- Poruka
- 48.596
i batalite vasilisu..koja je kao i svaki izmisljen lik..nestvaran i svaka analazia i zakljucak donet iz takve analize..je manje ili vise..pogresan
I da predjemo na Bas Celika ili Ivana Ivanoviča.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
i batalite vasilisu..koja je kao i svaki izmisljen lik..nestvaran i svaka analazia i zakljucak donet iz takve analize..je manje ili vise..pogresan
ne..vec na stvarne ljude iz svog okruzenja..I da predjemo na Bas Celika ili Ivana Ivanoviča.
Story time.
Kada u moru žena ugledate jednu visoku, raskošnih oblina, sa grivom umesto kose – to je Vasilisa, pesnikinja po vokaciji i dramaturg u životu. Kada Vasilisa šeta ulicom, upečatljivija je pojava nego bilo koja druga prirodna lepota, a kada se nađe u društvu drugih žena, te druge nekako padnu u zasenak čak i ako Vasilisa ćuti, ili ako se uopšte nije doterala za izlazak. Ona je poprilično underground: i u zrelim četrdesetim pristaju joj indijske tunike, kratke kožne jakne, smele kombinacije ešarpi, masivnih ogrlica i čipkanih rukavica, kao i obavezna muštikla od žada, kupljena pre dve decenije na Portobelo roudu.
Vasilisa je jedna od mojih najdražih prijateljica. Njeno ime je drugačije, ali je ja zovem Vasilisa Prekrasna. Volim njenu maestralno napisanu dugačku rečenicu kojom može da parira čak i I.Andriću. Svašta smo nas dve zajedno pregrmele, svakojake stvari jedna drugoj ispričale. Juče mi je, na primer, pripovedala o muškarcima koji su joj obeležili život i na kraju me zamolila: Napiši nešto o mojim muškarcima.
Činjenica je da ja umem da pišem o svojim muškarcima, pa i o onima koje izmislim, ali je prilično nezahvalno pisati o stvarnim a tuđim. Moj ugao posmatranja različit je od Vasilisinog; nema pristrasnosti, nema idealizovanja muškaraca koji su muškarci neke druge žene, makar ona bila moja dobra prijateljica. Pristrasna sam i sklona idealizaciji samo kada je reč o mojim muškarcima.
Dakle, pokušaću da budem krajnje objektivna a vi, ako primetite i najmanji znak besa, ili – ne daj bože – nekog fenimističkog pljuvanja po muškom rodu, pravite se da ne vidite.
Vasilisa je poput svetiljke koja privlači problematične muškarce. Što je najcrnje, i nju baš takvi privlače. Razumem ja to, i sama sam prošla kroz istu fazu: zaljubljivala sam se u ponavljače, alkoholičare, duvače, šmrkače, kockare, tabadžije s ćoška i razne jebivetre ... ali me je prošlo kad sam postala punoletna. Ma koliko da vas takav tip voli, postoji rizik da vas zarobi u svetu iz koga posle ne možete da mrdnete, sve i da hoćete. Vaslisa ima običaj da kaže "on (alkoholičar, kockar, tj. jebivetar ) je vrlo nežan i čuva me je kao cvet na dlanu". Meni se, međutim, uopšte ne sviđa ta stilska figura: ona nagoveštava prethodno iščupan cvet, i šaku koja se za tili čas može zatvoriti i ostaviti cvet bez svetla i vazduha, pa ga čak i nehotice zgnječiti.
Svi Vasilisini muškarci bili su skloni opijanju, lakim drogama i potpuno neorganizovani. Među njima je bilo vrhunskih intelektualaca, kao i onih malo manje intelektualnih tipova. Obožavali su njenu individualnost, posebnost, snagu. Insistirali su da je ožene, pa je dva puta, užasno zaljubljena, nasela i upala u klopku. Kao po nekom pravilu, u početku su brakovi ličili na idile: jedno drugom bili su ceo svet, život je cvrkutao, vreme prolazilo u zaljubljenim osmesima, pogledima i uzdasima, spavanju do podneva, putovanjima, večerima ispred kamina, ćaskanjima i ćutanjima punim razumevanja. A onda bi iznenada, kao grom iz vedra neba, nastupio period ubeđivanja Vasilise da promeni političko ubeđenje, frizuru, način odevanja, prijatelje ... nastojanje da Vasilisa prestane da bude Vasilisa Prekrasna, i postane domaćica u šlafroku koja svakodnevno sprema ručkove i večere za njegove pajtose alkoholičare, kockare i ostale jebivetre - kako i dolikuje jednoj ženi koja je napokon ukroćena. Više nije bila cvet na dlanu, nego "nerazumna", "trdoglava", "nedokazana", pa čak i "sumanuta". Posle meseci i meseci borbe da održi vezu, Vasilisa bi, shvativši da se ljubav gasi i da joj nema spasa, spakovala svoje dostojanstvo u kofer i odlazila, trudeći se da oprosti i zaboravi. Od bivših ništa nije tražila – nikakvo grand finale, nikakva oproštajna objašnjenja, a, bogami, ni cvonjak. Treba napomenuti da nikad nije želela da menja svoje muškarce; možda se, u potaji, NADALA da će se oni promeniti, ali ih je puštala da o eventualnoj promeni sami donesu odluku.
