louiskrstic
Domaćin
- Poruka
- 3.209
Postoji li takav put?
Većina, da ne kažem svi koji su makar malo pokušali otkriti istinu izlazili su i izlaze sa tvrdnjim; ISTINA ostaje nesaznajna i čovek je nikada neće saznati!
Greše, jer istina nije nesaznajna samo put do istine nije tako lako otkriti zato što čovek prihvata mnogo toga što ne bi trebao a što je tu samo da ga zavede i onemogući da stigne do istine. To su uglavnom mnogi autoriteti, koji nikada nisu smeli postati takvim, i mnoge nazovi istine koje to nikada nisu bile.
Rado bih da o ovome iznesem neka od mojih saznanja, ako bi od ostalih ovde, dobio saradnju, podršku i voljnost za konstruktivne diskusije.
Naravno, ako moderatori procene da ovakva tema, sa ovakvim pristupom nije dobrodošla i da se krši sa nekim pravilima. A moje jedino pravilo kroz život bilo je; Na putu do istine ili ma kog cilja, ako je ispravan i pozitivan treba istrajati i ne odustajati.
Na putu do istine, nisu nesavladive prepreke ali najveće prepreke, koje su najupornije u sprečavanju nas na tom putu jesu upravo u našem umu, našim emocijama ili, jednostavnije rečeno u onome što smo sami ugradili u svoj um.
Odlučio sam se da pokušam izaći sa ovako nečim jer, prateći godinama pisanja ovde i mnoge komentare otkrio sam da čovek hoda preko reke a nikako da vidi reku jer je sebi postavio zabranu: "Ovde reka ne postoji." Sa tom zabranom u sebi, sami pojedinac nikada neće videti reku.
Kada sam svojevremeno tragao za Istinom, odricao sam se svega, bukvalno svega a od svega najteže je bilo odreći se onoga što sam izgradio u sebi.
Prvi korak kojeg treba uraditi je otvoreno i iskreno reći sebi: Želim odbaciti sve samo da jednom otkrijem tu istinu. Ukoliko toga nema u pojedincu, istina ili reka koja nam je ispod mosta kojim idemo, uvek će ostati nevidljiva.
...............................................................
Za početak: Kada kažem da ja znam da je to vnemoguće, Da čovek nema Dušu, Da posle smrti nema ničeg, Da smi svi mi jedno Biće, Da je o tome najbolje rekao taj i taj, Da o tome piše tu i tu;... to je najbolji znak da malo ili ni malo znam o istini o načinu funkcionisanja čoveka kao kompletnog bića, a to znač i i mene samog.
Jednoga dana ni ja to nisam znao, ali život, koji me je vodio, našao je najbolje metode da mi na kašičicu daje iskustva i znanje ali i razumevanje. A On uvek daje ako svim srcem hoćemo Istinu i ako bismo sve drugo ostavili sa strane zarad istine. Na kraju, mi i jesmo ovde samo i jedino iz tog razloga.
Ako ovaj uvod prođe idemo dalje, ukoliko ne, biće mi drago da sam pokušao o ovome govoriti.
Izvolite!
Većina, da ne kažem svi koji su makar malo pokušali otkriti istinu izlazili su i izlaze sa tvrdnjim; ISTINA ostaje nesaznajna i čovek je nikada neće saznati!
Greše, jer istina nije nesaznajna samo put do istine nije tako lako otkriti zato što čovek prihvata mnogo toga što ne bi trebao a što je tu samo da ga zavede i onemogući da stigne do istine. To su uglavnom mnogi autoriteti, koji nikada nisu smeli postati takvim, i mnoge nazovi istine koje to nikada nisu bile.
Rado bih da o ovome iznesem neka od mojih saznanja, ako bi od ostalih ovde, dobio saradnju, podršku i voljnost za konstruktivne diskusije.
Naravno, ako moderatori procene da ovakva tema, sa ovakvim pristupom nije dobrodošla i da se krši sa nekim pravilima. A moje jedino pravilo kroz život bilo je; Na putu do istine ili ma kog cilja, ako je ispravan i pozitivan treba istrajati i ne odustajati.
Na putu do istine, nisu nesavladive prepreke ali najveće prepreke, koje su najupornije u sprečavanju nas na tom putu jesu upravo u našem umu, našim emocijama ili, jednostavnije rečeno u onome što smo sami ugradili u svoj um.
Odlučio sam se da pokušam izaći sa ovako nečim jer, prateći godinama pisanja ovde i mnoge komentare otkrio sam da čovek hoda preko reke a nikako da vidi reku jer je sebi postavio zabranu: "Ovde reka ne postoji." Sa tom zabranom u sebi, sami pojedinac nikada neće videti reku.
Kada sam svojevremeno tragao za Istinom, odricao sam se svega, bukvalno svega a od svega najteže je bilo odreći se onoga što sam izgradio u sebi.
Prvi korak kojeg treba uraditi je otvoreno i iskreno reći sebi: Želim odbaciti sve samo da jednom otkrijem tu istinu. Ukoliko toga nema u pojedincu, istina ili reka koja nam je ispod mosta kojim idemo, uvek će ostati nevidljiva.
...............................................................
Za početak: Kada kažem da ja znam da je to vnemoguće, Da čovek nema Dušu, Da posle smrti nema ničeg, Da smi svi mi jedno Biće, Da je o tome najbolje rekao taj i taj, Da o tome piše tu i tu;... to je najbolji znak da malo ili ni malo znam o istini o načinu funkcionisanja čoveka kao kompletnog bića, a to znač i i mene samog.
Jednoga dana ni ja to nisam znao, ali život, koji me je vodio, našao je najbolje metode da mi na kašičicu daje iskustva i znanje ali i razumevanje. A On uvek daje ako svim srcem hoćemo Istinu i ako bismo sve drugo ostavili sa strane zarad istine. Na kraju, mi i jesmo ovde samo i jedino iz tog razloga.
Ako ovaj uvod prođe idemo dalje, ukoliko ne, biće mi drago da sam pokušao o ovome govoriti.
Izvolite!