valaam
Domaćin
- Poruka
- 4.168
-
- Popularno:
- Danas slavimo Svetu Petku
- Zasto se riba koja je bila simbol...
- Šta je Sasunov kodeks
- Tetovaže - seksi ili ne?
- Milomir Marić dao otkaz na Happy...
- Da li vam je tržni centar shopping ili...
- Američki ministar finansija:...
- Zatvorena još jedna fabrika u nizu
- Misija Rusije pri UN: Moskva se zalaže...
- Одлазак са власти
RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA
- Začetnik teme vorki
- Datum pokretanja
- stanje
hArec
Primećen član
- Poruka
- 780
Srbine niko tebi ne brani srpski prjevod( u ostalom i ja korististim karađić,Sinod,savrjrmeni srpski prjevod.... E sada mi rjeci jel taj srpski prjevod priznat u svjetu(osim pravos.)??
I Valam znači ni engleski ni hebrejski ni aramejski ni grčki(koine) SAMO dakle srpski prjevod koristiš??
Zar ti je to Argument?- (brukaš srbe). Jer mnooooogi srbi koje bar ja poznajem koriste i druge prjevode.Znači li to da clanovi ovog foruma koji koriste druge prjevode nijesi srbi?
Hajde ne blamiraj se tako nisko....
valaam
Domaćin
- Poruka
- 4.168
Srbine niko tebi ne brani srpski prjevod( u ostalom i ja korististim karađić,Sinod,savrjrmeni srpski prjevod.... E sada mi rjeci jel taj srpski prjevod priznat u svjetu(osim pravos.)??
I Valam znači ni engleski ni hebrejski ni aramejski ni grčki(koine) SAMO dakle srpski prjevod koristiš??
Zar ti je to Argument?- (brukaš srbe). Jer mnooooogi srbi koje bar ja poznajem koriste i druge prjevode.Znači li to da clanovi ovog foruma koji koriste druge prjevode nijesi srbi?
Hajde ne blamiraj se tako nisko....
Горе сам ти већ објаснио, али морам опет...Када говорим о нечему да ли пише/не пише у Светом писму, тада имам на уму Даничићев превод...И ти си скоро демантовао из превода Ивана Шарића оно - Отац Син и Св. Дух једно су, а данас се опет користиш његовим преводом. Код тебе се превод користи по потреби, зависно од ситуације...
Ако се већ у једном држиш некога превода, онда га се држи и у свему осталом што у њему пише.Ne, nije (proverio sam).
Ako ne umeš da odgovoriš, nije sramota priznati. Nije sramota ni priznati da sam u pravu (u slučaju da jesam).
Sramota je lagati.
A tvoj kredibilitet na ovoj temi, izgleda ima stalnu tendenciju opadanja.
hArec
Primećen član
- Poruka
- 780
provjerio i ja ne samo da ti je vorki odmah iza tvog posta pisao već i drugi su ti pisali po toj temi, a ako nije dovoljno piši na neku drugu temu pa se možda tamo srjetnemo OVDJE JE NASLOV TEME: RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMANe, nije (proverio sam).
Ako ne umeš da odgovoriš, nije sramota priznati. Nije sramota ni priznati da sam u pravu (u slučaju da jesam).
Sramota je lagati.
A tvoj kredibilitet na ovoj temi, izgleda ima stalnu tendenciju opadanja.
a nena temjelju evolucije.
pozdrav. harec
vorki je naveo članak iz propagande literature Jehovinih svedoka, koji ne odgovara na moju poruku ni po delovima, ni u celini.
Izneo si tvrdnju da je himera sa slike dokaz da su dinosaurusi živeli u isto vreme kao i ljudi i pitao si me da datiram sliku i narod kome pripada.
Gde se mogu naći reference na to u vorkijevoj poruci?
Daću ti još jednu priliku da mi odgovoriš na pomenutu poruku, u suprotnom ću morati da konstatujem žalostan nedostatak trud sa tvoje strane, kao i svesno krivo tumačenja arheoloških nalaza u cilju dokazivanja stava, što direktno opovrgava stav koji zastupaš.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
vorki je naveo članak iz propagande literature Jehovinih svedoka, koji ne odgovara na moju poruku ni po delovima, ni u celini.
Izneo si tvrdnju da je himera sa slike dokaz da su dinosaurusi živeli u isto vreme kao i ljudi i pitao si me da datiram sliku i narod kome pripada.
Gde se mogu naći reference na to u vorkijevoj poruci?
Daću ti još jednu priliku da mi odgovoriš na pomenutu poruku, u suprotnom ću morati da konstatujem žalostan nedostatak trud sa tvoje strane, kao i svesno krivo tumačenja arheoloških nalaza u cilju dokazivanja stava, što direktno opovrgava stav koji zastupaš.
Pogrešno, namjerno ili ne, no vjerojatno da. Ne postoji PROPAGANDNA LITERATURA, možda u tvojem unapred utvrđenom stavu.
Što te točno zanima, postavi pitanje, a ne da ga moram tražiti.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Dokazi koji ukazuju na početak 
------------------------------------------------------
Sve pojedine zvijezde koje možeš vidjeti nalaze se u galaktici Mliječni put. Sve do 1920-ih smatralo se da je to jedina galaktika. No, vjerojatno ti je poznato da su promatranja većim teleskopima koja su otada izvršena dokazala nešto sasvim suprotno. U našem svemiru ima najmanje 50 000 000 000 galaktika. Time ne mislimo na 50 milijardi zvijezda — nego na najmanje 50 milijardi galaktika, od kojih svaka ima na milijarde zvijezda nalik našem Suncu. Pa ipak, nije zapanjujuća količina golemih galaktika bila to što je tijekom 1920-ih uzdrmalo znanstvena uvjerenja. Za to je bila odgovorna spoznaja da se sve one gibaju. Astronomi su otkrili jednu izvanrednu činjenicu: Kada je galaktička svjetlost puštena kroz prizmu, ustanovljeno je da su se valne duljine svjetlosti produljile, što ukazuje na udaljavanje od nas velikom brzinom. Što je veća udaljenost na kojoj se neka galaktika nalazi, to se izgleda većom brzinom udaljava. To ukazuje na širenje svemira! Čak i ako se niti profesionalno, a niti amaterski ne bavimo astronomijom, možemo shvatiti da bi činjenica da se svemir širi mogla biti duboko povezana s našom prošlosti — a možda i s našom osobnom budućnosti. Nešto je moralo pokrenuti taj proces — sila koja je dovoljno snažna da može nadvladati golemu gravitaciju čitavog svemira. S dobrim bi razlogom mogao upitati: ’Što bi mogao biti izvor takve dinamične energije?‘ Iako većina znanstvenika nastoji utvrditi nastanak svemira, vraćajući se unatrag sve do početnog stanja kada je bio vrlo malen i gust (stanje singulariteta), ne možemo izbjeći sljedeće temeljno pitanje: ”Ukoliko je nekada, u nekom trenutku u prošlosti, svemir bio blizu singularnog stanja beskonačno malog volumena i beskonačne gustoće, nameće nam se pitanje što je bilo prije toga i što se nalazilo izvan svemira. (...) Moramo se suočiti s problemom početka“ (Sir Bernard Lovell). To ne podrazumijeva samo postojanje nekog izvora goleme energije. U to je ujedno uključena i promišljenost te inteligencija, budući da je brzina širenja svemira očito vrlo precizno podešena. ”Da je brzina širenja svemira bila za milijunti dio milijuntog dijela brzine veća“, rekao je Lovell, ”u tom bi slučaju sva materija u svemiru dosada već nestala. (...) A da je za milijunti dio milijuntog dijela brzine bila manja, tada bi gravitacijske sile prouzročile kolaps svemira unutar otprilike prve tisuće milijuna godina njegovog postojanja. Ni u tom slučaju ne bi postojale zvijezde dugog životnog vijeka te ne bi postojao život.“
Pokušaji da se objasni početak
------------------------------------------------------
Mogu li stručnjaci u današnje vrijeme objasniti porijeklo svemira? Mnogi znanstvenici, budući da nisu baš skloni prihvaćanju ideje da je svemir stvorila neka inteligencija višeg stupnja, teoretiziraju o tome kako je svemir izvjesnim procesom nastao sam, ni iz čega. Zvuči li ti to razumnim? Takve pretpostavke obično uključuju neke varijante teorije (modela inflacijskog svemira) koju je 1979. formulirao fizičar Alan Guth. Pa ipak, nedavno je dr. Guth priznao da njegova teorija ”ne pruža objašnjenje o tome kako se svemir pojavio ni iz čega“. Dr. Andrei Linde bio je još jasniji u tom pogledu kada je u jednom članku časopisa Scientific American rekao sljedeće: ”Objasniti ovaj inicijalni singularitet — gdje je i kada sve to započelo — predstavlja još uvijek najtvrdokorniji problem suvremene kozmologije.“ Ukoliko stručnjaci nisu u stanju pružiti neosporno objašnjenje bilo porijekla bilo početnog razvoja našeg svemira, ne bismo li trebali negdje drugdje potražiti objašnjenje? Doista, s valjanim bi razlozima mogao razmotriti neke dokaze koje mnogi ljudi previđaju, no koji bi ti mogli pružiti uvid u pravo stanje stvari što se tiče tog pitanja. Ti dokazi uključuju precizno izmjerene podatke o četiri temeljne sile koje su odgovorne za sva svojstva materije u svemiru i promjene koje utječu na nju. Neki bi već pri samom spominjanju temeljnih sila mogli oklijevati, misleći: ’Ta je tema isključivo za fizičare.‘ No, nije tako. Osnovne činjenice isplati se razmotriti jer one utječu na nas.
