RADUJETE LI SE ``STATUSU KANDIDATA``?

RADUJETE LI SE ``STATUSU KANDIDATA``?

  • Presrećan/na sam! Živela EUropa!!!

  • EUropa - nikada! Nesrećan/na sam zbog dobijanja``statusa``


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Коришћење заставе ЕУ .... какав је то грандиозан успех ове власти

За то време:


strategija-vlade.jpg
 
Зна се да су Мишковић и Беко саставили ову владу тако да ово не треба да чуди.

Hajde malo pročitaj bolje šta si sam napisao:

Predsednik MK Grupe Miodrag Kostić ističe, povodom dobijanja statusa kandidata, da domaće kompanije treba da shvate da je EU veliko tržište, koje ima mnogo mogućnosti i nije se teško probiti, ali to znači mnogo više rada za malo veću zaradu.
 
Ne slave tajkuni EU.

Nista oni tamo nece napraviti i to je njima jasno.

Tamo su vece ajkule od njih.

Njima je bolje u izolovanoj Srbiji gde su svoj na svome.

U ovoj izolovanoj Srbiji na svim važnijim projektima rade stranci ... uz posredovanje tajkuna.

Uskoro će se renovirati iz preskupih EU kredita hotel Interkontinental a posao će obavljati strana firma.

Spominje se Mišković kao posrednik.... samo u kom kontekstu nisam shvatio.

Pa jel to Izolovana Srbija kad sve konce vuku stranci zajedno sa par tajkuna i političara....
 
Najveci tajkuni medju politicarima su vezani za Tadicevu stranku...


http://www.emg.rs/vesti/srbija/51519.html

PRESSEK
Kako ide biznis, ministri?

26. maj 2008. | 09:34

Izvor: Biznis


Od biznismena do ministra i nazad, najčešći je razvojni put bivših članova srpskih vlada. Nakon isteka mandata, većina je uspevala da nastavi tamo gde je stala.

Bivši ministri u Vladi Srbije, od 2000. na ovamo, ako nisu o(p)stali u politici, onda su najverovatnije otpočeli sopstveni biznis ili razvili stari. Posluju u različitim sferama, pa ih ima u poslovima sa nekretninama, metalima, nameštajem, pecivima. Iako je većina njih, u doba kada su bili na vlasti, zamrzla svoje poslove, ne bi se reklo da im je politički angažman odmogao u stvaranju svojih privatnih firmi i širenju poslovanja. Tako je ne baš dug put od političara do biznismena ogledalo mnogih karijera u poslednjih desetak godina.



Vino i polovnjaci

Zoran Živković, bivši premijer Srbije, nakon politike je oprobao svoju sreću u biznisu. Živković je postao suvlasnik vinarije nadomak Niša i firme koja se bavi prodajom polovnih automobila, u kojoj je njegov deo vlasništva 50 odsto.

Živković se bavi uvozom argentinskih vina, ali i otkupom domaćeg crvenog „gamea" i belog „sovinjona". Uz pomoć stručnjaka sa Poljoprivrednog fakulteta, plasira ih pod imenom „Car Konstantin". U prvoj polovini 2007. godine, Živković se pohvalio u medijima i da je čitavih 45 hektara u Krčedinu, zajedno sa partnerom, zasadio francuskim sadnicama različitih sorti poput „šardonea", „belog sovinjona", „merloa" i „širaza", i najavio da prvo vino stiže 2012. godine.

Pre ulaska u vladu, Živković se preko svojih firmi „Milenijum" i „Interfejs" bavio pružanjem marketinških usluga i konsaltinga.



Nameštaj i saveti

Aleksandar Vlahović, njegov bivši partijski kolega iz DS-a, bio je ministar za privatizaciju u vladi Zorana Đinđića. Vlahović se nakon ministrovanja oprobao u biznisu, pa je osnovao privatnu firmu „Eki investment" zajedno sa Dankom Đunićem, bivšim ministrom za ekonomske odnose sa inostranstvom u vreme Miloševića.

Inače, „Eki investment" se bavi savetovanjem i investiranjem, a upravo je ovih dana zajedno sa „Neltom" i firmom „Ataše", u vlasništvu biznismena Nenada Šarenca, otkupila preostalih 26,8 odsto akcija „Novog doma" i time postala vlasnik 95,7 odsto kapitala te firme. Pre nekoliko dana, Vlahović je rekao za Biznis da ovaj tročlani konzorcijum „Novom domu" neće promeniti osnovnu namenu, već će nastaviti da se bavi prometom nameštaja i najavio da će kompletno renovirati veliki prodajni prostor „Novog doma" u Bačvanskoj ulici u Beogradu. To će ujedno biti i centralno mesto za prodaju nameštaja „Novog doma".

