Psihološki benefiti pisanja

Vi koji ste počeli u nekom trenutku redovno da pišete da li ste primetili neko poboljšanje u načinu razmišljanja, humoru, komunikaciji na svakodnevnom nivou?

Ne znam da li misliš na pisanje dnevnika, pisanje proze i poezije ili na pisanje u terapeutsku svrhu?

Mislim da pomaže pisanje u celini. Pisanje u terapeutske svrhe može da bude deo dnevnika, ili se odredi posebna sveska ( folder na računaru ) za tu vrstu pisanja.

Pisanje poezije i proze može da se prezentuje javnosti putem bloga.

Pišem već godinama i pisanje mi je mnogo pomoglo i pomaže mi. Najviše pomaže u načinu razmišljanja, ali i tokom svakodnevne komunikacije.
 
Vi koji ste počeli u nekom trenutku redovno da pišete da li ste primetili neko poboljšanje u načinu razmišljanja, humoru, komunikaciji na svakodnevnom nivou?
Ne pisem bas mnogo ali nisam primetila nikakvo poboljsanje recimo u svom pisanju...I dalje mislim da skoro da nemam pojma
da pisem i da ne znam nekad pisanim recim da verbalizujem svoja osecanja.

Najvise volim zabavne, interesantne teme...i cesto saljivo ili polusaljivo odgovaram, ali ko razume takav humor - shvatice sta sam htela da kazem.
 
Ne pisem bas mnogo ali nisam primetila nikakvo poboljsanje recimo u svom pisanju...I dalje mislim da skoro da nemam pojma
da pisem i da ne znam nekad pisanim recim da verbalizujem svoja osecanja.

Najvise volim zabavne, interesantne teme...i cesto saljivo ili polusaljivo odgovaram, ali ko razume takav humor - shvatice sta sam htela da kazem.
Није важно што мислиш да не знаш да пишеш. Брже су мисли од руке па зато не можеш да вербализујеш. Пробај да пишеш песме или неку краћу форму. Небитно је туђе мишљење.
 
Није важно што мислиш да не знаш да пишеш. Брже су мисли од руке па зато не можеш да вербализујеш. Пробај да пишеш песме или неку краћу форму. Небитно је туђе мишљење.
Hvala Natasa :D Dobices neku tortu sa lesnicima ili karamelom 🤣
 
Vi koji ste počeli u nekom trenutku redovno da pišete da li ste primetili neko poboljšanje u načinu razmišljanja, humoru, komunikaciji na svakodnevnom nivou?
Ako je pitanje vezano za forum- ponekad kad imam vremena i odlucim da napravim temu i krenem da istrazujem i uporedjujem razne perspektive- ponesto naucim.
Ponekad “utvrdim gradivo” objasnjavajuci i iznoseci svoje misljenje i iskustvo, a desi se i da cujem nesto novo- no generalno sto se samog znanja i komunikacije tice- forum nije najbolje mesto, a mentalitet vecine forumasa je da se i ne trude da napreduje i s te tacke gledista je lose mesto,
no vrlo je koristan o ucenju o sebi i drugima- narocito o tome kako ego funkcionise, narocito sopstveni i zatim prepoznavati sta je uzrok odredjenih reakcija, motivacija i akcija.
 
Mislim da se pitanje odnosi samo na pisanje dnevnika, priča, pesama.
Autor nije precizirao, a pitanje je kad ste vi poceli redovno da pisete- a sasvim je logicno da gotovo niko od nas ne pise osim na forumu samim tim vecina forumasa ukljucujuci i mene zakljucilo da se radi o pisanju na forumu,
sa je pitanje postavio na forumu za knjizevnost- onda bih doneo drugaciji zakljucak.
Takodje spomenuo je poboljsanje u komunikaciji- a za to je potrebna nekakva interakcija, ne verujem da pisanje dnevnika i peama tu mnogo pomaze.
 