Hebrejima 3:4 - Jer svaku je kuću netko sagradio, a Bog je onaj koji je sve sagradio.
------------------------------------------------------
Sve pojedine zvijezde koje možeš vidjeti nalaze se u galaktici Mliječni put. Sve do 1920-ih smatralo se da je to jedina galaktika. No, vjerojatno ti je poznato da su promatranja većim teleskopima koja su otada izvršena dokazala nešto sasvim suprotno. U našem svemiru ima najmanje 50 000 000 000 galaktika. Time ne mislimo na 50 milijardi zvijezda — nego na najmanje 50 milijardi galaktika, od kojih svaka ima na milijarde zvijezda nalik našem Suncu. Pa ipak, nije zapanjujuća količina golemih galaktika bila to što je tijekom 1920-ih uzdrmalo znanstvena uvjerenja. Za to je bila odgovorna spoznaja da se sve one gibaju. Astronomi su otkrili jednu izvanrednu činjenicu: Kada je galaktička svjetlost puštena kroz prizmu, ustanovljeno je da su se valne duljine svjetlosti produljile, što ukazuje na udaljavanje od nas velikom brzinom. Što je veća udaljenost na kojoj se neka galaktika nalazi, to se izgleda većom brzinom udaljava. To ukazuje na širenje svemira! Čak i ako se niti profesionalno, a niti amaterski ne bavimo astronomijom, možemo shvatiti da bi činjenica da se svemir širi mogla biti duboko povezana s našom prošlosti — a možda i s našom osobnom budućnosti. Nešto je moralo pokrenuti taj proces — sila koja je dovoljno snažna da može nadvladati golemu gravitaciju čitavog svemira. S dobrim bi razlogom mogao upitati: ’Što bi mogao biti izvor takve dinamične energije?‘ Iako većina znanstvenika nastoji utvrditi nastanak svemira, vraćajući se unatrag sve do početnog stanja kada je bio vrlo malen i gust (stanje singulariteta), ne možemo izbjeći sljedeće temeljno pitanje: ”Ukoliko je nekada, u nekom trenutku u prošlosti, svemir bio blizu singularnog stanja beskonačno malog volumena i beskonačne gustoće, nameće nam se pitanje što je bilo prije toga i što se nalazilo izvan svemira. (...) Moramo se suočiti s problemom početka“ (Sir Bernard Lovell). To ne podrazumijeva samo postojanje nekog izvora goleme energije. U to je ujedno uključena i promišljenost te inteligencija, budući da je brzina širenja svemira očito vrlo precizno podešena. ”Da je brzina širenja svemira bila za milijunti dio milijuntog dijela brzine veća“, rekao je Lovell, ”u tom bi slučaju sva materija u svemiru dosada već nestala. (...) A da je za milijunti dio milijuntog dijela brzine bila manja, tada bi gravitacijske sile prouzročile kolaps svemira unutar otprilike prve tisuće milijuna godina njegovog postojanja. Ni u tom slučaju ne bi postojale zvijezde dugog životnog vijeka te ne bi postojao život.“
Pokušaji da se objasni početak
------------------------------------------------------
Mogu li stručnjaci u današnje vrijeme objasniti porijeklo svemira? Mnogi znanstvenici, budući da nisu baš skloni prihvaćanju ideje da je svemir stvorila neka inteligencija višeg stupnja, teoretiziraju o tome kako je svemir izvjesnim procesom nastao sam, ni iz čega. Zvuči li ti to razumnim? Takve pretpostavke obično uključuju neke varijante teorije (modela inflacijskog svemira) koju je 1979. formulirao fizičar Alan Guth. Pa ipak, nedavno je dr. Guth priznao da njegova teorija ”ne pruža objašnjenje o tome kako se svemir pojavio ni iz čega“. Dr. Andrei Linde bio je još jasniji u tom pogledu kada je u jednom članku časopisa Scientific American rekao sljedeće: ”Objasniti ovaj inicijalni singularitet — gdje je i kada sve to započelo — predstavlja još uvijek najtvrdokorniji problem suvremene kozmologije.“ Ukoliko stručnjaci nisu u stanju pružiti neosporno objašnjenje bilo porijekla bilo početnog razvoja našeg svemira, ne bismo li trebali negdje drugdje potražiti objašnjenje? Doista, s valjanim bi razlozima mogao razmotriti neke dokaze koje mnogi ljudi previđaju, no koji bi ti mogli pružiti uvid u pravo stanje stvari što se tiče tog pitanja. Ti dokazi uključuju precizno izmjerene podatke o četiri temeljne sile koje su odgovorne za sva svojstva materije u svemiru i promjene koje utječu na nju. Neki bi već pri samom spominjanju temeljnih sila mogli oklijevati, misleći: ’Ta je tema isključivo za fizičare.‘ No, nije tako. Osnovne činjenice isplati se razmotriti jer one utječu na nas.
Hebrejima 3:4 - Jer svaku je kuću netko sagradio, a Bog je onaj koji je sve sagradio.
Dе Sisti
Stara legenda
- Poruka
- 91.813
добро јутро (дан) свима!
Ворки, има ли врућине у Славонији?
Ворки, има ли врућине у Славонији?
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
добро јутро (дан) свима!
Ворки, има ли врућине у Славонији?
Pozdrav ! Da, kod nas je vruće već u jutro, a kasnije je strašno sparno.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Precizno podešavanje
-----------------------------------------
Četiri temeljne sile stupaju na scenu kad se radi o golemom prostoru kozmosa, a ujedno i kad se radi o beskrajno malenim atomskim strukturama. Da, to obuhvaća sve što možemo vidjeti oko sebe. Elementi koji su vitalni za naš život (naročito ugljik, kisik i željezo) ne bi postojali ukoliko četiri sile koje se očituju u svemiru ne bi bile precizno podešene. Jednu od tih sila već smo spomenuli, gravitaciju. Druga je elektromagnetska sila. Ako bi ta sila u nekoj značajnijoj mjeri bila slabija, elektroni se ne bi zadržali oko jezgre atoma. ’Da li bi to predstavljalo ozbiljan problem?‘ mogli bi se neki pitati. Da, bi, zato što se atomi ne bi mogli povezivati kako bi formirali molekule. S druge strane, ako bi ta sila bila u većoj mjeri snažnija, elektroni bi bili zatočeni uz jezgru atoma. Ne bi moglo dolaziti do kemijskih reakcija među atomima — što znači da ne bi postojao život. Već samo kad promatramo s te strane, očito je da naše postojanje i život ovise o preciznoj podešenosti elektromagnetske sile. A pogledaj kako to izgleda u kozmičkim razmjerima: Sasvim malena razlika u jačini elektromagnetske sile utjecala bi na Sunce i tako izmijenila jačinu svjetlosti koja dolazi na Zemlju, čime bi se otežao ili pak onemogućio proces fotosinteze koji se odvija u biljkama. Ujedno bi i voda izgubila svoja jedinstvena svojstva, koja su od presudne važnosti za život. Stoga ponovno možemo vidjeti da precizna podešenost elektromagnetske sile određuje hoćemo li živjeti ili nećemo. Jednako je od presudne važnosti i intenzitet elektromagnetske sile u odnosu na ostale tri sile. Naprimjer, prema izračunavanjima nekih fizičara ta je sila 10 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000- 000 (1040) puta jača od gravitacije. Dodati još jednu nulu ovoj brojci (1041) moglo bi izgledati kao mala izmjena. No, to bi značilo da gravitacija postaje proporcionalno slabija, i dr. Reinhard Breuer objašnjava što bi se dogodilo kao posljedica toga: ”Uz slabiju gravitaciju zvijezde bi bile manje, te pritisak gravitacije u njihovoj unutrašnjosti ne bi mogao prouzročiti da se temperatura povisi onoliko koliko je potrebno za odvijanje reakcija nuklearne fuzije: Sunce ne bi moglo sjati.“ Možeš si samo predstaviti što bi to značilo za nas!
Što bi se dogodilo ako bi gravitacija bila proporcionalno jača, tako da bi ova brojka imala samo 39 nula (1039)? ”Zbog samo jedne tako malene preinake“, nastavlja Breuer, ”očekivani životni vijek zvijezda kao što je Sunce drastično bi se smanjio.“ A neki su drugi znanstvenici mišljenja da je ova precizna podešenost čak još i istančanija. Doista, dva izvanredna svojstva našeg Sunca i drugih zvijezda jesu dugoročna efikasnost i stabilnost. Razmisli o jednom jednostavnom primjeru. Poznato nam je da je za efikasan rad automobilskog motora potreban precizno određen omjer goriva i zraka; inženjeri konstruiraju složene mehaničke i kompjuterske sisteme kako bi usavršili rad motora. Ako je to slučaj kod običnog motora, što je onda s efikasnim ”izgaranjem“ u unutrašnjosti zvijezda kao što je naše Sunce? Osnovne sile koje su u to uključene precizno su podešene, usavršene za život. Je li takva preciznost tek stvar slučajnosti? Jobu, čovjeku iz drevnog doba, bilo je postavljeno pitanje: ”Jesi li ti obznanio pravila koja upravljaju nebom ili odredio prirodne zakone na zemlji?“ (Job 38:33, The New English Bible). Niti jedan čovjek nije zaslužan za to. Ako je tako, odakle onda dolazi takva preciznost?