Vlahović je i član UO privatnog penzijskog fonda „Garant", a akcionari u tom fondu su i „Eki investment" i revizorska kuća „Dilojt" čiji je počasni predsednik Danko Đunić.



Pekar i glodur

I bivši ministar kulture i informisanja u vladi Vojislava Koštunice Dragan Kojadinović, inače član SPO-a, pored kulture, pronašao je i malo vremena za biznis. Naime, Kojadinović je vlasnik pekare „Di Mađo" na Banovom brdu u Beogradu, koja se vodi na ime njegove starije ćerke Ivane. U medijima se pominjalo i da je Kojadinović, pre nego što je otvorio pekaru, u istom lokalu jedno vreme imao i piljaru. Navodno, vlasnik je i još nekoliko lokala i prodavnica širom Beograda.



Od malina do kompjutera

Dušan Mihajlović, osnivač Nove demokratije, kasnije pretočene u Liberale Srbije, bio je ministar policije u vladi Zorana Đinđića. Mihajlovićeva najčuvenija firma svakako je „Lutra", koja se bavi širokim spektrom aktivnosti - spoljnom i unutrašnjom trgovinom, marketingom, informacionim tehnologijama, projektovanjem, inženjeringom... Formirana 1991, „Lutra" je u početku izvozila junad u Grčku, a navodno se bavila i poslovima sa malinama. Ipak, kako se pričalo, „Lutra" je ipak najviše profitirala na cementu. Mihajlović se bunio da je njegova firma najviše kontrolisana u celoj Srbiji i kako bi izveštajima raznih inspekcija mogao da napuni čitavu sobu.

Krajem 2003. Mlađan Dinkić, tadašnji guverner NBS, optužio je Mihajlovića da je pored „Lutre" vlasnik čak 13 firmi koje su na direktan način poslovale sa Vladom Srbije i MUP-om. Dinkić je tada izneo tvrdnje da je Mihajlović, samo u jednom poslu, za jednu od svojih firmi, oštetio budžet Srbije za dva i po miliona evra. Po sredi je bio posao oko nabavke informatičke opreme. Konkurs je raspisao MUP Srbije, a posao u vrednosti od 13 miliona evra dobila je firma IBM, dok je posao za instaliranje njihove opreme dobila firma „Arius", navodno, u vlasništvu Dušana Mihajlovića.

Na tvrdnje Mlađana Dinkića, Mihajlović je tada kratko izjavio:

- Gluposti se ne daju komentarisati. Svakome stoji mogućnost da podnesete krivičnu prijavu protiv mene i završi taj posao.



Privatno obrazovanje i klinike

Da bivših ministara ima u „obrazovanju" potvrđuje primer Gorana Pitića, bivšeg ministra zaduženog za ekonomske odnose sa inostranstvom. Sadašnji predsednik UO banke Sosijete ženeral, zajedno je sa kolegom, ekonomistom Nebojšom Savićem, osnovao je 2002. godine Fakultet za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA) u Beogradu. Pitić, navodno, nije samo jedan od predavača na tom fakultetu, već mu pripada i vlasnički deo.

Dragan Milovanović, nekadašnji ministar za rad i zapošljavanje, takođe ima biznis, i to porodični. Milovanović još od 1993. poseduje firmu „Rubiko", koja se bavi prodajom kancelarijskog nameštaja, bele tehnike i sitnih kućnih potrepšina.

Najpoznatiji Čačanin Velimir Ilić, odlazeći ministar za infrastrukturu u vladi Vojislava Koštunice, trenutno gradi privatnu kliniku. Izgradnja kardiovaskularnog centra počela je u proleće 2007. i Ilić je potvrdio da je parcela na kojoj se gradi u njegovom vlasništvu i da će zajedno sa partnerima biti finansijer. Prema Ilićevim rečima, među akcionarima buduće klinike su „ugledni srpski biznismeni, od kojih je nekolicina iz Čačka".

Mnogo pre nego što je seo u ministarsku stolicu na videlo je izbila informacija da je firma „Sponit", koja se bavi proizvodnjom boja i lepkova, inače u većinskom vlasništvu Vuka Bojovića, funkcionera SPO-a, delom i Ilićeva, koji je kao ulog uneo poluzavršeni objekat u svom dvorištu u kome su bili smešteni pogoni „Sponita". Nakon raskida ortakluka, Ilić širi svoje poslovne vidike, pa se za vreme svog mandata u vladi Srbije, sredinom 2004. godine, brže bolje pohvalio novinarima kako je najveći proizvođač šljiva u regiji, kao i da ima najbolji voćnjak.



