W
who knows
Gost
Morala sam da se uključim ovde mada nemam pravi odgovor. Jer, zaista je individualno.
Ja bih volela da mogu da zagovaram teoriju "što kasnije to bolje", ali mi nešto priče iz mog okruženja ne ukazuju da je to pravilo. Sećam se kako sam pre 13 godina plakala kad mi je drugarica u osmom osnovne poverila da je spavala sa momkom. Ja plakala, kao bila sam zrelija pa sam kontala da to nije dobro za nju. Ona nije plakala. Danas je sasvim ona sasvim ok, nije joj se ništa smučilo, živi sasvim normalan život.Često smo u situaciji da mi ona ukazuje na pogrešne poteze u životu. Mislim da je znala šta hoće i zato joj nepunih 15 godina sa koliko je to uradila ne pretstavlja sad nikakav problem.
Meni se ta želja javila nekoliko godina kasnije. Punoletna, "pametna" , svesna u šta se upuštam... Pa sam ipak plakala. Nisam bila spremna da postanem žena. Shvatila sam to tek kad je sve bilo gotovo. I danas razmišljam o toj pogrešnoj odluci.
Potrebno je poznavati sebe.
Ja bih volela da mogu da zagovaram teoriju "što kasnije to bolje", ali mi nešto priče iz mog okruženja ne ukazuju da je to pravilo. Sećam se kako sam pre 13 godina plakala kad mi je drugarica u osmom osnovne poverila da je spavala sa momkom. Ja plakala, kao bila sam zrelija pa sam kontala da to nije dobro za nju. Ona nije plakala. Danas je sasvim ona sasvim ok, nije joj se ništa smučilo, živi sasvim normalan život.Često smo u situaciji da mi ona ukazuje na pogrešne poteze u životu. Mislim da je znala šta hoće i zato joj nepunih 15 godina sa koliko je to uradila ne pretstavlja sad nikakav problem.
Meni se ta želja javila nekoliko godina kasnije. Punoletna, "pametna" , svesna u šta se upuštam... Pa sam ipak plakala. Nisam bila spremna da postanem žena. Shvatila sam to tek kad je sve bilo gotovo. I danas razmišljam o toj pogrešnoj odluci.
Potrebno je poznavati sebe.