Vasilisa je iz veza uvek izlazila kao pobednik – neko ko je otišao na vreme, uspravno, bez krupnih reči (pa čak i nedorečen). A kad bi zatvorila vrata za sobom, oni su se, znajući da je kod nje svako zbogom - zauvek zbogom, danima napijali, sekli vene, ispisivali očajničke stihove. Dok su se muškarci pitali gde su pogrešili, strasti Vasilisine duše već su, poput neumoljivog uvira vrtloga, usisale i poslednji trag napaćene ljubavi. Zatim bi nastupao period samoće u kome bi, takoreći, nestajala sa životne pozornice. Nigde ne biste mogli da je sretnete, osim u lokalnom bircuzu sa kariranim stolnjacima i limenim pikslama, gde tada - u tom periodu samoće koji ona naziva nagonom samoodržanja - ispija kafu i u svesku zapisuje svoje misli. I dok Vasilisa meditira, ne primećujući spoljni svet, oko nje se opet vrzmaju muškarci. Stari i mladi, privlačni i neprivlačni, pokušavaju da joj skrenu pažnju na sebe. Ako je neki i probudi, to obavezno bude najveće zlo od svih zala u ponudi: veća pijandura od prethodne, veći kockar od prethodnog, gori yebivetar od onog kojeg je napustila pre koji mesec.
Šta želi Vasilisa? – Vrlo prosto: muškarca koji će je voleti onakvu kakva jeste. Ona će, da bi udovoljila čuvenoj muškoj fantaziji o 3 u 1 (kuvarica u kući, dama na ulici, i qurva u krevetu) dati i više – imaće čak hiljadu lica za svog muškarca, biće i drugar, ispovednik, pralja, švalja, negovateljica, sobarica ... sve što taj muškarac poželi, samo uz jedan uslov: da on uvek bude svestan da iza svih tih inkarnacija stoji Vasilisa. Da mu ne treba nijedan drugi san osim onog koja mu ona može obistiniti. Da je poštuje. Da ne traži više nego što je Vasilisa u stanju da daje.
Šta žele njeni muškarci? – Da je rasparčaju na sitno, i budu vlasnici svakog delića Vasilise, i tim delićima gospodare, rasklapaju ih i sklapaju kako i kad žele, tvoreći od Vasilise lutke za jednokratnu upotrebu. Why?
Ostaje da razjasnimo još dve misterije:
Zašto su želje muškarca i žene koji se vole često u koliziji?
Zašto Vasilisa nikako da pronađe muškarca koji će je prihvatiti takvu kakva jeste?
zato sto prema takvom muskarcu nece osecati tu magicnu hemiju..prosto
A zbog čega muškarci žele da je promene a na početku veze im je bila "idealna"?
Vasilisa privlači, i sama želi muškarce boeme i koji nisu praktični.....po tvom opisu (Borac..) ona je umetnička duša koja malo prihvata materijalno, a da to ne mora da bude u negativnom smislu.....duboko u sebi večito u fazi zaljubljenosti.....ništa nema intezivnije od osećanja zaljubljenosti...ljubav je gorak posao koji daje slatke plodove, nju to ne zanima....hedonista...elitista...uživa u legendama o sebi (npr. tvoja priča)....pre bi umrla nego da živi običnim životom majke i žene 3 u 1....ona to neće...a da zna da su mnoge žene takvog običnog izgleda, srećne u ljubavi pored svojih muževa i ispunjene na onaj način o kome ona sanja....promenila bi se i priča bi tekla..ljubav( ne zaljubljenost) čini čuda...mislim i da bi stil oblačenja promenila, koji je uzgred po tvom opisu fenomenalan...