Reklame i produkcija

Ilićev možda najveći politički protivnik Dragan Đilas, bivši ministar zadužen za NIP, većinski je vlasnik poslovnog sistema „Multikom grup" u čijem je sastavu „Dajrekt medija", najveći zakupac medijskog prostora u Srbiji. Takođe, „Dajrekt medija" učestvuje i sa 49 odsto vlasničkog udela u producentskoj kući „Emoušn prodakšn", firmi koja stoji iza rijaliti šoua „Veliki brat".

Božidar Đelić, nekadašnji ministar finansija, sada već bivši potpredsednik vlade Srbije, pre dolaska u Srbiju imovinu je stekao radeći u konsalting firmi „Mekinzi". Vlasnik je 3.000 akcija, što je skoro 100 odsto udela, u investicionom preduzeću „Haus of Jurop invest", koje je registrovano u Holandiji.



Nebojša Čović: Konzerve i košarka

Nebojša Čović bio je potpredsednik vlade Zorana Đinđića i šef Koordinacionog centra za jug Srbije, kao i koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju. Čović je zajedno sa suprugom većinski vlasnik Fabrike metalnih proizvoda (FMP), poznatog proizvođača konzervi. Tačnije, 51 odsto akcija te fabrike poseduje FMP konzorcijum, a 80 odsto tog konzorcijuma u vlasništvu je Čovićeve privatne firme „Kobe grupa".

Kako su tvrdili mali akcionari FMP-a, u vlasništvu te fabrike na Lazarevačkom drumu je i hala u Železniku, kao i hotel, restoran i poslovni prostor u kome se nalazi Prva sportska košarkaška gimnazija - koledž. Takođe, u sklopu FMP- a je i preduzeće dečje opreme „Podmladak" i bivše igralište „Proletera", koje se nalazi preko puta fabrike.


Nekretnine, struja, kombajni

Bivši ministar energetike u prvoj demokratskoj vladi Srbije Goran Novaković proteklih mesec dana ponovo je dobio na publicitetu kao jedan od favorita za kupovinu fabrike traktora IMT. Naime, Novakovićev konzorcijum „Neverfild limited" i Filip Cepter vodili su trku za skupim zemljištem i halama novobeogradske fabrike IMT. U međuvremenu je Cepter odustao, dok je Novakoviću ostavljen rok od mesec dana za sklapanje ugovora o kupovini ove fabrike.

Za Novakovića se zna da živi na relaciji London-Beograd i da se bavi trgovinom nafte i struje. Pored toga, smatraju ga za „jačeg" igrača u poslu sa nekretninama, pa se njegov investicioni fond „Meridijan grupa" pominje kao jedan od vodećih igrača na tržištu novoizgrađenih stanova u Beogradu. Izgleda da su Novakoviću specijalnost elitni stanovi na Dedinju, naročito u naselju Panorama, ispod Belog dvora.

Novaković je i jedan od vlasnika fabrike kombajna „Zmaj", a spekulisalo se i da je jedno vreme bio zainteresovan za hotel „Atlas" na Kopaoniku.
 
Poslednja izmena:
Kao datum osnivanja „Dajrekt medije“ navodi se 2001. godina, mada se ta firma 23. maja 2005. utopila u „Multikom grupu“. Đilasov osnivački ulog bio je 1.347.896,30 evra, što je u to vreme činilo 50 odsto vlasništva. Mada se zna da je Đilas ranije imao agenciju „Ovejšn“, koja je vrlo uspešno radila, gradonačelnik javnosti nije objasnio odakle mu 1,3 miliona za ulog.

Kompaniju „Multikom grup“ Đilas je osnovao 2005. sa Dragoslavom Ilićem i Nebojšom Garićem. Osnivački ulog aktuelnog ministra bio je 1,347 miliona evra, Ilićev 1,132 miliona, a Garićev 215.663 evra. „Multikom grup“ stoji i iza „Dajrekt medije“, u koju je uložila 877.831 evro, ali i iza „Emoušna“, u kojem je 49 odsto vlasništva obezbedila ulaganjem tričavih 1.209 evra. Većinski vlasnik sa 51 odsto je Goran Stamenković, koji je takođe odlično oplodio svojih 1.258 evra osnivačkog uloga. Poređenja radi, „Veliki Brat“, „48 sati svadba“, „Menjam ženu“ i ostali rijaliti šou-programi zvanično su samo u 2006. Đilasu i Stamenkoviću doneli 522.318.000 dinara ili 6.528.975 evra!