-----------------------------------------
Četiri temeljne sile stupaju na scenu kad se radi o golemom prostoru kozmosa, a ujedno i kad se radi o beskrajno malenim atomskim strukturama. Da, to obuhvaća sve što možemo vidjeti oko sebe. Elementi koji su vitalni za naš život (naročito ugljik, kisik i željezo) ne bi postojali ukoliko četiri sile koje se očituju u svemiru ne bi bile precizno podešene. Jednu od tih sila već smo spomenuli, gravitaciju. Druga je elektromagnetska sila. Ako bi ta sila u nekoj značajnijoj mjeri bila slabija, elektroni se ne bi zadržali oko jezgre atoma. ’Da li bi to predstavljalo ozbiljan problem?‘ mogli bi se neki pitati. Da, bi, zato što se atomi ne bi mogli povezivati kako bi formirali molekule. S druge strane, ako bi ta sila bila u većoj mjeri snažnija, elektroni bi bili zatočeni uz jezgru atoma. Ne bi moglo dolaziti do kemijskih reakcija među atomima — što znači da ne bi postojao život. Već samo kad promatramo s te strane, očito je da naše postojanje i život ovise o preciznoj podešenosti elektromagnetske sile. A pogledaj kako to izgleda u kozmičkim razmjerima: Sasvim malena razlika u jačini elektromagnetske sile utjecala bi na Sunce i tako izmijenila jačinu svjetlosti koja dolazi na Zemlju, čime bi se otežao ili pak onemogućio proces fotosinteze koji se odvija u biljkama. Ujedno bi i voda izgubila svoja jedinstvena svojstva, koja su od presudne važnosti za život. Stoga ponovno možemo vidjeti da precizna podešenost elektromagnetske sile određuje hoćemo li živjeti ili nećemo. Jednako je od presudne važnosti i intenzitet elektromagnetske sile u odnosu na ostale tri sile. Naprimjer, prema izračunavanjima nekih fizičara ta je sila 10 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000- 000 (1040) puta jača od gravitacije. Dodati još jednu nulu ovoj brojci (1041) moglo bi izgledati kao mala izmjena. No, to bi značilo da gravitacija postaje proporcionalno slabija, i dr. Reinhard Breuer objašnjava što bi se dogodilo kao posljedica toga: ”Uz slabiju gravitaciju zvijezde bi bile manje, te pritisak gravitacije u njihovoj unutrašnjosti ne bi mogao prouzročiti da se temperatura povisi onoliko koliko je potrebno za odvijanje reakcija nuklearne fuzije: Sunce ne bi moglo sjati.“ Možeš si samo predstaviti što bi to značilo za nas!
Što bi se dogodilo ako bi gravitacija bila proporcionalno jača, tako da bi ova brojka imala samo 39 nula (1039)? ”Zbog samo jedne tako malene preinake“, nastavlja Breuer, ”očekivani životni vijek zvijezda kao što je Sunce drastično bi se smanjio.“ A neki su drugi znanstvenici mišljenja da je ova precizna podešenost čak još i istančanija. Doista, dva izvanredna svojstva našeg Sunca i drugih zvijezda jesu dugoročna efikasnost i stabilnost. Razmisli o jednom jednostavnom primjeru. Poznato nam je da je za efikasan rad automobilskog motora potreban precizno određen omjer goriva i zraka; inženjeri konstruiraju složene mehaničke i kompjuterske sisteme kako bi usavršili rad motora. Ako je to slučaj kod običnog motora, što je onda s efikasnim ”izgaranjem“ u unutrašnjosti zvijezda kao što je naše Sunce? Osnovne sile koje su u to uključene precizno su podešene, usavršene za život. Je li takva preciznost tek stvar slučajnosti? Jobu, čovjeku iz drevnog doba, bilo je postavljeno pitanje: ”Jesi li ti obznanio pravila koja upravljaju nebom ili odredio prirodne zakone na zemlji?“ (Job 38:33, The New English Bible). Niti jedan čovjek nije zaslužan za to. Ako je tako, odakle onda dolazi takva preciznost?
Dе Sisti
Stara legenda
- Poruka
- 91.813
Pozdrav ! Da, kod nas je vruće već u jutro, a kasnije je strašno sparno.
Јутрос у Бг и није било толико лоше.
Мада прекјуче, већ испред 8 сати, када сам кретао на посао, било је довољно топло за кување људи... А још и градски превоз...
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Dvije nuklearne sile
-------------------------------------
Struktura svemira obuhvaća daleko više od samo precizno podešene gravitacije i elektromagnetske sile. Druge dvije fizikalne sile također su povezane s našim životom.Ove dvije sile djeluju u jezgri atoma i pružaju jasan dokaz da su rezultat promišljenosti. Razmotri primjer jake nuklearne sile, koja povezuje protone i neutrone u jezgri atoma. Postojanjem takve veze moguće je formiranje različitih elemenata — lakih (poput helija i kisika) i teških (poput zlata i olova). Izgleda da kad bi ova vezivna sila bila za samo 2 posto slabija, u tom bi slučaju postojao samo vodik. S druge strane, ako bi ova sila bila malo jača, postojali bi samo teži elementi, no ne i vodik. Bi li to utjecalo na naš život? Pa, kad u svemiru ne bi bilo vodika, naše Sunce ne bi raspolagalo gorivom koje mu je potrebno da bi moglo zračiti životodajnu energiju. I, dakako, ne bismo imali niti vode niti hrane, budući da je vodik i za jedno i za drugo presudan sastojak. Četvrta sila koju ćemo spomenuti, a naziva se slaba nuklearna sila, kontrolira proces radioaktivnog raspadanja. Ona ujedno utječe i na termonuklearne aktivnosti u našem Suncu. ’Je li ta sila precizno podešena?‘ mogao bi upitati. Matematičar i fizičar Freeman Dyson objašnjava: ”Slaba [sila] milijunima je puta slabija od nuklearne sile. Ona je upravo dovoljno slaba da bi vodik unutar Sunca mogao izgarati polaganom i stabilnom brzinom. Ako bi slaba [sila] bila mnogo jača ili slabija, u tom bi slučaju ponovno svi životni oblici koji ovise o zvijezdama kao što je Sunce bili u opasnosti.“ Da, ova precizna brzina izgaranja čini da je Zemlja topla — no ne i spaljena — te nas održava na životu.
Osim toga, znanstvenici vjeruju da slaba sila igra određenu ulogu u eksplozijama supernova koje prema njihovom mišljenju predstavljaju mehanizam za proizvodnju i rasprostranjivanje većine elemenata. ”Ako bi te nuklearne sile u bilo kojem pogledu bile imalo različite od onoga kakve one u stvarnosti jesu, zvijezde ne bi bile u stanju proizvoditi elemente od kojih smo vi i ja sastavljeni“, objašnjava fizičar John Polkinghorne. Još bi se mnogo toga o tome moglo reći, no vjerojatno si shvatio smisao. Te su četiri temeljne sile u zapanjujućoj mjeri precizno podešene. ”Čini se da svuda oko nas možemo vidjeti dokaze da su u prirodi stvari baš onakve kakve i trebaju biti“, napisao je profesor Paul Davies. Da, time što su temeljne sile precizno podešene omogućeno je postojanje i funkcioniranje našeg Sunca, naše prekrasne planete s njenom životodajnom vodom, naše atmosfere koja je toliko presudna za život i golemog spektra dragocjenih kemijskih elemenata na Zemlji. No, pitaj se: ’Zašto je to tako precizno podešeno i kako je sve to nastalo?‘
Rimljanima 1:20 - Jer njegova se nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru po onome što je stvoreno, tako da ti ljudi nemaju izgovora.
-------------------------------------
Struktura svemira obuhvaća daleko više od samo precizno podešene gravitacije i elektromagnetske sile. Druge dvije fizikalne sile također su povezane s našim životom.Ove dvije sile djeluju u jezgri atoma i pružaju jasan dokaz da su rezultat promišljenosti. Razmotri primjer jake nuklearne sile, koja povezuje protone i neutrone u jezgri atoma. Postojanjem takve veze moguće je formiranje različitih elemenata — lakih (poput helija i kisika) i teških (poput zlata i olova). Izgleda da kad bi ova vezivna sila bila za samo 2 posto slabija, u tom bi slučaju postojao samo vodik. S druge strane, ako bi ova sila bila malo jača, postojali bi samo teži elementi, no ne i vodik. Bi li to utjecalo na naš život? Pa, kad u svemiru ne bi bilo vodika, naše Sunce ne bi raspolagalo gorivom koje mu je potrebno da bi moglo zračiti životodajnu energiju. I, dakako, ne bismo imali niti vode niti hrane, budući da je vodik i za jedno i za drugo presudan sastojak. Četvrta sila koju ćemo spomenuti, a naziva se slaba nuklearna sila, kontrolira proces radioaktivnog raspadanja. Ona ujedno utječe i na termonuklearne aktivnosti u našem Suncu. ’Je li ta sila precizno podešena?‘ mogao bi upitati. Matematičar i fizičar Freeman Dyson objašnjava: ”Slaba [sila] milijunima je puta slabija od nuklearne sile. Ona je upravo dovoljno slaba da bi vodik unutar Sunca mogao izgarati polaganom i stabilnom brzinom. Ako bi slaba [sila] bila mnogo jača ili slabija, u tom bi slučaju ponovno svi životni oblici koji ovise o zvijezdama kao što je Sunce bili u opasnosti.“ Da, ova precizna brzina izgaranja čini da je Zemlja topla — no ne i spaljena — te nas održava na životu.
