemo. U Bibliji ima jedna priča koja pokazuje koliko je važno govoriti istinu. Radi se o dvoje ljudi koji su tvrdili da su Isusovi učenici. Da vidimo što se dogodilo. Manje od dva mjeseca nakon Isusove smrti mnogi su ljudi iz udaljenih mjesta došli u Jeruzalem na važan židovski praznik, Pentekost. Apostol Petar je održao divan govor u kojem je govorio ljudima o Isusu, kojeg je Jehova uskrsnuo iz mrtvih. To je bio prvi put da su mnogi od onih koji su došli u Jeruzalem čuli za Isusa. Zato su željeli saznati više. I što su poduzeli? :heart: :bye:

Ostali su duže nego što su mislili. Nakon nekog vremena, nekima je ponestalo novca, pa su trebali pomoć da bi mogli kupiti hranu. Učenici u Jeruzalemu željeli su pomoći tim posjetiocima. Zbog toga su mnogi od njih prodali nešto što su imali i donijeli novac Isusovim apostolima. Potom su apostoli davali novac ljudima koji su ga trebali. Ananija i njegova žena Safira, koji su bili članovi kršćanske skupštine u Jeruzalemu, prodali su svoje polje. Nitko im nije rekao da to učine. Sami su odlučili prodati ga. Ali ne zato što su voljeli nove Isusove učenike. Ananija i Safira su ustvari željeli da ljudi misle da su oni bolji nego što su zapravo bili. Stoga su odlučili reći da daju sav novac kako bi pomogli drugima. Ustvari, dali su samo dio novca, a rekli su da je to sve. Što misliš o tome?— Ananija je došao k apostolima. Dao im je novac. Bog je, naravno, znao da on ima još novca. Zato je otkrio apostolu Petru da Ananija ne govori istinu. Tada je Petar rekao: ’Ananija, zašto si dozvolio Sotoni da te navede na to? Polje je bilo tvoje. Nisi ga morao prodati. A čak i nakon što si ga prodao, sam si mogao odlučiti što ćeš s novcem. Pa zašto se pretvaraš da daješ sav novac kad daješ samo dio? Tako ne lažeš samo nama, nego i Bogu.‘ To je bila jako ozbiljna stvar. Ananija je lagao! Govorio je jedno, a radio drugo. Samo se pretvarao da postupa pravedno. Biblija pokazuje što se potom dogodilo. Ona kaže: ’Kad je čuo Petrove riječi, Ananija se srušio i umro.‘ Bog je prouzročio da Ananija umre! Nakon toga su iznijeli njegovo tijelo i pokopali ga. Oko tri sata kasnije, došla je Safira. Ona nije znala što se dogodilo njenom mužu. Zato je Petar pitao: ’Jeste li vas dvoje prodali polje za onoliko novca koliko ste nam dali?‘ Safira je odgovorila: ’Jesmo, prodali smo ga za točno toliko.‘ Ali to je bila laž! Dio novca od prodaje polja zadržali su za sebe. Zato je Bog prouzročio da i Safira umre. Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Ananiji i Safiri? :heart: :bye:

To da Bog ne voli one koji lažu. On želi da uvijek govorimo istinu. Ali mnogi ljudi tvrde da je u redu lagati. Misliš li da imaju pravo?— Znaš li da je do bolesti, boli i smrti na Zemlji došlo zbog jedne laži?—Sjeti se da je Ðavo lagao prvoj ženi, Evi. Rekao joj je da neće umrijeti ako ne posluša Boga i okusi plod koji je Bog zabranio jesti. Eva je povjerovala Ðavlu i jela plod. I Adamu je dala da jede. Tako su postali grešni, a i djeca koju su kasnije imali rodila su se grešna. Budući da su bila grešnici, sva su Adamova djeca patila i umrla. Kako su sve te nevolje počele?— Zbog jedne laži. Nije nikakvo čudo što je Isus rekao da je Ðavo ”lažac i otac laži“! On je prvi izgovorio laž. Kad netko laže, on čini ono što je prvi učinio Ðavo. Trebamo se sjetiti toga kad nam dođe da slažemo. Kada se to može desiti?— Možda kad učiniš nešto loše. Je li tako?— Možda nešto slučajno slomiš. Kad te netko pita za to, hoćeš li reći da su to napravili tvoj brat ili sestra? Ili ćeš se praviti da nemaš pojma kako se to razbilo?—A što ako trebaš pisati domaću zadaću i napišeš samo dio? Hoćeš li reći da si sve napisao, iako nisi?— Trebamo se sjetiti Ananije i Safire. Oni nisu rekli cijelu istinu. A Bog je pokazao koliko je to bilo loše kad je prouzročio da umru. Zato što god da napravimo, bit će još gore ako lažemo, a ne smijemo ni govoriti poluistinu. Biblija kaže: ”Govorite istinu.“ Kaže i ovo: ”Ne lažite jedan drugome.“ Jehova uvijek govori istinu, pa i od nas očekuje isto. :heart: :bye:
 