Nije mi namera da je kritikujem....čak mi se lik jako dopada...i podržavam njen stav o životu i ljubavi ..onako kako sam ja shvatila...naprotiv želim joj da bude dosadna za svet, a srećna i zanimljiva za sebe i svog muškarca.....
nadmetanje u zivotinjskom carstvu je svugde prisutno..ali samo u covecijem carstvu postpoji..laz obmana i prevara kao sredstvo
moc postoji u glavama pokornih ( onih koji se pokorevaju moci )Istinska moć, i istinski uspesi se ne postižu putem laži i obmane...već istinskim kvalitetima.
Znam, znam, sada ćeš da kažeš da su to idealizovane predstave o svetu, ljudima, uspehu
i nisam ni sama sigurna,
ali želim da tako verujem
definitivno zensko ponasnaje izgleda takoNe dušo, već iz prostog razloga što su žene ukleta bića, ako kojim slučajem i pronađemo idealnog princa na belom konju u stanju smo da mu odmah navučemo AM da ne vidi, ne čuje, ne oseća, a posle krivimo NJEGA jer nije kakav je bio kad smo ga upoznale
To je savršenstvo kakvog bi se i bogovi sa Olimpa poplašili.
(ali tema o ženama je malo niže, i ni sama ne znam što i ja spamujem temu)
I da predjemo na Bas Celika ili Ivana Ivanoviča.
ne..vec na stvarne ljude iz svog okruzenja..
I da ne sviruckam vise o zenama, nego o temi...
Želja za posvećenom majkom svoje dece, je ekvivalentna želji ženskog roda za sigurnošću koju traže u muškarcu zbog samoodržanja.
U svom okruženju ja srećem dečake...
Raznih godišta, interesovanja, karaktera.
Dečaci iz mog okruženja su puni želja vezanih za lični razvoj, i većinom su sputani
najčešće objektivnim razlozima...sputani i zaustavljeni na putu da postanu muškarci...
Melita-m je napisala da oni zapravo nikada ne odrastu..a pisala je o svojim muškarcima, sa kojima živi...
I da ne sviruckam vise o zenama, nego o temi...
Kad bi znale zene koliko muskaraca trazi dobru majku svojoj buducoj deci , a da ih tako malo interesuje odnos prema njima, usrale bi se...od straha...
Jer vecina zena danas, ponesena emancipatorskim pokretom bi jasno to tumacila kao svoj poraz, svoju ne vrednost, svoje nistavilo....a istovremeno i svoj nikakav uticaj i polozaj u odnosu na muskarca...
A bar 25% bi pocelo i da mrzi decu....da nema neke preterane simpatije prema njima...
I kod najvecih mangupa i svalera, ponekad vidim trzaj kad primete nesto sto je majcinsko , a ne ono pozersko folirantsko "uh sto volim decu" koje stalno slusaju od koka i drolja....
Posvecenost se ceni , iako zvanicno svi mi pricamo na sva usta o necemu in i moranju zbog trenda...
Jedino prosecne kukavice, drk...adzije i boranija , koja obicno servira neku domacu atmosferu, istinski ne cene posvecenost...ostalo , vecina ceni , u nekom obliku....ili domu ili deci ili njemu ili entitetu svog porodicnog uspeha....
Cak i da uzmem da je dominantan efekat najgljupljeg matorog izlapelog seljaka dede, koji je sad gluplji od dede seljaka pre 20 godina i daleko prizemniji....opet se ceni posvecenost....ne predanost, iako su zeljni uspeha i kurcenja......
Cak i tada taj priglupi pajser i kurcenja zeljan matorac, cangrizav i spreman da se posvadja oko gluposti koje su uglavnom njegove...opet stoji procena i zelja za posvecenosti deci...nesvestan svoje gluposti.....
Kod nekih je samo egocentricno biolosko ali malo je tih....to bi zenama i odgovaralo danas, dobro nije malo , ali ne preko 25% sigurno....
I obicno su bas kurceviti pajseri....mislim postoji nacin otkrivanja tih egocentricki bioloski zahtevnih muskaraca...po pitanju posvecenosti...
Ali to je za neku drugu temu...
koje ce osobine kod muskarca zasluzivati postovanje zavisi od mentalnog sklopa zene..uostalom ni jedan zena koliko je meni poznato nece biti sa muskarcem koga ne postuje..
pa kad bi se zenske teme o muskarcima svele na zaista zelju da se nesto nauci a ne da se steknu nove poluge moci i tema bi se drugacije razvijala..To da (sem ako se iza ne krije neka vrsta koristi), ali nikada nisam razmisljala svesno, nije me zanimalo da li oni zele postovanje ili ne.
I tako mic po mic opet o zenama, umesto o muskarcima.
pa kad bi se zenske teme o muskarcima svele na zaista zelju da se nesto nauci a ne da se steknu nove poluge moci i tema bi se drugacije razvijala..