Osim toga, znanstvenici vjeruju da slaba sila igra određenu ulogu u eksplozijama supernova koje prema njihovom mišljenju predstavljaju mehanizam za proizvodnju i rasprostranjivanje većine elemenata. ”Ako bi te nuklearne sile u bilo kojem pogledu bile imalo različite od onoga kakve one u stvarnosti jesu, zvijezde ne bi bile u stanju proizvoditi elemente od kojih smo vi i ja sastavljeni“, objašnjava fizičar John Polkinghorne. Još bi se mnogo toga o tome moglo reći, no vjerojatno si shvatio smisao. Te su četiri temeljne sile u zapanjujućoj mjeri precizno podešene. ”Čini se da svuda oko nas možemo vidjeti dokaze da su u prirodi stvari baš onakve kakve i trebaju biti“, napisao je profesor Paul Davies. Da, time što su temeljne sile precizno podešene omogućeno je postojanje i funkcioniranje našeg Sunca, naše prekrasne planete s njenom životodajnom vodom, naše atmosfere koja je toliko presudna za život i golemog spektra dragocjenih kemijskih elemenata na Zemlji. No, pitaj se: ’Zašto je to tako precizno podešeno i kako je sve to nastalo?‘
Rimljanima 1:20 - Jer njegova se nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru po onome što je stvoreno, tako da ti ljudi nemaju izgovora.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Ipak je ljepše živjeti u malom gradu. Bjelovar sa okolicom ima oko 40 000 stanovnika. Sve ima na jednom mjestu.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Zemljina idealna svojstva
---------------------------------------------
Naše postojanje zahtijeva preciznost i u drugim pogledima. Razmisli samo o dimenzijama Zemlje i njenom položaju u odnosu na ostatak našeg Sunčevog sustava. U biblijskoj knjizi o Jobu nalaze se sljedeća pitanja koja čovjeku ulijevaju osjećaj neznatnosti: ”Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? (...) Ko joj je odredio mjere? znaš li?“ (Job 38:4, 5). Ova pitanja danas, više nego ikada prije, zahtijevaju odgovore. Zašto? Zato što su otkrivene nevjerojatne stvari o našoj Zemlji — između ostalog i o njezinoj veličini i položaju u Sunčevom sustavu. Nigdje drugdje u svemiru nije pronađena planeta kao što je Zemlja. Istina, neki znanstvenici ukazuju na indirektne dokaze koji pokazuju da oko izvjesnih zvijezda kruže objekti koji su stotinama puta veći od Zemlje. Međutim, veličina naše Zemlje upravo je prikladna da bismo mi mogli postojati. U kom smislu? Ako bi Zemlja bila malo veća, njezina bi gravitacija bila snažnija te bi se vodik, koji je laki plin, gomilao jer ne bi mogao umaći Zemljinoj gravitaciji. U tom bi slučaju atmosfera bila negostoljubivo područje za život. S druge strane, ako bi Zemlja bila malo manja, nestao bi životno važan kisik te bi voda s površine isparila. U oba slučaja, naš život ne bi bio moguć. Osim toga, Zemlja se nalazi na idealnoj udaljenosti od Sunca, što je presudan faktor da bi na njoj mogao uspijevati život. Astronom John Barrow i matematičar Frank Tipler proučavali su ”omjer Zemljinog polumjera i njene udaljenosti od Sunca“. Došli su do zaključka da ljudski život ne bi postojao ”ako bi taj omjer bio imalo drugačiji od onog kakav on prema opažanjima i jest“. Profesor David L. Block zapaža: ”Izračunavanja pokazuju da ako bi Zemlja bila samo za 5 posto bliže Suncu, prije oko 4 000 milijuna godina došlo bi do nekontroliranog efekta staklenika [pregrijavanja Zemlje]. Ako bi, s druge strane, Zemlja bila za samo 1 posto dalje od Sunca, prije nekih 2 000 milijuna godina došlo bi do nekontrolirane glacijacije [goleme sante leda prekrile bi veliki dio zemaljske kugle]“ (Our Universe: Accident or Design?). Gore opisanoj preciznosti možeš dodati i činjenicu da se Zemlja jednom dnevno okreće oko svoje osi, što je povoljna brzina za postizanje umjerenih temperatura. Veneri su za rotaciju potrebna 243 dana. Pomisli samo kako bi izgledalo kad bi Zemlji bilo potrebno toliko vremena! Ne bismo mogli preživjeti ekstremne temperature do kojih bi došlo uslijed tako dugačkih dana i noći. Još jedan vrlo bitan detalj jest Zemljina putanja oko Sunca. Komete imaju široku eliptičnu putanju. Na svu sreću, to nije slučaj i sa Zemljom. Njezina je orbita gotovo kružna oblika. I to ponovno služi kao zaštita da mi ne bismo bili izloženi smrtonosnim ekstremnim temperaturama. Ne bismo trebali previdjeti niti položaj našeg Sunčevog sustava. Kada bi se nalazio bliže središtu galaktike Mliječni put, gravitacijsko djelovanje obližnjih zvijezda iskrivilo bi Zemljinu orbitu. Nasuprot tome, kad bi se nalazio na samom rubu naše galaktike, nebo bi noću bilo gotovo bez ijedne zvijezde. Zvjezdana svjetlost nije presudna za život, no nije li istina da ona noću uvelike pridonosi ljepoti našeg neba? A na temelju aktualnih koncepcija svemira znanstvenici su izračunali da na rubovima Mliječnog puta ne bi bilo dovoljno potrebnih kemijskih elemenata za formiranje Sunčevog sustava kao što je naš.
Zakon i red
-------------------------
Vjerojatno ti je iz osobnog iskustva poznato da sve stvari teže prema neredu. Kao što svaki kućevlasnik može zapaziti, kada ih se prepusti da idu svojim tokom, stvari imaju tendenciju prema lomljenju ili raspadanju. Znanstvenici tu tendenciju nazivaju ”drugim zakonom termodinamike“. Svakodnevno imamo prilike vidjeti kako taj zakon djeluje. Ako ga se ne dira, novi automobil ili bicikl pretvorit će se u staro željezo. Zgrada ako se napusti, postat će ruševina. A kako je sa svemirom? Ovaj je zakon i tamo primjenjiv. Stoga bi mogao pomisliti da bi red koji vlada svemirom na koncu trebao prerasti u potpuni nered. Međutim, izgleda da se u svemiru to ne događa, sudeći prema onome što je otkrio profesor matematike Roger Penrose kada je proučavao stanje nereda (ili entropiju) u nama vidljivom svemiru. Logičan način kako objasniti takve pronalaske jest zaključiti da je svemir u početku bio u stanju reda te je još uvijek izuzetno organiziran. Astrofizičar Alan Lightman zapazio je da znanstvenici ”smatraju misterioznom činjenicu da je svemir nastao u stanju kojim vlada tako visok stupanj reda“. Dodao je da bi ”svaka uspješna kozmološka teorija trebala pružiti konačno objašnjenje ovog entropijskog problema“ — zašto se svemir nije pretvorio u kaos. Ustvari, sama činjenica da mi postojimo stoji u suprotnosti s tim općepriznatim zakonom. Koji je onda razlog tome što smo mi živi ovdje na Zemlji? Kao što je već spomenuto, to je temeljno pitanje na koje bismo trebali dobiti odgovor.
Izaija 40:12 - Tko je šakom izmjerio vode, pedljem premjerio nebesa i mjeru odredio prahu zemaljskom? Tko je vagom izvagao gore i tezuljom bregove?