Poslednja izmena:
Takodje spomenuo je poboljsanje u komunikaciji- a za to je potrebna nekakva interakcija, ne verujem da pisanje dnevnika i peama tu mnogo pomaze.
Za poboljšanje komunikacije je neophodan sagovornik. Koji je voljan da razgovara.
Pisanje generalno ( pesme, priče, dnevnik ), je naš unutrašnji svet, kojim izražavamo emocije i misli. Ponekad je to blagotvorno.
Izbegavaju se sukobi.
Sa pametnim ljudima volim da razgovaram, volim i da se šalim. Iako moje šale često budu pogrešno shvaćene. Iz tog razloga izbegavam preteranu opuštenost.
 
Za poboljšanje komunikacije je neophodan sagovornik. Koji je voljan da razgovara.
Pisanje generalno ( pesme, priče, dnevnik ), je naš unutrašnji svet, kojim izražavamo emocije i misli. Ponekad je to blagotvorno.
Izbegavaju se sukobi.
Slazem se, iako se neke stvari mogu nauciti iz teorije ili osmatranja dobrih govornika, praksa je najbitnija jer komunikacija u stvarnom zivotu podrazumeva i osmatranje sagovornika, njegovih gestikulacija i pokusavanja razumevanja, koje teme voli ili ne voli, sta ga smeta itd...
Sa pametnim ljudima volim da razgovaram, volim i da se šalim. Iako moje šale često budu pogrešno shvaćene. Iz tog razloga izbegavam preteranu opuštenost.
Da, razumeme te ovde, i sam imam dosta crn i suv humor pa ga ne koristim cesto i sa svima, da ne bi doslo do nerazumevanja, pogotovo ga izbegavam na forumu da ne bi bilo drame.
 
Кроз писање човек може да упозна себе боље и последица тога би била побољшана комуникација.
Verovatno igra odredjenu ulogu, pretpostavljam da pozitivno utice na emotivnu inteligenciju,
medjutim poenta u komunikaciji je da se centar paznje i koncentracija usmerava na sagovornika,
sto vecina ljudi ne radi, vec se skoncentrisu na sebe ili na to kako ce zvucati i na biranje reci itd- medjutim to je greska, najbitnije je uvek dobro saslusati sagovornika.
Na razgovor treba gledati kao na recimo taksi prevoz- poenta komunikacije je da poruka dodje od tacke A do tacke B.
Nije vazno kako taksi izgleda vec da doveze osobu na zeljeno mesto- drugim recima vecina dobrih sagovornika i govornika koristi dosta jednostavan jezik, ako gledas neke pametnjakovice na tv uvek koriste neke bombasticne reci- jer oni zele da izgledaju i ispadnu pametni,
no ako gledas vecinui zaista ucenih ljudi i naucnika- oni govore jednostavnim jeziko, zato sto je njima bitno da prenesu svoju ideju, misao...
 
Verovatno igra odredjenu ulogu, pretpostavljam da pozitivno utice na emotivnu inteligenciju,
medjutim poenta u komunikaciji je da se centar paznje i koncentracija usmerava na sagovornika,
sto vecina ljudi ne radi, vec se skoncentrisu na sebe ili na to kako ce zvucati i na biranje reci itd- medjutim to je greska, najbitnije je uvek dobro saslusati sagovornika.
Na razgovor treba gledati kao na recimo taksi prevoz- poenta komunikacije je da poruka dodje od tacke A do tacke B.
Nije vazno kako taksi izgleda vec da doveze osobu na zeljeno mesto- drugim recima vecina dobrih sagovornika i govornika koristi dosta jednostavan jezik, ako gledas neke pametnjakovice na tv uvek koriste neke bombasticne reci- jer oni zele da izgledaju i ispadnu pametni,
no ako gledas vecinui zaista ucenih ljudi i naucnika- oni govore jednostavnim jeziko, zato sto je njima bitno da prenesu svoju ideju, misao...
Нема ничег лошег у коришћењу бомбастичних речи јер и њих треба научити. Сад тестирамо моје "слушање": ти волиш да пишеш (говориш), да образлажеш (учено: елаборираш ;) ) и да правиш аналогије, што је добро кад разговараш с неким ко те не разуме. Ово ја треба да увежбам мало. Последњих неколико година радим на укидању "бомбастих" речи, али некад једноставно излети. Ти пишеш течније од мене.
 

Back
Top