U zvaničnom finansijskom izveštaju „Multikom grupe“ za 2006 prihod iznosi 4.087.178.000 dinara ili 55,1 evra! Nije razjašnjeno da li i prihod od „Emoušna“ ulazi u ukupan saldo, ali očigledno je da „Multikom“ ulazi u red najprofitabilnijih firmi u Srbiji. „Dajrekt medija“ je u 2006. imala ukupan prihod nešto veći od 43 miliona evra, a u sastav „Multikoma“ ulaze i „Ovejšn advertajzing“ i „Spark ivent promoušn“ sa oko četiri miliona prihoda za 2006.

Osim što stoji iza veoma gledanih TV šou-programa, „Dajrekt medija“ ima i podužu listu oglašivača kojima obezbeđuju TV sekunde kupljene u takozvanom pripejdu. Ova firma zastupa Telenor, Henkel, Bejersdorf Hamburg, Apatinsku pivaru, Bambi, Nektar, Loreal, Knjaza Miloša, Štark, Kraft fuds, Delta DMD, Frikom, Imlek, Banku Intezu, Efes Vajfert, EFG Eurobank, Džonson i Džonson, Podravku...

Prema procenama, marketinški pul okupljen oko „Dajrekt medije“ drži čak 55 odsto celokupnog reklamnog tržišta Srbije! Zanimljivo je da Đilas ne krije svoje bogatstvo od javnosti. U marketinškom svetu poznat je kao genije za cifre, što ga je i preporučilo za posao koji obavlja.


Medijska imperija Dragana Đilasa 2007. godine prihodovala je 83,8 miliona evra, dok je profit tog preduzeća uvećan za 47 odsto i, kada se ukupni prihodi podele sa 365 dana, dobija se impozantan broj od preko 200.000 evra dnevno.

Prema podacima iz Narodne banke Srbije, profit i prihodi Dragana Đilasa enormno su uvećani. Profit kompanija u vlasništvu Dragana Đilasa se sa 7,5 miliona evra u 2006. popeo na 11 miliona evra (što je rast od 42 odsto), dok se prihod povećao sa 55,1 milion evra u 2006. na 83,8 miliona u 2007, odnosno za 52 odsto samo tokom prošle godine.

Dragan Đilas preko svoje medijske imperije suvereno kontroliše zakup reklamnog vremena na svim nacionalnim televizijama. On diktira cene po kojima se zakupljuju sekunde na televiziji, ali utiče i na svoje klijente da ne pregovaraju i ne prihvataju ponude drugih agencija za zakup vremena u etru. Tako smo od jedne marketinške agencije koja je želela da proda televizijsko vreme kompaniji „Nektar“ saznali da im je direktorka marketinga te kompanije (2006. godina) rekla da oni imaju dogovor s „Dajrekt medijom“ da taj zakup rade isključivo preko njih.

Od trenutka kada je Dragan Đilas postao direktor Narodne kancelarije, njegovo bogatstvo počelo je nekontrolisano da se uvećava. Nikada nije dokazano da li njegovo naglo bogaćenje ima veze s političkim usponom, mada postoje ozbiljne indicije da je upravo to razlog. Protivnici Dragana Đilasa tvrde kako on koristi DS i svoju funkciju kao paravan za privatan biznis.
Đilasove marketinške agencije počistile su gotovo svu ozbiljniju konkurenciju. Jedna od prvih žrtava Đilasovog nekontrolisanog rasta bile su marketinške agencije „Ogilvi“ i „Spektra“ Vladimira - Bebe Popovića.
Materijalno bogatstvo Đilasa se od trenutka kada je stupio na mesto direktora Narodne kancelarije do danas uvećalo četiri puta. Podsećamo, Đilas je svojevremeno izjavio da je prvi kapital stekao pranjem prozora u Londonu.
 
Miroslav Mišković bivši potpredsednik Vlade (tokom šest meseci 1990)

vlasnik „Delta holdinga“, najveće privatne kompanije u Srbiji koja se bavi agrarnom proizvodnjom, proizvodnjom hrane, maloprodajom, izvozom, uvozom, zastupanjem inostranih kompanija, distribucijom robe široke potrošnje, prodajom automobila, razvojem nekretnina, finansijskim uslugama i uslugama osiguranja
firma posluje kroz pet celina: „Delta M grupa“, „Delta Đenerali osiguranje“, „Delta sport grupa“, „Delta MC grupa“ i „Delta star grupa“