---------------------------------------------
Naše postojanje zahtijeva preciznost i u drugim pogledima. Razmisli samo o dimenzijama Zemlje i njenom položaju u odnosu na ostatak našeg Sunčevog sustava. U biblijskoj knjizi o Jobu nalaze se sljedeća pitanja koja čovjeku ulijevaju osjećaj neznatnosti: ”Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? (...) Ko joj je odredio mjere? znaš li?“ (Job 38:4, 5). Ova pitanja danas, više nego ikada prije, zahtijevaju odgovore. Zašto? Zato što su otkrivene nevjerojatne stvari o našoj Zemlji — između ostalog i o njezinoj veličini i položaju u Sunčevom sustavu. Nigdje drugdje u svemiru nije pronađena planeta kao što je Zemlja. Istina, neki znanstvenici ukazuju na indirektne dokaze koji pokazuju da oko izvjesnih zvijezda kruže objekti koji su stotinama puta veći od Zemlje. Međutim, veličina naše Zemlje upravo je prikladna da bismo mi mogli postojati. U kom smislu? Ako bi Zemlja bila malo veća, njezina bi gravitacija bila snažnija te bi se vodik, koji je laki plin, gomilao jer ne bi mogao umaći Zemljinoj gravitaciji. U tom bi slučaju atmosfera bila negostoljubivo područje za život. S druge strane, ako bi Zemlja bila malo manja, nestao bi životno važan kisik te bi voda s površine isparila. U oba slučaja, naš život ne bi bio moguć. Osim toga, Zemlja se nalazi na idealnoj udaljenosti od Sunca, što je presudan faktor da bi na njoj mogao uspijevati život. Astronom John Barrow i matematičar Frank Tipler proučavali su ”omjer Zemljinog polumjera i njene udaljenosti od Sunca“. Došli su do zaključka da ljudski život ne bi postojao ”ako bi taj omjer bio imalo drugačiji od onog kakav on prema opažanjima i jest“. Profesor David L. Block zapaža: ”Izračunavanja pokazuju da ako bi Zemlja bila samo za 5 posto bliže Suncu, prije oko 4 000 milijuna godina došlo bi do nekontroliranog efekta staklenika [pregrijavanja Zemlje]. Ako bi, s druge strane, Zemlja bila za samo 1 posto dalje od Sunca, prije nekih 2 000 milijuna godina došlo bi do nekontrolirane glacijacije [goleme sante leda prekrile bi veliki dio zemaljske kugle]“ (Our Universe: Accident or Design?). Gore opisanoj preciznosti možeš dodati i činjenicu da se Zemlja jednom dnevno okreće oko svoje osi, što je povoljna brzina za postizanje umjerenih temperatura. Veneri su za rotaciju potrebna 243 dana. Pomisli samo kako bi izgledalo kad bi Zemlji bilo potrebno toliko vremena! Ne bismo mogli preživjeti ekstremne temperature do kojih bi došlo uslijed tako dugačkih dana i noći. Još jedan vrlo bitan detalj jest Zemljina putanja oko Sunca. Komete imaju široku eliptičnu putanju. Na svu sreću, to nije slučaj i sa Zemljom. Njezina je orbita gotovo kružna oblika. I to ponovno služi kao zaštita da mi ne bismo bili izloženi smrtonosnim ekstremnim temperaturama. Ne bismo trebali previdjeti niti položaj našeg Sunčevog sustava. Kada bi se nalazio bliže središtu galaktike Mliječni put, gravitacijsko djelovanje obližnjih zvijezda iskrivilo bi Zemljinu orbitu. Nasuprot tome, kad bi se nalazio na samom rubu naše galaktike, nebo bi noću bilo gotovo bez ijedne zvijezde. Zvjezdana svjetlost nije presudna za život, no nije li istina da ona noću uvelike pridonosi ljepoti našeg neba? A na temelju aktualnih koncepcija svemira znanstvenici su izračunali da na rubovima Mliječnog puta ne bi bilo dovoljno potrebnih kemijskih elemenata za formiranje Sunčevog sustava kao što je naš.
Zakon i red
-------------------------
Vjerojatno ti je iz osobnog iskustva poznato da sve stvari teže prema neredu. Kao što svaki kućevlasnik može zapaziti, kada ih se prepusti da idu svojim tokom, stvari imaju tendenciju prema lomljenju ili raspadanju. Znanstvenici tu tendenciju nazivaju ”drugim zakonom termodinamike“. Svakodnevno imamo prilike vidjeti kako taj zakon djeluje. Ako ga se ne dira, novi automobil ili bicikl pretvorit će se u staro željezo. Zgrada ako se napusti, postat će ruševina. A kako je sa svemirom? Ovaj je zakon i tamo primjenjiv. Stoga bi mogao pomisliti da bi red koji vlada svemirom na koncu trebao prerasti u potpuni nered. Međutim, izgleda da se u svemiru to ne događa, sudeći prema onome što je otkrio profesor matematike Roger Penrose kada je proučavao stanje nereda (ili entropiju) u nama vidljivom svemiru. Logičan način kako objasniti takve pronalaske jest zaključiti da je svemir u početku bio u stanju reda te je još uvijek izuzetno organiziran. Astrofizičar Alan Lightman zapazio je da znanstvenici ”smatraju misterioznom činjenicu da je svemir nastao u stanju kojim vlada tako visok stupanj reda“. Dodao je da bi ”svaka uspješna kozmološka teorija trebala pružiti konačno objašnjenje ovog entropijskog problema“ — zašto se svemir nije pretvorio u kaos. Ustvari, sama činjenica da mi postojimo stoji u suprotnosti s tim općepriznatim zakonom. Koji je onda razlog tome što smo mi živi ovdje na Zemlji? Kao što je već spomenuto, to je temeljno pitanje na koje bismo trebali dobiti odgovor.
Izaija 40:12 - Tko je šakom izmjerio vode, pedljem premjerio nebesa i mjeru odredio prahu zemaljskom? Tko je vagom izvagao gore i tezuljom bregove?
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Eto, malo o dokazima i logičnim objašnjenjima koji podupiru stvaranje i postojanje Tvorca Boga. Kome paše neka čita.
Poslednja izmena:
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Zanimljivi detalji
-------------------------------
Promjer galaktike Mliječni put iznosi nekih trilijun kilometara — da 1 000 000 000 000 000 000 kilometara! Svjetlosti je potrebno 100 000 godina da je prijeđe i samo u toj jednoj galaktici ima preko 100 milijardi zvijezda! Godine 1995. znanstvenici su zamijetili neobično ponašanje najudaljenije zvijezde (SN 1995K) koja je ikada opažena prilikom njene eksplozije u galaktici gdje se nalazi. Ova je zvijezda, kao i supernove iz obližnjih galaktika, postala izrazito sjajna a zatim je polagano gubila sjaj, no to se odvijalo tokom duljeg perioda nego što je to ikada ranije bilo otkriveno. U časopisu New Scientist tu su pojavu ucrtali na grafikon i objasnili: ”Krivulja svjetlosti (...) vremenski je dulja za točno onoliko koliko se i očekuje ukoliko se ta galaktika udaljava od nas brzinom od gotovo polovice brzine svjetlosti.“ Koji je zaključak? To je ”dosada najbolji dokaz da se svemir uistinu širi“. Inflacijska teorija govori o tome što se dogodilo u sićušnom djeliću sekunde nakon početka svemira. Zastupnici inflacije drže da je svemir u početku bio submikroskopskih razmjera, a zatim se inflacijski proširio brzinom većom od brzine svjetlosti, što je tvrdnja koju nije moguće laboratorijski ispitati. Inflacija i dalje ostaje samo teorija o kojoj se raspravlja. Znanstvenici su ustanovili da ti elementi otkrivaju nevjerojatan red i sklad.