”Nisu učinili kompromis“ :rtfm:
-------------------------------------------
”SRETNI ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas“, rekao je Isus Krist svojim učenicima. Jehovini svjedoci sretni su zbog toga što slušaju Kristova učenja i oponašaju njegov primjer, pa stoga ”nisu dio svijeta“ te su strogo politički neutralni i vjerni Bogu pod svim okolnostima. Osvrćući se na beskompromisan stav Jehovinih svjedoka u bivšem Sovjetskom Savezu, pa tako i u Estoniji, luteranski teolog i prevoditelj Biblije Toomas Paul u svojoj knjizi Kirik keset küla (Crkva nasred sela) napisao je: ”Malo kome je poznato što se dogodilo rano ujutro 1. travnja 1951. U nastojanju da se istrijebi Jehovine svjedoke i njihove pristaše provedena je akcija u kojoj je ukupno 279 osoba uhapšeno te deportirano u Sibir (...). Bilo im je ponuđeno da potpišu dokument kojim se odriču svoje vjere i tako izbjegnu deportaciju i zatvor. (...) Zajedno s onima koji su ranije uhapšeni ukupno ih je bilo zatvoreno 353, uključujući i najmanje 171 osobu koja je bila povezana s njihovim skupštinama. Oni nisu učinili kompromis — čak ni u Sibiru. (...) Vrlo je malo pripadnika [Estonske luteranske] crkve imalo vjeru kao Jehovini svjedoci.“ Jehovini svjedoci iz čitavog svijeta čvrsto su uvjereni da im Bog može pomoći da mu unatoč progonstvu ostanu vjerni i poslušni. Sretni su jer znaju da ih očekuje velika nagrada za njihovu vjernost. :heart: :bye:

Ivan 17:14 - Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio, jer nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta. :heart:
 
Nisu li i Jehovini svjedoci učinili pogreške u svojim učenjima? :rtfm:
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Jehovini svjedoci ne tvrde da su proroci koji govore pod Božjim nadahnućem. Činili su pogreške. Ponekad su imali pogrešna očekivanja, kao što su ih imali i apostoli Isusa Krista. Biblija sadrži određene vremenske odrednice u vezi s Kristovom prisutnošću, a Jehovini svjedoci pomno ih proučavaju. Isus je također opisao brojne događaje koji će činiti znak kraja. Taj znak zajedno s ispunjenjem proročanstava koje sadrže vremenske odrednice pomažu nam da prepoznamo naraštaj koji će doživjeti kraj Sotoninog zlog svijeta. Jehovini svjedoci ukazuju na dokaze ispunjavanja tog znaka. Točno je da su Svjedoci pogrešno razumjeli što se treba dogoditi na kraju određenih razdoblja koja su bila prorečena, ali nisu načinili tu grešku da izgube vjeru ili da prestanu budno pratiti ispunjavanje Jehovinih nauma. U njihovim mislima i dalje je itekako živ Isusov savjet: “Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” Pitanja u kojima su morali ispraviti svoja gledišta relativno su nevažna u usporedbi s ključnim biblijskim učenjima koja oni dobro razumiju i javno svima obznanjuju. Među tim su učenjima sljedeća: Jehova je jedini pravi Bog. Isus Krist nije dio Trojstva, nego je jedinorođeni Božji Sin. Otkup od grijeha moguć je jedino ako vjerujemo u Kristovu otkupnu žrtvu. Sveti duh nije osoba, nego sila kojom se Jehova služi, a pravi Božji sluge moraju u svom životu donositi plodove tog duha. Ljudska duša nije besmrtna, kao što su to nekada davno počeli naučavati pogani; ona umire, a nadu u budući život daje nam uskrsnuće. Bog dopušta zlo zato da bi se riješilo sporno pitanje tko ima pravo biti vrhovni vladar svega što postoji. Božje Kraljevstvo jedina je nada za čovječanstvo. Od 1914. živimo u posljednjim danima ovog zlog svijeta. Samo 144 000 vjernih kršćana postat će Isusovi sukraljevi i susvećenici na nebu, dok će ostali dio čovječanstva koje bude poslušno Bogu dobiti vječni život u zemaljskom raju. Drugi činilac koji treba razmotriti kad govorimo o učenjima Jehovinih svjedoka jest ovo: Jesu li ta učenja uspjela moralno oplemeniti ljude? Da li se oni koji žive po tim učenjima odlikuju svojom čestitošću i poštenjem u sredini u kojoj žive? Imaju li ta učenja dobar utjecaj na njihov obiteljski život? Isus je kazao da će se njegove učenike moći lako prepoznati po njihovoj međusobnoj ljubavi. Je li takva ljubav vidljiva među Jehovinim svjedocima? Neka činjenice govore same za sebe. :heart: :bye:

Luka 19:11 - Dok su to slušali, ispričao im je još jednu usporedbu, jer je bio blizu Jeruzalema, a oni su mislili da će kraljevstvo Božje odmah biti uspostavljeno. :heart:

Djela apostolska 1:6 - A kad su se okupili, upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu obnoviti kraljevstvo?” :heart:

Ivan 6:42 - I govorili su: “Nije li to Isus, sin Josipov, kojemu poznajemo oca i majku? Kako on sada kaže: ‘Sišao sam s neba’? :heart:

Ivan 6:60,66 - Kad su to čuli, mnogi od učenika njegovih rekli su: “Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?” Zbog toga su se mnogi od učenika njegovih vratili onome što su ostavili i više nisu išli s njim. :heart:
 
Citira li Biblija iz Enohove knjige? :rtfm:
---------------------------------------------------------
Enohova knjiga je apokrif i pseudoepigraf. Pogrešno se pripisuje Enohu. Nastala je vjerojatno tijekom drugog i prvog stoljeća pr. n. e., a sadrži preuveličane i nepovijesne židovske mitove, koji su izgleda proizašli iz opširnih tumačenja kratkog izvještaja o Enohu iz 1. Mojsijeve. Sama ta činjenica dovoljan je razlog ljubiteljima Božje nadahnute Riječi da Enohovu knjigu ne smatraju zapisom koji bi bio vrijedan pažnje. U Bibliji su jedino u Judinoj poslanici zapisane Enohove proročanske riječi: ”Gle, Jehova je došao sa svojim svetim mirijadama, da izvrši sud nad svima, i da svim bezbožnima dokaže krivnju u vezi sa svim njihovim bezbožnim djelima koja su počinili na bezbožan način, i u vezi sa svim zaprepašćujućim stvarima koje su bezbožni grešnici govorili protiv njega“. Mnogi izučavatelji tvrde da je to Enohovo proročanstvo protiv svojih bezbožnih suvremenika citirano direktno iz Enohove knjige. Je li moguće da je Juda kao izvor koristio nepouzdanu, apokrifnu knjigu? Biblija ne otkriva kako je Juda znao za Enohovo proročanstvo. Jednostavno je mogao citirati iz nekog poznatog izvora, pouzdane predaje koja se prenosila još od drevne prošlosti. Pavao se vjerojatno poslužio tom istom metodom prilikom navođenja imena Janesa i Jambresa, inače nepoznatih vračara s faraonovog dvora koji su se protivili Mojsiju. Ako je piscu Enohove knjige bio dostupan takav drevni izvor, zašto ne bismo prihvatili da je to i Judi bilo moguće? Nije toliko važno odakle Judi informacije o Enohovoj poruci bezbožnicima. Vjerodostojnost tih informacija potvrđuje činjenica da je Juda pisao pod Božjim nadahnućem. Bog je svojim svetim duhom sprečavao zapisivanje bilo čega što nije istinito. :heart: :bye:
 