Milan Beko bivši ministar za privatizaciju (od 1997. do 1999)

pominjan u javnosti tokom privatizacije fabrike mineralne vode „Knjaz Miloš„, stajao je iza jednog od ponuđača investicionog fonda „FPP Balkan limitid“ kao savetnik
počeo kao direktor marketinga u privatnoj marketinškoj agenciji „Spektra“; ubrzo je postao vlasnik „Spektre“, u koju je došao i Vladimir Popović Beba, bivši šef Biroa za informisanje Đinđićeve vlade
vlasnik firme „Di Bek“ koja se bavi trgovinom proizvodima od drveta, hranom i žvakama
l pre tri godine njegovo ime pominjano u privatizaciji „Večernjih novosti“


Nebojša Čović bivši potpredsednik vlade (od 2001. do 2004)

zajedno sa suprugom većinski vlasnik Fabrike metalnih proizvoda (FMP)
vlasnik košarkaškog kluba FMP
„Politika mi nije prvobitno zanimanje. Kad se bavite javnim poslom, stičete prijatelje, ali i neprijatelje. Upoznajete različite ljude i onaj ko kaže da mu politika nije pomogla - laže. Laže i onaj ko kaže da mu je politika mnogo pomogla. Meni koliko je pomogla, toliko je i odmogla“, kaže Čović za Kurir



Aleksandar Vlahović bivši ministar za privatizaciju u vladi Zorana Đinđića (od 2001. do 2004)

nakon ministrovanja osnovao privatnu firmu „Eki investment“, koja se bavi savetovanjem i investiranjem
član je UO Erste banke, jedan od direktora u „Pluto kapital“ investicionom fondu, član UO „Garant“ penzijskog fonda, član UO Privredne komore Beograd, član Srpskog poslovnog kluba „Privrednik“, član predsedništva Saveza ekonomista Srbije, počasni predsednik Asocijacije akcionarskih preduzeća Srbije, član Italijansko-srpskog poslovnog saveta, član Udruženja američkih procenitelja
Vlahović je i predsednik SD Crvena zvezda, član predsedništva KK Crvena zvezda i Odbojkaškog saveza Srbije
trenutno je poslanik DS u Skupštini i član Političkog saveta DS



Dušan Mihajlović bivši ministar policije (od 2001. do 2004)

od 1996. predsednik UO firme „Lutra a.d.“, koja se bavi stočarstvom, preradom mesa, tovom junadi i svinja, proizvodnjom i prodajom svežeg mesa i mesnih prerađevina, pekarstvom, štamparskom i marketinškom oblašću
bio savezni poslanik i predsednik Odbora za kreditna i monetarna pitanja Veća republika u saveznoj skupštini
jedan od osnivača Nove demokratije - Pokreta za Valjevo i Nove demokratije - Pokreta za Srbiju
autor knjiga „99 odgovora“, „Evo ruke“, „Kuda i kako“, „Povlenske magle i vidici“...


Goran Novaković bivši ministar energetike (od 2001. do 2002)

tokom afere o „energetskoj mafiji“ radikali ga optuživali da je, zajedno s vlasnicima EFT Vukom Hamovićem i Vojinom Lazarevićem, trgujući strujom oštetio državu za milione evra
jedan od vodećih graditelja ekskluzivnih stanova na Dedinju preko investicionog fonda „Meridijan grupa“
suvlasnik preduzeća „Zmaj“, pojavljivao se i u privatizaciji IMT
spekulisalo se da je bio zainteresovan za hotel „Atlas“ na Kopaoniku
živi na relaciji London-Beograd i bavi se trgovinom naftom i strujom


Zoran Živković bivši ministar policije (od 2000. do 2003) i premijer posle ubistva Zorana Đinđić (tokom 2003. i 2004)

preko firmi „Milenijum“ i „Interfejs“ pružao marketinške usluge i usluge konsaltinga
bavi se uzgojem grožđa i proizvodnjom vina; poseduje „Kuću vina Živković“ i vinograd od 47 hektara u Krčedinu
iako je do 2003. „živeo od državne plate“, danas tvrdi da mu je država subvencijama pomogla u podizanju i sadnji vinograda
 
Razbucao Sarice.
Па они нису били у власти.Па и пар лекара је ухапшено због мита али то је далеко од озбиљне борбе против корупције.Бивши министар одбране Давинић је ослобођен данас свих оптужби, а са аферама Кофер, Вакцина, Сателит није све изведено на чистац.Да ли је једна инострана банка финасирала пут у Грчку у време одржавања Летњих олимпијских игара, Борису Тадићу уочи његовог првог избора за председника Републике 2004. године?
 
Poslednja izmena:

Back
Top