-------------------------------
Promjer galaktike Mliječni put iznosi nekih trilijun kilometara — da 1 000 000 000 000 000 000 kilometara! Svjetlosti je potrebno 100 000 godina da je prijeđe i samo u toj jednoj galaktici ima preko 100 milijardi zvijezda! Godine 1995. znanstvenici su zamijetili neobično ponašanje najudaljenije zvijezde (SN 1995K) koja je ikada opažena prilikom njene eksplozije u galaktici gdje se nalazi. Ova je zvijezda, kao i supernove iz obližnjih galaktika, postala izrazito sjajna a zatim je polagano gubila sjaj, no to se odvijalo tokom duljeg perioda nego što je to ikada ranije bilo otkriveno. U časopisu New Scientist tu su pojavu ucrtali na grafikon i objasnili: ”Krivulja svjetlosti (...) vremenski je dulja za točno onoliko koliko se i očekuje ukoliko se ta galaktika udaljava od nas brzinom od gotovo polovice brzine svjetlosti.“ Koji je zaključak? To je ”dosada najbolji dokaz da se svemir uistinu širi“. Inflacijska teorija govori o tome što se dogodilo u sićušnom djeliću sekunde nakon početka svemira. Zastupnici inflacije drže da je svemir u početku bio submikroskopskih razmjera, a zatim se inflacijski proširio brzinom većom od brzine svjetlosti, što je tvrdnja koju nije moguće laboratorijski ispitati. Inflacija i dalje ostaje samo teorija o kojoj se raspravlja. Znanstvenici su ustanovili da ti elementi otkrivaju nevjerojatan red i sklad.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Pokušaj da se izbroje zvijezde
-----------------------------------------------------
Procijenjeno je da galaktika Mliječni put ima preko 100 000 000 000 (100 milijardi) zvijezda. Predstavi si enciklopediju u kojoj bi se svakoj od tih zvijezda posvetila jedna stranica — naše Sunce i ostatak Sunčevog sustava bili bi ograničeni na jednu stranicu. Koliko bi svezaka ta enciklopedija trebala imati da bi mogla obuhvatiti zvijezde Mliječnog puta? Ako bi svesci bili prosječne debljine, enciklopedija navodno ne bi stala u njujoršku Narodnu biblioteku koja ima 412 kilometara polica! Koliko bi ti vremena trebalo da pregledaš stranice te enciklopedije? ”Da bi se prolistala brzinom od jedne stranice u sekundi, bilo bi potrebno više od deset tisuća godina“, objašnjeno je u djelu Coming of Age in the Milky Way. No zvijezde koje sačinjavaju našu galaktiku samo su sićušan dio zvijezda iz 50 000 000 000 (50 milijardi) galaktika, koliko ih prema procjenama ima u svemiru. Ukoliko bi enciklopedija imala po jednu stranicu za svaku od tih zvijezda, u tom slučaju ne bi bile dovoljne police u svim bibliotekama na cijelom svijetu. ”Što više znamo o svemiru“, zapaža se u knjizi, ”to više uviđamo koliko malo znamo.“
-----------------------------------------------------
Procijenjeno je da galaktika Mliječni put ima preko 100 000 000 000 (100 milijardi) zvijezda. Predstavi si enciklopediju u kojoj bi se svakoj od tih zvijezda posvetila jedna stranica — naše Sunce i ostatak Sunčevog sustava bili bi ograničeni na jednu stranicu. Koliko bi svezaka ta enciklopedija trebala imati da bi mogla obuhvatiti zvijezde Mliječnog puta? Ako bi svesci bili prosječne debljine, enciklopedija navodno ne bi stala u njujoršku Narodnu biblioteku koja ima 412 kilometara polica! Koliko bi ti vremena trebalo da pregledaš stranice te enciklopedije? ”Da bi se prolistala brzinom od jedne stranice u sekundi, bilo bi potrebno više od deset tisuća godina“, objašnjeno je u djelu Coming of Age in the Milky Way. No zvijezde koje sačinjavaju našu galaktiku samo su sićušan dio zvijezda iz 50 000 000 000 (50 milijardi) galaktika, koliko ih prema procjenama ima u svemiru. Ukoliko bi enciklopedija imala po jednu stranicu za svaku od tih zvijezda, u tom slučaju ne bi bile dovoljne police u svim bibliotekama na cijelom svijetu. ”Što više znamo o svemiru“, zapaža se u knjizi, ”to više uviđamo koliko malo znamo.“
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Jastrow — o početku
---------------------------------------
Robert Jastrow, profesor astronomije i geologije na Sveučilištu Columbia, napisao je sljedeće: ”Malo je astronoma moglo predvidjeti da će taj događaj — iznenadno rođenje svemira — postati dokazana znanstvena činjenica, no putem teleskopskih promatranja neba primorani su doći do tog zaključka.“ Zatim je komentirao o implikacijama toga: ”Astronomski dokazi o početku stavljaju znanstvenike u nezgodan položaj, budući da oni vjeruju da svaka posljedica ima neki prirodni uzrok. (...) Britanski astronom E. A. Milne napisao je: ’Ne možemo iznositi nikakve pretpostavke u vezi sa stanjem stvari [u početku svemira]; prilikom Božanskog čina stvaranja Bog je bio bez promatrača i bez svjedoka‘“ (The Enchanted Loom—Mind in the Universe).
---------------------------------------
Robert Jastrow, profesor astronomije i geologije na Sveučilištu Columbia, napisao je sljedeće: ”Malo je astronoma moglo predvidjeti da će taj događaj — iznenadno rođenje svemira — postati dokazana znanstvena činjenica, no putem teleskopskih promatranja neba primorani su doći do tog zaključka.“ Zatim je komentirao o implikacijama toga: ”Astronomski dokazi o početku stavljaju znanstvenike u nezgodan položaj, budući da oni vjeruju da svaka posljedica ima neki prirodni uzrok. (...) Britanski astronom E. A. Milne napisao je: ’Ne možemo iznositi nikakve pretpostavke u vezi sa stanjem stvari [u početku svemira]; prilikom Božanskog čina stvaranja Bog je bio bez promatrača i bez svjedoka‘“ (The Enchanted Loom—Mind in the Universe).
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Četiri temeljne fizikalne sile
-------------------------------------------------
1. Gravitacija — vrlo slaba sila na nivou atoma. Vidljivije djeluje na velike objekte — planete, zvijezde, galaktike.
2. Elektromagnetizam — glavna privlačna sila među protonima i elektronima koja omogućuje formiranje molekula. Munje su jedan od pokazatelja njezine jačine.
3. Jaka nuklearna sila — sila koja drži na okupu protone i neutrone u jezgri atoma.
4. Slaba nuklearna sila — sila koja upravlja raspadom radioaktivnih elemenata i efikasnim odvijanjem termonuklearnih procesa u Suncu.
’Kombinacija slučajnosti‘
---------------------------------------------
”Da je slaba sila nešto jača, tada se ne bi mogao stvarati helij; da je nešto slabija, tada bi se gotovo sav vodik pretvorio u helij.“ ”Spektar mogućnosti da se svemir nađe u takvoj fazi da sadrži izvjesnu količinu helija, a da istovremeno dolazi do eksplozija supernova vrlo je uzak. Naše postojanje ovisi o toj kombinaciji slučajnosti te o još izvanrednijoj slučajnosti na nivou nuklearne energije koju je predvidio [astronom Fred] Hoyle. Za razliku od svih prethodnih generacija, mi znamo kako smo dospjeli ovdje. Ali, kao i sve prethodne generacije, još uvijek ne znamo zašto“ (New Scientist).
-------------------------------------------------
1. Gravitacija — vrlo slaba sila na nivou atoma. Vidljivije djeluje na velike objekte — planete, zvijezde, galaktike.
2. Elektromagnetizam — glavna privlačna sila među protonima i elektronima koja omogućuje formiranje molekula. Munje su jedan od pokazatelja njezine jačine.
3. Jaka nuklearna sila — sila koja drži na okupu protone i neutrone u jezgri atoma.
4. Slaba nuklearna sila — sila koja upravlja raspadom radioaktivnih elemenata i efikasnim odvijanjem termonuklearnih procesa u Suncu.
’Kombinacija slučajnosti‘
---------------------------------------------
”Da je slaba sila nešto jača, tada se ne bi mogao stvarati helij; da je nešto slabija, tada bi se gotovo sav vodik pretvorio u helij.“ ”Spektar mogućnosti da se svemir nađe u takvoj fazi da sadrži izvjesnu količinu helija, a da istovremeno dolazi do eksplozija supernova vrlo je uzak. Naše postojanje ovisi o toj kombinaciji slučajnosti te o još izvanrednijoj slučajnosti na nivou nuklearne energije koju je predvidio [astronom Fred] Hoyle. Za razliku od svih prethodnih generacija, mi znamo kako smo dospjeli ovdje. Ali, kao i sve prethodne generacije, još uvijek ne znamo zašto“ (New Scientist).
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Vjeruješ li samo u ono što vidiš?
--------------------------------------------------------
Mnogi razumni ljudi prihvaćaju postojanje stvari koje ne mogu vidjeti. U siječnju 1997. časopis Discover izvijestio je da su astronomi opazili nešto za što su zaključili da se radi o desetak planeta koji kruže oko udaljenih zvijezda. ”Zasada su nam novi planeti poznati samo po načinu kako njihova gravitacija remeti gibanje njihovih matičnih zvijezda.“ Da, za astronome su vidljive posljedice djelovanja gravitacije predstavljale temelj za vjerovanje da postoje nevidljiva nebeska tijela. Neizravni dokazi — a ne direktno promatranje — znanstvenicima su bili dovoljan temelj da prihvate ono što im je još uvijek bilo nevidljivo. Mnogi koji vjeruju u Stvoritelja dolaze do zaključka da imaju sličan temelj za prihvaćanje onoga što ne mogu vidjeti
--------------------------------------------------------
Mnogi razumni ljudi prihvaćaju postojanje stvari koje ne mogu vidjeti. U siječnju 1997. časopis Discover izvijestio je da su astronomi opazili nešto za što su zaključili da se radi o desetak planeta koji kruže oko udaljenih zvijezda. ”Zasada su nam novi planeti poznati samo po načinu kako njihova gravitacija remeti gibanje njihovih matičnih zvijezda.“ Da, za astronome su vidljive posljedice djelovanja gravitacije predstavljale temelj za vjerovanje da postoje nevidljiva nebeska tijela. Neizravni dokazi — a ne direktno promatranje — znanstvenicima su bili dovoljan temelj da prihvate ono što im je još uvijek bilo nevidljivo. Mnogi koji vjeruju u Stvoritelja dolaze do zaključka da imaju sličan temelj za prihvaćanje onoga što ne mogu vidjeti
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Logično objašnjenje
--------------------------------------
Sir Fred Hoyle objašnjava u djelu The Nature of the Universe: ”Da bi se izbjeglo pitanje stvaranja, u tom bi slučaju bilo nužno pretpostaviti da je sva materija u svemiru beskonačno stara, a to nije moguće. (...) Vodik se neprestano pretvara u helij i druge elemente. (...) Zašto se onda svemir gotovo u potpunosti sastoji od vodika? Ako bi materija bila beskonačno stara, to bi bilo potpuno nemoguće. Stoga vidimo da se uz činjenicu da je svemir takav kakav jest pitanje stvaranja naprosto ne može izbjeći.“
--------------------------------------
Sir Fred Hoyle objašnjava u djelu The Nature of the Universe: ”Da bi se izbjeglo pitanje stvaranja, u tom bi slučaju bilo nužno pretpostaviti da je sva materija u svemiru beskonačno stara, a to nije moguće. (...) Vodik se neprestano pretvara u helij i druge elemente. (...) Zašto se onda svemir gotovo u potpunosti sastoji od vodika? Ako bi materija bila beskonačno stara, to bi bilo potpuno nemoguće. Stoga vidimo da se uz činjenicu da je svemir takav kakav jest pitanje stvaranja naprosto ne može izbjeći.“
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
“Blagoslov Jehovin obogaćuje i nikakvu bol Bog pritom ne zadaje” (Izr. 10:22).