Kada je Artakserks počeo vladati? :rtfm:
----------------------------------------------------------
POVJESNIČARI se ne slažu s obzirom na godinu kada je perzijski kralj Artakserks počeo vladati. Neki su za njegovu nastupnu godinu uzeli 465. pr. n. e. zato što je njegov otac, Kserkso, došao na vlast 486. pr. n. e., a umro je u 21. godini svog vladanja. No, postoje dokazi da je Artakserks došao na prijestolje 475. pr. n. e. i da je svoju prvu vladalačku godinu započeo 474. pr. n. e. Natpisi i skulpture iskopani u drevnoj perzijskoj prijestolnici Perzepolisu ukazuju na koregentstvo Kserksa i njegovog oca, Darija I. Ako je ono trajalo 10 godina, a Kserkso nakon Darijeve smrti, 486. pr. n. e., sam vlada 11 godina, prva godina Artakserksova vladanja bila bi 474. pr. n. e. Drugi niz dokaza vezan je uz atenskog generala Temistokla koji je pobijedio Kserksove snage 480. pr. n. e. Kasnije je pao u nemilost grčkog naroda i optužen je za izdaju. Temistoklo je pobjegao i utočište potražio na perzijskom dvoru, gdje je srdačno primljen. Prema grčkom povjesničaru Tukididu, to se dogodilo kad je Artakserks ”nedavno došao na prijestolje“. Grčki povjesničar Diodor Sikul smrt Temistokla smješta u 471. pr. n. e. Budući da je Temistoklo zatražio godinu dana da bi perzijski jezik naučio prije nego bude primljen u audijenciju kod kralja Artakserksa, mora da je u Malu Aziju stigao prije 473. pr. n. e. Tu godinu potvrđuje i Jeronimova obrada Euzebijeve Kronike. Budući da je Artakserks ”nedavno došao na prijestolje“ kada je Temistoklo došao u Aziju 473. pr. n. e., njemački izučavatelj Ernst Hengstenberg u svojoj knjizi Christology of the Old Testament (Kristologija Starog zavjeta) kaže da je Artakserksovo vladanje započelo 474. pr. n. e., a to prihvaćaju i drugi izvori. On je dodao: ”Dvadeseta godina Artakserksa je 455. godina prije Krista.“ :heart: :bye:
 
ма ништа посебно... на послу није гужва, па могу да форумашим... а то је редован годишњи конгрес на нивоу Хрватске или?

Fino, a gdje radiš ?

Da, na nivou države, traje tri dana, a u sličnom terminu je i u Srbiji.

Naziv kongresa je : Kako možete preživjeti kraj svijeta ?

Navrati jedan dan, kada će biti u tvojoj državi, da malo poslušaš, biće negdje oko dvadeset predavanja.

Imam informaciju da će se obrađivati striktno proročanstva, tako da može biti zanimljivo.

:heart: :bye:
 
Fino, a gdje radiš ?


Радим у једној страној фирми у њеном саветодавном делу... Додуше не као искусни саветник, већ више као почетник... То ми је први посао и ту сам две године.

Da, na nivou države, traje tri dana, a u sličnom terminu je i u Srbiji.

Naziv kongresa je : Kako možete preživjeti kraj svijeta ?

Navrati jedan dan, kada će biti u tvojoj državi, da malo poslušaš, biće negdje oko dvadeset predavanja.

Imam informaciju da će se obrađivati striktno proročanstva, tako da može biti zanimljivo.

:heart: :bye:

Хвала на позиву, али сумњам да ћу ићи... Не бих тамо да будем пасиван слушалац (Већ само питање: Kako možete preživjeti kraj svijeta ? ми није баш у складу са мојом вером), а не чини ми се баш пристојним то да стално прекидам и запиткујем, пошто је у питању серија предавања...
 
Радим у једној страној фирми у њеном саветодавном делу... Додуше не као искусни саветник, већ више као почетник... То ми је први посао и ту сам две године.



Хвала на позиву, али сумњам да ћу ићи... Не бих тамо да будем пасиван слушалац (Већ само питање: Kako možete preživjeti kraj svijeta ? ми није баш у складу са мојом вером), а не чини ми се баш пристојним то да стално прекидам и запиткујем, пошто је у питању серија предавања...

Što ti misliš prijatelju : Kako možemo preživjeti kraj svijeta ? :heart: :bye:
 
Što ti misliš prijatelju : Kako možemo preživjeti kraj svijeta ? :heart: :bye:

Па не схватам поенту "физичког преживљавања" краја света... Преживео или не (уколико уопште будем живео у то време) битно ми је да се не одвојим од Бога..
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top