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Možeš li posvetiti svoj život vršenju Božje volje tako da punovremena služba postane tvoj životni poziv? Ako možeš, sigurno ćeš imati mnogo blagoslova. Ako zbog svojih trenutnih okolnosti to ne možeš učiniti, možda bi mogao napraviti neke promjene. Oponašaj Nehemiju, koji je iskreno želio izvršiti jedan važan zadatak, pa se molio: ‘O, Jehova, molim te, pomozi sluzi svojemu da uspije!’ (Neh. 1:11). Nakon toga, s pouzdanjem u Jehovu, Boga “koji sluša molitvu”, postupi u skladu sa svojom molitvom (Psal. 65:2). Da bi Jehova mogao blagosloviti tvoj pojačani trud u služenju njemu, ti najprije moraš uložiti taj trud. Nakon što odlučiš započeti punovremenu službu, drži se svoje odluke. Kako vrijeme bude prolazilo, tvoje iskustvo će rasti, a i tvoja će radost biti sve veća. Sigurno ćemo biti sretni što smo odlučili služiti Bogu i drugima te što smo svoj život u potpunosti posvetili vršenju Božje volje!
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Možeš li posvetiti svoj život vršenju Božje volje tako da punovremena služba postane tvoj životni poziv? Ako možeš, sigurno ćeš imati mnogo blagoslova. Ako zbog svojih trenutnih okolnosti to ne možeš učiniti, možda bi mogao napraviti neke promjene. Oponašaj Nehemiju, koji je iskreno želio izvršiti jedan važan zadatak, pa se molio: ‘O, Jehova, molim te, pomozi sluzi svojemu da uspije!’ (Neh. 1:11). Nakon toga, s pouzdanjem u Jehovu, Boga “koji sluša molitvu”, postupi u skladu sa svojom molitvom (Psal. 65:2). Da bi Jehova mogao blagosloviti tvoj pojačani trud u služenju njemu, ti najprije moraš uložiti taj trud. Nakon što odlučiš započeti punovremenu službu, drži se svoje odluke. Kako vrijeme bude prolazilo, tvoje iskustvo će rasti, a i tvoja će radost biti sve veća. Sigurno ćemo biti sretni što smo odlučili služiti Bogu i drugima te što smo svoj život u potpunosti posvetili vršenju Božje volje!
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Edenski vrt - Izgubljeni raj
----------------------------------------------
Riječ ”raj“ ostavlja na nas dubok dojam. Razlog tome vrlo je jednostavan — mi ljudi stvoreni smo da bismo živjeli u Raju! Prema Bibliji, Bog je našim praroditeljima dao da žive u prekrasnom parku ili vrtu koji je nazvan ”raj“. Taj je vrt, po svemu sudeći, obuhvaćao dio područja nazvanog Eden, što znači ”milina“. Premda današnji izučavatelji uglavnom smatraju Eden mitom, Biblija ga prikazuje kao stvaran povijesni lokalitet, navodeći gdje se on prvobitno nalazio. Dvije zemljopisne odrednice — rijeke Fizon i Gehon — više se ne mogu pronaći. Stoga se ne zna gdje se točno nalazio taj vrt. Naši su se praroditelji pobunili protiv Boga i tako izgubili mogućnost da oni, a i svi njihovi potomci, žive u Raju. Međutim, čovjek nije mogao iskorijeniti iz svog srca čežnju za rajem. Čak se u mitologiji mnogih naroda mogu naći elementi koji podsjećaju na biblijski izvještaj o tome. Naprimjer, Grci su stvorili mit o Zlatnom dobu — vremenu savršenstva u kojem su ljudi živjeli lagodnim, mirnim životom. Mnogi su pokušavali naći davno izgubljeni Eden. Neki su ga tražili u Etiopiji, no njihov trud, dakako, nije urodio plodom. Jedna legenda kaže da je svećenik po imenu Brendan, koji je živio u šestom stoljeću, pronašao raj na nekom otoku u jugozapadnom dijelu Atlantskog oceana. Neke druge legende govorile su da je raj skriven na nekoj visokoj planini. Frustriran proturječnostima u tim legendama, čuveni istraživač Kristofor Kolumbo sa žaljenjem je konstatirao: ”Nikad nisam pronašao ni pročitao nijedan zapis, bilo na latinskom bilo na grčkom, koji pouzdano kaže u kojem se dijelu svijeta nalazi zemaljski raj.“ S vremenom je Kolumbo postao uvjeren da se raj nalazi negdje južno od ekvatora. Nakon svog trećeg putovanja u Novi svijet, Kolumbo je napisao: ”Čini mi se da je ovo zemaljski raj, jer izgleda upravo onako kako su ga opisali sveci i učeni teolozi koje sam spomenuo.“ Međutim, pokazalo se da Novi svijet nije raj, kao što je to Kolumbo mislio.
Utopijske ideje o raju
---------------------------------------
Međutim, neki učenjaci nisu htjeli odustati od potrage za rajem. Umjesto da zagovaraju povratak u Eden, oni su utrli put ideji o budućem raju koji će stvoriti ljudi. Počeli su smišljati priče o ”savršenom“ društvu — ugodno različitom od iskvarenog društva u kojem su živjeli. No zapravo nijedna od tih maštovitih zamisli nije podsjećala na život u Edenu. Umjesto da zamišljaju slobodan život u području koje izgleda poput parka i nema strogo određenih granica, ti su vizionari zamišljali raj kao strogo organizirani život u gradu. Tako je, naprimjer, u 16. stoljeću britanski državnik Sir Thomas More napisao priču o zamišljenom putovanju u zemlju koju je nazvao Utopija, što znači ”mjesto kojeg nema“. Kasniji pisci dorađivali su Moreove ideje, obogaćujući ih nekim svojim zamislima. U narednim stoljećima mnogi su europski pisci smišljali svoje ”utopije“. Ta zamišljena ”idealna“ društva bila su sve samo ne raj. Utopisti su nastojali ostvariti sreću uvođenjem strogog nadzora nad ljudima. No time su zapravo gušili čovjekovu individualnost i slobodu. Međutim, kao što je primijetio profesor povijesti Henri Baudet, utopijske ideje o idealnom društvu otkrivaju čovjekovu ”vječnu čežnju za boljim životom (...) i pravednijim društvom“.
----------------------------------------------
Riječ ”raj“ ostavlja na nas dubok dojam. Razlog tome vrlo je jednostavan — mi ljudi stvoreni smo da bismo živjeli u Raju! Prema Bibliji, Bog je našim praroditeljima dao da žive u prekrasnom parku ili vrtu koji je nazvan ”raj“. Taj je vrt, po svemu sudeći, obuhvaćao dio područja nazvanog Eden, što znači ”milina“. Premda današnji izučavatelji uglavnom smatraju Eden mitom, Biblija ga prikazuje kao stvaran povijesni lokalitet, navodeći gdje se on prvobitno nalazio. Dvije zemljopisne odrednice — rijeke Fizon i Gehon — više se ne mogu pronaći. Stoga se ne zna gdje se točno nalazio taj vrt. Naši su se praroditelji pobunili protiv Boga i tako izgubili mogućnost da oni, a i svi njihovi potomci, žive u Raju. Međutim, čovjek nije mogao iskorijeniti iz svog srca čežnju za rajem. Čak se u mitologiji mnogih naroda mogu naći elementi koji podsjećaju na biblijski izvještaj o tome. Naprimjer, Grci su stvorili mit o Zlatnom dobu — vremenu savršenstva u kojem su ljudi živjeli lagodnim, mirnim životom. Mnogi su pokušavali naći davno izgubljeni Eden. Neki su ga tražili u Etiopiji, no njihov trud, dakako, nije urodio plodom. Jedna legenda kaže da je svećenik po imenu Brendan, koji je živio u šestom stoljeću, pronašao raj na nekom otoku u jugozapadnom dijelu Atlantskog oceana. Neke druge legende govorile su da je raj skriven na nekoj visokoj planini. Frustriran proturječnostima u tim legendama, čuveni istraživač Kristofor Kolumbo sa žaljenjem je konstatirao: ”Nikad nisam pronašao ni pročitao nijedan zapis, bilo na latinskom bilo na grčkom, koji pouzdano kaže u kojem se dijelu svijeta nalazi zemaljski raj.“ S vremenom je Kolumbo postao uvjeren da se raj nalazi negdje južno od ekvatora. Nakon svog trećeg putovanja u Novi svijet, Kolumbo je napisao: ”Čini mi se da je ovo zemaljski raj, jer izgleda upravo onako kako su ga opisali sveci i učeni teolozi koje sam spomenuo.“ Međutim, pokazalo se da Novi svijet nije raj, kao što je to Kolumbo mislio.
Utopijske ideje o raju
---------------------------------------
Međutim, neki učenjaci nisu htjeli odustati od potrage za rajem. Umjesto da zagovaraju povratak u Eden, oni su utrli put ideji o budućem raju koji će stvoriti ljudi. Počeli su smišljati priče o ”savršenom“ društvu — ugodno različitom od iskvarenog društva u kojem su živjeli. No zapravo nijedna od tih maštovitih zamisli nije podsjećala na život u Edenu. Umjesto da zamišljaju slobodan život u području koje izgleda poput parka i nema strogo određenih granica, ti su vizionari zamišljali raj kao strogo organizirani život u gradu. Tako je, naprimjer, u 16. stoljeću britanski državnik Sir Thomas More napisao priču o zamišljenom putovanju u zemlju koju je nazvao Utopija, što znači ”mjesto kojeg nema“. Kasniji pisci dorađivali su Moreove ideje, obogaćujući ih nekim svojim zamislima. U narednim stoljećima mnogi su europski pisci smišljali svoje ”utopije“. Ta zamišljena ”idealna“ društva bila su sve samo ne raj. Utopisti su nastojali ostvariti sreću uvođenjem strogog nadzora nad ljudima. No time su zapravo gušili čovjekovu individualnost i slobodu. Međutim, kao što je primijetio profesor povijesti Henri Baudet, utopijske ideje o idealnom društvu otkrivaju čovjekovu ”vječnu čežnju za boljim životom (...) i pravednijim društvom“.
vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
ZAŠTO JE MESIJA MORAO UMRIJETI
-----------------------------------------------------------------
Proročanstvo zabilježeno u Danijelu 9:24-26 pretkazalo je da će Mesija — Božji Pomazanik — izvršiti velik zadatak. Doći će na Zemlju kako bi prouzročio da se ”svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda“. Mesija će čovječanstvo vjerno Bogu osloboditi smrtne presude. No kako će on to učiniti? Proročanstvo objašnjava da će biti ”pogubljen“. Starim je Izraelcima pojam očišćenja bezakonja bio dobro poznat. Vršeći obožavanje u skladu sa Zakonom koji im je Bog dao posredstvom Mojsija, redovito su prinosili životinjske žrtve. Izraelski su narod te žrtve podsjećale da ljudi trebaju nešto čime bi očistili, odnosno pokrili, svoje bezakonje. Apostol Pavao je to načelo sažeo na sljedeći način: ”Bez [prolijevanja] krvi ne biva oproštenje“. Kršćane ne obavezuju odredbe Mojsijevog zakona, primjerice odredba o žrtvovanju. Oni znaju i to da životinjske žrtve ne omogućuju trajno i potpuno oproštenje grijehâ. Naprotiv, ti su žrtveni prinosi predočavali daleko vredniju žrtvu — žrtvu Mesije, ili Krista. Možda se ipak pitaš: ’Je li Mesija baš morao umrijeti?‘ Jest, da bi se čovječanstvo spasilo, Mesija je morao umrijeti. Da bismo shvatili zašto je to tako, moramo se u mislima vratiti u edenski vrt i predočiti si koliko su samo mnogo Adam i Eva izgubili kad su se pobunili protiv Boga. Pred njima je ležao vječni život! Kao Božja djeca radovali su se i neposrednom odnosu s Bogom. No kad su odbacili Jehovino vladanje, sve su to izgubili a ljudskom su rodu donijeli grijeh i smrt.
Bilo je to kao da su naši praroditelji rasuli ogroman imetak i upali u velik dug. Adam i Eva taj su dug prenijeli na svoje potomstvo. Budući da mi nismo rođeni savršeni i bezgrešni, svi griješimo i umiremo. Kad obolimo ili kad kažemo nešto ružno što bismo kasnije željeli povući, doživljavamo posljedice svog naslijeđenog duga — ljudske nesavršenosti. Naša jedina nada leži u vraćanju onoga što je Adam izgubio. Međutim, mi ne možemo zaslužiti savršen ljudski život. Budući da svi nesavršeni ljudi griješe, svi mi zaslužujemo smrt, a ne život. Bi li se nešto ipak moglo ponuditi u zamjenu za život koji je Adam proigrao? Božje mjerilo pravde zahtijeva ravnotežu, ”život za život“. Dakle, život koji je izgubljen morao se platiti životom. No za to nije bio dostatan bilo koji život. U Psalmu 49:7, 8 o nesavršenim se ljudima kaže: ”Čovjek ne će nikako brata osloboditi, ne će dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda.“ Je li situacija stoga beznadna? Nikako ne. Riječ ”otkup“ na hebrejskom jeziku označava svotu plaćenu za oslobađanje zarobljenika a nosi i značenje jednakovrijednosti. Jedino bi čovjek sa savršenim ljudskim životom mogao ponuditi jednaku vrijednost onoga što je Adam izgubio. Jedini savršen čovjek rođen na Zemlji nakon Adama bio je Isus Krist. Zato Biblija Isusa naziva ”pošljednji Adam“ i jamči nam da Krist ”sebe dade u otkup [”kao odgovarajuću otkupninu“, NW] za sve“. I dok je Adam svojoj djeci u nasljedstvo ostavio smrt, Isus im je priskrbio vječni život. U 1. Korinćanima 15:22 objašnjava se: ”Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Krstu svi oživljeti.“ Isus je, stoga, s pravom nazvan ”otac vječni“.
-----------------------------------------------------------------
Proročanstvo zabilježeno u Danijelu 9:24-26 pretkazalo je da će Mesija — Božji Pomazanik — izvršiti velik zadatak. Doći će na Zemlju kako bi prouzročio da se ”svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda“. Mesija će čovječanstvo vjerno Bogu osloboditi smrtne presude. No kako će on to učiniti? Proročanstvo objašnjava da će biti ”pogubljen“. Starim je Izraelcima pojam očišćenja bezakonja bio dobro poznat. Vršeći obožavanje u skladu sa Zakonom koji im je Bog dao posredstvom Mojsija, redovito su prinosili životinjske žrtve. Izraelski su narod te žrtve podsjećale da ljudi trebaju nešto čime bi očistili, odnosno pokrili, svoje bezakonje. Apostol Pavao je to načelo sažeo na sljedeći način: ”Bez [prolijevanja] krvi ne biva oproštenje“. Kršćane ne obavezuju odredbe Mojsijevog zakona, primjerice odredba o žrtvovanju. Oni znaju i to da životinjske žrtve ne omogućuju trajno i potpuno oproštenje grijehâ. Naprotiv, ti su žrtveni prinosi predočavali daleko vredniju žrtvu — žrtvu Mesije, ili Krista. Možda se ipak pitaš: ’Je li Mesija baš morao umrijeti?‘ Jest, da bi se čovječanstvo spasilo, Mesija je morao umrijeti. Da bismo shvatili zašto je to tako, moramo se u mislima vratiti u edenski vrt i predočiti si koliko su samo mnogo Adam i Eva izgubili kad su se pobunili protiv Boga. Pred njima je ležao vječni život! Kao Božja djeca radovali su se i neposrednom odnosu s Bogom. No kad su odbacili Jehovino vladanje, sve su to izgubili a ljudskom su rodu donijeli grijeh i smrt.
Bilo je to kao da su naši praroditelji rasuli ogroman imetak i upali u velik dug. Adam i Eva taj su dug prenijeli na svoje potomstvo. Budući da mi nismo rođeni savršeni i bezgrešni, svi griješimo i umiremo. Kad obolimo ili kad kažemo nešto ružno što bismo kasnije željeli povući, doživljavamo posljedice svog naslijeđenog duga — ljudske nesavršenosti. Naša jedina nada leži u vraćanju onoga što je Adam izgubio. Međutim, mi ne možemo zaslužiti savršen ljudski život. Budući da svi nesavršeni ljudi griješe, svi mi zaslužujemo smrt, a ne život. Bi li se nešto ipak moglo ponuditi u zamjenu za život koji je Adam proigrao? Božje mjerilo pravde zahtijeva ravnotežu, ”život za život“. Dakle, život koji je izgubljen morao se platiti životom. No za to nije bio dostatan bilo koji život. U Psalmu 49:7, 8 o nesavršenim se ljudima kaže: ”Čovjek ne će nikako brata osloboditi, ne će dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda.“ Je li situacija stoga beznadna? Nikako ne. Riječ ”otkup“ na hebrejskom jeziku označava svotu plaćenu za oslobađanje zarobljenika a nosi i značenje jednakovrijednosti. Jedino bi čovjek sa savršenim ljudskim životom mogao ponuditi jednaku vrijednost onoga što je Adam izgubio. Jedini savršen čovjek rođen na Zemlji nakon Adama bio je Isus Krist. Zato Biblija Isusa naziva ”pošljednji Adam“ i jamči nam da Krist ”sebe dade u otkup [”kao odgovarajuću otkupninu“, NW] za sve“. I dok je Adam svojoj djeci u nasljedstvo ostavio smrt, Isus im je priskrbio vječni život. U 1. Korinćanima 15:22 objašnjava se: ”Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Krstu svi oživljeti.“ Isus je, stoga, s pravom nazvan ”otac vječni“.
- stanje
